Pratite nas

Vijesti

Vesna Pusić je kriva što se ne gradi Pelješki most!

Objavljeno

na

I nakon izgubljene dvije godine, vlast prodaje maglu

Prokleti četnici srušili su nam u agresivnome genocidnom ratu točno stotinu mostova i sve smo ih obnovili. Sramota ljudskoga roda, i najgorih štetočina mile nam hrvatske domovine, Vesna Pusić, srušila je na dvije godine Pelješki most, ali mi ćemo ga sagraditi. Ona će na sudu morati odgovarati za zločin veleizdaje, za zlonamjerno obmanjivanje hrvatske javnosti i zlouporabu naše nove zajednice koja se zove Europska unija. Udruga Pelješki most, odnosno svi mi zajedno kao narod, imamo dovoljno novca da ga sagradimo sami, ali čekamo skorašnji dolazak žuđene hrvatske vlasti da im novac predamo na sveopće veselje, zadovoljstvo i ponos. Postoje pitanja za koje je sazrjelo vrijeme da se na njih u svim institucijama traži odgovor.

vesnica pusicTa je pitanja Udruga Pelješki most postavila na tiskovnoj konferenciji u petak, a onda je Vesna Pusić, koja nema ni domovinu ni stranku, ali još ima EPH i svoga ‘političkoga oca Slavka Goldsteina’, kako je to objavila ulazeći u hrvatsku politiku nakon što su zajedno s još nekoliko kreatura tražili ostavku predsjednika Tuđmana, odmah u nedjelju, s velikom retuširanom slikom i s velikim naslovom nastavila po svome i ponovila da će se Pelješki most sigurno graditi novcem iz europskih fondova. Istina je ovakva: Postoje tajni planovi kojima se treba uništiti Hrvatsku otimanjem teritorija, rasprodajom nacionalnoga blaga, izluđivanjem ljudi do najpoželjnijega, a to je suicid, a može i iseljavanje. Pelješki je most dio toga i sve kockice mozaika poslagane su.

Ona daje naše

Premijer Milanović, kojim Pusićeva apsolutno vlada još od dogovora o Kukuriku koaliciji, na davnome sastanku u Dubrovniku s NATO paktom dao je izjavu kako žurno moramo ratificirati sporazum Tuđman-Izetbegović koji Bosni i Hercegovini daje 10 hektara hrvatskog kopna na poluotoku Kleku i ‘dva kamenčića’ ispred poluotoka, što nosi tisuće i tisuće četvornih kilometara hrvatskog mora. Time Bosna i Hercegovina umjesto malih unutarnjih voda ispred obale Neuma, što joj je darovano na Avnoju, dobiva teritorijalno more. Uz pomoć Slovenaca, crtaju dimnik do Korčule i dalje do Italije. Uporni borac
protiv svega hrvatskoga Neven Mimica dobio je goleme prostore u medijima da bi objašnjavao kako se ono što je potpisano mora ratificirati u Saboru jer time dokazujemo Europi da smo pravna država. Pusićeva, tada još šefica stranke od nekoliko postotaka, dopunjuje s rečenicom koja mora ući u antologiju hrvatskog političkog bezobrazluka: ‘Dobro je da im damo što traže i tako pokažemo Slovencima što znače dobrosusjedski odnosi’.

Dakle ona potvrđuje da je to naše, zatim ga nonšalantno daje ne bi li pokazala Slovencima kako u prvoj fazi ne trebaju uzeti cijeli Piranski zaljev nego samo dio. Točno je, međutim, da Sabor ništa ne mora ratificirati. Naprotiv, ta institucija postoji kako bi se svaki sporazum i potpis još jedanput provjerili. Milanović je, nastojeći ishoditi ratifikaciju, jer mu je to jedan od zadataka s kojim je došao na vlast, rekao da se čak divi predsjedniku Tuđmanu i tom sporazumu. Kao što ništa ne zna niti razumije, ili sve zna pa se pravi blesav, taj sporazum je poništen vrlo brzo nakon potpisivanja jer je dokazano da je Tuđmanu ‘naša’ ekipa pred razgovor o tisuću kilometara dugoj granici s BiH, dala lažni podatak da Hrvatska o Neumu i Kleku nema dokumenata. A ima cijela knjiga. Izetbegovića su njegovi opremili s jednim dokumentom bez žiga, potpisa i datuma pa je to proglašeno falsifikatom i po članku 49. Bečke konvencije sporazum je automatski poništen. U posjedu smo karte koju je izdalo Ministarstvo poljoprivrede u svrhu popisa sastava tla, koja je registrirana u Bruxellesu i koja ima zacrtanu novu, Kukuriku granicu.

EU: studija je neprihvatljiva

EUPrvi potez nove vlasti bio je da raskine sve ugovore oko Pelješkoga mosta i objavi da se on ne će graditi jer nema novca, odnosno da se ne će graditi jer nije potreban. Amortiziranje negodovanja javnosti preuzela je Pusićeva, a asistirao je Mimica. Bez konzultacije s bilo kim, a posebno bez odluke Hrvatskoga sabora, ona je uputila zamolbu Europskoj komisiji, Odjelu za regionalni razvoj, da nam jadnima, glupima, nesposobnima oni pomognu i kažu kako spojiti dvije isturene točke iznad mora i time riješe problem koji nema niti jedna zemlja svijeta, a to je puknuta državna granica. Budući da je hrvatska javnost izložena potpunoj blokadi istine i potpunoj agresiji obmane, onda je cijela ta saga Europa – Pelješki most prikazivana kao nastojanje da se dobije novac. Zapravo radi se o bezočnome manipuliranju i zlouporabi pristojnih i radišnih ljudi iz Europe koji su nam mjesecima govorili kako zapravo ne razumiju što se od njih traži jer je jasno da je most jedino rješenje, zatim kako ne mogu dobiti niti jedan podatak koji su tražili jer im nitko ne odgovara. Po hodnicima u Bruxellesu pričali su se vicevi o tome da se laže o čak dvanaest inačica rješenja naših problema. Na kraju su ipak krajem prošle godine objavili da je trakavica gotova i da je most najbolje rješenje.

Dokument o tome ima još dvije poruke koje nisu objavljene, a to je da Hrvatska mora samostalno odlučiti hoće li ili ne će most i o tome preuzeti odgovornost, što je potvrda mnogih demantija iz vrha Europske komisije da o novcu nije bilo uopće razgovara, a kamoli odluke. Johanes Han Pusićevoj je u više navrata morao objašnjavati kako traženje novca pretpostavlja proceduru, a ona počinje sa studijom koja će Europsku komisiju, odnosno davatelja novca, uvjeriti da je taj projekt toga vrijedan. Za domaću uporabu trošio se novac, crtale su se nove inačice mosta, novac je čak uplaćen, potpisom rektora sveučilišta i dekanice Građevinskoga fakulteta, za vajnoga Juru Radića koji je, pristajući na novu inačicu mosta koja je neostvariva, zapravo odbacio svoj projekt. Napisana je famozna studija. Svakoga tjedna jedan od ministara, onaj s dvama prezimenima i onaj s pažljivo izvedenom frizurom na čelu, najavljuje kako se studija radi i kako novac stiže. Istina je da je studija gotova, a novac ne stiže. Naime, tri dana prije primopredaje regionalnoga ureda novoj dužnosnici koja će ga od sada voditi, stari članovi, koji su „uživali” s našim političarima, vrlo su se negativno, podcjenjivačkim tonom i grubim riječima, osvrnuli na studiju rekavši da je loša, da je nedorečena, zatim da je neuvjerljiva i da je neprihvatljiva.

branko_grcicTo znači da je posao s nama zaključen bez rezultata. No ministar Grčić vrlo je sretno i zadovoljno rekao da je sve u najboljem redu i da će Europa platiti most, samo treba još napraviti „studiju”. Spomenuo je i 350 tisuća eura, što sve skupa s novcem potrošenim na studiju koja je odbačena te na sve druge nacrte i prijedloge čini troškove blizu milijun eura. Unatoč svemu, u nedjeljnom Jutarnjem listu još jedanput obmanuta je javnost s fotografijom i tekstom Vesne Pusić koja i dalje melje isto, a ne zna da time samo slaže argumente za tužbu koja je podnesena. Ona i Mimica ugurali su u komisiju za hrvatski Pelješki most predstavnika BiH koji je time nebrojeno puta dobio priliku da u Komisiji, bosanskim, ali i hrvatskim medijima kaže sljedeće: ‘Pelješki most ne će se graditi dok BiH ne uredi granice na moru s Hrvatskom. Glavni je problem s Hrvatskom u tomu što ona automatski misli da je automatska slijednica jugoslavenskoga mora, (nedavno se Goldstein izjasnio da je Jugoslaven), a da to nije tako i ne će tako da bude. Hrvatska politika nije na to reagirala prekidom diplomatskih odnosa zato što je ‘kolega’ iz BiH samo rekao ono što su odavno dogovorili i misle da privode kraju. Autocesta skrenuta kroz Bosnu i Hercegovinu sastavni je dio toga. Ali dolazi nova vlast. Dolazi novo vrijeme. Hrvati su skupili novac i gradit ćemo most sami s posebno naglašenim ugovorom kako na mostu mogu raditi samo hrvatske tvrtke jer EU, kada sufinancira nešto u nekoj zemlji, u svojim ugovorima ima odrednicu da na međunarodnome natječaju sudjeluju tvrtke koje nisu u toj zemlji. Hvala im lijepa. Možda ćemo jedanput zaigrati i takvu igru, ali most je naš. Hrvatski jug je naš i Hrvatska je domovina hrvatskoga naroda.

Vesna Pusić, sram te bilo, a ako te nije sram, bilo bi pametno da te bude strah pred zakonom – onim sudskim, onim narodnim. A, vjeruj mi, postoji i onaj Božji.

Branka Šeparović
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ustavni sud odbacio tužbe GI Narod odlučuje i GI Istina o Istanbulskoj

Objavljeno

na

Objavio

Ustavni sud odbacio je zahtjeve referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje”, objavljeno je u ponedjeljak na internetskoj stranici Ustavnog suda.

Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem prosinca prošle godine. Odluke koje je potpisao predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović donesene su većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića.

Iako je odbacilo zahtjeve referendumskih inicijativa Ustavni sud je u jednoj od odluka detaljno objasnio postupak kontrole ispravnosti prikupljenih potpisa na koji su prigovarale referendumske inicijative.

Ustavni sud svoje je stavove detaljno obrazložio u odluci o Istanbulskoj, dok se u odluci o inicijativi Narod odlučuje poziva na prethodnu odluku.

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak je ustvrdio da je nakon odbacivanja zahtjeva referendumskih inicijativa “Istina o Istanbulskoj” i “Narod odlučuje” na potezu Sabor koji treba utvrditi ima li uvjeta za tražene referendume o poništavanju Istanbulske konvencije i izmjenama izbornog zakonodavstva.

“Mi nismo brojili prikupljene potpise niti je to naš posao. Mi smo kontrolirali je li procedura poštivana i da li je došlo do povrede ustavnosti i zakonitosti i utvrdili smo da inicijative nisu dale argumentaciju za to. Objasnili smo koje su ovlasti Sabora, Vlade i ministarstva i da je ta procedura poštivana, a konačna odluka je na Saboru”, kazao je Šeparović Hini.

Predlagači nisu ponudili argumentaciju za navodne nezakonitosti

Dodao je da “predlagači nisu ponudili argumentaciju koja bi Ustavni sud navela na zaključak da je taj postupak neustavan i nezakoniti” te da sada Sabor mora odlučiti hoće li prihvatiti izvještaj Vlade. “Ako ga prihvati pretpostavljam da će donijeti odluku da nisu ispunjenen pretpostavke za raspisivanje referenduma, s tim da Saboru uvijek ostaje mogućnost, u slučaju sumnje da li su ispunjene pretpostavke ili kada ocijeni da je to potrebno ili svrsishodno, da se obrati Ustavnom sudu i traži da se utvrdi jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma i je li referendumsko pitanje u skladu s Ustavom”.

Šeparović je dodao da se Ustavni sud “sigurno se ne bi upuštao u ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja već bi prethodno utvrdio jesu li ispunjene pretpostavke ili nisu, jer ako pretpostavke nisu ispunjene nema ni potrebe za ocjenjivanje referendumskog pitanja”.

Šeparović: Mogu pretpostaviti da se referendum neće raspisati 

“Ja mogu samo pretpostaviti da će Sabor, ako prihvati izvještaj Vlade da nema dovoljno potpisa, donijeti odluku da se referendum neće raspisati, jer da bi se referendum raspisao mora se utvrditi da postoje potpisi deset posto birača”, ustvrdio je predsjednik Ustavnog suda.

Na pitanje o izdvojenom mišljenju ustavnog suca Miroslava Šumanovića, Šeparović je rekao da se taj sudac također slaže da je trebalo odbaciti zahtjeve referendumskih inicijativa, “ali se ne slaže s argumentacijom Ustavnog suda”.

“To je njegovo pravo. Sukladno Ustavnom zakonu i izdvojeno mišljenje se objavljuje uz svaku odluku”, rekao je Šeparović.

Koordinatorica Građanske inicijative (GI) “Istina o Istanbulskoj” Kristina Pavlović kazala je u rujnu da su Ustavnom sudu predali žalbu na negativni odgovor Ministarstva uprave na zahtjev da njihovi promatrači sudjeluju u provjeri potpisa prikupljenih u svibnju u inicijativi za otkazivanje Istanbulske konvencije jer je Ministarstvo uprave odbilo postupiti u skladu s Kodeksom dobre prakse o referendumima, koji je Venecijanska komisija izdala 2007., a u kojem se navodi da promatračima valja omogućiti da budu nazočni svugdje gdje se odvijaju radnje vezane uz referendum.  (Hina)

Odluku Ustavnog suda pogledajte u cijelosti:

Download [130.01 KB]

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

dr. sc. Ivan Bagarić: Nedjeljom u ništa

Objavljeno

na

Objavio

Isječak

Ovo što slijedi je sažetak političke mudrosti koju smo čuli od Hrvata koji je izabran glasovima Bošnjaka kako bi predstavljao građane na mjestu hrvatskog člana predsjedništva BiH. Ukoliko se netko odluči na čitanje ovog članka, posvećenog onom što smo vidjelu u emisiji „Nedjeljom u 2“, onda protivno svemu, molim za očuvanje mentalnog zdravlja odnosno optimizam – kako bi živio ovaj narod i država (RH i BiH).    

Od samog početka odnosno od izbora sugovornika vidjelo se da gospodin Stanković, ma kako bio dobro pripremljen, gledateljima neće ponuditi ništa dobro. Gospodin Željko Komšić je potrošio vrijeme i novac poreznih obveznika (pretplatnika). Pri tome mislim na cijenu jednog minuta promidžbenog programa na HTV-u (ili još bolje na dobit od neke dokumentarne emisije koja se mogla emitirati u tom terminu). Nažalost čovjek je (besplatno) uzeo cijeli sat za što odgovornost snosi g. Stanković.  U tom satu čovjek je pomiješao sve i svašta (konstitutivnost naroda, građane i narode, legalitet i legitimitet, uzroke i posljedice…) i sve je to strpao u isti lonac – bez začina, okusa i mirisa.

Vrtio je nekoliko fraza (i oko njih). Neshvatljivo da nešto tako može biti dovoljno da bi se obnašala dužnost člana predsjedništva jedne države (ma koga predstavljao). I sve je to pleo i splićao u klupko koje svi mudraci ne mogu razmrsiti (prema onoj narodnoj: kad netko baci kamen u bunar svi ga mudraci ne mogu izvaditi).

Slijedi politička demagogija koju smo čuli od gospodina Željka Komšića:

  • Ustav i konstitutivnost naroda tumači kako mu kada odgovara; opravdava vlastitu poziciju i način izbora a istodobno se tobože zalaže za izbor predsjednika u parlamentu; za sebe kaže da je pripadnik a ne predstavnik hrvatskog naroda i da tu ne vidi nikakav problem; smatra da je njegovo neprihvaćanje od strane Hrvata „politički koncepta“ a ne vidi da je on i njegov izbor upravo to – antihrvatski politički koncept (ali i koncept protiv BiH za koju se on tobože zalaže)
  • kaže kako se sve može proglasiti vitalnim nacionalnim interesom pa se tako Hrvati mogu zaštitit – a osporava im pravo na izbor vlastitog člana predsjedništva; (Poziva na poštivanje jedni drugih – a ne poštuje mišljenje niti pravo cijelog naroda)
  • prema ustavu on se obraća hrvatskim zastupnicima u Domu naroda a ne smeta ga što niti jedan od tih zastupnika nije glasova za njega, niti su za njega svoj glas dali oni koji su glasovali za one kojima bi se on obratio; zastupa sve građane ali u diplomatsko konzularnim predstavništvima BiH smjenjuje samo Hrvate
  • normalno je da je za njega npr. u Bihaću glasovalo gotovo 30% glasača jer on predstavlja „građansku opciju“ iako se njih niti desetina ne izjašnjava „građanima“
  • Vidi velikoalbanski, velikosrpski i velikohrvatski koncept kao prijetnju miru a istodobno kaže kako ne vidi da bilo tko ima kapaciteta za rat; po njemu BiH kad je ugrožena, ima se pravo braniti „svim sredstvima“ (a ne kaže od koga) i ne vidi da je najveća prijetnja po BiH u BiH (a ne izvan nje).
  • Za njega BiH jest i nije međunarodni protektorat; za ulazak u NATO ne treba mišljenje Dodika odnosno (RS-a) jer je to „tehničko pitanje“- a nije!.
  • Kaže kako se ekonomska pitanje ne mogu riješiti bez političke stabilnosti (a on je jedan od izvora destabilizacije)
  • Kaže da Hrvati imaju polovinu vlasti u FBiH (jer sa svojih 12 ljudi mogu blokirati sve) ali im uskraćuje pravo da ih zastupa onaj kojeg oni izaberu
  • Pravo na RTV servis na hrvatskom jeziku cinično proglašava srozavanjem prava jednog naroda na nacionalnu manjinu (a ne komentira da su muslimani Bošnjaci proglasili ne imanje RTV servisa na hrvatskom jeziku – svojim nacionalnim interesom)
  • Konačno, ustvrdio je kako ga nitko ne može uvjeriti kako svi ne govorimo istim jezikom (kaže – važno je da se razumijemo, a nije kazao kako se taj jezik zove) što predstavlja krajnje nepoštivanje ljudskih, osobnih i nacionalnih prava svih naroda u BiH na svoj jezik i kulturu

Na kraju Komšić je pokazao zrno iskrenosti („poštenja“) na upit voditelja – jeli bježati iz BiH…?, odnosno, što će reći vlastitom djetetu – ostati ili otići u inozemstvo? Odgovorio je  – „iskreno ne znam“, te nastavio –„mogu vam slagati što god hoćete, ali ne znam“. Znači li da on o svim važnim stvarima – ne zna, ili nam „može lagati koliko god hoćemo“.

Nažalost, Stanković se uklopio u izgubljenom satu vlastite emisije. Osobito na samom kraju kada je naveo primjer nekog Vukovarca koji je svojoj djeci predložio da se spreme za Irsku ili Njemačku. E moj Stankoviću, zapitaj se što bi ti na to kazao pokojni kolega Siniša Glavašević…

Bilo je to još jedno nedjeljom – u ništa!      

dr. sc. Ivan Bagarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari