Pratite nas

Povijesnice

Video: Zločinački velikosrpski projekt, agresija na Hrvatsku, oslobađanje lijepe naše i okupiranih područja u BiH – sve u samo 13 minuta

Objavljeno

na

Entuzijasti iz Hrvatskog povijesnog muzeja potrudili su se kako bi za 20-u obljetnicu agresije na Republiku Hrvatsku i izložbu koja se tim povodom pripremala (pod nazivom “Domovinski rat”), na moderan, jednostavan, ali u isto vrijeme poučan, razumljiv i današnjim naraštajima mladih pristupačan način ukratko prikazali što nam se to dogodilo 90-ih godina XX stoljeća.

U nešto više od 13 minuta (koliko traje ovaj video) uspjeli su prilično vjerno dočarati ono najvažnije: od zamisli velikosrpskog zločinačkog projekta u okviru tadašnje SFRJ, planova ratnih operacija “JNA” i njezinih saveznika (Srbije, Crne Gore i dijela srpske manjine u Hrvatskoj i BiH) i prikrivene (“puzajuće”) agresije, do otvorenih barbarskih napada svim raspoloživim sredstvima na nenaoružani narod i građane Republike Hrvatske.

Kronološki posloženi događaji (od rušenja balvana i oružane pobune na području Knina, Benkovca, Otočca, Gračaca, Donjeg Lapca, Korenice, Vojnića, Dvora na Uni i drugih mjesta na području buduće “SAO Krajine” – od kolovoza 1990. godine nadalje – i prvih oružanih incidenata što su ih srpski ekstremisti smišljeno izazivali – Pakrac, Plitvice, Borovo Selo, Polača – do agresije na istočnu i zapadnu Slavoniju, Banovinu, Kordun, Dalmaciju i dubrovačko primorje) govore sami za sebe, jezikom činjenica, a tonski zapis koji prati prikaze na ovom animiranom zemljovidu doprinosi uvjerljivosti i životnosti građe koja se prezentira.

Posljednje 3 minute posvećene su oslobađanju okupiranih područja – od deblokade Dubrovnika i juga Lijepe naše (u svibnju 1992.), preko operacije “Miljevački plato” (lipanj 1992.), oslobađanja Konavala i Župe dubrovačke (srpanj – listopad 1992.), operacija “Maslenica” (siječanj 1993.) i “Medački džep” (rujan 1993.) do ratnih operacija u BiH (“Cincar”, “Zima ’94”, “Skok 1”, “Skok 2”, “Ljeto ’95.”) koje su bile preduvjet za oslobađanje hrvatskih okupiranih područja, zaključno s “Bljeskom” i “Olujom”, te završnih bitaka “Maestral” i “Južni potez” (rujan/listopad 1995.) nakon kojih su združene snage HV-a i HVO-a potpuno izmijenile stratešku situaciju u svoju korist, razbile srpskog agresora i stigle na 23 kilometra do Banja Luke.

Nije suvišno ponekad se sjetiti kako je to stvarno bilo i s čime su se sve Hrvatska, njezin narod i građani u Hrvatskoj ali i Hrvati u susjednoj BiH sretali u ne tako davnoj prošlosti, utoliko prije što se mnoge od ključnih činjenica često previđaju i izvrću, a povijest pokušava krivotvoriti.

Djelatnici Hrvatskog povijesnog muzeja u svakom slučaju zaslužuju sve pohvale, kako za ovaj izuzetni projekt, tako i za sve ostalo što poduzimaju kako bi se istina o prošlosti sačuvala.

U virtualnoj muzejskoj suvenirnici se i danas može pogledati postav izložbe “Domovinski rat” (1. prosinca 2011 – 28. listopada 2012.)

(Vidi: http://www.hismus.hr/hr/izlozbe/aktualne-izlozbe/domovinski-rat/; http://www.hismus.hr/hr/suvenirnica/publikacije/; stranica posjećena 7.7.2019.)

VIDEO: Hrvatski povijesni muzej

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

10. studenoga 1991. Bogdanovci – pad štita Vukovara značio je početak kraja

Objavljeno

na

Objavio

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske. Bili su štit grada Vukovara. Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. 

Dana 10. studenoga 1991. u ruke JNA potpomognutim fašističkim četničkim milicijama pada herojsko selo pored Vukovara – Bogdanovci.

Bogdanovci su bili selo-simbol otpora neprijatelju. Zbog izuzetne hrabrosti branitelja i junačke obrane Bogdanovci su postali poznati širom Hrvatske kao zadnji štit obrane Vukovara.

Tuga i plač su tih dana bili u mnogim domovima Hrvata jer se predosjećala velika katastrofa u Vukovaru. Prethodni događaji, razaranja i ubojstva civila širom Hrvatske nagoviještala su tragediju u hrvatskom gradu na Dunavu.
U Domovinskom ratu tijekom opsade Vukovara, jedina veza Vukovara sa svijetom bio je “kukuruzni put” prema Vinkovcima ,  preko Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra.

Padom Marinaca u listopadu 1991., Bogdanovci su ostali jedina oaza u vukovarskoj općini koja je (uz Vukovar) pružala otpor osvajaču.

Od 19. listopada 1991. bila je posve presječena veza između Bogdanovaca i Vukovara. Satnija 204. brigade Zbora narodne garde, koja se nalazila u opkoljenim Bogdanovcima, potom sasvim samostalno uz pomoć lokalnih domoljuba odolijeva napadima srpske vojske.

Unatoč višemjesečnoj hrabroj obrani u kojoj su sudjelovali mještani, pripadnici policije, Zbora narodne garde, te HOS-a, Bogdanovci, mjesto od nekoliko stotina stanovnika, bilo je prisiljeno predati se pred agresorskom vojskom i četničkim parapostrojbama koji su iz više smjerova s više od tisuću i pol ljudi ušli u ovo gotovo 100-postotno hrvatsko mjesto.

Bogdanovci su svakako jedno od mjesta u Hrvatskoj koje je najviše dalo za stvaranje neovisne i slobodne Hrvatske.  Dovoljno je reći da je iz ovoga sela ubijeno ili se i danas vode kao nestali 89 mještana. Uz 89 stradalih Bogdanovčana ovdje je život izgubilo i 40 junaka iz cijele Hrvatske koji su im tih najtežih dana došli pomoći u obrani.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari