Pratite nas

Intervju

VIDEO – Ivan Penava: Da je samo netko od tih, samo na 10 sekundi, prošao, što su ti ljudi prošli…

Objavljeno

na

Ivan Penava: “I tu koga drugoga upitati zašto je to tako i pozvati na odgovornost? Tu ne možemo više kriviti ni Beograd, ni Budimpeštu. Tu se možemo jedino okrenuti Zagrebu i upitati ih ‘što vi ljudi radite, što vi dozvoljavate u svojoj državi, u svom okviru i zašto vas nije briga’.

Malo je odgovornih političara, malo je onih koji će uzeti stvar i istjerati je na čistac, nego je puno elegantnije sve otprilike zašuškati, praviti se Europejac i biti sa svima u naoko dobrim odnosima, a zapravo imati svoj stav i čekati da završe mandati, da naprosto život ide dalje.

To što stvari nisu riješene, to što problemi zbog kojih su ljudi birali svoje dužnosnike i predstavnike što posao nisu napravili, očito da o tome brine jako mali broj ljudi, odnosno da većinu zapravo nije briga.”

“I onda, s druge strane slušam ovakva tumačenja da nešto Grad Vukovar mora i da mi nismo dovoljno moderni i liberalni i humani. Možete evo samo zamisliti što mislim ja o svim tim ljudima i moji sugrađani kad….

Volio bih, recimo, kad me onako slabost uhvati, poželim da je samo netko od tih samo na 10 sekundi prošao što su ti ljudi prošli.

I ne daj Bože da mu je netko u obitelji prošao što su Vukovarci prošli. Naravno, to nije ljudski željeti nikome, ali znate, dobijete onaj osjećaj gnjeva zbog te ogromne nepravde i očito da ljudi koji misle da vode neku politiku ne razmišljaju o tim stvarima dok je dobro. O tim stvarima pojma nemaju. Da iole znaju o tim stvarima ne bi mogli uopće složiti te rečenice, a kamoli ih izreći u medijskom prostoru kako se olako izriču evo i ovih dana.” .. (cronika.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Nino Raspudić o Vojku Obersnelu i EPK: Oni slave titoizam

Objavljeno

na

Objavio

Staviti kao moto »luka različitosti«, a onda na Riječki neboder staviti zvijezdu petokraku kao počast osloboditeljima iz 1945. je kao da promičete borbu protiv droga, a na neboder stavite reklamu za heroin. To mi je problematično

Nino Raspudić kao društveno-politički komentator svojim javnim nastupima nedvojbeno privlači pozornost. Prepoznatljivim je stilom, odnosno kombinacijom britkih stavova, erudicije i humora, vrlo zanimljiv sugovornik, piše Novi List, za koji je dao veliki intervju. U razgovoru dotakli su se mnogih aktualnih tema, od umjetnosti do politike, novoizabranog predsjednika, trenutnog prevladavajućeg stanja duha te njegovog viđenja otvaranja Europske prijestolnice kulture, kao i mišljenje o »Operi industriale«. Donosimo najzanimljivije dijelove razgovora:

Projekt Rijeka 2020. i službeno je krenuo. Kako biste ga komentirali u općim crtama?

– Prvo bih razmotrio samu titulu Europske prijestolnice kulture, što se kod nas vrlo malo problematiziralo. Opće je poznato da je EPK krenula 1985. godine kad je tadašnja grčka ministrica kulture, glumica Melina Mercouri, došla na ideju da svake godine jedan grad bude Europski grad kulture. To su u početku bili veći gradovi, poput Liverpoola. Kasnije je malo promijenjen taj naslov u Europska prijestolnica kulture i krenulo se prema manjim gradovima. Prijestolnice su se i množile, svake godine su obično bila dva grada, nekada i tri.

Na primjer, iduće godine su to Novi Sad, Temišvar i grčka Eleusina. Prva stvar koja je po meni problematična, a za koju nisam vidio da itko od naših »alternativaca« propituje, je to novo europsko poimanje kulture kao sluškinje turizma. ​Mislim da kultura posredno može pridonijeti gospodarstvu pa i turizmu, ali da se eminentno ne smije promatrati na takav način, jer je kultura nešto puno više i važnije.

Također, govori se o ideologizaciji EPK u Rijeci, ali u biti sama ta ideja je već ideološka jer se u startu reklo da je cilj Europskog grada kulture, kako se zvao u početku, promicanje europskih integracija. Netko može smatrati da je to dobro, ali ta vrijednost nipošto nije neupitna, primjerice, vidjeli smo nedavno da se većina građana Velike Britanije ne bi složila s time.

Druga zanimljiva stvar je vrlo centralizirana odluka o EPK. Kada zemlja dobije tu čast, grad ne bira neko nacionalno tijelo za kulturu, za koje je pretpostaviti da bolje poznaje lokalnu situaciju i strateške interese, kapacitete i potrebe svojih gradova, nego odluku donosi europsko tijelo u kojem europski stručnjaci imaju većinu te donose odluku.

Nadalje, u startu gradovi dobiju milijun, milijun i pol eura, no dobar dio toga se potroši na pripremne radionice i savjetovanja. Tako je iscurilo u javnost da su EU stručnjaci imali dnevnice od pet stotina eura. Na koncu taj budžet u Rijeci je nešto preko 30 milijuna eura. Zanimljivo je, dakle, da se s »europske« strane uloži manji dio, no oni donose odluku gdje ćete vi sami uložiti deset puta više, tj. što je najviše u skladu s njihovim smjernicama.

Problematična je struktura financiranja u Rijeci jer su osamdeset posto sredstava javna sredstva. Preko deset milijuna uložio je Grad Rijeka, deset milijuna eura država, tri milijuna eura dala je Primorsko-goranska županija, a vrlo malo, samo tri milijuna eura, došlo je iz EU i europskih fondova, te ostalo od sponzora. Ako je osamdeset posto javnih sredstava, postavlja se pitanje jesmo li to mogli sami uložiti u kulturu, bez te pomalo kičaste titule Europske prijestolnice kulture. Ovo su neka preliminarna pitanja, koja ne vidim da je netko drugi potaknuo.

Kako vidite samo otvaranje i »Operu industriale«?

– Riječka ekipa uspjela je pogoditi žicu raspoloženja europske oligarhije, jer je europski projekt multikulture u krizi. Tako da im je »luka različitosti« lijepo zazvučala. Mislim da to nije trebalo ostati na razini »Benetton ideologije« u kojoj je sve multi-kulti površno divno i krasno, nego je tu trebalo propitati probleme koji su doista gorući u Europi, to jest, potražiti gdje je problem s multikulturalnošću i je li baš sve uvijek tako idilično.

Po meni bi zadatak kulture i intelektualca trebao biti u toj vrsti propitivanja, a ne u nekom naivnom antropološkom i povijesnom optimizmu i benetonskom guđenju o multikulturalnosti. Osim toga, u teškoj koliziji s »lukom različitosti« je osnovni ideološki ton koji su dali organizatori i riječka gradska vlast – a to je slavljenje titoizma.

Staviti kao moto »luka različitosti«, a onda na Riječki neboder staviti zvijezdu petokraku kao počast osloboditeljima iz 1945. je kao da promičete borbu protiv droga, a da na neboder stavite reklamu za heroin. To mi je vrlo problematično, znamo da su titoisti etnički očistili grad Rijeku, koji je bio većinski talijanski, da su ti ljudi protjerani, da su im oduzeti domovi, tvornice i što se sve događalo dalje.

Nikako ne može ići u isti koš neproblematizirana zvijezda petokraka i titoizam, a s druge strane slavljenje tolerancije i različitosti. To je ta temeljna ideološka laž tog projekta. Drugo što vidim kao problematično je provincijalni pankeraj. Oni misle da je silna fora prodavati Europi činjenicu da smo mi vrlo ažurno pratili punk, da smo još 70-ih godina imali punkere. Sve je to bilo jako davno i mislim da to više nikome izvan Rijeke, a vjerojatno ni većini u njoj više nije zanimljivo.

Što se tiče same izvedbe »Opere industriale« ostao mi je nejasan osnovni koncept. S jedne strane se govori o uključivanju što više građana, no analizirajući financije vidio sam da su mrvice, sitniš, iz sredstava dane brojnim udrugama, po principu svakom pomalo. Po par tisuća kuna dobivali su vrtići, udruga umirovljenika, udruga starih rokera i drugi čime je stvoren privid šire inkluzivnosti.

Golemom većinom sredstava zapravo upravlja desetak ljudi, koji vode projekt, no to samo po sebi ne mora nužno biti loše. Nejasno mi je, zatim, promiču li oni neki elitističko poimanje kulture, na temelju onog što sam vidio na otvaranju, ili se išlo prema popularnijoj kulturi i širem građanstvu. To se dobro vidi iz nastupa finskog zbora vikača. Bio sam šokiran kad je Frano Đurović, koji je ravnao zborom, na televiziji rekao da je mislio da se radi o šali kada je prvi put čuo taj finski zbor.

Zbor koji viče, urla, zviždi, sve radi osim što ne pjeva. Ako je on, dirigent, čovjek struke, koji očito prati i avangardne stvari u zborskom pjevanju, mislio da je tu riječ o šali, zašto bi neki običan građanin Rijeke, Hrvatske ili inozemni posjetitelj imao ikakvo drugačije mišljenje kad je čuo taj zbor. Govorimo li tu onda o uskom elitizmu ili programu i sadržaju koji bi se trebao obraćati široj publici?

Što mislite o svečanom otvaranju u HNK Ivana pl. Zajca i prepjevu finala opere »Nikola Šubić Zrinjski«? Umjesto »u boj, u boj« pjevalo se »za mir, za mir«?

– To je tipičan postmoderni postupak u kojem se reinterpretira jedno djelo iz prošlosti i stavlja u drugi kontekst. No, to je učinjeno na jedan infantilan način, kao – mir, mir nitko nije kriv. Potočić i cvijeće i tako dalje, to mi je malo smiješno.

Vi se angažirate javnim radom. Kako se još danas intelektualac može angažirati kako bi pridonio poboljšanju društva?

– Mislim da smo svi kao slobodni ljudi u demokratskoj zajednici pozvani da se bavimo javnim stvarima. Da u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima sukreiramo svijet u kojem živimo. Smatram da bi se ljudi trebali više uključiti, kroz nevladine udruge, političke stranke, volontiranje ili javno oglašavanje.

Danas svi imamo priliku na ovaj ili onaj način reći što imamo i to predstaviti, ali velik je naš problem pasivnost građana, što se vidi na izborima. Bio sam šokiran koliko je u Rijeci bila mala izlaznost na lokalnim izborima i koliko je malo Vojko Obersnel dobio glasova. On je pošteno dobio lokalne izbore u Rijeci, no to je smiješan postotak glasova Riječana s kojim on vlada, a zato što su ljudi pasivizirani i ne izlaze na izbore.

Hoćete li se jednog dana angažirati u politici?

– Kao što bi rekao dr. Miroslav Škoro: »Ako moj narod od mene to bude tražio…«

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Oproštajni intervju s Kolindom Grabar-Kitarović nakon 5 godina mandata

Objavljeno

na

Objavio

Iako je više-manje i dalje sve na svome mjestu kao proteklih pet godina, promjene se u Vili Zagorje osjete u zraku. Vila nad vilama, prepuna djela hrvatskih umjetnika, poput Ive Šebalja, Ede Murtića i Ivana Meštrovića i predivnog krajobraznog uređenja prilaza, za koji dan prestaje biti službena rezidencija predsjednice Republike Hrvatske, piše Jutarnji.

Saloni za svečana primanja, održavanje sastanaka i prijem izaslanstava polako se prazne, ali pakiranje svojih osobnih stvari predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović još nije dovršila – na desetak dana spriječila ju je viroza koja se pretvorila u bakterijsku infekciju grla. Posljednji dani na Pantovčaku, priznaje vedro, zato su joj hektičniji nego li je planirala. Samo nekoliko sati nakon što je dodijelila posljednje odlikovanje zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću, Velered predsjednika Republike Franje Tuđmana s lentom i Danicom i uručila ga njegovu nasljedniku kardinalu Josipu Bozaniću na svečanosti na Pantovčaku, u svoj je predsjednički ured primila i posljednju grupu novinara u svome mandatu, piše Jutarnji list.

Kako je vidljivo, ured joj izgleda nepromijenjeno, i dalje je potpuno namješten, tu su njene privatne stvari, fotografije sa svjetskim liderima Angelom Merkel, američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i papom Franjom, od ukupno 1930 darova koje je tijekom mandata primila, najdraži još nisu u kutijama, nalaze se na policama i komodama kabineta.

– Postoje oni darovi koji imaju osobnu notu, za koje se vidi da nisu bili protokolarna obveza već su dokaz prijateljstva. Volim dresove naših reprezentacija, potpisane lopte s nogometnog i rukometnog prvenstva svakako ću zadržati. A najbolji pokloni su zapravo oni nematerijalni, radost zbog medalja i predstavljanja Hrvatske u svijetu – kaže Grabar-Kitarović koja je i nedugo nakon gubitka izbora poručila kako ‘ostaje u Hrvatskoj i radit će za Hrvatsku’.

Prijatelj i suradnik

Iza sebe ostavlja 99 zaposlenika, od kojih je 48 namještenika i 51 službenik. Odluka o formalnom razrješenju njenih suradnika stupit će na snagu 18. veljače, nakon što dužnost predsjednika preuzme Zoran Milanović. Većina njenih savjetnika vratit će se na poslove na kojima su prije radili, i s kojima će, tvrdi, nastaviti biti prijatelj i suradnik.

– Nedostajat će mi baš svi, svi su se toliko trudili i zahvalna sam im na tome, ali mi odnose ne prekidamo. Veselim se tom našem novom životu – kaže predsjednica koja je prije nekoliko dana formalno zatražila od Vlade da joj osigura prostor za novi ured, na koji po zakonu ima pravo.

Prema proceduri, Vlada je njen zahtjev delegirala Ministarstvu uprave, koje je potom poslalo prijedloge nekretnina i na temelju tog popisa odabrat će svoje nove poslovne prostorije.

Kako doznajemo, nije joj u planu odabrati zaseban objekt već dvije prostorije, potrebne za nju i tajnicu, u postojećoj nekretnini koju država i onako već plaća, kako bi troškovi bili minimalni.

Takav je objekt državna rezidencija u Visokoj, nekretnina koju država u cijelosti plaća, a u kojoj bi Grabar-Kitarović koristila tek dvije prostorije. Upravo se ta lokacija čini kao vrlo izgledna za odabir budućeg ureda.

Ima pravo na dužnosničku naknadu, u trajanju od šest plus šest mjeseci, no nevjerojatnije je niti neće iskoristiti u cijelosti. Uz nju će pola godine biti i jedan član osiguranja i vozač. Kako nije samostalno upravljala vozilom od svog boravka u Americi, točnije od 2011. otkad je obnašala dužnost pomoćnice glavnog tajnika NATO-a, automobil se ne bi usudila voziti sama.

– Ipak je prošlo skoro 10 godina da mi nisu dali osobno voziti automobil – uz osmijeh novinarima govori Kolinda Grabar-Kitarović.

Do realizacije novog ureda, pretpostavljaju suradnici predsjednice na odlasku, proći će mjesec-dva dana, a kada ga konačno dobije, u fokusu će joj biti međunarodne vode, promocija Hrvatske u inozemstvu. Kako doznaje Jutarnji, već sada je primila brojne pozive na počasna predavanja, pozive od instituta u Americi, gdje će joj u govorima biti cilj promocija države.

Prema statistici njezina Ureda, Grabar-Kitarović je od 2015. do veljače ove godine na vanjskopolitičkom planu bila izuzetno aktivna – bila je na 140 putovanja izvan zemlje i tijekom njih obavila 71 državni, službeni i radni posjet, a preostalih 69 putovanja imalo je radni karakter. U tih pet godina Hrvatsku je posjetilo 105 stranih visokih dužnosnika i izaslanstava s kojima se predsjednica susrela.

Ide i ljubimica Kika

– Bilo bi potpuno neodgovorno i neozbiljno samo otići, povući se iz javnosti, postoje i neki projekti koje želim završiti. S jako puno državnika ostala sam u dobrim odnosima, nezahvalno je bilo koga izdvajati. Nikad nisam radila razliku među njima, je li nečija država velika geografski ili se tretira kao moćna u svijetu, prijateljstvo i odnosi s bilo kojim državnikom meni su dragocjeni. Bez obzira na veličinu zemlje, bitno je to iskreno prijateljstvo, tako se i grade odnosi u svijetu.

Moramo se ophoditi prema drugima kao što želimo da se oni ophode prema nama. S poštovanjem i prijateljstvom. Zajedništvo, međusobno uvažavanje, kultura dijaloga, ambicija, obrazovanje, ženska prava, liderstvo, mentorstvo, to su vrijednosti za koje ću se zalagati – kaže Grabar-Kitarović.

Posljednji svoj tjedan kao predsjednica Grabar-Kitarović je počela u Frankfurtu gdje je zvonjenjem starim burzovnim zvonom simbolično označila početak radnog dana na Frankfurtskoj burzi. U Njemačkoj je također uručila hrvatskim udrugama povelje Republike Hrvatske, susrela se s hrvatskim i njemačkim gospodarstvenicima te poručila da je time činom željela zaokružiti svoj predsjednički mandat u kojem je osobitu pozornost posvetila iseljenoj Hrvatskoj, Hrvatima iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su svoj zavičaj zamijenili životom izvan Domovine.

Posljednji je pak inozemni posjet rezervirala za Ljubljanu, gdje se 39. put sastala sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom. Susreli su se na neformalnom radnom ručku nakon kojega je kazala kako se slaže s Pahorom kada kaže da je njihova suradnja doista bila primjerna, iako su imali različite stavove o otvorenim pitanjima, posebno o arbitraži.

U svom je Uredu prošlog tjedna primila i veleposlanike akreditirane u Hrvatskoj te se oprostila s njima. U svom je Uredu 18 puta organizirala Dan otvorenih vrata. Procjene govore da je na svaki od tih Dana Ured posjetilo između 200 i 300 građana, što znači da je u tih 18 puta Ured posjetilo oko 4500 građana.

Za sada je njen stav kako se ne namjerava miješati u poslove Zorana Milanovića niti u pitanja unutarnje politike. U HDZ se zasad ne planira vraćati.

Njeni suradnici dodatno tvrde da zasad ni ne može jer su u stranci u tijeku unutarstranački izbori, zbog čega je evidencija članova zaključana. I tako će biti do sredine svibnja kada će se održati izbori u HDZ-u.

U život nakon predsjedničke funkcije s njome ulazi i ‘prvi pas Hrvatske’, kujica Kika koju je predsjednica udomila iz azila za napuštene životinje, vjerna predsjedničina pratiteljica za koju svi kažu kako joj je ona posebno uveseljavala dane mandata i s kojom je često šetala po kompleksu i šumi na Pantovčaku. Vesela mješanka nedostajat će svim Kolindinim zaposlenicima, ali ne i paunu Juri, starosjediocu parka na Pantovčaku, na kojeg je Kika najviše voljela lajati.

Prvo što će buduća bivša predsjednica učiniti nakon isteka mandata jest odmoriti se i posjetiti kćer Katarinu u Americi koja studira na Harvardu. Tamo će provesti bar desetak dana u kvalitetnom druženju koje zbog kampanje u punom jeku nije bilo. Sljedeći važan korak je dovršavanje doktorske disertacije pod nazivom “Odgovornost za zaštitu (R2P): koncepti, izazovi, ograničenja i naučene lekcije (slučaj Libije)”, čiju izradu mentorira profesor ljubljanskog Fakulteta za društvene znanosti Anton Grizold.

Vrijeme za prijatelje

Ni sama još ne zna gdje će odsad provoditi ljetne i zimske odmore, jer vojarna Peneda na Brijunima, smještaj koji dobila uz funkciju i u koji je voljela odlaziti sa svojom obitelji ili sama, najviše joj je godila, pružala joj mir i privatnost, bez protokola, bez kuhara i konobara, iako je riječ o smještaju koji je daleko od predodžbe o luksuznim zdanjima u kojima najviši državni dužnosnici obično provode godišnji odmor.

Na pitanje o tome kako će sada izgledati njeni najopušteniji trenuci, predsjednica novinarima odgovara kako joj je plan što češće ugošćavati prijatelje u domu, što do sada nije bilo izvedivo, ali kaže, i više vremena provoditi sa svojim prijateljicama. Prijatelji i suradnici koji su isprobali njenu “lažnu pašticadu” (“lažna” jer se ne špika slaninom i češnjakom, a meso se ne kuha cijelo, nego se reže na komade kako bi bilo mekše i sočnije), tvrde da je to njen najbolji specijalitet.

– Mediteransku kuhinju obožavam, a ponekad zgriješim s pizzom i ćevapima u lepinji. Volim kuhati, ali tijekom mandata jednostavno nisam mogla pozvati prijatelje na večeru, stan mi je trenutno u radovima i moram se najprije kod kuće posložiti da imam kontrolu nad svojim prostorom. Nadam se da će se druženja s prijateljicama sada intenzivirati jer najdraže mi je sjesti i razgovarati s njima uz pizzu. Što se sportskih aktivnosti tiče, posljednjih mjeseci jednostavno nije bilo vremena za bilo kakvu tjelovježbu, ali sada se vraćam u formu i zadovoljna sam kojom brzinom – smiješi se predsjednica. Unatoč gustom rasporedu i pakiranju koje je čeka ovih dana, izgleda opušteno, a u glasu joj se još čuje promuklost od nedavne bakterijske infekcije grla.

Poznato je da voli pogledati dobar film, a zadnji koji je pogledala bio je nedavno, upravo zbog bolesti, pa je ponovno odgledala “Ivanu Orleansku”, ekranizaciju njenog omiljenog francuskog redatelja Luca Bessona, a seriju koju najviše voli je “Teorija velikog praska”. Često sluša radio, a navečer obavezno upali CD sa zvukovima kiše koji je polako uspavljuju.

Američka škola

Ljubiteljica je hrvatskih modnih dizajnera čije je kreacije često nosila, ali i bila gošća u prvim redovima njihovih modnih revija, poput one Aleksandre Dojčinović. Kako nam kažu njeni suradnici, odjeću hrvatskih dizajnera nikada ne bi posuđivala i primala na poklon već bi uvijek kupila, pa je njen ormar danas pun ‘hrvatskih potpisa’ koje će rado nastaviti nositi, jer i to je jedan vrsta promocije hrvatskog proizvoda u svijetu. Za shopping nikad ne bi imala vremena, pa je znala cipele ili torbe naručiti preko interneta. Kao javna osoba često se našla na meti onih koji komentiraju njeno odijevanje, frizuru, kilažu, a što se toga tiče, poručuje: “Ja sam ona američka škola po kojoj nije primjereno komentirati tuđi izgled”.

Poznata kao vatrena navijačica i ljubiteljica sporta, zasigurno će i nakon nastavka mandata nastaviti ići na razna sportska događanja jer joj i to predstavlja jedan način relaksacije. Odlasci na svetu misu s obitelji također ostaju dio njenih nepromijenjenih rituala, a često je tijekom mandata iskazivala koliko joj je vjera važna pa tako i tijekom posljednjeg odlikovanja.

“Obnašala sam svoj mandat u duhu optimizma i vjere u svoj narod i svoju Domovinu, u duhu političkih načela progresivnog modernog konzervatizma, te u duhu vjere i morala, u čemu sam uvijek nalazila nadahnuće i u primjeru života kardinala Franje Kuharića. Ni trenutka nisam bila u dvojbi tko prvi zaslužuje primiti ovaj Velered”, tada je rekla svima prisutnima, a nama je emotivno poručila: “Vjera je za mene stvar unutarnjeg kompasa, razumijevanja, poštovanja prema ljudima, etičke vrijednosti koje me vode kad zakon nije sasvim jasan. I toga ću se uvijek držati”, piše Jutarnji.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari