Pratite nas

Vicka: Ovo je svjetlo 
uvod u ono što će tek doći

Objavljeno

na

Vidjelica Vicka Ivanković Mijatović jučer je u Centru Ivana Pavla II. kod sestre Kornelije na Vionici, u međugorskoj župi, svjedočila o Gospinim ukazanjima i svakodnevnim susretima s Kraljicom Mira pred tri tisuće Talijana, Amerikanaca, Engleza, Iraca, Nijemaca, Poljaka, Čeha, Mađara, Ukrajinaca, Rumunja, Francuza… Prije nego što se obratila njima, dala je ekskluzivni intervju našem listu…

Kako komentirate to da je u vašoj rodnoj kući – zasvijetlio Gospin kip?

– Prije punih trideset godina taj je kip donesen iz Lourdesa. Jedna grupa hodočasnika iz ljubavi svim srcem donijela mi ga je kao dar od Gospe Lurdske. I taj je kip stavljen u sobu ukazanja. Toliko se puta Gospa ukazala pokraj toga kipa. U ovih trideset godina otkad je kip tu, nikad nije zasvijetlio. Pred njim se uvijek molilo. Drugo je svjetlost što dolazi od Gospe tijekom ukazanja, kad se svjetlost pojavi tri puta to je ipak nešto posebno.

Jeste li bili u rodnoj kući otkad se ovo dogodilo?

– Bila sam na putu i nisam bila u sobi, ali su mi rekli da Gospin kip svijetli. Trideset dvije pune godine Gospa sjaji punim sjajem u Međugorju. Ona je prisutna ovdje živa, prisutan je njezin živi sjaj. I Gospa vidi da je u današnjem tmurnom, tamnom vremenu potrebno malo svjetlosti. Mislim da se čovjek ne treba bojati svjetlosti. Treba malo ispitivati sebe, svoju savjest. Ljudi koji čekaju kako bi ušli u onaj prostor trebaju time malo osvijetliti svoje srce i spoznati što nam Gospa daje. Jer Gospa je često puta govorila da je toliko puta davala svoje male znakove, predznakove, a mi smo ostajali i slijepi i gluhi na njih. Zato nas Gospa poziva da molimo kako bismo kroz molitvu spoznali ono što će doći.

Jučer ste vidjeli Gospu. Jeste li možda razgovarali i o njezinu kipu koji svijetli?

– Nismo. Nismo o tome razgovarale. Vjerujem da će, ako bude trebala, Gospa to sama reći.

Prema nekim procjenama, kroz vašu rodnu kuću u dva dana prošlo je petnaestak tisuća ljudi. Kako objašnjavate to što ljudi žele vidjeti tu pojavu?

– To što ljudi prolaze kroz moju staru kuću, nije ništa neobično. Kroz nju prolazile su mase ljudi i to mi je bila posebna radost. A ovo samo dokazuje koliko je danas ljudima potrebna svjetlost, koliko je potreban mir. Gospa samo s jednim malim sjajem može puno toga učiniti. Do nas je koliko ćemo mi to prihvati i upotrijebiti tu svjetlost. Svima bih preporučila: progledajmo očima našeg srca da malo svjetlosti uđe u njega. A svjetlost bez molitve ne može ući. Zato nas je Gospa potaknula “na koljena”, krunicu u ruke i počnite moliti. Počnimo moliti u našim obiteljima. Ovo što je dano mali je poticaj jer smo se udaljili od svega onoga što nam ona daje. Nemojmo nikad na prvo mjesto stavljati nevažne stvari. Na prvom je mjestu Isus, njezin Sin, jer ona kaže “koliko god milosti on meni daje, ja mogu dati” jer je Gospa samo posrednica. I ona je na drugom mjestu i zato nas i poziva da i mi u našim obiteljima obnovimo molitvu, a najdraža joj je molitva krunice.

Osmi put u Svetoj zemlji

Što Gospa u posljednjim ukazanjima posebno traži od vas vidjelaca?

– Gospa je najviše zabrinuta za mlade i obitelji koji su u jako, jako teškoj situaciji. A mi jedino možemo samo pomoći našom ljubavlju i molitvom srca. Kaže: “Dragi mladi, ovo što vam današnji svijet nudi je sve prolazno i kroz to možete vidjeti je li sotona koristi svaki slobodan trenutak za sebe”. A danas to najviše čini i na mladima i želi razrušiti naše obitelji. A posebno je istaknula da je sada vrijeme velike milosti. Želi da obnovimo njezine poruke i da ih počnemo srcem živjeti.

Više od 32 godine svakog dana vidite Gospu i razgovarate s njom. Razlikuju li se ukazanja ovdje od onih u Svetoj zemlji?

Ne. Gospa je ista i ovdje i tamo. Ali opet nešto je posebno u Svetoj zemlji. Njihovi biskupi, nadbiskupi kažu:

“Gospa nam se ponovno vratila. Bila nas je napustila. Bila je došla u Međugorje, da bi Vicka došla iz Međugorja i vratila nam Gospu ponovno ovdje. Molimo te, ostani s nama, nemoj nas napustiti”. Kako su to jake riječi!

Kakav je to prizor kad je dvadeset tisuća ljudi na otvorenom na ukazanju, kad vidiš s kakvim žarom i s kakvom ljubavlju čekaju Gospu! Koliko je vole! Kako joj se mole! U Svetoj zemlji bila sam prije ovoga susreta sedam puta. Nisam nikad bila s narodom. Uvijek sam išla s prijateljima, kao hodočasnica. Ovo je bilo posebno iskustvo. Zvao me je nadbiskup iz Bruxellesa još prošle godine u studenome da sudjelujem u njegovu pokretu za ozdravljenje čovječanstva i da se molim na tu nakanu. To sam prihvatila i željela dati podršku katolicima u Svetoj zemlji da im kažemo da nisu sami i da molimo s njima.

Što ćete danas govoriti hodočasnicima?

– Ono najvažnije što Gospa traži. Prenijeti im Gospinu poruku.

Dobili ste devet tajni?

– Da, devet je tajni dosad Gospa objavila, nema nikakvih promjena glede toga. Ja čekam…

Što će donijeti treća tajna?

– Treća tajna je vidljivog znaka koji će Gospa ostaviti na mjestu ukazanja. On će biti trajan, neuništiv. – Taj znak ostavit ću da vidite da sam bila prisutna tu, među vama – jednom je rekla Gospa.

Gotov Gospin životopis

Što je s Gospinim životopisom? 

– Gospin životopis je završen. Tri su bilježnice. Samo čekam kad će Gospa reći da se može objaviti.

Papa Franjo razlikuje se na neki način od dosadašnjih Petrovih nasljednika. Što vi o tome mislite?

– Svako je vrijeme drukčije. Pokojni Ivan Pavao II., potom Benedikt XVI. i papa Franjo su tri različita vremena. Gospodin šalje osobni znak tko je za koje vrijeme. Papa Franjo stvarno je dobar i poseban i trebamo se što više moliti za njega. Ako se budemo molili, on će imati više snage i milosti, moći će ići naprijed.

– Je li Povjerenstvo za Međugorje promijenilo svoj stav prema vidiocima?

Kad je riječ o nama vidiocima, mi smo uvijek na raspolaganju. Kad god oni zovnu, što god trebaju, mi smo tu. Oni znaju da je Gospa jednom prilikom rekla: “Vi se odazovite sa svoje strane, a to što će biti, prepusti meni”.

Na kraju razgovora Vicka je od srca pozdravila čitatelje Večernjaka i poručila:

– Znate da molim za sve vas, a posebno u ovom današnjem vremenu pozdravljam sve bolesne. Za njih je riječ i osmijeh, pogled, veliki dar. Vidjeli smo to ovih dana na susretu s invalidima. Zato Gospa poziva da ne budemo tvrdi, da budemo nositelji njezina mira. Prihvatimo njezinu poruku. Svi mi možemo biti njezino svjetlo, a ne samo Vicka. Ja kao živi svjedok radujem se svakom hodočasniku, a još sam sretnija kad vi svojim srcima i s ljubavlju prenosite poruku drugim ljudima oko vas.

vecernji.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

‘Idite svi, dok sam ja živ ovuda prema gradu nitko neće proći’

Objavljeno

na

Objavio

Alfred Hill

Rođeni Vukovarac bojnik Alfred Hill, prvi zapovjednik Vojne policije u Vukovaru, poginuo je 16. listopada, istog dana kad i Blago Zadro. O njemu za 24sata.hr priča njegova kći Staša i suborac Ivan Anđelić Doktor

Prvog zapovjednika vojne policije u Vukovara Alfreda Hilla obitelj je zvala nadimkom Miki dok mu je borbeni nadimak bio Atila. Najviše od svega volio je svoju obitelj, ženu Melitu i kći Stašu, i svoj rodni grad.

Njegova kći imala je pet i pol godina kad je ostala bez oca koji je u 35. godini junački poginuo u obrani grada heroja. Istog dana kad i jedan drugi junak – Blago Zadro.

– Bila sam malena pa se svoga oca sjećam ponajviše iz priča, a ne iz vlastitih uspomena. Ipak, nešto je ostalo u sjećanju. Tata je jako volio životinje pa se on najviše brinuo o mačku kojeg smo imali u stanu. Sjećam se kako je jednom došao po mene u vrtić i to dosta ranije što je meni bilo super jer je uvijek mama dolazila, a ovaj put je došao tata i to prije svih drugih roditelja. Eto, taj detalj, naoko nevažan, ostao mu je u trajnom sjećanju. Taj osjećaj sreće kad sam ga ugledala na vratima.. – priča nam Staša Hill Mađarević (32), koja je danas liječnica, trenutno je na zadnjoj godini specijalizacije i majka je dva sina.

‘Tata, imaš li pušku, bombu, moraš se obraniti!’

– Ja sam s mamom bila u Rijeci, a tata se borio u Vukovaru i sjećam se da bi i ja telefonski pričala s njim i uvijek bih ga pitala: Tata, je li imaš sa sobom bombu, imaš li pištolj, imaš li pušku? Htjela sam biti sigurna da će se obraniti i da mu se neće ništa dogoditi – priča nam sjećanja na svog oca Staša te ističe kako je njezin otac mogao ostati u Rijeci s njima jer su njegovi roditelji tamo imali kuću, ali nije htio. Ni u jednom trenutku nije bilo dileme. On je svoj rodni Vukovar volio i nije bilo šanse da ga napusti i da ga ne brani.

Hill je po zanimanju bio pravnik. a prije rata radio je u Hrvatskim šumama u Osijeku. Svi prijatelji i obitelj od rođenja su ga zvali Miki. Ušao je u sastav pričuvnih snaga Zbora narodne garde Vukovar u svibnju 1991. i sudjelovao od prvog dana u organiziranju obrane Vukovara.

– Moj se tata ničeg nije bojao. Barem mi je tako mama pričala. I do zadnjeg je vjerovao da će doći pomoć i da će pobijediti. A kad je on vjerovao i mi smo svi vjerovali. Rekao je mami u zadnjem razgovoru: Čuj, glava je u torbi, ali sve ćemo izdržati! – govori nam Staša.

‘Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi!’

Alfred Hill nastradao je od minobacačke granate braneći položaje na Sajmištu. Granata mu je presjekla noge te je iskrvario.

Ivan Anđelić Doktor, jedan od zapovjednika na Sajmištu, prisjetio se Hilla. Kaže da je on bio istinski borac koji je bezbroj puta dokazao svoju hrabrost

– Bio je primjer svojim bojovnicima kako se voli i brani svoj grad. Nije se povukao pred sto puta jačim neprijateljem – ističe Doktor.

Kad je ranjen, Hill je preko Motorole pozvao upravo njega da mu pomogne. Taj su se dan u svim krvavim akcijama zajedno borili. Kad su se u jednom trenutku dogovorili razdvojiti, jer takav im je bio plan, Hill je rekao Doktoru: ‘ Idite svi, a meni ostavite samo jednog. Dok sam ja živ, ovuda prema gradu neće nitko proći’. Nije prošlo ni pola sata kako su se rastali kada se začuo njegov glas na motoroli.

– Vikao je Doktore, ranjen sam pomozi! Krv mi se sledila i u prvim momentima nisam mogao doći k sebi dok je on još nekoliko puta ponovio samo moje ime i tražio pomoć. Odmah sam javio Jastrebu da hitno šalje pomoć. Pomoć mu je mogla stići samo iz grada, koji je na tom dijelu bojišta bio obranjen upravo zahvaljujući najviše njemu samome. I stigla je pomoć, ali je bilo prekasno – prisjeća se Doktor.

Kad su ga našli ležao je u lokvi krvi, mrtav. Ozljede su bile tako teške da nije bilo nikakve šanse da preživi.

Najprije je pokopan u dvorištu Lučke kapetanije, zatim je prebačen na vukovarsko Novo groblje, a tek nakon ekshumacije i identifikacije pokopan je na Memorijalnom vukovarskom groblju.

Ulica na Sajmištu u Vukovaru nazvana je njegovim imenom. Nastavno središte za obuku Vojne policije Oružanih snaga Republike Hrvatske također nosi ime ovog velikog junaka.

24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Merkel u Chemnitzu branila migrantsku politiku

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka kancelarka Angela Merkel stigla je u petak u dugo najavljivani posjet Chemnitzu, gradu u kojem su u kolovozu izbili veliki neredi i napadi na migranti nakon što su za ubojstvo lokalnog stanovnika privedena dvojica azilanata, gdje je pritisnuta pitanjima, morala braniti svoju politiku prihvata golemog broja migranata 2015.

Taj grad u Saskoj bio je poprište protuimigrantskih manifestacija i “lova” na strance nakon što su Daniela H., lokalnog stanovnika kubanskog podrijetla, izbola dvojica muškaraca. Za njegovo ubojstvo se sumnjiče azilanti iz Sirije i Iraka.

Merkel je u Chemnitzu sudjelovala u raspravi s oko 130 čitatelja lokalnog lista Freie Press i odgovarala na pitanja o stanju u zemlji, tvrdeći da je vlada svjesna problema i da želi čuti što ljude brine.

I sama podrijetlom iz nekadašnje Istočne Njemačke, kancelarka je na tvrdnje prisutnih da se osjećaju kao “građani drugog reda” kazala da budu ponosni na svoju pripadnost, da razumije njihovu zabrinutost zbog gospodarske situacije, ali da “nasilje nije odgovor”.

Pritisnuta pitanjima o odluci da 2015. otvori vrata za više od milijun bliskoistočnih migranata, među kojima i sirijskih i iračkih, kazala je da “greška” nije bila pomoći migrantima, već to da se na vrijeme nije obraćala pažnja na zemlje i regije od kuda migranti dolaze.

Također je branila Međunarodni pakt UN-a o migracijama koji bi se trebao usvojiti krajem godine. Obećala je da taj sporazum neće dovesti u pitanje “suverenost” država o tom pitanju.

“Svatko ima pravo donositi svoje vlastite zakone, bez obzira na budući pakt”, poručila je Merkel.

(Hina)

 

Odlazak ‘migrant’ Merkel

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari