Pratite nas

Religija i Vjera

Vise desetaka tisuća mladih iz 72 zemlje svijeta na Mladifestu u Međugorju

Objavljeno

na

Foto: Digital Foto Video Studio ĐANI

Više desetaka tisuća mladih iz 72 zemlje svijeta okupilo se u Međugorju gdje je u srijedu počeo 29. međunarodni molitveni susret Mladifest koji će se održavati sljedećih pet dana u tom hodočasničkom mjestu pod geslom ‘Živjeti od Bože riječi’.

Mladi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Angole, Argentine, Austrije, Brazila, Kanade, Kine, Indije Kube, Češke, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Izraela, Hong Konga, Mađarske, Irske, Italije, Poljske, Rusije, Slovenije, Španjolske, SAD-a i brojnih drugih država predstavili su se noseći nacionalne zastave u Međugorju na središnjem večernjem misnom slavlju na otvorenome oltaru.

Misu je predvodio Apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto koji je pozvao mlade da im uzor bude Isus Krist kako bi za sebe zajamčili Kraljevstvo Božje.

„Izabrati Kraljevstvo Božje znači odabrati jednu osobu – Isusa Krista, jer samo on može darovati istinsku sreću jer je on izvor istinske radosti“, rekao je u propovijedi papinski izaslanik u Međugorju.

Upozorio je da se često ljudi suoče s krizama zbog unutarnje praznine koju ne znaju ispuniti i pozvao mlade na obraćenje i vjerski život.

Međunarodni susret mladih u Međugorju održava se svake godine i na njemu sudjeluje više desetaka tisuća mladih i više stotina svećenika.

Uz molitvu mladi provode vrijeme slučajući zanimljiva životna svjedočanstva vršnjaka, sudjeluju u procesijama, klanjanju, molitvi krunice, koncertima i pjesmi.

(Hina)

Dalić: Ja se nikad nisam sramio i bojao reći da sam ja katolik, vjernik i da vjerujem u Boga

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

BLAŽENE DRINSKE MUČENICE (15. prosinca)

Objavljeno

na

Objavio

Fotografija: Sestarska zajednica na Palama s franjevcem

Pet sestara, s. Jula Ivanišević, Hrvatica, s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, s. Antonija Fabijan i s. Krizina Bojanc, Slovenke, te s. Bernadeta Banja, Mađarica, sestre su Družbe kćeri Božje ljubavi. Okolnosti njihovoga života u samostanu na Palama i mučeničke smrti u Goraždu u mnogočemu su nalikovale okolnostima kakve su se na ovim prostorima ponovile u nedavom ratu.

Od kolovoza 1941. stanovništvu na Palama na kojima je tada bilo oko 800 katolika prijetnju su predstavljali četnici. Sestrama je više puta bilo savjetovano da se povuku u samostan u Sarajevu te tako izbjegnu moguće nevolje. Iako okružene svakodnevnim puškaranjem i stvarnom opasnošću blizine nepredvidivih četnika, sestre su odlučile ostati uz narod koji nije imao kamo otići te mu tako biti podrška u tim teškim, neizvjesnim vremenima.

Bile su uvjerene da im se ništa neće dogoditi jer nikome nisu učinile ništa nažao. Ipak, ni činjenica da su pomagale svima bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, ni to što je samo jedna sestra od njih pet bila Hrvatica nije ih mogla spasiti od onoga što će im se u prosincu 1941. godine dogoditi.

Četnici su samostan zapalili a sestre odveli prema Goraždu s namjerom da im služe kao pomoć kod zbrinjavanja njihovih ranjenika. No, nakon zastrašujućeg pješačenja preko snježne i hladne Romanije, 15. prosinca su ih u Goraždu pijani četnici napali s namjerom da ih siluju, a sestre su, tražeći spas, iskočile kroz prozor vojarne. Četnici su ih dokrajčili svojim noževima, te nakon nekoliko dana njihova mrtva tijela gurnuli u Drinu koja im je postala grobom.

U herojskom činu ovih sestara ne vidim samo obranu dostojanstva žene, zavjeta djevičanstva, nego i snažan otpor zakonu mržnje, nasilja, požude tijela, nemoralnih nagodbi… U njemu čitam govor protiv ponižavanja ljudskog dostojanstva, protiv oduzimanja slobode drugačijemu, protiv gaženja tuđih svetinja, protiv gradnje društva bez Boga.

A bile su samo obične krhke redovnice koje su s „pronađenim blagom“ odlučile iz dalekih krajeva poći, sve svoje sigurnosti ostaviti i u duhu evanđelja i karizme svoje Družbe činiti dobro malom, siromašnom čovjeku Bosne, ne gledajući ga po predznacima njegove vjerske ili nacionalne pripadnosti.

Tekst preuzet sa stranice: Župa Svetog Ilije Zenica

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Lucija – navjestiteljica božićnog svjetla

Objavljeno

na

Objavio

Sv. Lucija (umrla 304.) se slavi 13. prosinca. Zaštitnica je vida i očiju, zaštitnica je također okulista – očnih liječnika i proizvođača pomagala za vid, kao i električara.

Četiri su poznate velike djevice i mučenice u Prvoj Crkvi sa Sicilije: sveta Janja (Agneza), sveta Agata, sveta Cecilija i sveta Lucija. Lucijino ime veoma rano ulazi u Rimski kanon – posvetnu molitvu u Misi.

Kršćanska tradicija nam donosi tri različita razloga zašto mi u bolestima očiju zazivamo svetu Luciju ili zazivamo njeni zagovor za naše zdrave oči. Jedan od razloga je i taj što njeno ime na latinskom znači svijetlo (lux, lucis). Možda je drugi razlog još jači i privlačniji kada joj je krvnik za vrijeme mučenja izvadio oči, što danas umjetnici najviše slikaju Luciju sa parom očiju na pladnju. Međutim postoji i onaj razlog da je ona sama izvadila oči i ponudila ih onom poganinu koji joj se udvarao i hvalio da ima lijepe oči.

Zagovorom svete Agate Lucija je izmolila zdravlje za svoju majku i pohodila gob mučenice u Kataniji, a Lucija je bila iz Sirakuze.
Kazna joj je bila da bude spaljena, ali je plamen nije ni dotakao. Mislio je jedan od časnika da će je nožem u grlo dokrajčiti, ali je takva čak dočekala svećenika i primila skramente umirućih i izdhnula blago u Gospodinu.

Na dan Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika.

Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice Svete Lucije, 13. prosinca, sije se pšenica, simbol života u katolika. Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na sam Božić.

13. Prosinca je blagdan Svete Lucije i to je dan na koji se u svakoj katoličkoj kući već tradicionalno obavlja sijanje božićne pšenice. U našoj obitelji sijanje božićne pšenice mi djeca smo to posebno doživljavali jer kako nas je bilo mnogo pa je mama uvijek imala puno posla i obveza, tako da bi joj olakšali mi djeca smo preuzimali brigu oko pšenice i svaki smo dan do Božića zalijevali pšenicu provjeravajući da li dobro napreduje. Omogućimo takav doživljaj i danas svoj djeci ili unučadi. Stoga ne zaboravimo ovu našu lijepu tradiciju i običaj i nemojmo u trgovačkim centrima kupovati „gotove“ kineske pšenice nego to učinimo zajedno sa svojom djecom i unučadi.

Smisao sijanja božićne pšenice je u našem pučkom vjerovanju da će cijela nadolazeća godina biti uspješnija i plodnija ako se pšenica do Božića lijepo zazeleni i bude gusta i visoka.
Od svete Lucije do Božića ima još samo 12 dana. Ime Lucija znači “svijetla”. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći. U našem puku vlada i uvjerenje da će naredne godine u pojedinim mjesecima biti onakvo vrijeme kakvo je kroz 12 dana od Svete Lucije do Božića.

Djeca su nam sama po sebi svjetlo, obiteljska sreća, toplina, nježnost, nevinost i život, pa neka nam stoga današnja Sveta Lucija pomogne da budemo kao djeca.

Kako posijati pšenicu?

Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje.

Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija…

Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

Običaji i tradicija

Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.

Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i “sveta Lucija, mrak ubija”. Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.

Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema “brojanicama”, može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari