Pratite nas

Kolumne

Virus smrti EBOLA koji hara Afrikom u nas se širi desetljećima (Protiv ebole postoji prirodni lijek)

Objavljeno

na

Ako se točno uzme, smrtonosni virus ebole, nazvan po rijeci Ebola u Zairu, (nekadašnjoj belgijskoj koloniji Kongo), uz koju je ova bolest prvi puta izbila kada je virus 1976. otkriven, u stvari je američki virus, virus američkog vojno-industrijskog komplexa koji je glavna prijetnja čovječanstvu, jer ugrožava slobodu, građanske slobode, nezavisnost, nacionalnu nezavisnost, i demokraciju, s obzirom na mračne snage koji njime upravljaju i manipuliraju, usmjeravajući ga protiv svega što čovjek jest – u prvom redu Božje biće. Vojno-industrijski kompleks Sjedinjenih Američkih Država, niknuo u Drugom svjetskom ratu, pod utjecajem svijeta međunarodnih bankara ili svjetske Zapadne financijsko-novčane elite, najveća je prijetnja čovječanstvu i slobodi, što je napomenuo i američki predsjednik John F. Kennedy, ubijen 22. studenog 1963. u Dallasu, savezna država i nekadašnja robovlasnička, a danas naftna i high-tech država Texas koja ima smrtnu kaznu, što se također protivi Božjem zakonu. Ubio ga je vojno-industrijski kompleks po volji Wall Streeta i vlasnika newyorške banke Sustav Federalnih Reservi.

ebola posterŠto se tiče ebole, cjepivo protiv ove smrtonosne bolesti postoji najkasnije od 2006. godine. Međutim, stvar s ebolom i panikom koju mediji u svezi ovog virusa šire povezana je s namjerom utjerivanja ljudima širom svijeta strah u kosti, a posebno stanovnicima Zapada, gdje žive najsvjesniji ljudi, kako bi se u stanju šoka nametnula nova reperesija, i nakon „11. rujna“ ukinula i preostala građanska prava i slobode, odnosno sa ciljem definitivnog uklanjanja demokracije kao vladavine naroda koju „elita“ drži opasnom pojavom; vidljivo je to također na primjeru Hrvatske gdje je vlast otvoreno odbojna prema referendumu kao najvišem obliku izjašnjavanja i odlučivanja građana, odnosno u konačnici hrvatskog naroda, što bi narodu morao biti signal da je njegova elita neprijateljski raspoložena prema njemu, i da mu ne želi dobro, to jest da se takvoj eliti, takvim vlastima, takvoj vladi, napose takvom sustavu u kojemu takva nepravedna vlada buja bez obzira na stranački ili koalicijski predznak, ne treba poklanjati povjerenje nego je se riješiti jednom za sva vremena, jer inače će narodu skinut glavu, obezglavit će ljude, učinit ih robovima, a od Hrvatske koloniju stranih interesa.

Kad se uzme u obzir da godišnje od virusa gripe u cijelom svijetu umre 250.000 ljudi, onda podatak da je u šest mjeseci od proglašenja „pandemije“ ebole umrlo od posljedica ove opake bolesti u zapadnoj Africi oko 4 tisuće ljudi ne bi trebao biti zabrinjavajući, ali se može postaviti pitanje – zašto je Svjetska zdravstvena organizacija, (WHO), uopće proglasila pandemiju ebole kada pandemije nema? To je ona ista organizacija Ujedinjenih naroda koja je 2009. proglasila pandemiju ptičje i svinjske gripe, da bi se poslije ispostavilo kako je sve laž i obmana, a cilj je bio da zapadne farmaceutske tvrtke zarade na cjepivu koje je k tome još i opasno odnosno ima različite paralizirajuće posljedice za zdravlje čovjeka, i to ne samo kratkoročno.

Iza proglašenja pandemije ebole stoje, dakle, skriveni ciljevi, naivnoj javnosti nepoznati, a WHO se pokazala kao međunarodna zdravstvena organizacija koja je očito oteta, i radi za interese kontra naroda svijeta.

Amerikanci su od 2006. do 2009. uspješno provodili test-studiju o cjepivu protiv ebole. Usput rečeno, vjerovali ili ne, ali u Sjedinjenim Američkim Državama postoji pravosnažni patent na virus ebole, dakle, ne na anti-virus, nego na virus. Kome treba patent na virus ebole koji se umjetno izazove? Ne smije se izgubiti iz vida da, kada se u nekoj zemlji proglasi pandemija smrtonosnog virusa, uvodi se, ako ne de iuro, u svakom slučaju de facto, a najčešće i de iuro, izvanredno stanje, što znači ograničenje kretanja stanovništva, i apsolutno svođenje građanskih prava na minimum, praktički do ukidanja slobode.

Upravo zato što već postoji cjepivo protiv ebole, više je nego čudno da svjetski mediji, poglavito na liberalnom Zapadu, glume iznenađenje što je ebola izbila 2014. godine, i šire paniku, te lažu kako će cjepivo biti napravljeno za šest mjeseci.

Znanstvenik iz Liberije, dakle, jedne od zemalja u zapadnom dijelu Afrike uz Atlantik, u kojoj hara ebola, dr. Cyril Broderick, profesor za patologiju biljaka na liberijskom sveučilištu, tvrdi da su Amerikanci namjerno pustili virus ebole među ljude, što su prenijele novine ‘Daily Observer’ u glavnom liberijskom gradu Monroviji, i naglašava da se radi o jednom projektu Pentagona vrijedan 140.000.000 US$ koji je dobila jedna kanadska farmaceutska korporacija da istražuje utjecaj virusa ebole na ljude.

Istraživanje je započeto uoči izbijanja virusa ebole u Gvineji i Sierra Leoneu, dakle, u siječnju 2014., dok je virus izbio u zemljama zapadne Afrike u ožujku 2014. godine, a istraživanje je obuhvaćalo namjerno cijepljenje ljudi smrtonosnim virusom ebole, i zatim liječenje cjepivom protiv virusa. (Istraživanje studije naprasno je prekinuto u srpnju 2014. godine, i može se ustvrditi da nema razlike između metode dr. Josepha Mengelea, i današnjice.)

Je li američka vlada namjerno inficirala Afrikance virusom ebole koji se poslije proširio među stanovnicima zapadnoafričkih zemalja, ili je virus slučajno izašao iz laboratorija u prirodu, je za sada nedokazivo, ali dr. Broderick ukazuje na činjenicu da Washington raspolaže s jednim istraživačkim laboratorijem u gradu Kenemi u državi Sierra Leone, koji istražuje „viralni bio-terorizam“. Grad Kename je bilo i žarište izbijanja virusa ebole, koji se poslije proširio na Sierra Leone, Gvineju i Liberiju, a otuda u Europu i Sjevernu Ameriku.

Zašto je američki predsjendik Obama poslao u Liberiju 3000 Marinaca Američke vojske? Druge zemlje šalju medicinsko osoblje upomoć, radi suzbijanja virusa ebole, i liječenja oboljelih pacijenata, dok Washington šalje vojnike koji će teško virus moći gađati metcima i navođenim raketama. Uz to je Barack Obama na zasjedanju godišnje Glavne skupštine UN proglasio ebolu, pored Ruske Federacije i „Islamske države“, najvećom prijetnjom Sjedinjenih Američkih Država. Zašto taj geo-politički interes Washingtona za područje zapadne Afrike? Ako se uzme u obzir da su ispred atlantske obale zapadno-afričkih zemalja otkrivene svjetske rezerve nafte i plina, i da su Kinezi već dulje vrijeme gospodarski aktivni u tom području, onda angažman američkih Marinaca dobiva svoj puni smisao. „Zločesta“ Kuba je također poslala svje ljude u zapadnu Afriku, ali liječnike i medicinske sestre, i to najveći broj, odazivajući se pozivu upomoć od strane vlada zapadno-afričkih zemalja. Zauzvrat Kuba ne traži ništa.

Ministar informiranja države Sierra Leone, u kojoj je od početka izbijanja virusa ebole umrlo oko 1200 ljudi, g. Alpha Kanu, objavio je na tiskovnoj konferenciji svoje vlade, koju su zapadni mediji cenzurirali, to jest, nisu je ni objavili, da je njegova vlada uspješno počela liječiti pacijente oboljele od ebole, i to prirodnim, ne farmaceutskim cjepivom.

Prirodni lijek, nastao uz Božju milost za sve ljude, kao što je cijela priroda stvorena u korist Božjeg bića čovjeka, je nanosrebro, jedna otopina vode koja sadrži 10 ppm srebra, poznata još i kao srebrena voda ili koloidalno srebro, što jača čovjekov imunitet, tako da sam čovjekov imunološki sustav nakon toga preuzima borbu protiv virusa, i uništava ga, ili drugim riječima, čovjek ozdravi, barem privremeno ako znamo da se bolest kao informacija nalazi kao zapis u našoj duši ako je onečišćena grijesima, i zatim se u obliku bolesti spušta u tijelo sa ciljem da čovjek prestane mrziti, prezirati, biti ljuti ljubomoran, odnosno da prestane njegova agresija. Međutim, uz ljubav Božju, i nanosrebro, izliječenje od virusa ebole je stopostotno.

Ovaj prirodni proizvod proizvodi jedna tvrtka u Sjedinjenim Američkim Državama, ‘National Solutions Foundation’, NSF, i njezina direktorica gospođa dr. Rima Laibow je izjavila, da je lijek protiv ebole isporučila državi Sierra Leone još 20. kolovoza 2014. ali je tamo stigao tek 29. rujna 2014. godine, to jest, sustavno je sprečavana njegova isporuka bolesnicima u Afriku, a za to vrijeme su ljudi patili, i bolest se širila eksponencijalno, i nepotrebno su ljudi umirali. Navedeni ministar Sierra Leonea je rekao, da je izliječenje pacijenata od ebole u njegovoj zemlji sada stopostotno, i da će svi oboljeli biti izliječeni.

Ako sam ja, mali čovjek, koji i nisam novinar nego povjesničar, u svojim istraživanjima došao do ovih podataka, kako to da novinari korporacijskoga tiska u Republici Hrvatskoj, i javnih informativnih servisa poput Hrvatske televizije i Hrvatskog radija, koji zarađuju na tisuće, a neki i desetke tisuća kuna mjesečno, nisu do sada objavili ove podatke, da lijek protiv ebole postoji, i to prirodni lijek, nikakvo cjepivo nego lijek poput antibiotika.

Ovime Hrvatskoj darujem svoje znanje o tome, i na vladi Republike Hrvatske je, kao i na ministru zdravstva, da se pripremi za prvi slučaj ebole u Hrvatskoj na način kako se pripremio Sierra Leone, tako da nitko u Hrvatskoj ne mora zbog toga umrijeti. Sada bi dobrodošao imunološki zavod da ovo implementira u hrvatski zdravstveni sustav, ali kao što smo svjedoci, njega se sustavno uništava radi uvoznog lobija i provizija, to jest radi novca koji se stavlja u džep, da bi se pacijentima davala umjetna cjepiva i summnjivi lijekovi s nuspojavama, umjesto da se iz prirode izvadi ono što treba za liječenje. Za informaciju, Isus Krist dokje hodao Zemljom, doslovni nikada kod sebe nije imao niti jedan nedini novčić, jer, novac predstavlja grijeh.

Hrvatski branitelji, ratni veterani i vojni invalidi prosvjeduju po principu predsjednika Kennedya: „Ne pitaj što država/domovina može učintii za tebe, nego se upitaj što ti možeš učiniti za državu/dmovinu“.

Oni su se upitali, i odlučili su da za državu/domoviu ponovo izađu na prvu crtu bojišnice, ovaj puta pred ministarstvo laži u Savskoj cesti broj 66 u Zagrebu gdje prosvjeduju protiv nepravde, a za nacionalno dostojanstvo, jer kako kažu na transparentima: „1991. borili smo se protiv Jugoslavije, 2014. se borimo protiv Jugoslavena.“

Naravno da je vlast šokirana ovim žilavim otporom, te na njega reagira vrijeđanjem, omalovažanjem, podcjenjivanjem, i ismijavanjem, čak i kad su u pitanju žrtve koje padaju na prosvjedu, kao umrla braniteljica, gospođa Neda Topalušić, ili ‘Tigar’ Damir Čakanić koji se iz očaja i krikom heroja polio benzinom i samozapalio, kao Jan Palach u Pragu, 1969. koji se borio za nacionalnu slobodu.

Ostavka ministra Freda Matića je preduvjet za bilo kakvo rješenje pravednih prosvjednika koje u prvih tjedan dana nije gotovo nitko nitko od brojnih udruga i političkih stranaka posjetio, od brojnih estradnih zvijezda i sportaša, osim časnog Joea Šimunića, od brojnih političara i dužnosnika, od Crkve, oporbe, izuzev predsjedničkih kandidata, i Dobroslava Parage koji je u tišini došao na komemoraciju u Savsku 66 pokojnoj Nedi Topalušić, i nije imao potrebu se slikati radi slave i glasova kao drugi.

Svrha prosvjeda treba biti, i nadajmo se da jest, promjena nepravednog sustava, a ne samo jednog ministra brbljavca koji ne zna drukčije nego svojom podsvjesnom agresijom vrijeđati drugove branitelje iz rata.

Predsjednik i predsjednički kandidat Ivo Josipović je doduše isto došao posjetiti ratne vojne invalide koji prosvjeduju, ali njegov susret nije bio tako srdačan kao s partizanskim ratnim veteranima u Srbu, što je shvatljivo, jer hrvatski ranitelji su se borili za hrvatsku državu, a partizani za Jugoslaviju, i nisu partizani položili temelj hrvatskoj državi nego hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a to što je prvi predsjednik Republike, Franjo Tuđman, u preambulu Ustava dao unijeti odredbu, da se RH temelji na partizanskoj revoluciji iz Drugog svjetskog rata ne znači ništa, jer papir svašta trpi, dok istina ne trpi laž. Uostalom, novi Božićni Ustav iz 1990., koji je zamijenio onaj stari socijalistički iz vremena diktature komunističke partije, (Saveza komunista), nije donijet na referendumu, nego voljom jedne stranke, HDZ, izabrane na višestranačkim izborima, ali Ustav nije donijet u smislu pune demokracije na referendumu, da bismo mogli tvrditi kako se hrvatski građani slažu s Franjom Tuđmanom, ili danas Ivom Josipovićem, (SDP), da su partizani zaslužni za postojanje Republike Hrvatske.

Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata su uvjereni, i u pravu su kada tvrde, da su oni položili temelj hrvatske države; tim prije čudi, a možda i ne čudi, da predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, (HDZ), nije znala odgovoriti na pitanje branitelja-prosvjednika, hoće li se zalagati da sve to lijepo uđe u Ustav Republike Hrvatske, kao što nije znala odgovoriti na pitanje u vezi Tita, nego mudro šuti poznatom hrvatskom šutnjom; uz to se ispostavilo da sjedi na dva stolca, na jednom piše NATO, a na drugom RH, a svoju djecu bi ostavila u Belgiji da ne budu izloženi medijskom pritisku. Djeca hrvatskih ratnih vojnih invalida izložena su pritisku preko 20 godina, i to u Hrvatskoj. Treći predsjednički kandidat dr. Milan Kujundžić izgleda kao dobričina, možda i jest dobar čovjek, a stručan je što je dokazao kao ravnatelj velike zagrebačke bolnice, i pokazao organizacijsku sposobnost, međutim, on je privrženik Europske unije, i nikakvu realnu nadu hrvatskim biračima istinski ne može ponuditi u okviru Hrvatske u Europskoj uniji, jer sve najvažnije se diktira iz Bruxellesa, jedino što vjerojatno ne bi vrijeđao hrvatske branitelje da su se navodno borili u „građanskom ratu“, i ne bi, valjda, bio nazočan na opskurnim i bizarnim partizanskim proslavama obljetnica na kojima se veliča totalitarni komunizam i masovni ubojica i zločinac Tito, pod izgovorom slavljenja antifašističke borbe“. Tako g. dr. Kujundžić ne može ništa konkretno ponuditi niti obećati, a niti realno pomoći hrvatskim braniteljima, jer njihova sudbina je određena hrvatskim članstvom u Europskoj uniji koja je dio karike zapadne politike u kojoj je MMF također jedna karika, a MMF zahtiijeva radikalno smanjenje izdataka za socijalu, i ratne veterane, jer cilj je jasan: Treba skršiti volju hrvatskih branitelja kao jedine realne snage borbenog otpora otplati lihvarskih kamata na kredite, odnosno zaduženje hrvatske države koju su s kreditima do grla učinili dužnom bivši komunisti. I opet smo kod bivših komunista (titoista) koji se nazivaju „antifašistima“, i koji su tako često tema u mojim kolumnama, ali iz prostog razloga što predstavljaju uzrok svih problema u Hrvatskoj, i to doslovno, i oni predstavljaju virus ebole u nas, u prenesenom smislu naravno. Ali, kao što smo vidjeli, ima lijeka protiv ebole, i to je ono što daje nadu.

Profesor Goran Jurišić u Zagrebu

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Nepristrani novinar zove se – imbecil!

Objavljeno

na

Objavio

Ovu rečenicu u naslovu, koja može biti nekome uvredljiva, nisam izrekao ja. To su riječi koju je izgovorio jedan od, jamačno, najvećih novinarskih pera, ne samo u Italiji, već i u Europi, pokojni Indro Montanelli.

Gorostas Indro nije volio riječi poput “neutralnost”, “nepristranost” jer, kako je obrazlagao, nepristran novinar ili ne poznaje dovoljno ono o čemu piše ili izvještava, ili je indiferentan.

Onaj tko zna, onaj tko je proučio ono o čemu piše i izvještava, nakon što je pomno sve proučio, mora biti pristran, mora biti na strani istine ili onog njenog dijela do kojeg je došao. Iza nepristranosti često se krije i (auto)cenzura, nedostatak građanske i profesionalne hrabrosti, a nerijetko se radi i o podvali, manipulaciji. Tako u Dodikovoj Banja Luci čak mogu postojati novine koje se zovu – Nezavisne. Dobar vic.

Mućnite svojom glavom

Kada ovo govorim ne mislim samo na komentare ili kolumne, već i na vijest. Kod mnogih vijesti, ne samo u našem medijskom prostoru, sama oprema teksta i naglasak zapravo je komentar podmetnut pod vijest. I sama selekcija vijesti za TV dnevnik ili novine ne može se raditi “nepristrano”. Postoji nešto što se zove uređivačka politika, koja ima, što je legitimno, sasvim jasnu svjetonazorsku boju, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Zato postoji pluralizam, šarolikost uređivačkih politika i autora, pa neka čitatelj – gledatelj na temelju argumentacije i selekcije vijesti te naglasaka koju donosi pojedini mediji ili autori mućne svojom glavom, a ne da mi u medijima mislimo i zaključujemo za njih.

Na nama je da budemo pristrani, ali argumentirano i razložno, nakon što smo fenomen proučili, kako je radio pristrani Montanelli – da donesemo široku lepezu informacija i mišljenja i onda pustimo čitatelju/gledatelju da sam zauzme stav.

Kada se pak neki čitatelj/gledatelj žali na pristranost nekog medija ili novinara, onda uglavnom to čini zato što nije pristran u njegovu stranu a ne zbog “objektivnosti”.

Zato ću uvijek braniti jednako pristup novinarstvu i Velimira Bujanca i Ace Stankovića, osim kada lažu ili puštaju laži. S tim da mi je Bujanec puno draži, prihvatljiviji, zanimljiviji i kvalitetniji. To je zato što sam pristran – jer Bujanac zarađuje i djeluje na tržištu, Stanković u sigurnosti socijalističkog mastodonta zvanog HRT, zaštićen k’o lički međed.

Problem je, inače, kod mnoštva ljudi, “konzumenata” medija, što svoje ideje ili ideologije žele nadrediti činjenicama i istini, pa sve što se ne uklapa u njihove unaprijed formirane stavove nazivaju “pristranošću” samo zato jer nisi pristran u njihovu stranu.

Govoreći, na tragu Montanellija, da se nepristrani novinar naziva imbecil, ne zagovaram relativizam, u smislu Nietzscheove maksime kako ne postoje činjenice, veće samo interpretacije. To je postmoderna papazjanija. Kao ni nukati na laž, neprofesionalnost ili manipulaciju, već sasvim suprotno. To činim u ime istine, zbilje, jer me strah medija i autora koji su u posjedu apsolutne istine.

Takvi su mediji i novinari u Sjevernoj Koreji, a ne u pluralnim, demokratskim društvima gdje se istina traži, a ne posjeduje. Umjesto Nietzscheova relativizma, baš zato što nitko od nas nije Bog, niti posjeduje cijelu istinu, zagovaram Pareysonov “hermeneutski krug” koji kaže: “Nema istine koja ne bi bila interpretacija, niti ima interpretacije koja ne bi radila o istini.”

Nije problem u novinarstvu “pristranost”, jer tko traži istinu (u pluralnom društvu, naglašavam, a ne u Sjevernoj Koreji, ili Titovoj Jugoslaviji u kojoj je istina bila propisana) mora biti, baš zbog istine pristran, i otvoren za dijalog i polemiku, svejedno.

Nije problem, dakle, pristranost već – sektaštvo! To je ona epizoda sa bivšim šefom Hrvatskog novinarskog društva koji je, vezano uz dodjelu novca medijima, onima “s druge strane” rekao: “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce.”

Treba li bolji komentar o stanju jednog znatnog dijela novinarstva u Hrvatskoj? Ali, ne brinite se, zato će Etički kodeks Hrvatskog novinarskog društva spominjati nužnost “nepristranosti”, “objektivnosti”, da bi se sam “nepristrani” Duka tom izjavom popiškio na vlastiti etički kodeks, i implicitno rekao da je na čelu sekte.

Vrijeme je sudac

Prošli je tjedan Europska komisija u Tirani okupila novinare tzv. zapadnog Balkana s nakanom, koju već ostvaruje, da ulože novac u “neovisno i objektivno novinarstvo”. Mo’š si mislit, ta samodostatna sekta u Bruxellesu daleko od života građana daje ti novac, plaća te da budeš – “neovisan”!!?? I “nepristran”!!??

Taj film smo u RH već vidjeli sa Sorošem koji je plaćao medije i novinare koji su potom obilato “neovisno i objektivno” pisali o njegovim financijskim zločinima i malverzacijama. Kada pak ovim novinarima sjedne lova od Europske komisije, budite sigurni da će vas “nepristrano” i “neovisno” izvješćivati o radu Komisije.

Tko još vjeruje da je nepristranost put ka istini, od znanosti do novinarstva? Samo imbecili koji čekaju da “njihovi” dođu na vlast. Nama pristranima ostaje radost nesigurnosti i strah od suca koji se zove – Vrijeme.

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari