Pratite nas

Magazin

Roman Leljak razotkrio monstruoznu podvalu: ‘Na izložbi u New Yorku Dačić je podmetnuo snimke djece iz Srbije, kao žrtve logora NDH!’

Objavljeno

na

Gostujući u Bujici Z1 televizije, istraživač komunističkih zločina Roman Leljak razotkro je još jednu velikosrpsku podvalu: – Na izložbi o Jasenovcu, koju je u siječnju prošle godine Srbija organizirala u sjedištu UN-a u New Yorku, izložene su fotografije s natpisima “logori za decu u NDH“, a kao primjer navedena su “deca umorena glađu u dečjem logoru Sisak“, međutim, istina je da su fotografije izgladnjele djece zapravo nastale u Mataruškoj banji, kod Kraljeva u Srbiji!

Sporne fotografije i dokazi o beskrupuloznoj propagandnoj podvali Srbije, prikazani su u eteru, a gost Bujice pronašao ih je u arhivu u Kraljevu: – S orginalne fotografije izgladnjelog djeteta, iz Mataruške banje izrezan je pečat koji dokazuje da je fotografija nastala u Srbiji i na starom pisaćem stroju naknadno je ispisano da je riječ o logoru u NDH!

Djeca s Kozare u Matarušku banju došla su temeljem dogovora Vlade NDH i Nedićeve Vlade u Srbiji. Riječ je o ukupno 62.000 djece, razpoređene po 60 domova u raznim dijelovima Srbije, od čega je 12.000 završilo u Beogradu – pojašnjava Leljak.

“Čudi me da službeni Zagreb na ovako strahotnu podvalu uopće nije reagirao. Niti jedan hrvatski povjesničar, nitko iz Ministarstva vanjskih poslova ili nekog drugog sektora Vlade nije osjetio potrebnim ovo razotkriti! Nije bilo ni prosvjedne note, ni bilo kakva druge reakcije na ovu laž Ivice Dačića,“ iznenađen je Leljak.

Leljak je u studio Bujice donio dokumente koji dokazuju da su mnoga djeca s popisa ubijenih u Jasenovcu, zapravo, umrla u bolnicama od teških bolesti, a mnoga su ostala živi: – Smilja Ladić umrla je od bolesti u jednoj zagrebačkoj bolnici, a nalazi se na jasenovačkom popisu kao zaklana od ustaša! Takvih primjera pronašao sam više od 1.000!

Istraživao je i bitku za Kupresu, 1942. godine: – Tamo se sukobila Titova vojska koja je brojila 2.400 partizana i Hrvatska vojska koju je vodio Boban. Partizani su izgubili, imali su gubitke veće od 1.000 ljudi, a hrvatskih vojnika poginulo je 340. Partizani su nakon poraza iz osvete zapalili 46 kuča.  223 djece je ostalo siročad, bez roditelja i bez kuća i odvezena su u Osijek. Neka od djece su se razboljela i umrla u Osječkoj bolnici i vjerujem da je to istina, ali mi nije jasno kako su opet sva ta djeca završila na popisu ubijenih u Jasenovcu?!

Leljak smatra da je sve ovo što se događa, a kulminiralo je zadnjih mjeseci propagandnim aktivnostima Milorada Pupovca, zapravo specijalni rat, vođen iz Beograda. Cilj je vratiti priču na ’41. godinu – rečeno je u emisiji, ali i natjerati Hrvate da se u potpunosti ograde od NDH i pristanu na velikosrpske laži o događajima između 1941. i 45. godine, na što nije pristajao prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je također ruđio mit o Jasenovcu i rekao da je NDH bila izraz povijesnih težnji Hrvatskog naroda za svojom državom.

Roman Leljak oštro je demantirao navode Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i Ane Brnabić da je u Jasenovcu ubijeno 110.000 srpske djece: – To je jedna velika, velika laž! 62.000 djece godine 1942. prebačeno je u u Srbiju, od čega 12.004 u Beograd. I to su podaci iz Nedićeve beogradske arhive! Srbi znaju za ove podatke, ali svjesno lažu i nastavljaju nam nametati povijest koju smo slušali za vrijeme komunističke Jugaslavije. Više od 10.000 djece, uglavnom s Kozare, smješteno je u Zagrebu, kod zagrebačkih obitelji koje su ih prihvatile kao svoju djecu i pomogle im. Beograd je tada imao 68.000 domaćinstava, a primili su samo 285 djece! Nisu htjeli primiti srpsku djecu s Kozare!

Osvrnuo se i na film koji je ovoga ljeta prikazan na filmskom festivalu u Puli ‘Dnevnik Diane Budisavljević‘, redateljice Dane Budisavljević: – Iskreno mi je žao što se filmom ponovo nameće teza o kolektivnoj krivnji Hrvata za sve što se događalo između 1941. i ’45. godine. U filmu se ne spominje da je Diana Budisavljević redovito kontaktirala s jugoslavenskom monarhističkom Vladom u Londonu, u kojoj je ministar bio brat njezinog supruga – Srđan Budisavljević. Ona je cijelo vrijeme rata surađivala s njime na spašavanju djece, a Vlada NDH je to bez problema dopuštala. Znalo se da preko švedskog Crvenog križa idu poruke za London i da se prima novac i nitko to nije sprječavao. Isto tako, u filmu se spominju logori za djecu u NDH, a istina je da nije bila riječ o logorima, već o dječjim domovima, gdje su djeca s Kozare i drugih ratnih područja bila zbrinuta.

Leljak je u Bujici otkiro još jedan zanimljivi podatak koji je pronašao u beogradskom arhivu: – Krajem 1945. godine, u Beogradu, na ušću Save u Dunav pojavila su se tijela koja su doplivala Savom. Napravljene su obdukcije i otkriveno je da su na tijelima ostaci odora hrvatskih vojnika. Kada sam čuo da pojedinci pričaju o 50.000 tijela djece iz Jasenovca, koja su plivala Savom, tražio sam dokaze za to u Nedićevoj, srpskoj arhivi. Međutim, od travnja 1941. do svibnja 1945. ni jedno, jedino tijelo na ušću Save nije pronađeno! U beogradskom arhivu ne postoji ni jedan zapis o tome.

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE:  https://youtu.be/P3wAZKCGjuA

Igor Vukić: ‘Dnevnik Diane Budisavljević’ – još jedan primjer protuhrvatske propagande plaćen hrvatskim novcem

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Jasmin Stavros: Zlo napada sa svih strana, obraniti se možemo samo molitvom

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Andrei Marius

U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu Jasmin Stavros snimio je spot za pjesmu “Kraljice neba, čuj molitve glas”, koja bi mogla postati novi hit duhovne glazbe. Glazbu je napisao Hrvoje Buva, tekst Nedo Zuban, a aranžman Zvonimir Dropuljić, koji je i producent.

Ovo nije moja prva pjesma s Hrvojem Buvom, a nije ni moja prva duhovna pjesma. Tu su “Kad se sjetim Uskrsa” i “Stijeg” te “Pomolimo se”, koju svakoga dana možete čuti u 13,56 sati na Radio Mariji.

No pjesma “Kraljice Neba, čuj molitve glas” naprosto je došla u momentu i kako se ono kaže, neplanirano je uletjela – kaže Jasmin Stavros, koji i dalje, uz svoj redoviti posao, kani raditi na duhovnoj glazbi, piše Večernji list

– Rekao mi je davno jedan svećenik da ću kad-tad napraviti duhovni album. Polako ću s tim nastaviti uz svoj redoviti posao, no za to treba baš osjetiti trenutak. Mislim da je sad vrijeme baš takvo, teška su vremena, rekao bih, i zlo napada sa svih strana i možemo se obraniti samo jakom molitvom i vjerom kaže Stavros, koji svoj dan redovito započinje čitanjem Svetog pisma uz nekoliko molitvi, a osobito zagovorom o. Anti Antiću.

– Uvečer se obično molim sv. Josipu i zato mi je želja bila snimiti spot u svetištu sv. Josipa – kaže Stavros, ne želeći previše naglašavati svoj molitveni život da ne bi “ispalo da je neki fanatičan vjernik”.

– Grešnik sam kao i svi ostali, ali treba se truditi, jer je to jedini način da si čovjek pomogne. Kad izađeš na ulicu, problemi te samo vrebaju, kako bi ti netko nešto napravio – veli Stavros, kojega su pitali je li pjesma Gospi povezana i s Međugorjem.

Kaže kako je u Međugorje hodočastio prije dvadeset i više godina, kada su hodočasnike dočekivali u malim sobama u pansionima samo s krevetom, raspelom na zidu i Biblijom na stoliću, a danas se sve previše izgradilo.

– Išao sam na Križevac tada bos u podne, na 40 stupnjeva Celzijevih – kaže Stavros, koji i danas voli otići u Međugorje, obvezno na Križevac i Podbrdo te na ispovijed, svetu misu i klanjanje.

Aranžer Zvonimir Dropuljić kaže da im je zajednička želja bila napraviti upravo sakralnu pjesmu, koja će “čovjeku današnjice pokazati pravi put, jer je često zaveden površnim i lošim ponudama”. – Željeli smo svijetu dati jednu plemenitu stvar više, a ne ružnu ili onu koja širi nesnošljivost– veli Dropuljić, koji je odmalena vezan uz crkvenu glazbu.

– Budući da je Stavros izvođač, kao aranžer razmišljao sam nekoliko tjedana kakvu pjesmu prirediti i odluku donio prema nekoliko kriterija. Prvi je da je Stavros tipičan sam po sebi i prepoznatljiv kao pjevač.

Dakle, pjesma mora biti napisana za njegov vokal. Istodobno, mora biti i u njegovu stilu, pa sam došao na ideju iskoristiti onaj njegov prepoznatljiv ritam iz hita “Umoran”. To je hibrid moderne rumbe i cijela američka produkcija danas je na tome. To se zove ritam “meneito”, a mi ga možemo zvati “Stavros 1”, jer ga je on kreirao još prije 30-ak godina – objašnjava Dropuljić, dodajući kako Stavrosova pjesma „Umoran“ ima uspjeha na svim feštama i uklapa se u sve ambijente, pa je i ova sakralna pjesma Blaženoj Djevici Mariji napravljena u tome stilu i formatu.

– Stavrosova želja bila je da s njim pjevaju i njegovi prijatelji iz grupe Happiness pa pjesmu potpisuju zajedno Stavros i grupa Happiness, zajedno s Marijom Cvetković i sa mnom – veli Dropuljić.

– Stavros i ja duboko smo u vjeri i kad čovjek radi mnogo pop-glazbe, osjeti poriv ili božji zov da napravi nešto i za njega, tj. za Kraljicu Mariju, ali u modernijem aranžmanu. I taj poziv s neba mene je inspirirao za pjesmu – objašnjava svoje motive Hrvoje Buva, a naš poznati glazbenik Jasmin Stavros dodaje: – Ova je pjesma sigurno nastala na poticaj neba!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Anita Prka Đurašić iseljenicima – Tko god želi neka se vrati u Hrvatsku, neće pogriješiti

Objavljeno

na

Objavio

Poslušajte intervju Anite Prka-Đurašić iz emisije “Živa veza” od sinoć u kojem je govorila o svome iskustvu povratnice, žene u poduzetništvu, u politici, o zlostavljanju žena i IK, o iseljeništvu i izazovima s kojima se susrećemo, i još puno zanimljivih tema.

Anita Prka Đurašić ima 15 godina iskustva na poslovima edukacija i prevođenja stranih jezika. Vrativši se u Hrvatsku 1990-te upisuje VII. gimnaziju te po završetku upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na odsjecima za Germanistiku i Kroatistiku. Godine 2013. se otisnula u poduzetničke vode i otvorila svoju školu stranih jezika EuroBIZ Centar.

Kao direktorica bavi se marketingom i PR-om svoje škole te predaje i prevodi kao izvorna govornica – njemački jezik, konverzacijski engleski jezik te hrvatski jezik za strance. Uz jezične tečajeve vodi individualizirane programe javnog nastupa, prezentacijskih vještina i pregovora u hrvatskom, njemačkom i engleskom kulturnom krugu te interkulturalni trening.

Bavila se projektima u kojima je znatno unaprijedila povezivanje naših tvrtki s inozemnim partnerima u cilju suradnje ili ulaganja u Hrvatsku. Trenutno je na magisteriju na Hrvatskim studijima. Lobistica je za područje obrazovanja pri HDL-u, članica je udruga koje promiču žensko poduzetništvo, povratnike te je aktivna članica HDZ-a. Njemački joj je materinji jezik, a tečno govori i engleski. Udata je za zagrebačkog poduzetnika koji također dolazi iz povratničke obitelji s kojim ima dvoje djece.

Emisija “Živa veza” govori o iseljeništvu, hrvatskoj zajednici u tuđini i inozemnoj pastvi u kojoj se obrađuju i objavljuju osvrti i prilozi o Hrvatima izvan domovine i povratnicima.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari