Pratite nas

Pregled

(VIDEO) Nino Raspudić: Treba promijeniti pravila izborne igre

Objavljeno

na

U organizaciji novoosnovane udruge Virtus, udruge studenata Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u ponedjeljak, 14.5. organizirana je tribina o dva referendumska pitanja građanske inicijative Narod odlučuje.

Gostovali su profesor ustavnog prava te nositelj predmeta Izborni sustavi i Izborno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Robert Podolnjak, koji je ujedno i saborski zastupnik i član saborskog Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav, te talijanist i društveni analitičar doc. dr. sc. Nino Raspudić. Tribinu je moderirao Ante Arambašić, student kroatistike i ruskog jezika i književnosti.

Profesor Podolnjak svoje izlaganje započeo je naglašavajući kako su saborski zastupnici po prirodi stvari u klasičnom sukobu interesa kada donose izborne zakone, jer se u izbornim zakonima definira način na koje će biti izabrani zastupnici u parlament, a upravo ti isti zastupnici odlučuju o samom izbornom zakonodavstvu. Sam izborni zakon stoga bi uvijek trebao proći širu javnu raspravu.

S obzirom na to da naš trenutni izborni sustav ima deficite u mnogim aspektima, profesor Podolnjak kazao je kako je u sastavljanju referendumskih pitanja bio konzultiran od strane organizatora inicijative Narod odlučuje, kao i prije četiri godine od strane inicijative Birajmo zastupnike imenom i prezimenom.

Temeljna načela izbornog sustava treba definirati u Ustavu radi izbjegavanja izbornog inženjeringa

Iako su mediji već široko plasirali tu dezinformaciju, naglašava kako nije riječ o referendumu o izbornom zakonu, već o referendumu o izmjeni Ustava.

Prvo pitanje odnosi se na temeljna načela izbornog sustava, a drugo na drugačije definiranje zastupnika nacionalnih manjina za koje glasuje manje od 1/3 pripadnika nacionalnih manjina, ističući kako su oba referendumska pitanja u skladu s Ustavom RH.

Kazao je kako u nizu znanstvenih članaka već godinama tvrdi kako temeljna izborna pitanja treba konstitucionalizirati, odnosno staviti ih u Ustav, a ne prepustiti ih zakonodavcu koji je posljednjih desetljeća vrlo često mijenjao izborna pravila i čitav izborni sustav tako da je u hrvatskom slučaju lako govoriti o izbornom inženjeringu i jasnim manipulacijama u hrvatskom zakonodavstvu, a neke od dosadašnjih izbornih zakona Ustavni sud je ukidao.

Upravo izborni sustav najmanipulativnije je sredstvo politike, stoga ga je potrebno staviti u Ustav: postaviti ta temeljna načela svakih izbora na jednu višu razinu koja bi trebala biti trajna i koja bi trebala omogućiti ravnopravno natjecanje svih izbornih aktera u svim stranačkim uvjetima. Ovakav prijedlog promjena je kvalitetan, u skladu s Ustavom i doprinijet će demokratizaciji hrvatskog izbornog sustava, rekao je Podolnjak.

Izborni zakon je organski zakon čije promjene donosi minimalna parlamentarna većina, dakle trenutno je za to potrebno 76 glasova. Ustavna promjena zahtjeva 101 glas, ili ustavni referendum kakvog imamo prilike izboriti sada, te će ako referendum skupi dovoljno potpisa o njemu odlučiti sami građani.

U većini država EU izborna načela nalaze se u Ustavu,kao što sad predlaže GI “Narod odlučuje”

U mnogim državama svijeta i većini zemalja članica EU-a njihova temeljna izborna načela nalaze se u Ustavu. Skandinavske države su primjer na koji se profesor Podolnjak poziva svakome tko mu uputi pitanje o tome je li mjesto temeljnim izbornim načelima u zakonu ili Ustavu.

Istaknuo je kako se političari ne bi trebali izjašnjavati o pitanjima ovog referenduma, već bi u potpunosti trebali prepustiti građanima da odluče na koji način žele aktivirati svoje glasačko pravo. Zastupnici u tome uvijek imaju svoje interese te najobjektivniju odluku trebaju i mogu donijeti samo birači, a referendum o izbornom sustavu je najprirodnije mjesto za donošenje takvih promjena. Takav referendum, napominje Podolnjak, nije nikakva “čudna biljka” već su ga provele niz država poput susjedne Slovenije i Italije, a kao najzanimljiviji ističe referendum o izbornom zakonu u domovini parlamentarne demokracije, Ujedinjenom Kraljevstvu.

Potrebno je osigurati kvalitetniju javnu rasparavu o promjenama na bolje koje donosi ova referendumska inicijativa

Profesor Podolnjak naglasio je kako je potrebna bitno kvalitetnija javna rasprava u tijeku dva tjedna samog skupljanja potpisa i puno više otvorenih mogućnosti da se javno kvalitetno raspravi o svim pozitivnim promjenama koje bi ovim referendumom bile omogućene, te potiče sve građane da svojim potpisom omoguće sebi, hrvatskim biračima, da na samom referendumu autonomno odluče kakav izborni sustav žele.

Profesor Raspudić najavio je da će njegovo izlaganje biti nešto konkretnije te je usporedio izabrane zastupnike u sastavu Hrvatskog Sabora nakon izbora 1995. i danas, propitujući prvenstveno uzrok sveopćeg pada kompetencija saborskih zastupnika u kojima su oni danas svedeni na no name puke podizače ruku tj. pritiskivače gumba, gotovo ljude s greškom – one koje možeš ucijeniti, navodi Raspudić. Odgovor pronalazi u načinu na koji funkcioniraju stranke, prvenstveno dvije najveće stranke, a koje su zadržale totalitarni obrazac u kojem se najviše traži poltronstvo i poslušništvo šefu stranke, a to upravo i mogu samo oni koji nisu ostvarili prethodnu karijeru i koji svoje mjesto imaju zahvaliti šefu stranke koji ih je i instalirao u Sabor kroz poziciju na kandidacijskoj listi.

Podsjetio je kako od slične inicijative od prije samo četiri godine koja do dan danas neobjašnjivo nije ostvarila građanima pravo na referendum, imali smo dvoje izbora krkih vlada i najsramnijih političkih trgovina u parlamentarnoj hrvatskoj povijesti što je najjasniji pokazatelj da su postojeća izborna pravila zaista loša.

Najbolji argument za ovaj referendum i onemogućavanje predizbornih koalicija je dolazak HNS-a na vlast

Kao eksplicitan primjer koliko je nužno uvesti tri preferencijska glasa navodi primjer HNS-a kao stranke s trajno minimalnim brojem glasova a koja upravlja s pola državnog novca bilo kroz SDP bilo kroz HDZ, u čijoj vladi vodi kapitalni projekt reforme obrazovanja koja se u razvijenim državama stvara uz najširi državni konsenzus, hodajuća je reklama za promjenu izbornog sustava.

Velikim strankama nije u interesu veća izlaznost birača jer smanjuje omjer snage glasova onih “odanih” birača koji izlaze uvijek glasovati za istu stranku neovisno o njenim realnim programima i postojećim kadrovima, što vidi kao objašnjenje činjenice zašto se politička elita opire ideji dopisnog i elektroničkog glasovanja koje je sveprisutno u razvijenim demokracijama 21. stoljeća.

Kako bi se promijenila postojeća politika kadrova i trgovina političkim pozicijama, potrebno je hitno stvoriti bolja pravila igre, zaključak je Nine Raspudića.

Više pogledajte u videu:

Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Pogledajte ove divne trenutke s prvog Hoda za život u povijesti grada Rijeke

Objavljeno

na

Objavio

U središtu Rijeke jučer su se održala dva ‘hoda’. Prvi put u Rijeci održao se ‘Hod za život’, a kao odgovor na ovu inicijativu organiziran je “Hod za slobodu”. Prema policijskim izvještajima, na prvom skupu se okupilo oko 1500 ljudi, a na drugom oko 500.

Pogledajte snimke s oba skupa, a zaključke donesite sami:

U nastavku pogledajte protu prosvjed LJEVIČARA u gradu Rijeci, Krenuli su u isto vrijeme kada je krenuo i prvi Hod za život…..
Ako pogledate pažljivo video primjetiti će te jednu vrlo neugodnu stvar za njih … GDJE SU IM DJECA…?????? komentirala je jedna sudionica Hoda za Život.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

InfoNacija: Nepoznati detalji otmice Vladimira Nazora

Objavljeno

na

Objavio

Ponovo u eteru, u ovoj emisiji čija je posljednja epizoda emitirana pred točno godinu dana 30. svibnja 2017., a čije joj ime “InfoNacija” opravdava sredstva bez kojih je ostala, pa je zato nije ni bilo tako dugo u hrvatskom eteru.

Baš kako je Hrvima i predstavljena, u produkciji Projekta Velebit novinar Marko Jurič kroz “InfoNaciju” analizira političke apsurde i raskrinkava bespuća hrvatskih budalaština, baš kao što je apsurd i budalaština da ovaj program nije emitiran godinu dana i da je ostao na hrvatskom bespuću, jer su nam nedostajala sredstva za najosnovnija tehnička pomagala potrebna za snimanje, montažu i emitiranje ovog programa, koji je bio zamišljen jednom tjedno informirati hrvatsko općinstvo.

Danas se javlja na jednu kontroverznu temu koja vuče konce još iz vremena Drugoga svjetskog rata, pravi valove, nameće zaključke koji jednostavno nemaju temelja čak ni u razumu, a da do dana današnjega, kao ni po pitanju mnogo toga drugoga o čemu Hrvatska treba donijeti svoj istinski i konačni sud, nitko nije dao zadovoljavajući odgovor.

Tema je Vladimir Nazor, postavljena baš tako, razgolititi njegov preokret koji nema temelja u razumu, osim ako se u priču ne donesu neki novi i neotkriveni argumenti.

Počevši raščlambom jednog od njegovih najznačajnijih predratnih djela, s pjesmom “Hrvatski kraljevi” iz zbirke “Hrvatski kraljevi” (1912.), koja se, kao i mnoga druga Nazorova predratna djela, jednostavno ne uklapa u onaj njegov profil kakav nam je predstavljen nakon što su ga partizanu kidnapirali u Zagrebu.

Da bi pokušao razotkriti misteriju, Marko Jurič je još u emisiji “Markov trg” iz koje je tako brutalno protjeran jer se usudio razgoliti neuvijenu istinu, ugostio Nedjeljka Mihanovića, bivšeg predsjednika Hrvatskoga državnog sabora, koji se dugo bavio biografijom i kontroverzom oko imena Vladmira Nazora.

Potrebno je objaviti ova svjedočanstva kako bi se razumjela ta kontroverza o Vladimiru Nazoru koji jednostavno nije mogao biti onaj isti čovjek iz rata prije njegova kidnapiranja i poslije rata kako smo o njemu učili u školi i na žalost učimo još i danas.

Nije mogao biti isti čovjek koje pisao one stihove u kojima je tako suštinski prepoznao hrvatsku sudbinu prošlih vremena a da ju ne bi prepoznao u onome što se dogodilo po završetku rata i što se događalo sve do njegove smrti.

Jer hrvatska sudbina nije doživjela svoj pozitivni zaokret dolaskom Tita na vlast, dapače, za Hrvate su nastupili daleko crniji dani i od onih koje Nazor opisuje u pjesmi “Hrvatski kraljevi”.

Na žalost i na zaprepaštenje danas, Hrvatska koja je okvirno doživjela svoj Uskrs, nije ga doživjela i sadržajno. I opet nam govore “Svu prošlost vašu zastrla je sjena i ovio je mrak”.

I opet bi Nazorove riječi odzvanjale istinom “Da, to nam kažu, a sve u meni na to kliče: Lažu”.

Još i sad svjetlo zrake utrnute nama obasjava pute”.

Jer danas bi trebali imati knjige, štiva, ploče, pergamene i svjedočanstva a ne da na mrske optužbe i laži odgovaramo šutnjom, dok iz srca Hrvatske, nelustrirane agenture tuđih naroda, tuđih ideologija i tuđih interesa siju laži. Još i danas kosti otaca đubre zemlju, a Hrvati odlaze u tuđu državu oplakivati svoje mrtve i u tuđim zemljama tražiti kruha.

Niti danas u rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju, nego nego leže razasuti po slovenskim jamama.

Nije ova davna pjesma tek osvrt na našu prošlost nego i na našu današnjicu i truba koja trubi na pozor za našu budućnost.

ProjektVelebit

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati