Pratite nas

Religija i Vjera

Veliki četvrtak, Isusova posljednja večera

Objavljeno

na

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere.

[ad id=”93788″]

Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.

U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.

Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.

Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.

Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.

Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje proslave 25. obljetnice Caritasove Kuće ‘Bl. Alojzije Stepinac’ u Brezovici

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u utorak 15. listopada 2019., u zajedništvu s korisnicima, djelatnicima, gostima i svećenicima, predvodio je u Kući „Bl. Alojzija Stepinca“ u Brezovici, u kojoj se skrbi za djecu i odrasle osobe s tjelesnim i mentalnim teškoćama, euharistijsko slavlje povodom proslave 25. obljetnice njezina osnivanja i rada.

„Ovo Jubilarno slavlje 25. godina Caritasa u Brezovici svjedočanstvo je susreta Boga i čovjeka u djelotvornoj ljubavi“, rekao je na početku slavlja u pozdravnome govoru dobrodošlice vlč. Zvonko Vuković, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brezovici, osobito pozdravljajući Kardinala uime ravnateljice Doma s. Jelene Lončar, djelatnika i štićenika Kuće, odgajatelja, braće svećenika, svih gostiju te svih nazočnih. Zahvaljujući se na pozdravima, Kardinal je u uvodu u misno slavlje, također pozdravio djecu i mlade te prijatelje Doma. „Ovdje smo zajedno, draga djeco, dragi mladi, draga braćo i sestre, da zahvalimo Bogu. Svaka je misa hvala Bogu. Zahvalimo Bogu zato što postojimo, zahvalimo Bogu zato što nas On ljubi”, rekao je.

U homiliji Kardinal je istaknuo tri ključne poruke proizašle iz pročitane Riječi Božje (Lk 11, 37-41). Kao prvu je poruku izdvojio crkvenu naučiteljicu svetu Tereziju Avilsku koje se Crkva danas spominje, a koja se je Bogu na poseban način približila, pokazujući svima nama danas, i djeci i mladima i starijima i zdravima i bolesnima i oni koji imaju previše i onima koji su u potrebi, kako doći do Boga. „Svi mi imamo put kako doći do Boga“, nastavio je Kardinal, istaknuvši važnost molitve kao puta do Boga koji nam je u svjedočanstvo ostavila sveta Terezija. „Na ovoj zemlji može moliti samo čovjek. Samo je čovjeku dano da se po molitvi približi Bogu. I to svatko od nas: i malo dijete, i mladi i odrasli”, kazao je Kardinal, podsjećajući kako svako od nas može Boga moliti, a ono najljepše što Bogu u molitvi možemo učiniti jest zahvala: „Bože, hvala ti što me ti ljubiš“. „Svatko od nas ovdje u ovoj dvorani je ljubljen od Boga. Svakoga od nas ljubi Bog. I, evo, ono što Vam kao nadbiskup, osobito, vama djeco i mladi, želim reći, nemojte zaboraviti put do Boga. Nemojte zaboraviti moliti. Molite svaki dan. Onako kako znaš jer je Bog tebi blizu i Bog tebe ljubi“, rekao je Kardinal.

Kardinalova druga poruka bila je „Ne stidi se Evanđelja”, rečenica apostola sv. Pavla iz Prve poslanice Rimljanima (Rim 1, 16-25). „Sveti Pavao je imao hrabrosti reći: ‘Ne stidim se Evanđelja’. Evanđelje je ono što nam je donio Isus Krist, a on nam je na osobiti način približio Boga. I kada u Svetom pismu tražimo tko je to Bog, kakav je Bog, što je Bog, onda nalazimo najljepšu definiciju Boga: ‘Bog je ljubav’ (1 Iv 4,8.16). Stoga bismo mogli reći ‘Ne stidim se ljubavi'”, istaknuo je Kardinal te nastavio: „Na ljubav smo svi pozvani i svatko može ljubiti i iskazati ljubav što se konkretno očituje prema onima koji su nam blizu. Jer je Isus rekao da je on pristupan u onome koji je potreban naše ljubavi.“

Posljednja misao koju je Kardinal podijelio bila je posljednja rečenica iz današnjega Evanđelja: „Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.“ Govoreći o osnutku Doma u vrijeme Domovinskoga rata kada je trebalo zbrinuti osobito djecu koja su ostala sama, stradala u ratu, Kardinal je odao priznanje svima koji su zaslužni za rad Doma u kojem ima puno ljubavi te koji je i sam plod ljubavi. „Neka to bude poruka i ovoga današnjega dana i ovoga slavlja; ne samo da budemo nositelji ljubavi, nego i navjestitelji“, kazao je Kardinal, naglasivši da je Dom utemeljen 22. listopada 1994. što je znakovit dan jer se Crkva 22. listopada spominje svetoga pape Ivana Pavla II. koji je upravo te godine prvi put pohodio Hrvatsku. „Ljubav je ono što spašava čovjeka. (…) A Isus je došao da nam objavi Boga koji je ljubav i da mi u toj ljubavi život imamo“, zaključio je Kardinal.

Nakon popričesne molitve zahvalila je i Kardinalu uručila zahvalni dar ravnateljica Doma s. Jelena Lončar, rekavši: „Uzoriti, na kraju ovoga euharistijskoga slavlja želim vam reći hvala uime Caritasa, uime svih korisnika i zaposlenika ove Kuće, kao i u svoje osobno ime. U svojoj propovijedi govorili ste nam o važnosti ljubavi, a ljubavi nema bez srca. Stoga, u znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj lijepi jubilej darujemo Vam ovo srce koje su izgradili naši korisnici da Vas uvijek podsjeća na ovaj lijepi dan i na ovo zajedništvo“. Zahvalivši se na daru, Kardinal je rekao: „Kad god ulazite ovamo, sjetite se onih Isusovih riječi ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni to činite’.” Misno slavlje pjevanjem je animirao Oktet bogoslova Zagrebačke nadbiskupije. Nakon slavlja uslijedio je prigodni program štićenika Doma u kojem su, između ostaloga, izveli scensko-igrani prikaz „Isus u našem selu“.

Na početku programa, koji je moderirala Tanja Baran, ravnateljica Doma s. Jelena Lončar podsjetila je sve prisutne na riječi svete Majke Terezije: „Nismo svi pozvani činiti velika djela, ali smo svi pozvani činiti male stvari s puno ljubavi“, istaknuvši da se u 25. godina u domu u Brezovici dogodilo bezbroj malih stvari učinjenih s puno srca i s puno ljubavi. „Sa srcem koje zna i hoće ljubiti. (…) Ljubav je uzvraćena. Daje snagu za ove teške korake suživota pod ovim krovom i zalog je nade da snaga ljubavi nadilazi sva naša umovanja, postignuća i uspjehe“, rekla je s. Jelena te osobito zahvalila svim zaposlenicima koji u Domu rade ili su kroz proteklih četvrt stoljeća radili. Svakome ponaosob na kraju programa bilo je dodijeljeno priznanje. Svoj govor s. Jelena je završila riječima: „Ponesite poticaj za srce, ali i dio srca ostavite u ovom domu i ovim korisnicima, bit će vam uzvraćeno.“

Budući da se obljetnica 25 godina Kuće „Bl. Alojzije Stepinac“, koju je otvorio i blagoslovio sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, obilježava pod pokroviteljstvom Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Gradske skupštine Grada Zagreba, proslavi je prisustvovala pravobraniteljica Anka Slonjšak te Ivan Kujundžić kao predstavnik Grada Zagreba. Kao predstavnik Hrvatskoga sabora na proslavio je sudjelovao saborski zaspunpik Ivan Ćelić, prelata Wolfgang Tripp, izaslanika direktora Caritasa Rottenburg – Stuttgart, te ostali ravnatelji i predstavnici socijalnih, obrazovnih, zdravstvenih i drugih ustanova.
Na kraju programa, Kardinal je još jednom uputio čestitke štićenicima koji su nas, rekao je, danas ovdje okupili i obradovali. Uslijedio je domjenak te prigodno druženje prilikom kojega je kardinal Bozanić obišao prostorije Kuće, štićenike i roditelje te odgajatelje Doma, priopćeno je iz tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Papa proglasio pet svetaca, uključujući i britanskog katolika Newmana

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo je u nedjelju pet osoba proglasio svecima, uključujući i kardinala Johna Henryja Newmana, istaknutog anglikanca iz 19. stoljeća koji se preobratio na katoličanstvo i postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih figura modernog doba.

Ističući ugled Newmana u kršćanstvu, princ Charles, koji će stati na čelo Engleske Crkve kada postane kralj, nazočio je kanonizacijskoj misi na Trgu sv. Petra i kazao da je proglašenje Newmana svecem razlog za slavlje svih Britanaca.

“Koja god uvjerenja gajili i bez obzira koje tradicije slijedimo, možemo samo biti zahvalni Newmanu na darovima ukorijenjenim u njegovoj katoličkoj vjeri, a koje je dijelio s velikim dijelom društva”, kazao je princ Charles u članku za vatikanske novine.

Charles je imao samo riječi hvale za Newmana, prvog britanskog sveca u više od 40 godina i prvog Engleza rođenog nakon 1600. koji je kanoniziran, opisujući ga kao “velikog Britanca, velikog svećenika i, sada to možemo reći, velikog sveca”.

Newman je bio čovjek velikog intelekta koji je pisao o teologiji, filozofiji i povijesti, a pisao je također romane i poeziju. Na katoličanstvo se preobratio 1845., zaređen je za katoličkog svećenika 1847., a u rang kardinala je ušao 1879.

Njegova autobiografija “Apologia Pro Vita Sua”, napisana 1864., u kojoj opisuje evoluciju svojeg vjerskog razmišljanja, i dalje se uvelike čita i štampaju se nova izdanja.

Papa je također kanonizirao tri časne sestre: Giuseppinu Vannini (1859-1911), Talijanku i osnivačicu vjerskog reda, Mariam Thresiz Chiramelu Mandikiyn (1876-1926), Indisku koja je pomagala sirotinji, i Dulcu Lopes Pontes (1914-1992), Brazilku koja je bila posvećena obrazovanju radnika.

Među sveticama je završila i Marguerite Bays (1815-1879) iz Švicarske, laikinja i mističarka za koju tvrde da je imala stigme, pet rana razapetog Krista.

Svim novoproglašenim svecima se pripisuje da su posredovali kod Boga kako bi izvodili čuda. Crkva naučava da samo Bog izvodi čuda, ali da se sveci, za koje se vjeruje da su s Bogom, zauzimaju u ime ljude koji se njima obraćaju. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari