Pratite nas

Povijesnice

(VIDEO): 17. kolovoza 1990. Knin – početak završnog čina ideje Velike Srbije

Objavljeno

na

Svega 78 dana nakon prvih demokratskih izbora 1990. hrvatski Srbi (uz pomoć „antifašističke“ JNA) počinju ustanak protiv prve višestranačke vlade na čelu s HDZ-om.

Bilo je to na današnji dan 1990. kada su se u Dalmaciji u okolici Knina prvi put pojavile oružane skupine hrvatskih Srba na cestama stavljajući zapreke, zaustavljajući promet, maltretirajući Hrvate i turiste iz inozemstva.

Bili su naoružani oružjem koje im je dala JNA i oružjem Teritorijalne obrane koje je prije toga, za vrijeme Ivice Račana, oduzeto Hrvatima.

Zanimljivo je da su se i 1990., kao i u Srbu 1941., na cestama pojavljivali zajednički ljudi s petokrakama i kokardama na kapama i odjeći.

U smijenjenoj vlasti u Hrvatskoj, koju je 45 godina diktaturom obnašala Komunistička partija, Srbi su činili nesrazmjeran kadar.

Iako su bili velika manjina u Hrvatskoj, u svim strukturama vlasti koje su bitne za totalitarni sustav – vojska, policija, državna uprava, poltičke funkcije, Savez komunista – Srbi su bili više nego nesrazmjerna većina u odnosu na broj stanovnika (12,1 % udjela u stanobištvu po popisu 1991.).

Ta mogućnost gubitka privikegija koje su Srbi imali za vrijeme komunizma, a posljedično time i vladanja nad Hrvatima, kao i mržnja prema bilo kakvom obliku hrvatske autonomije i državnosti bili su glavni okidač za ovu pobunu koja je prerasla u krvavi rat.

Sam početak pobune poznat je pod imenom „balvan revolucija“.

Srbi su jednostrano proglasili autonomnu političku teritorijalnu oblast, samozvanu „SAO Krajinu“, („samoupravna autonomna oblast“) koju je hrvatsko ministarstvo pravosuđa poništilo.

Državnu cestu preko Plitvica, koja spaja sjevernu s južnom Hrvatskom, pobunjeni su Srbi 1990. prepriječili u Kninu usred turističke sezone balvanima, i počeli samovoljno kontrolirati promet ljudi i roba. Vrlo brzo počeli su preuzimati policijske postaje s oružjem (Knin, Obrovac, Bemkovac, Gračac) što je bio početak realizacije ideje Velike Srbije.

Na suđenju 2002. bivšem srbijanskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću pred međunarodnim haaškim tribunalom za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj 1991. godine (ICTY) svjedok optužbe pod kodnim brojem “C-061” (bivši najviši dužnosnik tzv. krajinske vlasti” Milan Babić) svjedočio je protiv Slobodana Miloševića i Srbije, tvrdeći kako je Beograd, nakon izbijanja srpske “balvan-revolucije” u Hrvatskoj 17. kolovoza 1990. financijski integrirao područje tzv. “SAO Krajine” u svoj platni sustav, a policijske snage hrvatskih Srba izravno financirao gotovinom.

Tužiteljstvo haaškog suda uvelo je u proces niz dokumenata srpske paradržave u Republici Hrvatskoj kojima dokazuje veze Beograda i pobunjeničkog Knina.

Svjedok Milan Babić opisao je kako su se Srbi u Hrvatskoj politički organizirali u političku partiju SDS.

Na čelu SDS-a bio je Jovan Rašković čiji unuk 26 godina kasnije 2016. u blizini Knina (Primošten i zaleđe) širi mržnju prema Hrvatima. Nismo vidjeli pri tome ažurnost hrvatske izvršne vlasti kakvu smo vidjeli u Kninu na proslavi Oluje.

Ovim događanjima počeo je operativno završni čin gotovo 100-godišnje drame hrvatskog naroda koji se zove – prijelaz iz neformalne Velike Srbije (Jugoslavije) u doslovnu bez Hrvata i drugih nepoželjnih i manje vrijednih naroda.

Zbog realizacije te ideje kroz dvije Jugoslavije i više sukoba i ratova stotine tisuća ljudi izgubilo je živote. Odjeci ti ideje, nažalost i na svijest svim Hrvatima, čuju se ovih dana iz Srbije: od vrha na čelu sa Nikolićem i Vučićem, do običnih ljudi koji se nisu do danas pomirili sa samostalnošću hrvatskog naroda.

Nažalost, takvih patoloških ideja u različitim oblicima i formama ima čak i u Hrvatskoj prikrivenim pod maskom jugoslavnenstva, „antifašizma“, optužbi za ustaštvo, borbe za „ljudskih prava“, otvorenog velikosrpstva i slično, a čiji je krajnji cilj u suštini isti kao i onih iz Knina 1990. – negacija bilo kakve hrvatske državnosti i samobitnosti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojeg su Bošnjaci ponovo grubo pogazili

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava 23. godišnjica parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Na današnji dan 1995. godine, nakon trotjedne mirovne konferencije (od 1. do 21. studenog) u američkoj bazi Wright Patterson u gradu Daytonu, sporazum su parafirali predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević.

Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog tajnika SAD-a Warrena Christophera, a osim njega glavni američki posrednici bili su Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan četverogodišnji rat u BiH, Bosna i Hercegovina uređena je kao država tri konstitutivna naroda i dva entiteta- hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH i Republike Srpske. Republika Srpska danas je entitet pod potpunom dominacijom Srba, dok Bošnjaci Federaciju BiH nastoje pretvoriti u repliku RS dekonstituiranje Hrvata, piše Hrvatski Medijski Servis.

Obljetnica Datonskog sporazuma obilježava se samo dan nakon što je u Sarajevu konstituirano Predsjedništvo BiH, u koje su izabrana dva bošnjačka predstavnika Šefik Džaferović i Željko Komšić, te srpski predstavnik Milorad Dodik.

Izborom Željka Komšića Bošnjaci su majorizirali Hrvate u izboru hrvatskog člana Predsjedništva i time pogazili ne samo ustavnu poziciju Hrvata, već i presudu Ustavnog suda BiH, te Daytonski sporazum. (HMS)

 

Plenković: Komšića su izabrali Bošnjaci u BiH i smatram da je to zlorabljenje duha i ciljeva dejtonskog sporazuma

 

 

Raspudić: ‘Bošnjački temelj, bosanska nadgradnja, građanska fasada’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Jean Michel Nicolier simbol hrabrosti i mučeništva Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Damir Kukavica (Ulje na platnu)

Jean Michel Nicolier, francuski dragovoljac Domovinskog rata, vukovarski borac i mučenik sa Ovčare.

Pogubljen je od srpske vojske u noći s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zajedno sa ostalim ranjenicima, civilima i zarobljenicima vukovarske bolnice.

Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj, 1966. godine. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.

Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine, pristupio je redovima HOS-a u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese, s kojima je kasnije dragovoljno otišao braniti Hrvatsku u Vukovaru, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema braniteljima.

Bio je mlad i neiskusan u ratovanju, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi te je ostao do kraja u Vukovaru. Jean-Michel ratovao je na vukovarskom Sajmištu, a ranjen je 9. studenoga te je morao ostati u bolnici.

Nakon pada Vukovara i ulaska JNA u Opću bolnicu Vukovar (iako je JNA potpisala sporazum s hrvatskom stranom da neće ulaziti u bolnicu) odveden je zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima i pogubljen na Ovčari u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine.

Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a polumrtvoga Jean-Michela izvukao je iz mučionice logora na Ovčari Spasoje Petković zvani “Štuka” i ubio metkom. U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati pred smrt, u kratkome intervjuu francuskim reporterima rekao je:

“Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.”

Još uvijek se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostatci jer su tijela iz skupne grobnice prijeko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto

Kamenjar.com

 

Paul Nicolier: Ako Srbija želi ući u EU nema više mogućnosti da spriječe izručenje Štuke

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari