Pratite nas

Kolumne

Višnja Starešina: Američki odgovor velikosrpskim nakanama u Crnoj Gori i BiH

Objavljeno

na

Velikosrpska politika u posljednje je vrijeme doživjela dva značajna imovinska poraza u bliskom nam susjedstvu. Crnogorski je parlament na samom kraju prošle godine usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim se osobito pogođenom osjetila Srpska pravoslavna crkva. Jer, novi zakon propisuje da će svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu postati državna imovina, ako vjerska zajednica nema dokaz da je ona vlasnik. SPC, koja je nakon stvaranja prve Jugoslavije prisvojila imovinu Crnogorske pravoslavne crkve, ovim zakonom gubi i imovinu i politički utjecaj.

Zato su (veliko)srpske političke opcije nastojale prirediti jedan destabilizacijski scenarij u Crnoj Gori već za novogodišnje i božićne blagdane. A ovih dana diljem Crne Gore SPC održava prosvjedne litije i molebane.

Prosvjednu je atmosferu pokušao u vojnoj odori srpske vojske dodatno uveličati srpski ministar obrane i dežurni Vučićev provokator Alaksandar Vulin (poznato, zar ne), koji se zaputio na obilježavanje dvadesete obljetnice ubojstva Pavla Bulatovića Miloševićeva ministra obrane u ratnim devedesetima. No Vulinu je dopušteno ući u Crnu Goru, ali ne i njegovoj odori.

Ovih se dana novi imovinski udar velikosrpskoj politici dogodio Republici Srpskoj. Ustavni sud u kojem većinu i dalje imaju stranci (ajmo reći da je realno pod američkim nadzorom) presudio je da je Zakon o poljoprivrednom zemljištu, koji je lani donijela Republika Srpska, djelomično neustavan.

Odnosno da vlasnik nekadašnjeg državnog i društvenog zemljišta nije Republika Srpska već država BiH. To je toliko pogodilo Milorada Dodika da je presudu nazvao “državnim udarom” najavivši srpski bojkot u radu institucija BiH i nestanak Bosne i Hercegovine u sljedećih godinu dana.

No od velikog srpskog bojkota očito neće biti ništa osim velike početne buke. Odmah mu je donedavni ministar sigurnosti Dragan Mektić, (onaj koji je ratovao s hrvatskom SOA-om), a danas zastupnik u parlamentu BiH, odgovorio da on neće bojkotirati rad institucija BiH jer vjeruje da će Dodik na kraju sve prihvatiti kao što je to i dosad činio.

“On je potpisao ANP i ulazak u NATO da bi sjeo u fotelje u institucijama BiH”, opleo je prigodno Mektić po Dodiku, optuživši ga da želi vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem kako bi ga mogao “rasparčavati i pretvarati u građevinsko”. Mektić, protiv kojeg je nedavno potvrđena optužnica za kazneno djelo “visoke korupcije” jer se kao ministar sigurnosti malo zaigrao s europskim fondovima, optužuje Dodika da mu je na pameti samo osobna korist i mešetarenje. I to je dio dnevnoga političkog folklora u BiH.

No presuda Ustavnog suda koja zaustavlja nakanu Republike Srpske da se proglasi vlasnikom državnoga poljoprivrednog zemljišta, mnogo je više od dnevnoga političkog folklora. Ona, osobito kada je se promatra usporedno sa zbivanjima u Crnoj Gori, govori o zapadnom, prije svega američkom pritisku kako bi se oslabile velikosrpske ambicije u BiH, a preko njih i ruski utjecaj.

Nije nikakvo otkriće da je u ratnim devedesetima Srpska pravoslavna crkva bila aktivni sudionik, jedan od glavnih nositelja propagande u ratu za etnički očišćene teritorije koji bi činili – Veliku Srbiju. U prvim godinama rada Haaškoga suda čak se vrlo ozbiljno razgovaralo da bi se na optuženičkoj klupi trebao naći i netko iz Srpske pravoslavne crkve.

No kasnije se rad tužiteljstva pretvorio u takvu travestiju da su čak i srbijanski državni i vojni dužnosnici, s izuzetkom Slobodana Miloševića, izbjegli optuženičku klupu za zločine u Hrvatskoj i BiH. Ali, ma koliko bilo poznato sudjelovanje SPC-a u ratu za veliku Srbiju, ono se tada nastojalo potisnuti iz pamćenja i analiza, jednako kao i njezino destabilizirajuće djelovanje u novim drržavama. Sve dok nije došlo na red – geopolitički red. A to se dogodilo kada je preko pravoslavlja Rusija ušla u ciljani prostor NATO-a, odnosno SAD-a, opstruirajući i ometajući proširenje.

Nakon što je prošle godine autokefalnost (nasuprot Ruskoj pravoslavnoj crkvi) ponovno ostvarila Ukrajinska pravoslavna crkva, istim putem očito kreću Crnogorska i Makedonska pravoslavna crkva, u novim članicama NATO-a Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

Prije deset ili dvadeset godina bio je nezamisliv zakon koji bi praktički oduzeo SPC-u sve ono što je u Crnoj Gori nakon 1918. prigrabila. To je postalo moguće tek nakon što je NATO-u i SAD-u počelo smetati. Iz sličnih je razloga međunarodna politika, vođena SAD-om, u Daytonu legalizirala rezultate srpskoga etničkog čišćenja, u ime dugoročnijih političkih ciljeva (Kosovo, Makedonija) i poklonila vojno poraženoj srpskoj vojsci Republiku Srpsku.

A danas stavlja veto na raspolaganje zemljištem. I to je izgleda kao prvi korak u demontaži Republike Srpske. To znaju i Dodik i Mektić, koji trenutačno igraju različite uloge za iste – srpske interese. Pitate se vjerojatno, a za čije to interese igra Dragan Čović, koji je odmah nakon presude Ustavnog suda potrčao u Banju Luku podržati Milorada Dodika? A ovaj mu je, ispred etnički očišćene Republike Srpske, još jednom obećao dati – treći entitet. I ja se pitam čije to interese zastupa višestruki akademik, doktor i veliki vođa? Interese hrvatskog naroda u BiH izvjesno – ne štiti, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

‘Crna Gora na rubu građanskog rata’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

ŠOLA: Što nakon koronavirusa?

Objavljeno

na

Objavio

Ovo mi je u srijedu poslao jedan prijatelj iz Italije koji jako dobro poznaje Hrvatsku, radio je tu godinama, i pomalo naučio jezik. Sve zna o nama i prati situaciju. E sada, budući da nisam njegove gospodarske struke, ne mogu procjenjivati koliko je njegov mail razložan, paničan, a to ne želim širiti, no želim podijeliti s čitateljima jer ima dobrih i dobronamjernih razmišljanja za nas.

Tako on piše: “Ivice, danas je u Italiji protegnuto “izvanredno stanje” sve do 31. srpnja. Jasno, da to znači teško nadoknadivo pa čak i dramatično urušavanje gospodarstva, BDP-a i ostalih ekonomskih parametara. Uspostavljena je neka vrsta “ratne ekonomije” sa svim svojim nemilim posljedicama.

Hoće li Hrvatska to moći izbjeći? Ne znam! Vrlo vjerojatno ne baš..! Reče mi netko da će do par mjeseci, dva tri, Hrvati umirati od gladi. (Ovo smatram pretjeranim, I. Š.). Jer uvoza više nemate kao do sada, a domaća proizvodnja vam je nestala ili pak skoro nestala.

Lako bi se moglo dogoditi da i europska gospodarstva, poput irskog ili njemačkog, uslijed pandemije otpuste nemali broj radnika, pa i Hrvata, zaposlenih u tim zemljama.

Zašto tim nezaposlenima koji se vraćaju, ali i domaćima koji ne rade ne prepustiti napuštena slavonska gospodarstva, dati im ih na jeftin ili besplatni zakup i motivirati nekako da proizvode hranu.

Zar ne bi bilo moguće ovog proljeća zaista zasijati sve moguće kulture u Slavoniji tako da se spriječi očajničko traganje za nastavkom uvoza poljoprivrednih proizvoda iz inozemstva? Bez turizma, zaustavljeno vam je i ono malo industrijske proizvodnje, uvoz prehrambenih artikala ograničen, ima li Hrvatska uza sve to velike šanse da se nastavi kao do sada “igrati države” ili će se uputiti prema nekoj vrsti zalaza u sljedeće dvije-tri, ili nešto više godina?

Mislim da bi Slavonija mogla odigrati značajnu ulogu u stabiliziranju potresenoga gospodarstva, a time i uzdrmane države. Reci svojima da kupe dovoljno poljoprivrednog sjemena”.

Bruxelles ih ostavio

U Italiji, kaže mi na telefon, masovno pale zastave Europske unije jer, veli, narod, kao kod migracijske krize u Italiji, osjeća da ih je i s koronavirusom Bruxelles ostavio same. Moraju uplaćivati, a dobivaju manje nego što uplate. Bez obzira jesu li osjećanja talijanskog naroda iracionalna kada je EU u pitanju, no svakako da je to plodno tlo za rađanje političkih čudovišta, populista u negativnom smislu, političkih lešinara i radikala najgore vrste koji parazitare na ljudskih strahovima i patnjama.

Što se Hrvatske tiče, pogled mog prijatelja, svakako je koristan. Nažalost, naša Vlada, baš i nema sreće, najprije korona pa onda potres, i zaslužuje svaku podršku. Gadljivo je vidjeti kako dio oporbe, pa i SDP, u ovakvoj groznoj situaciji ide skupljati političke poene, dok ministar Božinović, Beroš, cijeli Stožer s vrsnim stručnjakinjama i stručnjacima, pa i sam premijer Plenković, rade izvrstan, lavovski posao za sve nas, i tu politička razmimoilaženja ne smiju postojati.

Ako oporba ovako nastavi, još samo kratko o politici, HDZ-u će samo rejting rasti, a ministri Božinović i Beroš koji su silom prilika postali nacionalni heroji i najbolji HDZ-ov brend, mogli bi dovesti do toga, njihovom zaslugom i predanošću, HDZ dobije sljedeće izbore, tako da si neodgovorna oporba zabija autogol.

No nije bitno tko će dobiti izbore, ni Božinović (čak ukorio novinare što se izlažu i ima ih previše na presicama), niti Beroš pa ni Plenković ne ponašaju se populistički, već kao odgovorni ljudi i političari. Bitan je pogled unaprijed. Što nakon koronavirusa?

Ovaj mail mog prijatelja Talijana je dobronamjeran, voli Hrvatsku. On se čudio kada je vidio silna neobrađena polja u Slavoniji te statistike o uvozu hrane. Staje mu pamet i ne razumije nas. Sigurno će, kao i talijansko, kao i sva svjetska gospodarstva, koronavirus teško zbombati i ovu malu, krhku Hrvatsku. Tko preživi pričat’ će…

Ali, s obzirom na savjete mog talijanskog prijatelja, je li već sada vrijeme da ponovno počnemo razmišljati i već danas krenuti s projektom radnog naslova “Hrvatska zeleno-plava transferzala”, o kojem su ozbiljni ekonomisti već pričali, ali ništa… sve ostalo na priči.

Naime, proći će koronavirus, vratit će se turizam. Slavonija, zelena, može proizvesti dovoljno hrane kada plavi Jadran preplave turisti, a moj prijatelj se pita, zar je tako teško napraviti takav jedan samoodrživi gospodarski krug, a ne u vrijeme turističke sezone masovno uvoziti hranu. Zašto su nam polja zapuštena, tko je smislio glupi sustav poticaja koji je, kao u brodogradnji, novac bacio u ništa?

Hrana je uvijek bila, i ostat će, strateško pitanje. Moj prijatelj Talijan je biznismen, ozbiljan poslovni čovjek s golemim iskustvom, doduše sada u mirovini. Pa ponavljam njegov savjet s početka od kojeg već sada možemo krenuti: “Zašto tim nezaposlenima koji se vraćaju, ali i domaćima koji ne rade ne prepustiti napuštena slavonska gospodarstva, dati im ih na jeftin ili besplatni zakup i motivirati nekako da proizvode hranu.” Zeleno-plava Hrvatska, idemo!

Ivica Šola/Slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: ‘Tresete se od pomisli da se ujedine Boysi i Torcida’

Objavljeno

na

Objavio

Protekli tjedan možemo bez ikakve sumnje nazvati tjednom konačnog buđenja nas Hrvata. Faza mentalnog i socijalnog kaosa je pred nama.

Paralizirane su gotovo sve  države, padaju burze, cijene nafte, pao je Boris Johnson, britanski premijer, ne u Donjem domu nego od korone. Da paraliza bude kompletna potres je zdrmao Zagreb prije prošlotjedne “nedjeljne mise”. Novi strah, nove nedoumice…”Šta je ovo bre?” rekli bi komšije i spremno zapljeskaše – potresu!? Hrvatske antife, orjuna, jugosi, svi živnuše. Enči ili Anči ganute do suza. Gugo prosto ‘ne može da veruje’ kako Hrvateki mogu da budu zli prema komšijama, a oni nam iskreno aplaudiraju. U cijelom civiliziranom svijetu običaj je, kad se “komšijama” dogodi potres, poplava, tsunami, lavina ili požar, da se izađe na balkone i od srca zaplješće u znak podrške.

Stara židovska izreka, zapisana u Talmudu glasi: “Budi onaj koga kleveću, ali nikada klevetnik“. I zato po njima samo istinom, a oni neka kleveću. Za njihove klevete boli me ona stvar.

Evo kako “reaguje” Bora Dežulović: “Potres koji je u nedjeljnu zoru, usred svjetske pandemije korona virusa…rastresao Zagreb, snagom od pet i pol Richtera, oslobodio je ono najbolje u nama. I već do večeri cijela je Jugoslavija – kao nekoć – stajala mirno”. I Dežuloviću, Mandiću, Rudanici, Tomiću, Jergoviću, Pavičiću, Gerovcu, Pofuku (neka oproste oni koje sam izostavio), ali više nikada Hrvati neće stajati mirno. Mi možemo, jer smo povijesno zaostali, financirati vašu “petu kolonu” sa šifriranim imenima Documenta, GONG, B.a.B.e., Iskorak, Kontra, Centar za mirovne, Centar za ženske studije, Građanski odbor za ljudska prava, Glas razuma, Inicijativa “Nisam vjernik”, Udruga Protagora, Centar za građansku hrabrost, Udruga David, Ženska mreža Hrvatske, Udruga Antares i mogao bih nabrajati do sutra. Vi nas, koje smo u kolovozu 1995.g. skinuli s one stvari, koštate k’o svetog Petra kajgana.

Milijarde i milijarde kuna… I nikome ne pada ni na kraj unitarističke pameti da se taj novac usmjeri u infarktno gospodarstvo, u sirotinju koja je nakon potresa ostala na ulici i za pomoć od posljedica korona virusa. Što više, zakonskom odredbom predviđeno je da država u slučaju potresa ili drugih elementarnih nepogoda sudjeluje u sanaciji šteta građanima s 5% utvrđenog iznosa štete!!!! Zamislite budaletinu koja je predložila tako “rastrošnu” varijantu… Što bi ostalo za Istambulku, Marakeš, Pupovčeve Novosti i za sve gore nabrojane parazite kad bi država, u slučaju štete od elementarne nepogode, predviđala možda 25% odštete?

I dok vi poltronskom tronutošću uživate u pljesku onih koji su u jesen tragične i mračne 1991.g. pljeskali onima koji su u tenkovima odlazili na krvavi pir u opkoljeni Vukovar, onima koji su klali u bolnici i na Ovčari, koji su 30.000 tisuća zarobljenika odveli u konclogore, mi plješćimo onima koji su obranili naše gradove i našu zemlju. A nisu nas obranili Duhaček, Ante Tomić, Rada, Rade i  familija, Frlja, Teršelička, Veljača, Index, Telegram, Večernjak, Jutarnji, 24 sata, Nedjeljna, Novi list… nego oni koji si na dnevnoj bazi oduzimaju život…naši heroji, a vaši ”povlašteni” desničari, kojima možete zahvaliti silne milijarde omrznutih kuna koje vam svaki mjesec kapaju u vaše jugo-nostalgičarske džepove.

‘Tresete se od pomisli da se ujedine Boysi i Torcida’

Dobro piše Davorin Karačić: “Ljevičarski ološ, bilo da se radi o običnim tifusarima ili o njihovim političkim predstavnicima, koji nisu prstom mrdnuli da bi pomogli sugrađanima, koji nisu rekli ni riječ zahvale vojsci i navijačima za sve ove akcije koje rade na dobrobit ljudi, ali zato po društvenim mrežama zahvaljuju Beograđanima – na porukama solidarnosti. Navikavajte se na život u rupama glodavci”. I još nešto, tresete se od pomisli da bi dvije najjače hrvatske športske frakcije Torcida i BBB-si mogli zakopati “ratne sjekire”? Kao mitske 1991. g? Na tu podršku Splita Zagrebu stenjali ste, mučali i čkomili. Na ulicama su se našli Bad Blue Boysi, Torcida, Armada, Kohorta i ratni veterani, ali nigdje nije bilo Sanje Sarnavke, Jelene Veljače, Vesne Teršelič, Zoran Pusića, Pupovca, Koraka, Iskoraka, Pride, Kontre, Rekontre, Supkontre, Babe, Žabe, Kuće ljudskih prava s Golog otoka, Drageca Pilsela, Gordana Bosanca…

Marko Ljubić se lagano zainteresirao za te “junake našeg doba“. Oni “štite Hrvatsku od ustaša, fašista, žene od nasilja, Rome i Srbe od ugroze, migrante od surovih Hrvata, slobodu novinarstva svojih istomišljenika od ugroženosti, atentata (Saša Leković), građane od Crkve, štite ljubav boreći se za homoseksualce, sportaše od navijača, štite prava djece, štite žensko pravo na smicanje začete djece, građane od branitelja, prirodu od ljudi, naročito od Hrvata, Europu od zatucanih hrvatskih nacionalista, Istru od militarizacije, pravo na poziv savjesti, štite parkove od izgradnje crkava, bore se za povratak židovske imovine osim one koje su oteli njihovi očevi i djedovi…”, naljutit će se Marko, ovo je čisto prepisivanje.

Jedan od deset tisuća Srba koji su koji su se u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku nije ni oduševljen ni impresioniran pljeskom iz Beograda. Predrag Mišić piše: “Uništili ste mi mladost, mnogima, poubijali nas, spalili domovinu, uništili više i od jednog virusa. Uništili k’o kuga Francusku. Od vašeg pljeska sam krv pišao. Ne, ne treba mi vaš pljesak. Pljeskali ste i tenkovima koji su krenuli na pohod na Hrvatsku 1991.g. Od vašeg pljeska puna su nam groblja hrvatske mladosti. Ni zlo ni dobro ne želim od vas. Vratite pokradeno, recite gdje su nestali, platite nam ratnu odštetu, procesuirajte četnike na čelu s četnikom Vučićem… Kad to napravite ja ću vama pljeskati. Man’te se pljeskanja…”.

Evo citirao sam Marka Ljubića i Predraga Mišića. Jednog Hrvata i jednog Srbina. Jeste li primijetili neku značajniju razliku među njima u odnosu na tzv. “progresivni” dio hrvatske javnosti koja se oduševljava beogradskim pljeskom? Ja ne…

Bivši hrvatski predsjednik Vlade Orešković poslao je Hrvatima poruku podrške : “Čuvaj svoja postojebina. Građevine moraju ostati na kućama”.

Pokojni hrvatski književnik Mirko Božić jednom je napisao: “Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka”. Rečenica kao da je pisana za mračne, sive i drhtave dane  ove hrvatske današnjice. Fra Mario Knezović gubi stoljetni fratarski mir. Sjetite se filma “U ime ruža” snimljenom po romanu Umberta  Ecoa. Fra Mario se javio na društvenim mrežama: “Rada Borić i ostali lešinari, oprostite ali zašutite!”. I ja bih tako rekao. Sjetite se samo “umjetničke” 6.ličke. Član CKSH Vili Matula i Urša Raukar, potpuno su nestali sa scene. Zadovoljni su. Crkve su urušene. Dolaze mlađi i radikalniji, priključeni na državni proračun.

Tobožnji  “Centar za građansku hrabrost” kaže: “Ajmo sad brzo popravljati Crkvu u Palmotićevoj – gdje se inače održavaju mise za Pavelića, toranj Katedrale (mislite li da to neće biti prvo?); ajmo sad graditi još koju fontanu, kupiti najnovije mobitele i vozni park za naše političare, ajmo sad Manhattan, ajmo stupiće, ajmo organizirati još jedan Hod za život!”. Netko će reći čemu spominjati ta jeftina lijeva spadala i na njih trošiti tintu i papir? Točno.  Jeftino, sirovo i polu retardirano. Ali, taj vječni ali… Oni već sisaju državnu sisu, vaš i naš novac. Ti isti građani za koje se hrabre udruge i takvi hrabri građani tobože bore dobit će 5% odštete za svoje srušene kuće i stanove.

Javio se i “retrogradni” Marcel Holjevac pa kaže: “Oni koji tvrde da je u socijalizmu bilo bolje sad su na svojemu. Ekonomska katastrofa, redovi pred trgovinama, nestašica WC papira, masovni otkazi, policija ti prati kretanje i telefon, a izlazak iz zemlje je zabranjen…i da, Manolić je dobro”.

Molba hrvatskog psihijatrijskog društva: “Dok ste u izolaciji i pričate sa svojim ljubimcima, cvijećem ili ormarima. To je normalno. Zbog toga nas ne morate zvati. Stručnu pomoć zatražite kada vam oni počnu dijeliti savjete”.

Hrvatska im ništa ne predstavlja, ali vole kunu

Otvorim u nedjelju ujutro fejs. Već ofucana izjava splitskog profesora povijesti Dragana Markovine: “Ja sam i dalje žešći Jugoslaven od ikoga. Meni Hrvatska ništa ne predstavlja”. Listam ultra lijevi Večernjakov Obzor kako bih pročitao intervju s Dragančetom, a ono ništa? Pa zaslužio je naš Dragan da mu Gera dade u Obzoru bar stranicu, dvije. Istina, Hrvatska mu ništa ne predstavlja, ali kune iskreno i od srca voli. Zbog njih je i pristao da predaje povijest na splitskom Filozofskom faksu. Moš’ mislit’ koja povijest.

I kad sam već pomislio da nema “robe“ za moju retrogradnu desničarsku kolumnu, naletih na dvije stranice dirljivog razgovora poznate novinarke s poznatom “književnicom” Vedranom Rudan. Našoj Vedrani Hrvatska, za razliku od Dragana, ipak nešto “predstavlja”. Prije svega “pljuvaonicu” koja joj olakšava patnje za Titom i Jugoslavijom. Evo malog, sjetnog i rafiniranog razmišljanja “poznate književnice” o ljubljenom bravaru koji se uspio probiti među prvih deset ratnih zločinaca XX stoljeća: “Uspoređivati s Titom ove naše polupismene kriminalce, ubojice i bahate neznalice besmisleno je”, smatra Rudan te objašnjava gdje je Tito pogriješio: “Nije pobio dovoljno idiota. Opraštam mu sve grijehe”.

Nakon što je pastoralna Vedrana otvorila svoju jugo-dušu srpskom Kuriru, Gera i njegova ekipa osjetili su laganu ljubomoru i evo nam “poznate književnice” i u Obzoru.. Brrr… Šteta što je kapetan Dragan odmah šupiran u otadžbinu jer Gera bi imao i za njega “rezervisane” bar dvije stranice da nam opiše što je sve taj knindža prepatio u ustaškim apsanama. Koliko je on “idiota” mogao pobiti da nije krajem ljeta 1995.g, sa svojim zečevima, zbrisao sve do Australije. I šteta što se novinarka Obzora nije “sjetila” zapitati “poznatu književnicu” što misli o puštanju na slobodu “ubojice” Merčepa i “kapetana” Dragana. Odgovor bi bio zanimljiv iako lako predvidiv. Merčep je u hrvatskim zatvorima odležao teško bolestan više od kapetana Dragana. I tako je Gerin “Obzor” postao “zadnja linija odbrane” od ustaštva, fašizma, primitivnog nacionalizma, retrogradnog desničarstva u Lijevoj njihovoj. Sve su medijske institucije već kapitulirale. “Obzor” podsjeća na romantičnu 1945. godinu. Sve je palo, Berlin, Prozor, ali Odžak nije. Obzor je sada naš Odžak.

Tuđman je vodio dva istovremena rata

HTV-ov urednik “Otvorenog” legendarni “desničar” Denis Latin još ne zna na koju stranu marke treba pljunuti. Na onu na kojoj je lik Franje Tuđmana ili na onu bez njegove slike. I u Jutarnjem sve sami desničari od Ante Tomića preko Pavičića do Bajrušija. Večernji, također čista destilirana 6. lička. Slobodna i Novi list, e to je tek prava desna orjuna, srećom slabije čitana. I tako nam je ostao samo Obzor s Gerom, Pofukom, Ivanom Jakelić, Žonjom, Silvekom iz Rima, Draženom Lalićem… Sad je već jasno i onima kojima je politika zadnja “rupa na svirali” da je Tuđman vodio dva istovremena rata. Onaj koji je briljantno dobio 5. kolovoza 1995. godine i drugi koji je glatko izgubio – medijski.

Od svih ljevičarskih vedeta koje sam u ovoj kolumni spomenuo sjetite se bar jednog jedinog koji se makar i blago začudio medijskim reakcijama naših antifa Latina, Markovine, Klasića, Jakovine, Stazića, Beljaka, Rudanice i Mate Kapovića koji seru po žrtvama Bleiburga? Jedni seru, drugi cmizdre što je UDB-a ubila tako malo ljudi po inozemstvu, treći su tek sada skužili da su njegovi “šlampavo” obavili posao 1945.g. “Poznata književnica” tuguje i jauče što Tito nije pobio “Više Idiota” itd. itd. Ona jadna pati što je “ljubičica bijela” tek na desetom mjestu. Da je bilo malo više sreće i vremena mogao je on upasti među “big six” kao u engleskoj Premier League. I tko nam još ostaje? Ostali su hrabri gerilci: Bujanac, Hrvatski tjednik, 7 Dnevno i par portala na rubu egzistencije. I na kraju ljevičarski moguli, gospodari svih relevantnih, istinitih, lažnih, izmišljenih, fake news vijesti…iza kojih stoji misteriozni kapital s istoka i zapada. I jednog lijepog dana “probudit će se istok i zapad”… A do tog dana moramo trpjeti naše farizeje, dvoličnjake, komunjare koji već sami počinju vjerovati da su oni k’o bajagi antifašisti.

Kad se u Kini počelo masovno umirati od korona virusa, navodno je Centralni komitet uveo je desetodnevni dan žalosti. Jedan odgovorni drug obratio se pismom Centralnom komitetu pitajući je li za vrijeme žalosti dozvoljen seks. Da, odgovoriše drugovi iz CK, ali samo sa suprugama. Uporni drug napiše novo pismo zatraživši objašnjenje zašto samo sa suprugama? Zato, odgovoriše odgovorni drugovi, da žalost bude što veća.

Zvonimir Hodak/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari