Pratite nas

Pregled

VIDEO! Ante Prkačin u Bujici: 22. lipnja slavi se čopor odrpanaca!

Objavljeno

na

“Kristina Ikić-Baniček vjeruje u to što govori, da je staviš na detektor laži – prošla bi, ali ne shvaća da je u zabludi,” izjavio je general Prkačin i dodao: “Godine 1941. dogodila se srpsko-četnička pobuna gora nego ’91! Nije to bio nikakav ‘antifašistički’ ustanak!”

Ante Prkačin, ratni načelnik Stožera HOS-a, gostovao je u Bujici Z1 televizije, dan nakon što su se na samo 80-ak kilometara zračne linije prezentirale dvije različite Hrvatske. Dok je jedna komemorirala žrtve zvjerskog partizanskog zločina nad hrvatskim vojnicima i civilima u jami Jazovka na Žumberku, druga je u šumi Brezovica pokraj Siska slavila one koji su ih ubijali. Isti dan, na tzv. Trgu maršala Tita u Zagrebu održan je dernek u čast jugoslavenskog komunističkog diktatora.

LALIĆ I KAPOVIĆ NISU DOSTOJNI NASLJEDNICI DALMATINSKIH PARTIZANA!

Ante Prkačin u Bujici je objasnio zašto smatra da je 22. lipnja prijevara i ne treba biti državni praznik. Osvrnuo se i na Matu Kapovića koji se nije usudio sučeliti s njim u Bujici, iako se tijekom nedavnog nastupa na jednom radiju žalio da drugi dobivaju prostor, a on ne. Ranije su sučeljavanje s Prkačinom i njegovim argumentima odbili Dražen Lalić, ali i Hrvoje Klasić, te kako je rekao Bujanec – “tatek i sinek” Goldstein.

“Lalić i ja pristojno se pozdravimo kada se vidimo. Ne znam jel’ poznajem Kapovića. Stvarno mi je žao što nije došao. Kad oni čovjeku kojeg pristojno pozdrave i o kojem dobro misle neće doći, znači da loše misle o svome znanju i činjenicama kojima mogu zamagljivati oči drugim ljudima, ali kada sam ja tu – to očito ne prolazi. Ne mislim da su se hrvatski partizani borili gdje treba i kako treba. Oni su bili potpuno krivo usmjereni. Ali to je bila hrabra hrvatska vojska. Pa ovi danas nisu dostojni nasljednici 2. i 9. dalmatinske brigade. Rekao sam da je Crna legija najvrednija hrvatska postrojba kroz povijest, pa su skočili na mene da sam nacionalist. Onda sam im lijepo objasnio kakav sam ja to nacionalist. Nisam nacionalist zbog hvaljenja Crne legije, nego zato što sam rekao da sam jednako ponosan na hrabrost Crne legije i junaštvo Druge i Devete dalmatinske brigade koje su se potpuno pogrešno i krivo borile, ali junački. Imali su brate, onu stvar! Na Sutjesci je poginulo 7.222 partizana, po njihovim statistikama, a od toga 4.300 Hrvata Dalmatinaca. Ovi danas nisu nikakvi njihovi nasljednici! Ja se trudim koliko mogu biti Francetićev nasljednik! To mi je životna želja i cilj… Biti nasljednik Jure Francetića. Ali oni, bogami, nisu nasljednici pogrešno vođenih, ali hrabrih dalmatinskih partizana!”

PROSVJEDNICI SLAVE TITA I PRIZNAJU: “FALI NAM JUGOSLAVIJA!”

Kamere Bujice, osim na Jazovci i u Brezovici, na ‘Dan antifašističke borbe’ bile su i u Zagrebu gdje se slavilo Tita i komunističku Jugoslaviju. Na pitanje fali li vam Jugoslavija, jedan prosvjednik u kameru odgovara: “Kako da ne!”, a drugi: “Svakako da fali!”

Došao sam ovde jer slavimo ‘Dan narodnooslobodilačke borbe’ – kaže stariji gospodin, a mladić sa dvije komunističke zastave na tečnom zagorskom dijalektu objašnjava: – Došel sam tu da podržim skup, ne dam trg, kaj bum drugo?! Imam dvajestdve lete, za vreme Tita je bilo puno bolje nek denes. Denes su imperijalisti se razjebali, a kaj da vam drugo velim?!

“Došao sam da branimo Trg maršala Tita,” kaže jedan prosvjednik, a drugi koji je predstavlja kao ‘Zagrepčanin’ na ekavici kaže: “U toj je borbi Titova uloga bila nemerljiva! Nemerljiva! Tito je bio super i takvog vođu više nećete videti!”

Ispred HNK, u samom središtu Zagreba nosile su se zastave komunističke internacionale, hrvatske i jugoslavenske zastave sa petokrakama, kape JNA, majice Che Guevare, Tita, one sa oznakama CCCP… Vilim Matula je sa nabrijanom starijom gospođom urlao “Tito, Tito…”  a pjevalo se i ‘E viva komunizma’ te “Po šumama i gorama…” Skupu za Tita nazočili su Drago Pilsel, Zoran Pusić, Dražen Lalić, Nenad Puhovski, Hrvoje Klasić, Ladislav Tomičić i drugi korisnici hrvatskog državnog proračuna…

ČOPOR ODRPANACA I POBUNA GORA OD SRPSKE ’91.

U Brezovici kod Siska kamere Bujice također su zabilježile jugoslavenske zastave plavi bijeli crven sa zvijezdom petokrakom, kakve su napadale Vukovar, iako je riječ o okupljanju pod državnim pokroviteljstvom na kojem je HV čak dijelio grah. U govoru mržnje prednjačila je SDP-ova gradonačelnica Siska, notorna Kristina Ikić-Baniček, koju, kako je rečeno u emisiji, u Sisku nazivaju ‘Crvena vještica’, a izbore dobiva zahvaljujući ponajprije glasovima bivših srpskih pobunjenika i tzv. Hrvata koji su se do 1990. izjašnjavali ‘Jugoslavenima’. Baniček je napala Jakova Sedlara za “revizionizam”, ali i sve ostale “falsifikatore povijesti”…

“Kada je čuješ što govori, dođe ti da je zamrziš, a to nije lijepo… Ova žena s istim žarom iznosi laži kao ja istinu! Nije si dala truda da prelista literaturu i vidi o čemu se zapravo radi. Stavi je na detektor laži i nećeš je uhvatiti jer je uvjerena da govori istinu,“ rekao je Prkačin i dodao: “Ti što su se ‘pobunili’ u Brezovici, to je čopor odrpanaca! Grupa ‘entuzijasta’ koji su probali dići neku prugu u zrak, pa su napali neko poglavarstvo, ništa nisu učinili, kasnije su se priključili pobunjenim Srbima da s njima ruše Hrvatsku! ‘Dan antifašističke borbe’ je dan najvećeg razdora u hrvatskom narodu. U Hrvatskoj su neredi počeli prije 22. lipnja, već 07. travnja, prije proglašenja NDH, postrojba jugoslavenske vojske ‘Dušan Silni’ kod Bjelovara je ubila hrvatske seljake. Srspki monarhisti i četnici dizali su ‘ustanak’ od Bosne preko Like do Sjeverne Dalmacije… I ‘antifašisti’ sada to slave… U ustanku kod Srba nije bilo niti jednog Hrvata, pa Srbi nam se zato i rugaju, slavili smo taj ‘ustanak’, a vođe sve srpski vojvode… To je bila četnička pobuna gora nego ona ’91!“

Kristini Ikić – Baniček u Bujici je odgovorio i redatelj Jakov Sedlar: “To su antifašisti po profesiji, ne po stavu! Ne mogu mi oprostiti jer sam postavio pitanje Jasenovca nakon ’45, ali to se  ne može oboriti, tamo su ljudi ubijani i poslije rata i nadam se da će doći do povijesne istine! Njezin govor je govor mržnje, ona govori laži, prošle godine imao sam pet filmova, jedan i o Ani Frank… To je stari komunistički boljševički način kako prokazati i optužiti ljude bez ikakvog dokaza…”

Nadovezao se i Prkačin: – Gdje god se u Sloveniji počelo istraživati Brozove zločine, pronađeni su kosturi. Bogami, oko Jasenovca se kopa, a ništa nije pronađeno, osim ustaša i Čerkeza!

GOLDSTEIN JE LOŠ ČOVJEK, A KLASIĆ IMA MALU PAMET!

22.lipnja zapravo označava datum kada je Njemačka napala bivši Sovjetski savez čime je prestao vrijediti nacističko-komunistički pakt.

“Komunisti su apsolutno ustali na mig iz Moskve. Pa Njemačka je napala Poljsku 01. rujna 1939. godine, sedam dana nakon što je potpisan sporazum Ribbentrop-Molotov. Poljska je kapitulirala 18. rujna, a dan prije kapitulacije s istočne strane napao ju je Staljin, još bešćutnije! Broz je nešto kasnije, kada je postao generalnim sekretarom KPJ u listopadu ’40. godine, pisao hvalospjeve o tom ‘sretnom događaju za 200 milijuna bratskih naroda’, hvalio je komunističko-nacistički pakt! Goldstein to sigurno zna, no on je toliko loš i pokvaren čovjek da šuti o tome. Jer, dobar čovjek to ne može znati, a da priča to što priča… Klasić ne zna, on ima malu pamet, dok za Kapovića vjerujem da ne zna. On meni izgleda hrvatski čestit, iako u zabludi…“

Prkačin kritika nije lišio ni poglavnika Nezavisne Države Hrvatske.

“Paveliću su se posložile okolnosti, bio je iznimno obrazovan, ali do zla Boga netalentiran, Bleiburg se mogao izbjeći da je na čelu Hrvatske bio drugi čovjek!“

PRKAČIN PROTIV REFERENDUMA O TITU, PORUČIO BANDIĆU: “NESRETNI MILE, NE PETLJAJ SE U ONO ŠTO NE ZNAŠ!”

Gost Bujice u svom je stilu komentirao Bandićeve spinove o referendumu o nazivu Trga maršala Tita u Zagrebu.

“Daj mi Bandića nekako na vezu ne bi li on konačno do pameti doš’o! Nesretni Mile, ne petljaj se u ono što ne znaš! Referendum je ludost, ne mogu kumice i tetke odlučivati o tome! Pa o Titu ne znaju sve ni sveučilišni profesori! To je kao da Amerikanci naprave referendum o tome hoće li staviti neku cjevčicu na svemirski bord za Mars ili ne… Dosta je Bandiću klošarluka i skidanja ploča s mrtvih konja! Tito je sedam svojih prethodnika na mjestu generalnog sekretara KPJ u Moskvi teško optužio, svi su postrijeljani, teško je optužio i svoje dvije bivše žene… Zašto je u bivšoj Jugoslaviji poginulo milijun i 50 tisuća ljudi, a u Bugarskoj samo 20 tisuća, a imali smo sličan broj stanovnika?! Zato što Tita nije bilo briga za žrtve, ni Hrvate, ni Srbe, ni sve ostale, on je bio internacionalist i hohštapler, ali prije svega jedno veliko zlo i zato ne smije imati trg nigdje, a kamo li u Zagrebu.”

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

ICTY danas izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari