Pratite nas

Pregled

VIDEO! Hasanbegović u Bujici poručio Bandiću: “Referendum o imenu Titova trga ne dolazi u obzir!”

Objavljeno

na

Skidanje Tita je temeljni preduvijet za daljnje razgovore i o tome želimo pismeno jamstvo gradonačelnika – izjavio je dr. Zlatko Hasanbegović jučer u Bujici Z1 televizije, a obratio se i premijeru te političkom tajniku HDZ-a: – Plenković i Stier dobili su pisma kako bi pozvali gradske zastupnike iz HDZ-a da se pridruže našem zahtjevu i da konačno ne prevare svoje birače!

Uoči konstituirajuće sjednice zagrebačke Gradske skupštine, sve su oči uprte u tri kluba, onaj Milana Bandića, HDZ-a te Brune Esih. Čelnica stranke Neovisni za Hrvatsku (NHR) zbog Trga maršala Tita pisala je Andreju Plenkoviću, politički tajnik Zlatko Hasanbegović poslao je pismo kolegi Davoru Ivi Stieru, a pet izabranih zastupnika s njihove liste obratilo gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću.

DUJMOVIĆ: DA ČUJEMO HDZ – JESU LI ILI NISU ZA PROMJENU TITOVOG TRGA?!

“Čini mi se po logici stvari da bi Bandić, HDZ i Hasanbegović morali naći dovoljno zajendičkog jezika da formiraju vlast u Zagrebu. To je logična koalicija. Vidjet ćemo je li ona moguća, ako je nemoguća na ideloškoj crti, to je onda tragično za malu hrvatsku naciju,“ izjavio je za Bujicu novinar i publicist Tihomir Dujmović koji je poslao poruku stranci na vlasti:

 

“Pisma Esih, Hasanbegovića i njihova skupštinskog kluba je samo podsjetnik i potpitanje HDZ-u: Jeste li za to da taj trg ostane ili niste, da  se jednom zauvijek zna? Drago Prgomet za vrijeme kampanje taj stav dvaput je promijenio, Andrija Mikulić inscenirao je da su za promjenu, ali sada kada su izbori prošli, a magla se napokon razišla, vrijeme je da se glasno i jasno kaže, da čujemo HDZ, jesu li za promjenu ili nisu! Esih i Hasanbegović su ovim pismima HDZ zapravo istjerali na čistinu…“

ESIH: U ZAGREBU SMO PRUŽILI RUKU HDZ-u, OKO TITA BI SE TREBALI SLOŽITI!

Zanimljivo je da je prvi zagrebački HDZ-ovac za kamere Bujice izbjegavao odgovoriti na pitanje jesu li mu važnije tržnice u Španskom ili Trg s Titovim imenom…

“Bili smo na sjednici gdje smo dogovorili da će se 29. lipnja konstituirati Gradska skupština, to je relativno brzo, budite strpljivi, dobit ćete sve informacije na vrijeme,“ odgovorio je demagoški Mikulić na dodatni upit novinara Bujice o tome zahtijeva li Drgago Prgomet mjesto predsjednika Skupštine i je li ta fotelja važnija od predizbornog obećanja o promjeni imena Titova trga.

Esih je s druge strane, nakon sastanka jasno poručila: “Naša pisma i zahtijev oko promjene imena trga je u skladu s očekivanjima naših birača, ali i birača HDZ-a s kojim bi u Skupštini trebali tvoriti većinu. To je izraz dobre volje, a promjena imena Trga je naš preduvjet i ruka koja se pruža prije bilo kakvog daljnjeg razgovora…“

HASANBEGOVIĆ: REFERENDUM NE DOLAZI U OBZIR! APELIRAM NA STIEROVU ČASNU OBITELJSKU BAŠTINU!

U emisiju se iz Rijeke javio i politički tajnik stranke Neovisni za Hrvatsku (NHR) dr. Zlatko Hasanbegović.

“Kako bi se u ovom kritičnom trenutku, uoči početka razgovora o stvaranju nove moguće skupštinske većine, odbile sve moguće glasine o različitim dogovorima s Milanom Bandićem, mi smo vrlo jasno i dosljedno uputili tri različita pisma s tri konkretne poruke. Prvo je pismo gradonačelniku Bandiću u ime pet zastupnka u kojem smo jasno zatražili bezuvjetan početak procedure za promjenu imena Trga maršala Tita. Jasno smo rekli – nikakav referendum ne dolazi u obzir! Plenković i Stier dobili su pisma kako bi pozvali zastupnike iz HDZ-a da se pridruže našem zahtjevu i da konačno ne prevare svoje birače kao što su to činili posljednjih 25 godina u ovom slučaju.”

Hasanbegović je Stieru pisao jer, kako je rekao, obojica obavljaju funkciju političkog tajnika svojih stranaka, a nazvao ga je i najistaknutijIm nositeljem demokršćanske misli u HDZ-u.

“Zamolio sam ga da svojim autoritetom izvrši stanoviti pritisak na stranačka tijela kako bi prihvatili naš zahtjev i prekinuli s praksom satelitskog i vazalskog odnosa prema Bandiću koji je posljednjih 15-ak godina nastupao kao najdosljedniji čuvar Trga maršala Tita i kao vrsta zakonitog sljednika i branitelja titoističke baštine u Zagrebu. Siguran sam da Davor Ivo Stier po svojoj časnoj, obiteljskoj baštini ne pripada krugovima u HDZ-u koji su izdanci stanovitog sustava, ovo je prigoda da stranka konačno pokaže svoju istinsku vjerodstojnost.”

Hasanbegović je dodao da se osim moguće koalicije sa listom Brune Esih, Bandić može odlučiti i za prenošenje ‘političko-stranačkog konkubinata’ s Plenkovićem i Darinkom Kosorom iz Hrvatskog sabora i na skupštinsku većinu…

“U tome nećemo sudjelovati i u tom slučaju ćemo predstavljat beskompromisnu oporbu toj ‘maloj velikoj koaliciji’. S druge strane, u slučaju preuzimanja obveze o promjeni imena Titova trga i to pismenim jamstvom, sjest ćemo i razovarati o daljnjim modelima suradnje, ali ne po starom načelu ‘narodne fronte’ koji je nažalost, zagrebački HDZ primjenjivao zadnjih osam godina. HDZ je do sada predstavljao satelit Milana Bandića u Gradu Zagrebu, no mi sigurno u toj igri nećemo sudjelovati, suradnja mora biti ravnopravna i uz apsolutno međusobno uvažavanje,“ zaključio je Hasanbebović.

dr. SUNIĆ: NIJE U HRVATSKOJ DOMINANTNO ‘FILOUSTAŠTVO’, VEĆ UDBA I NJIHOVI NASLJEDNICI!

Gost Bujice Branimir Petener, bivši politički zatvorenik, jedan od utemeljitelja HOZ-a Jazovka i pročelnik HOR-a, pohvalio je novu stranku Brune Esih i dr. Zlatka Hasanbegovića…

“Napokon jedna nova politička snaga koja se posve jasno očituje o utegu cjelokupne hrvatske politike – imenu toga najvećeg zločinca u cijeloj hrvatskoj povijesti. Napokon jedna politička opcija zahtijeva uklanjanje te sramote! Protivnici Jugoslavije poubijani su svi odreda, možda je svaki stoti bio pošteđen i ostavljen na milost titoističkim stražarima koji su ih desetljećima mučili u njihovim logorima. Ako je i bilo zločina s hrvatske strane u četiri godine rata od 1941. do 1945. godine, hrvatski ih je narod tisućustruko davno okajao. Nema rasprave, ni referenduma niti političkog predomišljanja o nazivu trga po čudovištu kakvo je bio Josip Broz, navodni Tito. Ubojicama nema mjesta u uljuđenom svijetu!“

Publicist, diplomat, bivši politički emigrant te profesor u Americi dr. Tomislav Sunić bio je kategoričan: “Meni ovo ide na živce, već 25 godina govorimo o tom trgu! Gdje je nestala politička volja?! Pozdravljam inicijativu kolega, ali sam skeptik kako će sve ići tehnički! Što god mi mislili o Titu, mnogi ga nažalost u Zagrebu još uvijek smatraju ‘herojem’. Moramo maknuti ime tog razbojnika, ali mislim da to neće ići samo tako, no svakako moramo podržati novu stranku Brune Esih, generala Glasnovića i dr. Hasanbegovića te njihova nastojanja da se o tome više inzistira,“ rekao je Sunić i dodao: „U stranim medijima svako malo se naiđe neki gadan opis Hrvatske, provlače se teze o ‘filoustaštvu’, ali ako gledamo profil ljudi koji vode današnju Hrvatsku – počevši s diplomacijom, pravosuđem i nadalje – to su ljudi bivšeg sustava koji su otvoreno radili za Udbu i lako je onda doći do zaključka da strani mediji i te kako griješe; nije u Hrvatskoj dominantno nikakvo ‘filoustaštvo’, već Udba i njihovi nasljednici!“

PETENER: NA ŽUMBERKU POSTOJI JOŠ JEDNA JAZOVKA, MRAČNIJA I STRAŠNIJA!

Petener je u Bujici govorio o 22. lipnja kada se održava spomen pohod na Jazovku, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice RH Kolinde Grabar – Kitarović.

“S pravim i prerušenim četnicima partizani su Jazovku prvi put napunili 01. siječnja 1943. kada su svladali domobransko-ustašku obranu od Krašića do Sošica na Žumberku. Vrhunac zločina uslijedio je nakon Bleiburga i Križnog puta, kada su dovodili ranjene vojnike i pučane na Žumberak i na toj jami ih ubijali i bacali u ponorne dubine. Na dubini od 35 do 40 metara na prvom ponoru koji ima vodoravni pomak, pronađeno je 447 ostataka žrtava, a dublji ponor još uopće nije proučen… Strahovitije je da ta jama nije jedina Jazovka na Žumberku. Po zapisima iz topografije austrijskog časnika Franje Julija Frasa, postoje dvije jame Jazovke, druga još nije otkrivena! Kako su stari ljudi pokazivali i govorili – ona je puna mračnija i strahotnija,“ zaključio je Petener, a Bujanec je pozvao građane Zagreba i Hrvate iz cijele države da se i ove godine priključe Spomen pohodu na Jazovku, u četvrtak 22. Lipnja. Pokroviteljica Spomen pohoda je Predsjednica RH, njezin izaslanik biti će prof. dr. Andrija Hebrang, a Sv. misu kod jame Jazovke predvodit će mons. Mijo Gorski, pomoćni bisup zagrebački. Dolazak u Sošice tisuća hodočasnika očekuje se u 9:30 sati, polazak obredne povorke kreće u 10:00, a Sveta misa zadušnica biti će u 11:00 sati.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

ICTY danas izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se danas suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će iza 10 sati prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovanju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televizijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zatvorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju, osuđen za Kijevo

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili.

Mladić je, međutim, u Hrvatskoj ipak osuđen za dio svojih zločina.

Temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku iz svibnja 1991. tadašnji Okružni sud u Šibeniku je u srpnju 1992. Mladića i još šest osoba osudio na zatvorsku kaznu od 20 godina. Na teret mu se stavljalo da je u kolovozu 1991. počinio zločine protiv civilnog stanovništva u Kijevu i Vrlici, od kolovoza do studenog iste godine napadao Sinj i okolicu, u rujnu 1991. Maljkovo, Potravlje, Šatrić i Dabar te područje Šibenika u rujnu 1991.

U prosincu 1995. županijsko državno odvjetništvo Mladića i još tri također odbjegle osobe optužilo je da su 1991. isplanirali i u siječnju 1993. organizirali rušenje brane i hidroelektrane Peruča, s ciljem potpunog potapanja civilnih i gospodarskih objekata te time ugrožavanja nastanjenih stanovnika nizvodno brane i rijeke Cetine u Sinju, Trilju i Omišu. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari