Pratite nas

“Vikar crkve Naše Gospe”

Objavljeno

na

„U kratkim i svima razumljivim propovijedima don Anđelko vas drži u stalnoj povezanosti s jedinim Spasiteljem svijeta, Isusom Kristom. Ovo je knjiga koja se čita u jednom dahu, a kojoj ćete se uvijek rado vraćati i iznova je čitati jer ćete u njoj naći odgovore na mnoga svoja pitanja.”

Ivan Ugrin je svoj osvrt na knjigu sveo na tri znakovita PZO(PONOS-ZAJEDNIŠTVO-OPTIMIZAM)

Kaćunkove propovijedi su poticaji zrelom obraćenju, u njima je najviše riječi o plodnom zajedništvu obitelji, te je zaključio kako se ovo djelo može koristiti i kao priručnik zdravstvenog odgoja, naravno, onakvog kakvog je Bog zacrtao u naravi svakog čovjeka i kako nas uči Crkva.

” Kaćunko je ispričao kako je i zašto nastala knjiga. Kazao je da za propovjedaonicom nastoji u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet”.

 Kako je nastala vaša knjiga ‘Vikar Crkve Naše Gospe’  te koliko dugo ste je pisali?

Ovo je moja prva ‘prava’ svećenička knjiga  jer su u njoj propovijedi. Ona je nastajala tijekom moje trogodišnje službe katedralnoga vikara u Gospiću, dakle od listopada 2008. do ljeta 2011. Propovijedi sam redovito pisao da ne prekoračim predviđeno vrijeme, odnosno  da ne budem predugačak i dosadan. Propovijed slažem obično u tri dijela. Nakon što se pročita evanđelje istaknem okolnosti u kojima je Isusova riječ izrečena, pa u drugom dijelu ‘prenesem’ tu poruku u naše današnje okolnosti, u kojima djeluje – posebno kroz medije – duh antievanđelja. Na kraju, u trećem dijelu odnosno u zaključku ‘ponudim’ biblijsko rješenje i ohrabrenje vjernicima. Dakle, za propovjedaonicom nastojim u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet.

U knjizi je 97 izabranih propovijedi, izdvojite iz njih nekoliko misli koje su bitne za ovo teško vrijeme?

vikari2Osnovna misao je biblijska: Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku. To znači – čovjek je stvoren za vječnost, on je besmrtan i kao takav odgovoran je za dobro drugoga čovjeka i za izgradnju ovoga svijeta u koji je postavljen. Isus Krist nam je dao zadaću da budemo svjetlo svijeta, da budemo solidarni s braćom ljudima, da opraštamo i priznajemo vlastitu grješnost. Zatim, čovjek kao bogoliko biće jest ‘obiteljsko biće’. Bog je u svojoj biti ‘obitelj’ – Otac, Sin i Duh Sveti, pa se i čovjek u svojoj biti ostvaruje jedino kroz roditeljstvo u obitelji, a ono može biti tjelesno ili duhovno, bračno ili u celibatu. Dakle, ‘nije dobro da čovjek bude sam’, kako kaže Bog pa prema vječnosti putujemo u zajedništvu s ljudima i u prijateljstvu s Bogom, a Isus Krist nam je i putokaz i hrana na putu.

Koja je poruka vaše knjige ili dijagnoza suvremenog društva?

Bitna poruka za naše vrijeme i za svako vrijeme glasi: “Nema drugoga imena danog ljudima po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista!” Dakle, On je jedino rješenje i najbolji odgovor na sva naša pitanja i za sve naše probleme do konca svijeta. Tko to može prihvatiti – blago njemu. Tko ne može – neka traži druga rješenja. Jer Isus se nikome ne nameće – On je vječna ponuda Puta, Istine i Života. I kod Njega vrijedi pravilo: uzmi ili ostavi.

Što vas je potaknulo da objavite knjigu?

Iskreno priznajem – nisam imao namjeru objaviti ovu knjigu. Ali prvi poticaj dali su mi sami Gospićani. Neki su već poslije mise znali tražiti propovijed na papiru pa sam im je poslije slao mailom. Tako je bilo i drugdje u župama naše biskupije. A otpor prema objavljivanju ove knjige dolazio je otud što nije lako ‘duh propovjedaonice’ prenijeti u pisani/čitani medij. To je slično prenošenju klavirskog djela npr. u kvartet za gudače – lijepo je, ali ne zvuči isto. A kod propovijedi je to još teže jer svećenik je za ambonom ‘solo instrument’.

Tko je napisao recenziju?

Knjigu mi je za tisak priredio, odnosno iz ‘šume’  izvukao ‘najbolje trupce’, prijatelj Mate Krajina, urednik lista MI, jer ja to nikad ne bih uz sve obveze stigao. Ja sam napisao uvodnu ‘propovijed’ odnosno objašnjenje metode i svoj propovjednički stav, a recenziju vrsni i iskusni propovjednik i publicist pater Nikola Mate Roščić, koji je dao i objašnjenje naslova knjige Vikar crkve Naše Gospe (jer gospićka katedrala je posvećena Navještenju Marijinu).

I dodajte nešto što nismo spomenuli, a važno je…

Hvala Vam i na toj mogućnosti. Želim mnogima zahvaliti za ovu knjigu, koja mi je sada jako draga – iako je, kako sam objasnio – u početku nisam želio. Moja zahvala najprije ide dvojici starijih kolega, koje smatram svojim propovjedničkim uzorima – to su pater Mario Jozo Tolj i spomenuti fra Nikola Mate Roščić, a njima pridružujem i svoga velikog prijatelja i brata Rajka Bundala. Od njih trojice sam ‘upijao’ zanos i način kako se ‘ne smije šutjeti’! To je dio iz rečenice proroka Izaije, koju sam uzeo kao moto knjige: “Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti!” Na kraju, želim također zahvaliti izdavaču mjesečnika Nacija Elvisu Duspari, koji je s oduševljenjem prihvatio avanturu objavljivanja ove knjige. A svim čitateljima želim obilje Božjega blagoslova.

  Gordana Malašić Lazić

 “Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.”

 Jorge Luis Borges

Anđelkova knjiga je vrjednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefima i duborezima  jer gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. A to je najbitnije

 Ivan Remeta Johnny

glasbrotnja.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Predsjednica: Treba osigurati budućnost Vukovara, da ljudi ostanu ovdje

Objavljeno

na

Objavio

Vukovar obilježava 26 godina od pada u ruke srpskog agresora nakon najkrvavije bitke Domovinskog rata i tromjesečne opsade.

Paljenjem svijeća od strane učenika vukovarskih osnovnih škola započeo je središnji dan obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu domovinskoga rata 1991. godine.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović stigla je u Vukovar.

Držim da treba osigurati budućnost Vukovara, da ljudi ostanu ovdje – poručila je predsjednica. – Svaka deklaracija prijateljstva je dobar korak naprijed, već su učinjeni neki koraci, ali svako veliko putovanje tako počinje.

Rekla sam rekla nekoliko puta  još će puno vode proteći Dunavom prije nego Hrvatska i Srbija mogu govoriti da su prijateljske države, ali trebamo rješavati naša otvorena pitanja, prije svega naših nestalih – rekla je Grabar-Kitarović o odnosu Hrvatske i Srbije.

Vukovar umire da Hrvatska živi, cijelog sebe Domovini dade

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

 

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari