VILO VELEBITA

I bili su na pravome putu
a vodila vjera ih u Boga

VILO VELEBITA

Zaplakala s Velebita vila!
Sakrila se među meka krila.
Bijelo lice bistra suza mije,
nikada joj teže bilo nije!

Oko plače a duša joj jeca
i od bola na koljena kleca.
Mili Bože da je meni znati,
kojim putem pođoše Hrvati?

Nekad su kao jedan bili!
Ginuli su jedan za drugoga!
Domoljublje u srcu su svili,
a vodila vjera ih u Boga.

I bili su na pravome putu!
Skinuli su okove sa ruka.
Kad počeše uživat slobodu,
na tisuće snašlo ih je muka!

Svako žito kukolja ima,
a hrvatsko ima ga najviše,
nekada zlatilo se polje,
ali danas ne zlati se više!

Od lopova ,ratnih profitera
pa do onih što heroje pljuju,
domoljubi sageli su glave
ni pjesme se njihove ne čuju.

A sjećam se ne baš tako davno
čulo je se sve do kraja svi’ta,
pjevali su oni kao jedan:
OJ TI VILO,VILO VELEBITA!

Pjevalo je staro i mlado,
domoljublje bio poziv sveti,
a danas po njemu svi gaze,
kao da smo od Boga prokleti!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?