Pratite nas

Kultura

VIŠE JE TEKSTA U PSEĆOJ PIŠALINI NA STUPU JAVNE RASVJETE NEGO U HRVATSKIM KOLUMNAMA

Objavljeno

na

Piše M. J. u duhu najizvrsnije filozofije jezika 20. st. da “riječi označavaju i da pojmovi i rečenice nešto govore”. Čitam to i čitam u sebi i nešto mi padne na pamet. Kakva notorna idiotarija! Riječi ne označavaju, niti rečenice govore, nego čovjek označava i čovjek govori. Modeli nastanka i izuma ljudskog govora prvo su biološki i kulturološki, a tek zatim lingvistički, psihologijski i filozofski.

[ad id=”93788″]

Ako vas zanima govor, razgovarajte s biologom i antropologom, a ne s lingvistom. Nikako s književnikom. Najmanje s pjesnikom. Jer pjesnik ne govori. On pjeva. Možda je tu i poteškoća. Možda prva izgovorena riječ nije bila jednorječna potvrdna izjavna rečenica ili tvrdnja. Možda je bila pitanje. Možda čak i usklik. Možda je bila bolna i samim time ljudska. Veli nadalje plemeniti sudionik dvojbenih partyja: “U čovjekovom iskustvu ne postoji nešto o čemu se može misliti ali se ne može izreći.” kao latentni pobočni komentar stavka broj sedam TLP-a.

Ponovno notorna idiotarija! Naravno da se može misliti mnogo toga i od toga se neke misli mogu reći, a neke ne. Izrecivost ili neizrecivost misli, koja je prije svega formalno strukturirana (onime što nespomenuti autor tvrdi nakon TLP-a i naziva “filozofska gramatika”), nisu oštro podijeljene, nego se polako s dna i iz tame poput mjehurića uspinju prema površini i svjetlu. Dokad su neizrecive i kad točno postaju izrecive stvar je razlike u stupnju (u nijansi), a ne u vrsti (boji). Iako nam je poznato kako je to kad se filozofi uhvate književnosti i poezije i obrnuto, ipak treba pohvaliti ovaj nemušt pokušaj filozofije jezika jednog književnika (o samoj svrsi tog pokušaja, tj. o predmetu teksta nije potrebno ne samo ništa reći, nego čak niti misliti, jer tu su jedino djela riječi). Naivnost i hrabrost tog pokušaja bez daljnjeg nadvisuju počinjene brucoške pogreške koje su se bez daljnjeg mogle zaobići konzultiranjem primjerice nekoliko natuknica s Wikipedije koje bi bez daljnjeg trebalo i navesti kako bi se zaobišla neugodna optužba za plagijat kako kod nekih vrlih nam tuzemnih znanstvenika i kolumnista.

Ovako proizlazi da je dotični autor možda puno mislio, usprkos nedostatku evidencije, i istovremeno ništa nije rekao, usprkos obilju evidencije, a što bez daljnjeg baca ozbiljnu sjenu sumnje na smislenost i referenciju prvih riječi ovog teksta “Piše M. J….”. Odakle nam ta bizarna i perverzna zamisao da samo zato što ispred sebe gledamo znakove koji nalikuju na slova to mističnim automatizmom znači da tu nešto i piše? To su vještičja posla. To tek treba dokazati, a to je, kao što znamo, vrlo mučan ako ne i nemoguć posao.

Kristijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljanje knjige ‘Krvava istina (Novome životu ususret)’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Općina Lovas organizira predstavljanje spomen knjige „Krvava istina (Novome životu ususret)“, skupine autora u utorak, 20. studenoga 2018. u 18,00 sati u Zagrebu u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5 i u srijedu 21. studenoga 2018. u 19,00 sati u Splitu u Velikoj dvorani Zavoda HAZU (Palača Milesi).

Riječ je o izdanju koje svojim povodom drži jednu od najpotresnijih obljetnica na području istočnog dijela naše Domovine – Zapadnoga Srijema, u ožujku 2018. navršenu 20 godišnjice pokopa (21. ožujka 1998.) posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtve srpske agresije u Domovinskom ratu. Taj je međutim povod samo otvorio vrata priči koja razotkriva krvavu istinu o stradanju i patnji Hrvata, Mađara i drugoga nesrpskog stanovništva iz dvaju sela koja su sastavnicama Općine Lovas – Lovasa i Opatovca za vrijeme Domovinskoga rata.

Priča je to koja niže podatke o svim poginulima, ubijenima i nestalima stanovnicima (civilima, pripadnicima  Hrvatske vojske, Hrvatske policije i Civilne zaštite) iz tih mjesta, koji je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanjima i ponižavanima te iz svojih domova protjeranima.

Cjelokupnim svojim sadržajem knjiga udahnjuje na simboličan način smisao toj ljudskim razumom nedokučivoj tragediji iz vremena Domovinskog rata. Ona je doprinos da se ne zaboravi sve ono što se ratne 1991. godine događalo na ovim prostorima.

Antun Ivanković, koautor knjige

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

P O N O S

Objavljeno

na

Objavio

U gotovo, tri mjeseca duga,
što Vukovar podnio je bola,
ali Hrvat nikom’ nije sluga…
i neće mrve oko tuđeg stola.

Da je bilo svratit’ suze tuge,
u korito neke rijeke suhe,
kilometre potekla bi duge,
plač su mogle, čut’ i uši gluhe.

Krv i znoj bi, tekli tako isto !
što za njega silno se proliše,
al’ je ime ostalo mu čisto !
nek’ čelične tukle su ga kiše.

Iz njeg’ sada teče rijeka čuda !
napaja je domoljubno vrelo,
razlila se po Hrvatskoj svuda !
dotakla je svaki grad i selo.

Rijeka časti i hrabrosti, to je !
ime PONOS !…smije nosit’ samo,
valovi joj sva imena broje,
svih heroja što skončaše tamo !

Bezbroj teških zadali mu rana,
on, živ osta, bolje sutra sanja-
Hrvatskog je stabla cvjetna grana,
samo sili Božjoj se klanja.

Što na tvrdim temeljima stoji,
uništit se, ne može i ne da !
grad Vukovar nikog se ne boji,
mirno Dunav i ravnicu gleda !

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

 

Vukovar se zovem, Hrvatskog sam roda

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari