Pratite nas

“Vikar crkve Naše Gospe”

Objavljeno

na

„U kratkim i svima razumljivim propovijedima don Anđelko vas drži u stalnoj povezanosti s jedinim Spasiteljem svijeta, Isusom Kristom. Ovo je knjiga koja se čita u jednom dahu, a kojoj ćete se uvijek rado vraćati i iznova je čitati jer ćete u njoj naći odgovore na mnoga svoja pitanja.”

Ivan Ugrin je svoj osvrt na knjigu sveo na tri znakovita PZO(PONOS-ZAJEDNIŠTVO-OPTIMIZAM)

Kaćunkove propovijedi su poticaji zrelom obraćenju, u njima je najviše riječi o plodnom zajedništvu obitelji, te je zaključio kako se ovo djelo može koristiti i kao priručnik zdravstvenog odgoja, naravno, onakvog kakvog je Bog zacrtao u naravi svakog čovjeka i kako nas uči Crkva.

” Kaćunko je ispričao kako je i zašto nastala knjiga. Kazao je da za propovjedaonicom nastoji u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet”.

 Kako je nastala vaša knjiga ‘Vikar Crkve Naše Gospe’  te koliko dugo ste je pisali?

Ovo je moja prva ‘prava’ svećenička knjiga  jer su u njoj propovijedi. Ona je nastajala tijekom moje trogodišnje službe katedralnoga vikara u Gospiću, dakle od listopada 2008. do ljeta 2011. Propovijedi sam redovito pisao da ne prekoračim predviđeno vrijeme, odnosno  da ne budem predugačak i dosadan. Propovijed slažem obično u tri dijela. Nakon što se pročita evanđelje istaknem okolnosti u kojima je Isusova riječ izrečena, pa u drugom dijelu ‘prenesem’ tu poruku u naše današnje okolnosti, u kojima djeluje – posebno kroz medije – duh antievanđelja. Na kraju, u trećem dijelu odnosno u zaključku ‘ponudim’ biblijsko rješenje i ohrabrenje vjernicima. Dakle, za propovjedaonicom nastojim u jednoj ruci ‘držati’ Bibliju, a u drugoj novine ili internet.

U knjizi je 97 izabranih propovijedi, izdvojite iz njih nekoliko misli koje su bitne za ovo teško vrijeme?

vikari2Osnovna misao je biblijska: Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku. To znači – čovjek je stvoren za vječnost, on je besmrtan i kao takav odgovoran je za dobro drugoga čovjeka i za izgradnju ovoga svijeta u koji je postavljen. Isus Krist nam je dao zadaću da budemo svjetlo svijeta, da budemo solidarni s braćom ljudima, da opraštamo i priznajemo vlastitu grješnost. Zatim, čovjek kao bogoliko biće jest ‘obiteljsko biće’. Bog je u svojoj biti ‘obitelj’ – Otac, Sin i Duh Sveti, pa se i čovjek u svojoj biti ostvaruje jedino kroz roditeljstvo u obitelji, a ono može biti tjelesno ili duhovno, bračno ili u celibatu. Dakle, ‘nije dobro da čovjek bude sam’, kako kaže Bog pa prema vječnosti putujemo u zajedništvu s ljudima i u prijateljstvu s Bogom, a Isus Krist nam je i putokaz i hrana na putu.

Koja je poruka vaše knjige ili dijagnoza suvremenog društva?

Bitna poruka za naše vrijeme i za svako vrijeme glasi: “Nema drugoga imena danog ljudima po kojemu se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista!” Dakle, On je jedino rješenje i najbolji odgovor na sva naša pitanja i za sve naše probleme do konca svijeta. Tko to može prihvatiti – blago njemu. Tko ne može – neka traži druga rješenja. Jer Isus se nikome ne nameće – On je vječna ponuda Puta, Istine i Života. I kod Njega vrijedi pravilo: uzmi ili ostavi.

Što vas je potaknulo da objavite knjigu?

Iskreno priznajem – nisam imao namjeru objaviti ovu knjigu. Ali prvi poticaj dali su mi sami Gospićani. Neki su već poslije mise znali tražiti propovijed na papiru pa sam im je poslije slao mailom. Tako je bilo i drugdje u župama naše biskupije. A otpor prema objavljivanju ove knjige dolazio je otud što nije lako ‘duh propovjedaonice’ prenijeti u pisani/čitani medij. To je slično prenošenju klavirskog djela npr. u kvartet za gudače – lijepo je, ali ne zvuči isto. A kod propovijedi je to još teže jer svećenik je za ambonom ‘solo instrument’.

Tko je napisao recenziju?

Knjigu mi je za tisak priredio, odnosno iz ‘šume’  izvukao ‘najbolje trupce’, prijatelj Mate Krajina, urednik lista MI, jer ja to nikad ne bih uz sve obveze stigao. Ja sam napisao uvodnu ‘propovijed’ odnosno objašnjenje metode i svoj propovjednički stav, a recenziju vrsni i iskusni propovjednik i publicist pater Nikola Mate Roščić, koji je dao i objašnjenje naslova knjige Vikar crkve Naše Gospe (jer gospićka katedrala je posvećena Navještenju Marijinu).

I dodajte nešto što nismo spomenuli, a važno je…

Hvala Vam i na toj mogućnosti. Želim mnogima zahvaliti za ovu knjigu, koja mi je sada jako draga – iako je, kako sam objasnio – u početku nisam želio. Moja zahvala najprije ide dvojici starijih kolega, koje smatram svojim propovjedničkim uzorima – to su pater Mario Jozo Tolj i spomenuti fra Nikola Mate Roščić, a njima pridružujem i svoga velikog prijatelja i brata Rajka Bundala. Od njih trojice sam ‘upijao’ zanos i način kako se ‘ne smije šutjeti’! To je dio iz rečenice proroka Izaije, koju sam uzeo kao moto knjige: “Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni noću ne smiju zašutjeti!” Na kraju, želim također zahvaliti izdavaču mjesečnika Nacija Elvisu Duspari, koji je s oduševljenjem prihvatio avanturu objavljivanja ove knjige. A svim čitateljima želim obilje Božjega blagoslova.

  Gordana Malašić Lazić

 “Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.”

 Jorge Luis Borges

Anđelkova knjiga je vrjednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefima i duborezima  jer gradi spomenike u srcu onoga koji je čita. A to je najbitnije

 Ivan Remeta Johnny

glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Šport

Torcida uz Marijana Živkovića

Objavljeno

na

Objavio

Vrijedi li više ploča ili nečija djeca? Što se krvlju brani ne pušta se lako, poruka je Torcide kojom su izrazili podršku Marijanu Živkoviću i zapjevali ‘Moja domovina’.

Podsjetimo, Živković je razbio dvojezičnu ploču na zgradi Policijske postaje Vukovar 2013. godine, a prije nekoliko dana mu se ponovo sudilo za taj slučaj.

Marijan Živković je otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja, pilota Hrvatske vojske Marka Živkovića i otac poginulog ratnog heroja, vukovarskog branitelja Nikole Živkovića ubijenog u Vukovaru.

Nakon što su hrvatske vlasti 2013. godine protivno članku 8 Ustavnog zakona o pravima etničkih manjina nasilno, pod okriljem noći postavile ćirilične ploče u Vukovaru, g. Marijan Živković je jedan od onih koji su reagirali na to kršenje Ustavnog zakona. Nedugo nakon toga optužen je zbog razbijanja protuustavno postavljene ćirilične ploče. 2016. godine prvostupanjskom presudom oslobođen je krivnje. Međutim, DORH se tada žalio, predmet je prebačen na sud u Puli koji je prihvatio žalbu DORHa i cijeli postupak vratio na početak. G. Živkoviću se ponovno sudi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će i vas jednog dana osloboditi…

Objavljeno

na

Objavio

Na blagdan rana svetog Frane, na otoku Badiji pokraj Korčule hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otkrila je 17. rujna 2019. spomen-bistu mučeniku dr. fra Bernardinu Sokolu, članu Franjevačke provincije svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.

Sokol, podrijetlom iz Kaštel Sućurca, gdje je rođen 20. svibnja 1888., jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca iz cijele Crkve u Hrvata, okrutno umorenih tijekom krvave odmazde u svibnju 1945.

Jugopartizani su se osobito iživljavali na nevinim žrtvama, uglavnom pripadnicima hrvatskog naroda, tijekom križnog puta u kojem su u četveroredovima sprovodili naše ljude od Bleiburga do Gevgelije.

Masakrirali su ih ponajviše u Sloveniji: Tezno, Teharje, Kočevski rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, zloglasna Huda jama s nedavno otkrivenom masovnom grobnicom Barbarin rov, samo su neka od poznatijih stratišta Hrvata u susjednoj Deželi.

Toliki martirologij klerika nije iskusila ni jedna crkva u većinski katoličkim zemljama u Europi. Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Marijina, za vrijeme, pred kraj i nakon samog završetka Drugog svjetskog rata gotovo je prepolovljena. Ubijen im je provincijal fra Leon Petrović i 65 subraće fratara. Najteže je prošao samostan na Širokom Brijegu. Samo u jednom danu, 7. veljače 1945., ubili su partizani 12 fratara, poput 12 apostola, koje su se zatekli u samostanu, među njima i 80-godišnjeg starca na umoru, fra Marka Barbarića. Njihova mrtva tjelesa nađena su spaljena u protuzrakoplovnom skloništu, a najviše su umrli od metaka kojima su prostrijeljeni u zatiljak, piše Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Zadarski franjevci: Uz stare lažne optužbe ponovno se želi ubiti nevinog subrata fra Bernardina Sokola

O tome sam i nedavno pisao za “Slobodnu”, a jedna anonimna gospođa iz Sinja na to mi je u pismu prigovorila: “Kako to partizanske jedinice, komunisti, kako Vi pišete kao o zlotvorima, nisu srušili u svom oslobađanju od fašista i nacista, niti jednu katedralu, crkvu, kapelicu, križ…” Moj je odgovor: Dopuštam mogućnost da jugopartizani nisu razbijali spomenike, ali su zato nemilice posmicali i ubijali, pa i svoje ljude, poput hrvatskog člana Politbiroa CK KPJ Andrije Hebranga!

Fra Bernardin Sokol odveden je iz samostana na otoku Badiji kod Korčule 28. rujna 1944., pa se taj dan uzima kao dan njegove smrti. Zahvaljujući fra Jozi Zovku i hercegovačkim fratrima, kojima su “zadarski” fratri ustupili badijski kompleks na 99 godina, otvorena je umjetnička Galerija sa Sokolovim imenom i njegova bista.

Indexovci, kako bi Sokola prikazali kao kvislinga, navode knjigu Nikole Anića “Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu – Od okupacije do oslobođenja”, u kojoj piše kako je fra Bernardin špijao položaj skupine od sedam partizana Nijemcima, koje su oni poslije pobili. I pišu: “Nije se, Sokol, po običaju, poslije mise na Vrniku vratio na Badiju nego je otišao u Korčulu u njemačku komandu grada i oficire Abvera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tumač u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brijač još od prije rata živio na Korčuli…”

Komentira ovo na Twitteru kolega novinar Anto Mikić, da mu je “zanimljiv navod kako je u navodnom razgovoru fra Bernardina s njemačkim zapovjednikom bio potreban tumač (prevoditelj) Vilim. Fra Bernardin je glazbu studirao u Austriji, na odjelu Bečke akademije za crkvenu glazbu”(!).

Drugovi i drugarice, u laži su kratke noge. Istina će, nadam se, i vas jednog dana osloboditi. Samo budite spremni za nju.

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

 

Što to Markovina zna o fra Bernardinu Sokolu?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati