Pratite nas

Šport

Veslački juniori i juniorke na svjetskom tronu

Objavljeno

na

Hrvatski veslački juniori i juniorke osvojili su dva zlatna odličja na Svjetskom prvenstvu u Trakaiju u Litvi nakon što su tri od šest hrvatskih posada izborile borbu za medalje, javlja HRT

Zanimljivo, u zlatnim hrvatskim posadama dva su para blizanaca.

Osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić pozlatili su nastup u finalu dvojaca bez kormilara. U fantastičnom finišu prestigli su Rumunje koji su vodili cijelu utrku te u završnih 500 metara ušli sa sekundom prednosti u odnosu na naš dvojac.

Najveći talenti hrvatskog veslanja demonstrirali su rijetko viđenu završnicu, prošavši ciljnu ravninu s više od tri sekunde prednosti. Nakon peha i samo sedmog mjesta na svibanjskom EP-u u Njemačkoj, trener Krešimir Ižaković najavio je da će bratski dvojac na SP-u pokazati pravu vrijednost. Svjetsko zlato darivali su sami sebi za 17. rođendan (8. kolovoza).

Dolazeći na utrku znali smo da imamo jak finiš, tako da smo kroz sredinu staze samo održavali korak za Rumunjima. U posljednjih 500 metara zatvorili smo oči i finiširali na svoj način. Doista smo uživali u tome, rekao je Patrik Lončarić.

Vrhunski pothvat ostvarile su i najveće nade hrvatskog ženskog veslanja. Velolučke blizanke Ivana i Josipa Jurković u posadi sa Zagrepčankama Brunom Milinović i Izabelom Krakić te pod stručnim vodstvom Saše Vukojičića, slavile su u finalu ženskih četveraca bez kormilara.

Europske prvakinje iz njemačkog Krefelda na vrlo uvjerljiv su način pridodale kontinentalnom zlatu i ono svjetsko. Bile su nedodirljive svih 2000 metara, a uporne Rumunjke ostavile su na zaostatku većem od tri sekunde. Štrokerica Izabela Krakić dobila je tako dva slavljenička dana zaredom nakon što je u subotu 5. kolovoza proslavila 17. rođendan.

Bez riječi sam… Još ne mogu vjerovati! Svakoj od nas bila je to najbolja utrka u životu. Na početku smo imale veliki pritisak, potom i u sredini staze, a posljednjih 500 metara dale smo svoj maksimum, izjavila je nakon utrke Bruna Milinović.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lino Červar: Ako ne možemo igrati u Splitu, neka igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo tradicionalne hrvatske muke po dvoranama kada je riječ o organizaciji rukometnih prvenstava ovaj su put izašle na vidjelo problemom u potpisivanju ugovora između Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Splita.

Financijska pitanja Spaladium Arene već su dugo na površini, Grad uvjerava da će probleme riješiti, ali ne želeći ceh podmiriti iz proračuna.

Koliko je Split važan za hrvatski rukomet podsjetio je izbornik Lino Červar u izjavi za vijesti.hr. “Mi smo jedna od rijetkih reprezentacija koja je nastupala i bila prihvaćena od cijelog juga Hrvatske. Ponosni smo na one trenutke ushićenja koje nam je podario Split, grad sporta, metropola Dalmacije”, kazao je Červar, koji je jasno poručio što misli o problemima u organizaciji.

“Ako ne možemo igrati u hrvatskom gradu Splitu kao dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak i kao najtrofejnija hrvatska reprezentacija, dakle u našoj zemlji, onda nek’ igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana”, ističe izbornik.

U Spaladium Hrvatska je na svjetskom prvenstvu 2009. odigrala pet utakmica u skupini ostvarivši pobjedu u svih pet, uključujući ponižavanje Španjolske s +10). Bilo je to izvanredno ishodište za drugi dio prvenstva, koji je Hrvatska odigrala također sjajno – no ne i u finalu, gdje je Francuska odnijela zlato.

Splitska dvorana i tada je uzrokovala probleme. Do poteškoća je došlo već u izgradnji, a tijekom prve utakmice navedenog prvenstva urušio se dio tribine.

HRS je, podsjetimo, s obzirom na rok koji mu je zadala europska federacija, slao požurnicu Gradu kako bi u roku potpisali ugovor. Zauzvrat nisu dobili ništa.

Vrijeme istječe, gradonačelnik uvjerava da će problemi biti riješeni, pa će Split vjerojatno ugostiti hrvatsku skupinu na Euru, ali pitanje je po kojoj cijeni iz gradskog proračuna. Jer o održivom poslovanju mnogih arena izgrađenih za Svjetsko prvenstvo 2009. i dalje, očigledno, nitko ne brine.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Brilijantan komentar Ivice Blažička: Sindrom izokrenute stvarnosti

Objavljeno

na

Objavio

Ovako je završio prvi stavak grčke rapsodije u četvrtak u Zagrebu. U Pireju je samo potvrđena pobjeda iz prvog dvoboja i odlazak na deseto od dvanaest velikih natjecanja otkako Hrvatska nastupa samostalno na europskim i svjetskim smotrama.

U maloj zemlji za velike gluposti ni neposredno nakon utakmice nismo bili pošteđeni klasičnog hrvatskog sindroma izokrenute stvarnosti.

Samo ću kratko podsjetiti – Slaven Bilić prošao je u Austriji i Švicarskoj u drugi krug i izgubio dobivenu utakmicu protiv Turske na 11-terce. U sljedećem kvalifikacijskom ciklusu nije prošao u Južnu Afriku.

Igor Štimac izborio je, baš kao i Ante Čačić u ovom ciklusu, tek dodatne kvalifikacije za EURO 2012.,  i prije odlučujućih utakmica ponudio je ostavku. HNS je prihvatio,  Niko Kovač odveo je selekciju u Poljsku i Ukrajinu, a nakon toga i na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ispadanje u prvom krugu označilo je njegov kraj.

HNS je postavio Antu Čačića koji je reprezentaciju odveo na EURO u Francusku, te prvi nakon Bilića prošao u drugi krug. Izgubio je samo od budućih europskih prvaka Portugalaca. Odlično je otvorio kvalifikacije, no u 2017. stala je njegova karta i HNS je reagirao.

Zlatko Dalić uspio je srušiti Grke i odvesti nogometnu reprezentaciju na peto od šest svjetskih prvenstava otkako je Hrvatske.

Što je zajedničko Biliću, Štimcu, Kovaču, Čačiću, Daliću. Sve njih izabrali su potpuno isti ljudi. I potpuno isti ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza donijeli su odluke o kraju njihovih mandata. U nogometnom svijetu još niti jedna trenerska nije do zore gorjela, rezultat je jedino mjerilo i taj će metar mjeriti i sudbinu Zlatka Dalića.

Sada ispada da je Dalić stigao po duhu svetom, da je on izbornik nekog drugog HNS-a. I ne zaboravite kako je dočekan – pa i on je postavljen samo zato što Mamić vraća uslugu vezanu uz angažman Zorana Mamića. Mnogo su riječi i energije potrošili i Zlatko Dalić i Zdravko Mamić da pokažu da je to laž i besmislica.

Što sve nije napravljeno da se sruši najveća hrvatska sportska ikona – nogometna reprezentacija. Ne moraju se u policiji više truditi – Hrvatima i hrvatskoj javnosti potpuno je jasno tko je nacrtao svastiku, tko je poslao gomilu divljaka u Saint Etiene ne bi li izbacili reprezentaciju s EURA. Većem dijelu navijača jasno je i tko i zašto već duže vrijeme lansira priče o rušenju kulta reprezentacije, o gubitku atmosfere.

I ta golema većina odgovorila je ovako prošlog četvrtka u Maksimiru. Bez ijednog incidenta, bez vrijeđanja, bez pirotehnike. Jasno su poručili što misle o onima koji samo ruše i koliko je velika i trajna ljubav prema reprezentaciji. Kakav debakl idiotskih i usko interesnih poziva na bojkot. Bojkot čega – bojkot Hrvatske. Neće ići.

Jednako impresivno odgovorili su igrači na terenu. Nehotice je pobjegla rečenica jednom od medijskih genija – ovako dobro nismo igrali od EURA 2016-te. Zaboravio je samo da je tada reprezentaciju vodio Ante Čačić, isti onaj kojeg je mrcvario u tekstu do tada.

Luka Modrić, svjetska nogometna superzvijezda, odigrao je protiv Grka dvije fantastične utakmice i jasno pokazao za koga gine na terenu – za hrvatski dres, za ponos nacije. Nakon prve utakmice dobio je ovacije, ali mogu li ovacije izbrisati sramotne uvrede upućene tom čovjeku, samo zato što nije ispunio očekivanja kvazi bojovnika i strpao Mamića u zatvor?

I svi ostali odigrali su velike utakmice, da bi ih danas dijelili na njihove i „naše“? I provlačili tezu da je Dalić izvukao neke anonimuse i s njima osigurao Rusiju. Pogledajte sastave i vidjet ćete da su jezgru selekcije koju je složio Bilić, koristili i Štimac i Kovač i Čačić, pa sada i Dalić. Mijenja se pozicija ili dvije, ovisno o taktici ili ozljedama, ali već gotovo deset godina, „prčija“, kako se tepa hrvatskoj reprezentaciji, igra praktično u istom sastavu.

Reprezentacija male zemlje za velike gluposti ponovo ide na svjetsko prvenstvo. Golema većina navijača sretna je i Rusiju će čekati s nestrpljenjem. Oni čija su srca ispunjena mržnjom i jadom, moraju čekati neku sljedeću priliku. I neće stati, sigurno. No, dobro je, mnogi su pokazali tko su i što su.

Hrvatski nogometni reprezentativci nisu samo odigrali odlično. Odazvali su se i pozivu turističke zajednice i kao globalne zvijezde, bez kune honorara, uključili se u promociju naše zemlje. I tu su pokazali kakvo srce imaju.

Ali ni to neće biti dovoljno. Ni spotovi, ni ljubav prema dresu, ni nevjerojatna serija sportskih uspjeha neće biti dovoljni. Hrvatska nogometna reprezentacija i 27-mu i 28-mu godinu samostalnosti, a vjerojatno i kasnije, igrati će na nakazama od stadiona, na ruinama na kojima je nepristojno bilo koga pozvati u goste.

I hrvatski navijači, oni pravi koji ne dijele igrače na naše i njihove, i dalje će stajati na kiši na betonskim ruglima.

Ne, neće se HNS ukrcati na val uspjeha i rezultata, HNS je omogućio da do uspjeha dođe, a sada će krenuti ukrcavanje mnogih, pa i onih koji su do jučer držali veselo noževe u rukama, spremni ubiti hrvatski nogomet.

Gospodo koja odlučujete, napravite napokon nešto i za nogomet. Omogućite da se svi ti silni talenti razvijaju u normalnim uvjetima, da ljudi u miru mogu gledati utakmice i uživati u najvećoj hrvatskoj sportskoj ljubavi – hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Ivica Blažičko

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari