Pratite nas

Istaknuto

VIDEO – BUJICA! Hrvoje Lucić: “Mrak-Taritaš mi je rekla da joj je dosta Gunje i Gunjanaca! Prvo su obnavljali kuću Milanovićevog kuma koji uopće ne živi u Gunji!”

Objavljeno

na

Pero Kovačević: Novi izračuni govore da je obnova pojedinih objekata stajala i 1.900 eura za kvadrat – to je poratno profiterstvo!

Svaki ministar koji je došao u Gunju slikao sa sa mnom, a ne ja snjim! Trebalo im je to radi reklame, Gunja je tada bila iznimno ‘popularna’… Slikala se i Anka Mrak-Taritaš, a kada sam joj se žalio da je obnova preskupa i nekvalitetna, da se ljudi bune, da se namještaju poslovi i radnici rade na crno – rekla mi je da to prijavim ministru Mrsiću, ali da će onda obnova kasniti još godinu dana! Prijavio bih i Bandića da je ukrao na obnovi, ali nije – to su učinili neki drugi… Hrvatski branitelj Stjepan Lucić još uvijek živi u kontejneru, a Dini Lučiću, 24-godišnjem invalidu koji je pola svoga života proveo u kolicima, nisu htjeli obnoviti dizalo pod izgovorom da nije imao ‘certifikat’ – iznio je žalosne podatke gost Bujice u ponedjeljak Hrvoje Lucić, načelnik Općine Gunja.

Lucić je gostovao na Z1 i još 9 lokalnih televizija, nakon što je javnosti prezentirao nezavisno vještačenje ovlaštenog sudskog vještaka Ing Eksperta, iz kojeg se jasno vidi da je realna cijena obnove kuća nakon poplava u Gunji bila gotovo dvostruko manja od naplaćene. Cijena od 12.750 kuna je napuhana – zaključak je vještačenja ovlaštenog sudskog vještaka, pa bi sada na potezu trebao biti Cvitanov DORH. Bivša resorna ministrica, HNS-ova Anka Mrak-Maritaš osobno je odobravala pojedine ugovore o obnovi po cijeni od 1.700 eura za kvadrat, a dokumente o tome objavila je upravo Bujica prije desetak dana. Dok su ljudi u Gunji preživljavljavali po kontejnerima, Mrak-Taritaš navodno je kupila vilu na Krku za astronomskih 700 tisuća eura! Lucić je elaborat od ovlaštenog sudskog vještaka naručio u ime Općine Gunja, ponukan upravo dokumentima objavljenim u Bujici.

“Prema vještačenju, najviša moguća cijena kvadrata trebala je biti 6.800 kuna plus 140 kuna za dokumentaciju, dakle ukupno 6.940 kuna. Razlika iznosi 5.810 kuna po kvadratnom metru! U Gunji je sagrađeno puno kvadrata, šteta se zato mjeri u milijunima eura,” rekao je Lucić i dodao: “U više sam navrata dokumente o obnovi usmeno zatražio ne samo od ministrice Mrak-Taritaš, nego i od Marijana Župana, kojeg je ona postavila da vodi projekt obnove kuća. Nikada ih nisam dobio! Žao mi je što nisam tražio i pismenim putem, to je moj propust…”

MRAK-TARITAŠ UVRIJEDILA GUNJU I GUNJANCE!

Lucić je priznao kako se za vrijeme jednog sastanka s Mrak-Taritaš u Ministarstvu graditeljstva demonstrativno digao i otišao.

“Najprije mi je gospodin iz APN-a rekao da im je više dosta Gunje i Gunjanaca! Stekao sam dojam da nije govorio samo u svoje ime, veći u ime Anke Mrak-Taritaš i ostalih prisutnih! Samo što nisam zaplakao, istog trenutka sam se digao, zahvalio se i napustio Ministarstvo,” prisjetio se Lucić. No, to nije sve; podsjetio je na još jednu sličnu situaciju: “Jednom prilikom ministrica je obišla sa mnom kuće, a ljudi su se žalili… Na sve pogreške u gradnji njezin je odgovor bio: ‘Što hoćete, sada imate sve puno bolje nego što ste imali!’ Ponašala se bahato i nerazumno, baš kao da su ljudi htjeli da im poplava sve odnese…”

Lucić je ustvrdio u emisiji da je posao obnove u Gunji dobila ukupno 21 tvrtka, a da se mnoge uopće nisu pojavile na terenu, nego su samo uzele provizije i izvođenje radova prepustile podizvođačima. “Podizvođači su dobili 30 ili 40 posto nižu cijenu i da bi imali zaradu, radili su s najlošijim materijalima i ljudima na crno! To sam sve rekao ministrici, a kada sam je upozorio da puno ljudi radi na crno, rekla mi je da o tome mogu obavijestiti ministra rada Miranda Mrsića, ali da će u tom slučaju obnova Gunje kasniti godinu dana! Trebao sam to prijaviti, ali htio sam da se ljudi što prije vrate kućama… Uostalom, mogla je to učiniti i ministrica Mrak-Taritaš koja je svaki dan bila sa gospodinom Mrsićem. No, ona to nije učinila iz svojih razloga, kao što je od mene skrivala i dokumentaciju o obnovi, iako su me je ljudi tražili pa čak sumnjali i u mene koji nisam imao nikakve veze s obnovom.”

Lucić je priznao da je Gunja nakon obnove ljepša, ali da su to samo fasade, jer su kuće iznutra izuzetno loše napravljene. Tu su problemi s vlagom, aparatima…

“Zamislite kakve bi tek to kuće bile da je razlika od 6.000 kuna po kvadratu uložena u njih! U Gunji se danas kuće od 75 kvadrata prodaju po 25 ili 30 tsuća eura… Ne znam koje su tvrtke dobile poslove obnove, ali je činjenica da su odmah uzele podizvođače i da su njihovi vlasnici bili povezani sa HNS-om i još nekim političkim strankama… I nadzorni organi na gradilištima bili su povezani s tim tvrtkama…”

TO NISU SAMO KAZNENA, TO SU MORBIDNA DJELA!

Lucićeve istupe protiv bivše HNS-ove ministrice neki povezuju sa politikanstvom, s obzirom da je on član Bandićeve Stranke rada i solidarnosti. No, on i na to ima odgovor, uz napomenu da se kriminal dogodio ili nije, bez obzira tko se nalazi u kojoj stranci i bez obzira jesu li izbori ili nisu: – Prijavio bih i Milana Bandića da je takva situacija. I svog rođenog brata bih prijavio! Morbidno je da se na sirotinji zarađuje tako veliki novac! Nije to što se dogodilo u Gunji samo kazneno djelo, to je i morbidno djelo!

Mrak-Taritaš na facebooku je objavila zajedničku fotografiju s Lucićem iz vremena obnove, a Lucić joj je poručio: – Nisam se samo s njom slikao. Puno je kroz Gunju prošlo ministara, dolazio je i bivši premijer, bila je i predsjednica države… Sa svima sam se slikao, no te slike više su koristile ministrima i bivšem predsjedniku Vlade jer je Gunja tada bila ‘hit’, bili smo vrlo ‘popularni’, tako da mogu reći da su se svi oni naslikavali sa mnom, a ne ja s njima… Dolazili bi u Gunju, a već kada su se vraćali, zaboravljali bi je…

PRVO OBNAVLJALI KUĆU MILANOVIĆEVOG KUMA!

Voditelj je podsjetio na informaciju sa pressice koju nitko nije prenio – da je prva kuća s kojom se išlo u obnovu Gunje, navodno, kuća kuma tadašnjeg SDP-ovog premijera Zorana Milanovića.

“Nisam siguran kakvi su kumovi, ali činjenica je da se ta kuća prva počela graditi! Ljudi koji su tamo stanovali umrli su još prije rata, a nasljedila ju je tetka koja je živjela u Tuzli. To je bila trošna kuća, u njoj nitko nije živio, a prva se obnavljala! Kada je sagrađena više od 50 posto, ljudi iz te ulice počeli su se buniti i istog trenutka gradnja je prekinuta kako se ne bi otkrilo o kome je riječ…”

S druge strane, hrvatski branitelj Stjepan Lučić dan danas u Gunji živi u kontejneru – zgrozio se Bujanec.

“To je istina! On sa suprugom živi i danas u kontejnerskom naselju. Svi kontejneri su povučeni prije godinu dana, još je samo taj ostao… Lučić je hrvatski branitelj, zamislite kako mu je živjeti u tom kontejneru. S njim sam razgovarao u subotu, nitko ništa ne čini da mu pomogne! Ni vukovarsko-srijemski župan Božo Galić ne pomaže. On je branitelj od prvoga dana, a nitko mu ne želi pomoći,” iznio je sramotni podatak načelnik Gunje.

KOVAČEVIĆ: ZAMRAČENO JE NAJMANJE 17 MILIJUNA EURA, TO JE PORATNO PROFITERSTVO!

U emisiju se javio pravni stručnjak i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević, koji je prvi komentirao aferu, još prije desetak dana u Bujici. Nakon podrobne analize ugovora i drugih dokumenata iz Ministarstva graditeljstva, Kovačević je došao do zaključka da su neki kvadrati u Gunji plaćani čak i više od 1.700 eura!

“Vještak je procijenio da je kvadratni metar obnove mogao iznostii najviše 963 eura za novoizgrađene kuće od 70 metara kvadratnih. Takva kuća koštala je 121 tisuću eura I ispada da je plaćeno 56 tisuća eura više nego što je trebalo platiti po svakoj kući! Što se tiče kuće od 85 kvadrata, cijena izgradnje bila je oko 1,2 milijuna kuna, 161 tisuće eura ili čak 1.905 eura po kvadratu! Prema ovim podacima, kod tih kuća zamračeno je nevjerojatnih 82 tisuće eura! Kada u obzir uzmemo sve kuće, proistječe da je zamračeno najmanje 17 milijuna eura! To bi mogli nazvati novim kaznenim djelom – poratnim profiterstvom, u kojem se koriste ljudske sudbine i velike nesreće za zaradu. Sve je jasno, a mi još uvijek nemamo ni priopćenja DORH-a, što dovoljno govori kako organi ‘pravne države’ rade svoje posao,” iznio je zastrašujuće podatke Kovačević u Bujici, još jednom upozorivši na selektivno hrvatsko pravosuđe: “Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan i njegovi zamjenici pratili su medije i dobro znaju što se događa, a dobili su i izvješće ovlaštenog sudskog vještaka. Ima previše osnovane sumnje da što prije pokrenu istragu i kazneni postupak protiv odgovornih osoba.”

“Da je na djelu uređena pravna država, o ovome ne bi razgovarali nego bi imali konkretne rezultate. Mrak-Taritaš je odgovorna, cijeli projekt je išao preko nje. Ovdje je riječ o cijelom nizu počinjenih kaznenih djela, od zlouporabe službenog položaja i ovlasti, do pogodovanja, a sada imamo i elemenata zataškavanja kaznenog djela,” rekao je Kovačević.

MLADOM INVALIDU NISU HTJELI OBNOVITI DIZALO, A PREMA GUNJANCIMA SU SE ODNOSILI KAO PREMA STOCI! MOLIM CVITANA DA REAGIRA!

U emisiji je ispričana i tužna priča sina hrvatskog branitelja Željka Lučića, čiji je 24-godišnji sin Dino punih 17 godina teški invalid. Još prije poplava njegov je brižni otac izgradio improvizirano dizalo kako bi dječak u kolicima mogao funkcionirati u svom domu, no država mu nakon poplava nije htjela obnoviti dizalo!

“Hladno su mu odgovorili da ne može dobiti dizalo bez certifikata! To su ti isti besćutni tipovi koji su nadzirali skupe kvadrate, a sve pod rukovoditeljem Marijana Župana koji je bio bog i batina u Gunji! Prema sirotinji su se odnosili kao prema stoci. Ljude su doslovce omalovažavali kada su pitali za svoje… To nije normalno! To je užasno žalosno,” rekao je Lucić i na kraju emisije zaključio: “Očekujem od Dinka Cvitana da stvarno provjeri košta li taj kvadrat u Gunji toliko. Vjerujem da to mogu brzo odraditi i molim ga da stvarno istraži što se to dogodilo!”

U Bujici su ponovo iznijeti i podaci o ulozi predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka u cijeloj priči i policijskim istragama oko odvoza smeća u Gunji. Navodno su mu čak snimali i razgovore, a u jednom od njih je Vrdoljak jednom od izvođača govorio: “Keš, keš, keš…”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari