Pratite nas

Razgovor

Veliki razgovor s Mladenom Pavkovićem – zašto me progone?

Objavljeno

na

Nakon što ste kao čelnik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. zatražili od organizatora da samo pomakne termin održavanja Međunarodne manifestacije Noć kazališta, koja se ove godine trebala održati 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, na vas, osobno, ali i općenito na hrvatske branitelje, podigla se strašna, neočekivana hajka, kakva se već dugo ne pamti u hrvatskom medijskom prostoru.

Pojedini novinari su na vas toliko bili ogorčeni, pa da su mogli, vjerojatno bi vas i linčovali. Što ste vi, gospodine Pavkoviću, tako strašno učinili da se „sve živo“ okrenulo protiv vas?

  • Ne, nije se „sve živo“ okrenulo protiv mene. Okrenuli su se isključivo i samo ekstremno lijevi novinari, i isto takvi portali, koji i inače prave cirkuse, od svega što hrvatski diše, kako se to danas lijepo kaže. Samo sam javno u ime braniteljske udruge zamolio organizatora da pomakne termin i oni su to odmah drugi dan učinili, odgodivši Noć kazališta s 18-tog na 25-ti studenoga. U njihovu priopćenju nigdje ne piše da su to uradili zbog braniteljske udruge ili branitelja, a još manje zbog moje malenkosti, već zbog pijeteta prema Vukovaru i Škabrnji. Tu je priči trebao biti kraj.

Međutim,  nakon  priopćenja organizatora  nastala je „ludnica“, činilo se da je tek tada neke naše kolege uhvatio „živčani slom“, pa su se poput zrakoplova koji su se „zabili“ u njujorške nebodere okrenuli isključivo vama, kao da ste vi jedini krivac što je došlo do pomaka ove manifestacije, odnosno javno su vas optužili da ste vi taj koji „zabranjuje“ kazališne predstave!?

  • Da, u pravu ste, ali to je vrlo lako objasniti. Svi ti koji su se odmah javili kao s „pjenom na ustima“, koji su ružno, klevetnički, uvredljivo počeli pisati o meni, a da je rijetko tko od njih zatražio i moj odgovor, uglavnom su moji „pacijenti“ od ranije. Naime, o većini njih sam pisao, reagirao na njihove „srpske šovinističke komentare“, a oni kao da su jedva čekali ovakvu priliku da mi vrate „milo za drago“.  Itekako su dobro znali da ja nisam niti mogu zabraniti Noć kazališta, pa su namjerno preokrenuli priču da sam ja i samo ja krivac što se na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje ta manifestacija neće održati. Pisali su da im je to zabranio „osuđeni bludničar“, zatim da branitelji ne znaju ni otvoriti vrata kazališta, da oni idu samo u kockarnice i kafiće, da su neobrazovani,  a da njima – umjetnicima –  neće baš takvi zabranjivati predstave te da će ih oni ipak održati bez obzira na Dan sjećanja, pa „neka dođu i neka im zabrane“! O tempora, o mores! Branitelji im sigurno, a poglavito moja malenkost to neće „zabraniti“, oni mogu  obavljati i nuždu toga dana, dok će se drugi sjećati svojih nevino poginulih u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. 18-ti nije državni blagdan i svatko može raditi što ga je volja. No, možete li zamisliti da netko održava Noć kazališta na Dan sjećanja na žrtve holokausta u Izraelu, ili pak na Dan sjećanja na žrtve Srebrenice? Organizator Noći kazališta, NS Dubrava, su prepoznali ovaj Dan ponosa i slave, priznali su da su pogriješili što su baš toga dana htjeli organizirati ovu jednodnevnu kulturnu manifestaciju u koju su pored Hrvatske uključene i države ala Srbija, BiH i Crna Gora i na kratko su odustali. Što ima u tome loše? Svijet neće propasti za sedam dana. Ali, tim i takvim novinarima ja sam bio „meta“, a ne nikakva Noć kazališta, koja im je poslužila tek  kao povod da me pokušaju izgaziti. Sa nekima od njih ću se sigurno naći i na sudu. Čak su neki novinari koje zovu „Guza“ i „Lizalica“, a koji se javljaju u „svim“ medijima, čak i pod pseudonimima, pronašli neke moje članke, ne komentare, uz pomoć meni jednog bliskog komunističkog akademika, kakve su inače recimo pisali oni, iz vremena komunizma, pa me javno stavili na stup srama da sam prije, kao dugogodišnji novinar, pisao o Titu i partiji, a danas, gle čuda, pišem o Domovinskom ratu, u kojem sam od 1991. sudjelovao kao dragovoljac, kako u Hrvatskoj tako i u bosanskoj Posavini, gdje sam, srećom, i lakše ranjen. Svima njima mogao bih postaviti pitanje: Gdje ste bili i što ste radili 1991.?

Možete li se sjetiti o kojim je konkretno novinarima riječ? Naime, vas su neki također oštro napadali kad ste ove godine predložili redatelja Jakova Sedlara za nagradu Grada Zagreba, koju je on zasluženo i primio…

  • Ako se dobro sjećam to uvijek jedni te isti: Jurica Pavičić, Boris Rašeta, Boris Dežulović, Pilsel, Duhaček, Ladislav Tomičić, Ivančić, Pofuk, Sanja Modrić, Branko Vukšić i desetak drugih. Svi su oni dobitnici „zlatnih“ i drugih „pera“, osobito komunističkih, i dovoljno je pročitati samo naslove njihovih uradaka, pa da znate koju kozu muze! To se posebno odnosi na Pavičića. Svi ekstremno lijevi portali bili su protiv mene, što je zapravo i normalno, jer moja „guza“ nije „na prodaju“.

No, malo je poznato da ste vi jedan od najviše tuženih, odnosno proganjanih novinara i urednika u Hrvatskoj…

  • Da, čini mi se da je tako. Od 1992., pa do danas tužili su me oko 120 puta, i to na sudovima: Zagreb, Ivanić Grad, Čakovec, Koprivnica, Varaždin, Ludbreg…Gotovo sve nepravomoćne presude sam izgubio, a sve (osim jedne) pravomoćne – dobio. Naime, 1992. izgubio sam spor s šefom dopisništva Večernjeg lista u Varaždinu, koji je u vrijeme komunizma bio i urednik zatvorskih novina u Lepoglavi. Meni je tadašnji šef tog zloglasnog zatvora Buđanovac rekao da nitko nije mogao biti urednik novina iz vana, a da nije bio „njihov“. Ali, ni to mi nije pomoglo. No, taj sudac koji me uvjetno osudio vrlo brzo je otišao u odvjetnike i bio je – moj odvjetnik! Kad sam ga pitao: zbog čega me osudio, rekao je- što ćeš, takvo je bilo vrijeme! Jedan saborski zastupnik me tužio da sam za njega napisao da je „za đurđevačku općinu učinio malo“, zatim da sam za bivšeg gradonačelnika Vukovara jednom izjavio da je „lažni branitelj“, (imao  je desetak potvrda da je od 1.9. 1991. bio pripadnik 204. vukovarske brigade), a ona je osnovana 23. rujna 1991. Tužili su me što sam na Podravkin silos stavio deset metarsku hrvatsku zastavu i da sam na njoj napisao naziv braniteljske udruge! Neki tadašnji lokalni dopredsjednik HDZ podnio je tužbu protiv mene jer nisam smio objaviti da je osuđen što je po dućanima krao sapune „Lahor“. Tužili su me što sam Gotovinine i Markačeve fotografije, dok su oni bili na robiji, dao staviti na automobile, kad smo odlazili na braniteljsku karavanu „Da se ne zaboravi“ diljem Hrvatske. Tadašnja ministrica Kosor je bila pokroviteljica karavane, pa nas se zbog toga morala i javno „odreći“! I da ne nabrajam dalje. Meni su neki već davno  rekli da će „svaki dan“ zbog mojeg pisanja i uređivanja nekih novina, kao što je bio prvi hrvatski vojni list Gardist za bilo što podnositi prijave, i to su mahom i radili, i – rade! Uopće mi nije dosadno, niti me to više ne iznenađuje ni uzbuđuje. Sada sam ponovno nepravomoćno osuđen, jer sam (zamislite) poljubio neku curu!? Naravno, bez ijednog dokaza,čak je ustanovljeno, sudski, da nisam bio u radnoj sobi kad se to navodno dogodilo, ali „presudila“ je psihologinja koja je ispitala curu, nakon četiri godine kako se to navodno dogodilo, a ona joj je rekla da se to – dogodilo. U obrazloženju nepravomoćne presude sutkinja je napisala da „nije važno kad se to dogodilo, važno je samo da se dogodilo“!? Zamislite da su išli dalje,da su napisali da sam curi otkopčao dva gumba na košulji – ne bi mi bilo spasa. Zbog tog navodnog poljupca koji se nije dogodio mene novinari nazivaju „seksualnim manijakom“, „bludničarem“ i što ja znam kako sve ne. Pričekajmo pravomoćnu presudu. O „toj“ sutkinji, koja je četiri godine vodila ovaj „teški“ spor, lani sam objavio knjigu isključivo s dokumentima, gdje je ona oslobodila oko 60 ratnih „profitera i dezertera“ – sve po zakonu. Oslobodila je i jednu policajku iz njezina grada koja je napisala da „sve Rome treba staviti u plinsku komoru“. Ne, to nema veze s mojom presudom!

A jeste li vi nekoga tužili?

  • Da, podnio sam kaznene prijave protiv svih onih koji su napisali da sam pravomoćno osuđen kako bi namjerno zavarali javnost.

A što kažete na sve češća suđenja hrvatskim braniteljima?

  • U hrvatskim zatvorima sigurno ima, od ukupnog broja, oko 30 posto hrvatskih branitelja. Mnogi su mi se i javili. No, ljude je sram o tome javno govoriti, jer kako mi je jedan rekao – tko će vjerovati osuđenom da nije kriv? O tome bi najbolje mogao pričati hrvatski branitelj Mladen Milošević (Braniteljski portal), ali i drugi. Naše pravosuđe je dno dna. Oni suci koji su sudili i u vrijeme komunizma, sude i danas (svaka čast iznimkama). U tom „sektoru“ trebalo bi prvo napraviti lustraciju.

Danijel  Špehar

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Vlaho Orepić: Most je pretvoren u bunker s vrlo malim prozorčićem i još manjim vratima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je bivši ministar unutarnjih poslova i saborski zastupnik Vlaho Orepić napustio Klub zastupnika Mosta ne prestaju nagađanja o tome što ga je nagnalo na taj potez i kani li u utrku za Pantovčak.

Orepić smatra da je u obrazloženju odluke o istupanju iz Kluba Mosta nastojao biti potpuno jasan i korektan.

“Razumijem pohvalne komentare, ali i one koji me optužuju. Upravo jedni i drugi ukazuju na potencijal ideje Mosta koja je nepresušna. No, po mom dubokom uvjerenju, u ovom trenutku realizacija te uistinu nepresušne ideje je ugrožena. Most je pretvoren u bunker s vrlo malim prozorčićem i još manjim vratima. Ja u tom bunkeru ne mogu i ne želim biti, niti su mi ljudi za to dali povjerenje. Istupio sam iz tog ozračja naglašene političke introvertiranosti, stalnog konfliktnog odnosa sa svima i bespotrebnog desničarenja. To je jednostavno izvan okvira ideje Mosta koja upravo isključuje zatvorenost i ideološku naklonost, a s tim, između ostalog, i desničarenje. Eto zato sam protestno istupio iz Kluba zastupnika MOST-a”, otkrio je Orepić u razgovoru za Jutarnji list.

Između ostalog, kazao je i da je još ljetos u dva navrata osobno Petrova upoznao sa svim onim što je prepoznao i na što mu je ukazana pažnja na terenu: “Potpuno korektno smo razgovarali i o načinu i prostoru mog političkog angažmana, a koji nema nikakve veze s očito popularnom predsjedničkom kandidaturom tj. očitom neistinom. U zadnja dva mjeseca intenzivno sam komunicirao i s tijelima stranke. Nije urodilo plodom i tu smo gdje jesmo”.

Odbacio je nagađanja da je izjava Nikole Grmoje od koje se ogradio bila prijelomni trenutak za njegov odlazak, istaknuvši da je njegov istup “samo kulminacija dugotrajnog nastojanja da se djelovanje Mosta uskladi s idejom Mosta koja nas je i okupila”. Orepić se nada i da će Most, kako je rekao, “imati dovoljno snage da se odupre mentorskoj politici koja je po njemu najveći problem hrvatskog društva”.

“Moje daljnje, kao i dosadašnje političko djelovanje bit će usmjereno borbi protiv te mentorske politike u kojoj je bitno biti dobar s političkom uspravnicom koja vas predlaže, a ne nužno s narodom koji vas bira. Upravo tu politiku karakterizira klijentelizam, korupcija, nepotizam i ostale pošasti našega društva.

Upravo ta mentorska politika je u temelju ovog, do sada nikad većeg, sraza politike i struke. Zato sam i istupio jer ideju Mosta želim oživjeti konkretnim političkim ciljevima koji će biti prihvatljivi i bitni društvu u cjelini. Koji će biti razlog za okupljanje stručnih i samoostvarenih ljudi koji su objektivno sposobni, a ne nužno politički podobni”, kazao je Orepić.

“Nastojat ću politiku kao sredstvo vratiti narodu i izvesti je iz mentorskih i lokalnih okvira. Trebamo osvijestiti potrebu za promjenom izbornog zakona u korist povećanja demokratičnosti i odgovornosti izbornog postupka. Odmah trebamo zaustaviti i postepeno smanjivati potrošnju države kao što trebamo odlučno ući u reformu javne uprave.

Trebamo doslovno uništiti ovu kulturu nerada i relativizma koja je preplavila naš životni prostor. Treba se motivirati i isplatiti rad što sad nije slučaj”, pobrojao je i poručio da ostaje neovisni zastupnik te se zahvalio na ponudi Davoru Bernardiću, koji ga je pozvao da se pridruži SDP-u, ali i ostalima, koji su mu se, kaže, obratili.

“Nastojat ću politiku kao sredstvo vratiti narodu i izvesti je iz mentorskih i lokalnih okvira. Trebamo osvijestiti potrebu za promjenom izbornog zakona u korist povećanja demokratičnosti i odgovornosti izbornog postupka. Odmah trebamo zaustaviti i postepeno smanjivati potrošnju države kao što trebamo odlučno ući u reformu javne uprave.

Trebamo doslovno uništiti ovu kulturu nerada i relativizma koja je preplavila naš životni prostor. Treba se motivirati i isplatiti rad što sad nije slučaj”, pobrojao je i poručio da ostaje neovisni zastupnik te se zahvalio na ponudi Davoru Bernardiću, koji ga je pozvao da se pridruži SDP-u, ali i ostalima, koji su mu se, kaže, obratili.

“Veliku sklonost imam prema neovisnoj političkoj sceni koja je najviše od svih pokazala zainteresiranost za stvarne životne probleme”, kazao je Orepić te s obzirom na neka recentna medijska magađanja da će u suradnju s Ivicom Relkovićem kazao: “Relkovića nisam ni vidio, ni čuo otkako je izašao iz Vlade u kojoj je bio savjetnik”.

No, nije Orepić jedini koji je otišao ili odmaknuo od Mosta. Raspada li se Most? Pitanje je to na koje Orepić, između ostalog, odgovara: “Korektno je reći kako je osjetan broj članova izašao iz Mosta i isto tako osjetan broj simpatizera se udaljio od politike, ali ne od ideje Mosta kao što je slučaj i sa mnom. Ne resetira li se Most na polazne postavke, kako to simbolično volim reći i što bih volio da se dogodi, a ipak opstane na političkoj sceni, to više neće biti Most, a kao takav ni meni prihvatljiv politički ambijent”.

Nemam ambiciju biti predsjednik države, opetovao je u razgovoru za Jutarnji list: “Gospodin Grmoja je već jasno i korektno rekao da o tome ništa ne zna, a on je politički tajnik. Vjerojatno bi on znao da je to istina. Nezgodno mi je više o tome govoriti jer izgleda da se pravdam, što nemam namjeru.

No, ipak vas molim da još jednom pitate i Grmoju, ali i Petrova, govorim li istinu, pa da zaključimo tu temu. Pokušaj s tezom o prevelikoj ambiciji je neodrživ i rekao bih smiješan u trenutku kada, radi dosljednosti, napuštam stabilnu političku poziciju i izlažem se potpunoj političkoj neizvjesnosti i to vjerujem za dobrobit i tih koji te teze plasiraju”.

Vlaho Orepić: Resetiranje MOST-a na polazne postavke je nužnost

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Jandroković: Predsjednica je vrlo jasno objasnila zašto ne misli oduzimati odličja Praljku i ja se s tim slažem

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Sabora Goran Jandroković izjavio je kako se slaže s predsjedničinom odlukom da pokojnom generalu Praljku ne oduzme odličja.

“Zakon je tu jasan, Predsjednica tumači zakon u skladu s onim kako bi ga i trebala tumačiti, to je njena autonomna odluka. Predsjednica je vrlo jasno objasnila koji su razlozi zašto ne misli oduzimati odličja i ja se s tim razlozima slažem”, rekao je Jadnroković, prenosi Dnevnik.hr.

Na pitanje zašto nije bio na komemoraciji u Lisinskom koju je organizirao Hrvatski generalski zbor prošlog tjedna, Jandroković se ponovno složio s Kolidnom Grabar Kitarović.

“Zato što, ponovno ću citirati Predsjednicu, politika se vodi razumom, a ne samo emocijama”, rekao je.

Predsjednik Sabora smatra da hrvatska Vlada ne treba rekonstrukciju, te da nema najslabiju kariku, a zadovoljan je i suradnjom HDZ-a s HNS-om.

“Gospodarski rezultati su vrlo dobri. Imamo rast BDP-a od preko tri posto. Najmanji deficit unazad 20-ak godina. Smanjuje se javni dug, vanjski dug, najbolja turistička sezona. Svaki puta kada se glasuje, imamo 78 ruku. Raspravljamo o svim važnim temama, dolazimo do rješenje dogovorom. Radi se vrlo kvalitetno, međusobno se uvažavamo. Toleriramo i razlike koje između nas postoje. Vrlo smo oprezni i razumijemo jedni druge. Ne bi koalicija funkcionirala ovako kvalitetno da to ne činimo.”, objasnio je svoja stajališta.

Što se tiče povratka Ivana Vrdoljaka, Jandroković smatra kako on može samo dodatno popraviti kvalitet odnosa između dvaju stranaka i suradnju.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari