Pratite nas

Povijesnice

VIDEO – Oni kao hoće da se odcijepljuju a mi im kao nedamo

Objavljeno

na

27. lipnja 1991 – JNA napala Sloveniju – uvod u agresiju na Hrvatsku

Na današnji dan 27. lipnja 1991. godine, samo dva dana nakon što je Slovenija proglasila neovisnost, započeo je rat između Slovenije i Jugoslavenske narodne armije (JNA), poznat i kao Desetodnevni rat (slov. “Desetdnevna vojna”). Prvi metak u tom ratu ispalio je na današnji dan jedan oficir JNA u mjestu Divača u 14 sati i 30 minuta. Do večeri istoga dana već je bilo i ljudskih žrtava i srušenih helikoptera. JNA je do kraja dana uspjela zauzeti sve granične prijelaze prema Italiji, većinu prijelaza prema Austriji i nekoliko prijelaza prema Hrvatskoj.

Glavni organizatori borbe na slovenskoj strani bili su tadašnji slovenski ministar obrane Janez Janša i ministar unutrašnjih poslova Igor Bavčar.

Na obje strane poginulo je 66 ljudi.

Slovenski komunisti, za razliku od hrvatskih, sačuvali 50 % oružja TO

Zanimljivo je da je JNA pokušala u Sloveniji učiniti isto što i u Hrvatskoj: razoružati Teritorijalnu obranu. Dok je u Hrvatskoj SKH-SDP na čelu sa Ivicom Račanom predao kompletno naoružanje Teritorijalne obrane, slovenski komunisti uspjeli su sačuvati više od 50 % oružja za obranu slovenskog naroda od prijeteće JNA.

Ta činjenica je uvelike pomogla slovensku obranu, kao i činjenica da je JNA bila sastavljena isključivo od ročnih vojnika.

Zbog toga je izručenje oružja TO nesposobnošću, nemarom i kukavičlukom komunističkih vlasti imalo strašne posljedice po hrvatski narod.

Osim toga, Slovenija nije imala nikakvih unutarnjih pobunjeničkih elemenata, kao što je imala Hrvatska u velikom dijelu srpske nacionalne manjine, a što je bilo vrlo važno za obranu od agresije.

Tijek sukoba

JNA je 26. i 27. lipnja krenula preuzeti granične prijelaze s Italijom, Austrijom i slovenskom granicom s Mađarskom radi uspostavljanja normalnog graničnog režima i zaštite integriteta zemlje. Tako 26. lipnja u rano poslijepodne jedinice 13. korpusa JNA krenule su iz vojarne u Ilirskoj Bistrici prema talijansko-slovenskoj granici. General Marjan Čad je u akciju krenuo s 350 vojnika, 11 tenkova, pet oklopnih transportera i šest protuoklopnih oruđa bez odobrenja generala Konrada Kolšeka, tada zapovjednika 5. armijske oblasti. Međutim, odobrenje iz Beograda nije stizalo, zbog čega je vojska bila suzdržana.

Taktički, slovenski TO odsjekao je JNA od njenih izvora i vojarni, više gerilskim načinom ratovanja nego otvorenim sukobom. U nedostatku topništva, JNA se nije dobro snalazila tako da su slovenske TO odsjekle kolone vozila i podigli barijere kako bi spriječili daljnju invaziju. Političari u Ljubljani su računali s tim da JNA neće htjeti rat na dugo razdoblje, što se pokazalo točnim. Beograd je htio koncentrirati svoje snage protiv Hrvatske, te se nije htio boriti na dvije fronte.

Do ponoći 27. lipnja JNA je zauzela sve granične prijelaze na talijansko-slovenskoj granici, skoro sve prijelaze na austrijskoj granici i nove prelaze uspostavljene duž slovenske granice s Hrvatskom. Sljedećih dana TO Republike Slovenije zauzima sve granične prijelaze i potpuno uništava i razbija jedinice JNA.

Uništeno je 31 tenk JNA, srušena 2 helikoptera, uništeno 230 borbenih vozila. Desetodnevni sukobi prekinuti su 7. srpnja sporazumom na Brijunima, uz posredovanje tzv. europske “trojke”, tri ministra vanjskih poslova: Hans van den Broek, Jacques Poos i João de Deus Pinheiro.

Pomoć Hrvatske Sloveniji i prva hrvatska žrtva JNA – Raveno Čuvalo

Hrvatska je htjela na svaki način pomoći Sloveniji, iako je praktično bila bez oružja i bez uvježbanih vojnih postrojba, a sama razarana iznutra srpskom pobunom.

Premijer Josip Manolić sazvao je hitnu noćnu sjednicu Vlade na kojoj je odlučeno da će Hrvatska na svaki način pomoći Sloveniji. Hrvatski ministar Davorin Rudolf izvijestio je američkog konzula o toj odluci. Dokumenti koji su kasnije pronađeni potvrdili su da je jugoslavenski vojni i politički vrh jedva čekao da se Hrvatska umiješa.

Hrvatski narod je s neizvjesnošću gledao na događanja u Sloveniji. U sjevernim dijelovima Hrvatske, posebno u Međimurju, narod je izašao na ceste i mostove da spriječi jedinice JNA koje su krenule iz Varaždina prema Sloveniji.

U Zagrebu su goloruki građani napali „molotovljevim koktelima“ i drugim priručnim sredstvima tenkovske jedinice koje su izašle iz vojarne „Maršal Tito“ i krenule prema Sloveniji. Nekoliko tenkova je zapaljeno.

Tom prilikom je došlo i do pucnjave gdje je ubijen iz tenkovskog mitraljeza hrvatski mladić Raveno Čuvalo. Bila je to prva žrtva jedinica JNA u Hrvatskoj.

>>Prije 24 godine tenk JNA zdrobio je legendarnog crvenog fiću

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić jedna od najvažnijih pobjeda u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

 

Predsjednica u Novom Farkašiću: Obrana Sisačko-moslavačke županije bila je presudna za obranu Hrvatske

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. – Masakr u Lovasu – 51 Hrvat natjeran u minsko polje

Objavljeno

na

Objavio

Nismo znali kamo idemo i na što nas tjeraju. Kada smo došli na minsko polje natjerali su nas da se primimo za ruke, raširimo i da pješice krenemo kroz polje. Ubrzo smo naletjeli na mine. Znali smo da smo osuđeni na smrt.

Tako je strašni 18. listopada 1991. opisala jedna od žrtava masakra nad civilima koji se dogodio u minskom polju nedaleko od sela Lovas u Vukovarsko srijemskoj županiji.

Srpske postrojbe natjerale su 51 Hrvata u polje djeteline puno mina. Kada je pod tijelom jednog od mještana eksplodirala ubojita naprava, vojnici su istodobno otvorili vatru na nesretnu skupinu ljudi.

Ubili su 21 čovjeka a 14 ranili. Crne brojke bile bi još crnje da u međuvremenu na mjesto zločina nije došao jedan časnik JNA i zaustavio akciju paravojnih snaga JNA i tako spasio preostalih 30 života.

Lovas je privremeno okupiran tjedan dana prije brutalnog masakra, a povod je bila dezinformacija da se u selu nalazi između 300 i 400 pripadnika Zbora narodne garde.

Čim su četničke postrojbe Dušan Silni i Beli Orlovi ušli u Lovas odmah su ubili 23 mještana. Radi raspoznavanja naredili su Hrvatima da na ruci nose bijele vrpce a na kuće da izvjese bijele plahte.

Dok je trajala okupacija, zvjerski su pendrecima, šipkama, kabelima i raznim spravama mučili one koje su zatekli. Uništavali su i pljačkali imovinu Hrvata i nesrba. Katoličku crkvu svetog Mihaela zapalili su i potpuno uništili, kao i kapelicu na mjesnom groblju. Sudbinu Lovasa dijelio je i obližnji Opatovac.

Kada su se za vrijeme mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja ljudi onamo počeli vraćati, iz masovne grobnice ekshumirano je 68 tijela i još 10 iz pojedinačnih grobnih mjesta.

U Beogradu su 2012. nakon višegodišnjeg suđenja za zločine u Lovasu optuženima izrečene presude od 4 do 20 godina zatvora.

 

Masakr u Lovasu – jedan od najsurovijih nekažnjenih srpskih zločina u Domovinskom ratu

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari