Pratite nas

BiH

Venecijanska komisija neće podržati tzv. ‘građansku’ BiH

Objavljeno

na

Načelni dogovor pet predsjednika stranaka da se za mišljenje obrate Venecijanskoj komisiji, potaklo je medije ali i političare da unaprijed procijene „na čiju će stranu stati Venecijanska komisija“, odnosno, kojem će pristupu biti bliža – građanskoj državi ili državi konstitutivnih naroda. S obzirom da se Venecijanska komisija već izjašnjavala o Domu naroda, i to ne tako davno, analizirali smo do kojih je zaključaka došla i kakve je primjedbe dala, piše Dnevnik.ba.

Na zahtjev Ustavnog suda BiH, a po apelaciji Bože Ljubića, Venecijanska komisija donijela je svoje mišljenje o demokratskim načelima izbora u Dom naroda FBiH 15. listopada 2016. godine.

Konkretno pitanje koje je Ustavni sud poslao Venecijanskoj komisiji odnosilo se na pitanje konstitutivnosti i prava proisteklih iz Izbornog zakona BiH, a koji se odnose na posredne izbore za Dom naroda FBiH i za njihovu usklađenost sa europskim pravnim (i političkim) naslijeđem.

Točno pitanje za Venecijansku komisiju je glasilo:

“Is the mode of election of delegates to the House of Peoples of the Parliament of the Federation of Bosnia and Herzegovina, having regard to the specificities of the constitutional situation and the decision of the Constitutional Court on constituent peoples, compatible with the principles underlying Europe’s electoral heritage?“

U svom kraćem opisu političkog i izbornog sistema u BiH, Venecijanska komisija primjećuje da postoje određena odstupanja između Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH, ali za razliku od SDP-a koji je na ovom detalju pokušao opstruirati provođenje presude, Venecijanska komisija mu ne daje preveliku važnost, odnosne ne ostavlja mogućnost da Ustav FBiH diktira Izborni zakon BiH naglašavajući da se implementacija Izbornog zakona ne može smatrati zadiranjem države u entitetske nadležnosti.

Ravnopravnost kolektiva

Pozivajući se na Europsku povelju o ljudskim pravima (članak 1. i 3.) te ICERD – Međunarodnu konvenciju o elimimaciji svih vidova rasne diskriminacije (članci 1.1 i 2.1 a-d) Komisija ističe dio koji se odnosi na prava etničkih grupa, odnosno kolektiva, koji ne smiju biti diskriminirani, odnosno da im moraju biti omogućena jednaka poitička prava u smislu participacije u vlasti.

Članak 25 ICARD-a se odnosi na pravo građana da slobodno bira svoje političke predstavnike. Već ova formulacija objašnjava politička nastojanja Hrvata u BiH da imaju pravo birati svoje predstavnike.

Venecijanska komisija pojašnjava i dio koji se tiče posrednih izbora. Iako ni jedna spomenuta Konvencija ne definira prava posrednog biranja, odnosno delegiranja u gornje domove, Pravila Venecijanske komisije (Venice Commissions Code I.2.2. „Equal voting power“) definiraju ovaj dio vrlo precizno: „Mjesta moraju biti ravnomjerno raspoređena između svih konstituenata…“

Komisija dalje tvrdi da u Europi postoji 17 država, uključujući i BiH, koje imaju dvodomni Parlamentarni sistem, ali da ne postoji ujednačeno pravilo ili standard po kojem se biraju izaslanici u drugi Dom. Dakle, ne postoje jedinstveni standardi u načinu izbora, nego svaka država definira izbor izaslanika prema vlastitoj političkoj povijesti.

Ne postoji „jednaka vrijednost glasa“ u drugom Domu

Posebno važan je dio u kojem Komisija izričito tvrdi da „nije inherentno nedemokratski imati drugi Dom parlamenta u kojem se izaslanici biraju proporcionalno populaciji“ što uklanja bošnjačku argumentaciju o „nejednakoj vrijednosti glasa“. Prema ovom tumačenju, Zastupnički dom je taj koji mora poštivati načelo proporcionalnosti.

Vrlo decidno, Komisija navodi da je smisao postojanja Doma naroda PS FBiH „osiguravanje ravnopravne zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih“. U nastavku članovi Komisije primjećuju da je način izbora u Dom naroda dizajniran kao neproporcionalan. Pozivajući se na Arenda Lijpharta, Komisija smatra da je u multietničkim zajednicama prepoznata važnost osiguravanja predstavljenosti svih komponenti društva, u slučaju BiH – konstitutivnih naroda.

Nije Dom kantona nego naroda

Venecijanska komisija izričita je i oko karaktera Doma naroda. Smatrajući da je način izbora izaslanika u Dom naroda iz kantonalnih skupština dobar za teritorijalnu zastupljenost, Komisija smatra da je osnovna funkcija Doma naroda zastupanje naroda, a ne kantona. Komisija vrlo jasno naznačava da se načelo jednake vrijednosti glasa u slučaju izbora za Dom naroda mora promatrati drugačije nego što je to slučaj u Zastupničkom domu.

Osvrćući se na presude Sejdić-Finci i Pilav Europskom sudu za ljudska prava, Komisija zaključuje da ove presude nemaju dodirnih točaka sa upitom Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.

U zaključku, Venecijanska komisija potvrđuje nadležnost i kompetencije Ustavnom sudu BiH da donosi odluke vezano za ustavnost izbornog zakona BiH. Na samom kraju, Venecijanska komisija daje mišljenje da bi se u postojećem Izbornom zakonu koji kaže da „svaki kanton mora imati po jednog izabranog izaslanika Bošnjaka, Hrvata i Srbina“ trebao dodati dio „ukoliko takav bude izabran u županijsku skupštinu“.

Ovo je očito identična formulacija koju je predložio SDP u Parlamentu Federacije. Ipak, na ovaj način se ne rješava osnovni problem zbog kojeg je Božo Ljubić i uputio apelaciju – legitimitet izabranih zastupnika i manipulacije nacionalnim izjašnjavanjem! Naime, s obzirom na rasprostranjene zloupotrebe nacionalnim izjašnjavanjem, do sada je praksa pokazala da Bošnjaci nemaju nikakvih problema u izboru „svojih“ Hrvata, Srba i ostalih, kako bi popunili Dom naroda i manipulirali njegovim radom.

Iako se Venecijanska komisija u svom izvještaju nije ozbiljnije bavila legitimnošću, ipak je jasno naznačila važnost nekoliko pojmova, a to je reprezentativnost predstavljanja. Također, potpuno je anulirala argumentaciju koja se tiče nejednake vrijednosti glasa. S ovakvim pojašnjenjima, jasno je da Venecijanska komisija ima dobar uvid u politički sistem BiH i sve njegove manjkavosti čime je potpuno kvalificirana biti medijator u mučnim bošnjačko-hrvatskim pregovorima oko Izbornog zakona./HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari