Pratite nas

Religija i Vjera

Veliki četvrtak, Isusova posljednja večera

Objavljeno

na

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere.

[ad id=”93788″]

Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.

U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.

Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.

Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.

Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.

Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Mi danas ne smijemo reći da je Bog spasio Hrvatsku i Hrvate od naših neprijatelja

Objavljeno

na

Objavio

U ponedjeljak, 24. lipnja 2019., pulska Župa sv. Ivana Krstitelja svečano je proslavila svetkovinu svog nebeskog zaštitnika, a ujedno i drugu obljetnicu posvete nove župne crkve.

Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u suslavlju s porečkim i pulskim biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom, župnikom domaćinom o. Đurom Hontićem te desetak svećenika iz Pule i okolice, a koncelebrirao je i vlč. Ivo Borić, kapelan policijske kapelanije sv. Kvirina Sisačkog pri PU Sisačko – moslavačkoj.

U ulaznoj procesiji su uz ministrante, bogoslove, svećenike i biskupe bili i župljani odjeveni u narodne nošnje raznih krajeva Hrvatske.

Po dolasku na prezbiterij prigodnu riječ pozdrava pročitala je župljanka Suzana Valić, te su biskupima uručeni prigodni darovi u znak dobrodošlice i čestitanja imendana, jer, naime, pojašnjeno je, osim biskupa Ivana Milovana i predslavitelju je srednje ime Ivan.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji istaknuo kako je sv. Ivan posebno zanimljiv i osebujan svetac, posebno bliz Isusu, čiju je važnost Crkva prepoznala od samih početak dodijelivši mu dva blagdana. Dok se ostalim svecima slavi samo jedan, njemu se slave dva blagdana, rođenja i smrti.

Poseban je to svetac jer je na osobni način spojio Stari i Novi zavjet: kao prorok je naviještao Mesiju, ali ga je i osobno pokazao kada je na Jordanu krstio Isusa. Isusu je samo za njega rekao da je „prorok, i više nego prorok“, on je otišao u pustinju i na rijeci Jordanu one koji su željeli obraćenje i promjenu života, krstio u znak oproštenja grijeha.

Njegova odlučnost i hrabrost pokazala se posebno kada je samom kralju Herodu predbacio da živi u preljubu. Crkva ga slavi kao mučenika, premda nije ubijen zbog vjere u Krista, ali je branio moralno načelo svetosti i nerazrješivosti braka, te je tako zapravo svjedočio za Kristov nauk i njegovo Kraljevstvo.

Ivanu i Isusu zajedničko je da su ubijeni zbog sukoba s tzv. pravednicima, farizejima, jednoga je ubio Herod, drugoga raspeo Pilat, napomenuo je propovjednik. Nadalje, najveće Ivanovo svojstvo je da je znao svoje granice, uvijek je beskompromisno upućivao ljude na Isusa. Isus je, govoreći o Ivanu Krstitelju, rekao „među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega“ hvali ga kao najvećeg predstavnika Staroga zavjeta, dok ujedno priznaje svakoga tko je kršten Isusovim krštenjem većim od njega, jer je član Crkve.

Sagledavajući poruku koju Crkva razmatra u Ivanovu rođenju, propovjednik je istaknuo da je njegovo rođenje od nerotkinje dokaz Božje svemogućnosti, no u današnjim okolnostima poziv je to na zaštitu života, od rođenja do prirodne smrti.

Poziv je to na prihvaćanje novoga života, jer baš taj novi život, može biti, poput Ivana, ‘ispunjenje obećanja da će Bog „spasiti nas od neprijatelja naših“’, jednako tako ona djeca koju roditelji s ljubavlju prihvate mogu postati važni nositelji napretka i boljitka našega naroda i čitavoga svijeta, istaknuo je mons. Košić.

Tumačeći značenje imena Ivan – bog je milostiv, propovjednik je istaknuo Zaharijin usklik u hvalospjevu „evo spasio si Bože narod svoj, od svih njegovih neprijatelja“’. To nam pokazuje da su i Židovi voljeli svoju zemlju, a, istaknuo je, mi danas ne smijemo reći da je Bog spasio Hrvatsku i Hrvate od naših neprijatelja koji su nas htjeli uništiti, kroz tolika stoljeća i u Domovinskome ratu, rekao je biskup te iznio osobno svjedočanstvo kako je bio prognani svećenik jedne župe gdje su srušili 15 crkava i kapela i mnogo ljudi je bilo prognano.

No, Bog je dao da se naša Domovina opet podigne. Domoljublje nije mržnja ni prema kome. Bl. Alojzije Stepinac je rekao da domoljublje ne samo da je dopušteno nego je i zapovjeđeno katolicima, jer, nijednome djetetu neće nitko zamjeriti što više voli svoju majku nego li susjedovu. T

ako i svaki čovjek ima pravo i dužnost voljeti svoju domovinu i izgrađivati je, naglasio je propovjednik te pozvao okupljene da se zapitaju o budućnost djece, neispunjenoj budućnosti nerođenih, ali i o budućnosti rođene djece, oni mogu postati važni nositelji napretka, ako, kao s Ivanom, „ruka Gospodnja bude s njima“.

I djeca našega naroda i cijeloga svijeta bit će proroci i graditelji budućnost hrvatskoga naroda, dapače, nositelji dobra i budućnosti za sav svijet , ako dopuste – najprije njihove majke i očevi, a onda i oni sami – da ruka Gospodnja bude s njima, da rastu u milosti vjere , da im se ne uskraćuje ljubav prema Bogu, bližnjima i domovini, naglasio je propovjednik.

Nadalje se osvrnuo i važnost vjerskog odgoja u obrazovnom sustavu, dijete će rasti u dobru ako mu se ne uskrati znanje i uvođenje u sadržaje kulture koje njeguje njegov narod, koje čine dio njegova identiteta, rekao je biskup te pozvao na molitvu da se iz hrvatskog obrazovanja ne izbace elementi duhovnosti, kulture i narodnog bića što nas čini onim što jesmo.

Neka i ova proslava sv. Ivana Krstitelja pomogne u učvršćivanju našeg vjerničkog zauzimanja – poput sv. Ivana – da hrabro zastupamo ono što je moralno, što je dobro da se zauzimamo za ispravi odgoj djece i mladih, za domoljublje i svaki napredak, zaključio je mons. Košić.

Na kraju misnoga slavlja blagoslovljena je nova župna zastava. U crkvu su je svečano unijeli kumovi crkve, koji su prigodom posvete crkve bili supotpisnici povelje. Nakon završnog blagoslova svi okupljeni zadržali su se u ugodnom druženju uz prigodnu okrepu na prostoru oko crkve.

Svetkovini je u toj župi prethodila trodnevnica. Prve večeri misno slavlje predvodio je preč Josip Kolega, koji je nakon mise održao izlaganje „Nedjeljna euharistija u životu kršćanske obitelji“. Dan uoči svetkovine, posljednji dan trodnevnice održan je samostanu sv. Franje Asiškog gdje je dijecezanski Ured za obitelj organizirao Biskupijski obiteljski susret.

(G. Krizman/Porečko-pulska biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Međugorje: Hodočasnici iz cijelog svijeta na proslavi 38. obljetnice Gospinih ukazanja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Radiopostaja Mir Međugorje (Arhiva)

Ovogodišnja obljetnica koja se u utorak proslavlja u Međugorju bit će posebna po tome jer će joj nazočiti i apostolski vizitator za Međugorje mons. Henty Hoser, a odnedavno su s dozvolom organiziranja hodočašća, i sve prisutniji predstavnici službene

Veliki broj hodočasnika iz cijeloga svijeta stiglo je i ove godine u Međugorje kako bi obilježili 38. godišnjicu Gospinih ukazanja koje Katolička Crkva prati s velikom pozornošću.

Ovogodišnja obljetnica koja se u utorak proslavlja u Međugorju bit će posebna po tome jer će joj nazočiti i apostolski vizitator za Međugorje mons. Henty Hoser, a odnedavno su s dozvolom organiziranja hodočašća, i sve prisutniji predstavnici službene Crkve i medija.

Kako piše Medjugorje-info, za program obilježavanja godišnjice i doček hodočasnika sve je spremno, a kako bi sve prošlo kako treba i da ne bi došlo do narušavanja javnog reda i mira, pobrinut će se i policija.

Poručili su kako će raditi pojačano na kontroli prometa, kako će biti pojačan broj policijskih službenika u općini Čitluk i Međugorju te kako će naglasak biti stavljen na suzbijanje prosjačenja i džeparenja tijekom trajanja programa.

Ukazanja u Međugorju prvi put su počela 24. lipnja 1981. godine kada je šestero mladih – Ivanka Ivanković, Mirjana Dragićević, Vicka Ivanković, Ivan Dragićević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, izvijestilo o ukazanju Majke Božje na brdu Crnica, u Međugorju.

Kako su se izvještaji o ukazanjima ponavljala, s vremenom je Međugorje postalo jednim od poznatijih svjetskih marijanskih hodočasničkih odredišta, a to malo hercegovačko mjesto godišnje posjeti više od milijun hodočasnika. (Fena)

 

Nadbiskup Hoser: Međugorje je znak žive Crkve

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari