Pratite nas

Kolumne

Višnja Starešina: Arapi drugi put na Vlašiću

Objavljeno

na

U moru vijesti izravno ili neizravno vezanih uz džihadističke napade u svijetu, koji su obilježili ovo božićno-novogodišnje vrijeme, za oko mi je je zapela jedna naizgled minorna priča.

Na prvi pogled priča s margina nekretninskog biznisa: Arapi masovno kupuju nekretnine na planini Vlašić u susjednoj BiH. Kupuju praktički cijela sela, ne pitajući za cijenu.

Naoko, to je tek jedna u nizu priča o arapskim nekretninskim akvizicijama u susjednoj državi, poglavito u njezinu većem, bošnjačko-hrvatskom entitetu.

Usporedno s velikim investicijama, uključujući i investicije u hotelska naselja u planinama oko Sarajeva (Igman, Jahorina, Bjelašnica) i drugdje, u BiH počinju dolaziti i novi stanari iz arapskog svijeta.

Dijelovi Sarajeva koje su napustili Srbi već su popunjeni muslimanima iz arapskih zemalja. Na jugozapadnim izlazima iz grada, u općini Tarčin, napravljeno je novo turističko rezidencijalno naselje zatvorenog tipa isključivo za stanare iz arapskih zemalja – Sarajevo Osenik Resort.

Naselje broji 160 kuća, zaštićeno je od pogleda visokim ogradama. Bosanskohercegovački mediji govore kako je “Bosancima” zabranjen ulazak.

Zapravo, zabranjen je ulaz svima kojima to vlasnici žele zabraniti. U ovom slučaju, svima onima koje vlasnici smatraju “nevjernicima”.

Nešto istočnije od Sarajevo Osenik Resorta, na jugoistočnom prilazu Sarajevu, u općini Trnovo, isti investitor, “Buroj Property Development” iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, gradi najveći turistički grad u jugoistočnoj Europi – Buroj Ozon. Investicija je “teška” oko 15 milijardi kuna. Presudan kriterij za odabir lokacije navodno je bio čisti zrak, bogat ozonom.

No ipak, pored svih tih velikih projekata, koji ukazuju na jureću islamizaciju bošnjačko-hrvatskog entiteta u BiH ekonomskim i kulturno-religijskim sredstvima, moju pozornost su privukle baš vijesti o novim stanarima iz arapskog svijeta u selima na planini Vlašić, iznad Travnika.

Postoje razlozi za to, povijesne i simbolične prirode. Na Vlašiću je, naime, prije četvrt stoljeća počelo ono zbog čega se danas u antiterorističkoj analitici BiH smatra “kolijevkom suvremenog džihadizma”.

U selima na istočnim obroncima Vlašića, iznad Travnika i Lašvanske doline, osnovani su 1992./1993. prvi vojni logori za obuku džihadista u Europi: Mehurići i Orašac. “Učiteljsku” jezgru činili su strani islamski borci, Bin Ladenovi veterani rata u Afganistanu.

U tim su logorima i oko njih, onom prastarom VHS kamerom, vrlo amaterski snimljeni prvi Al-Qa’idini videospotovi za promociju džihada na Zapadu.

Replike tih videospotova, snimljene u vrhunskoj produkciji i najsuvremenijoj HD tehnici, danas možete vidjeti u promidžbi džihadističkih mreža diljem svijeta. U tim je spotovima prvi vođa mudžahedina u BiH, Saudijac Abdurahman Al Dosari, poznatiji pod ratno-umjetničkim imenom kao šeik Abdulaziz Riđobradi, proglasio BiH bazom za širenje džihada u Europi.

Ondje je nastala promidžbena karta te njihove Bosne kao džihadističke baze, čije se granice manje-više poklapaju s granicama današnje Federacije BiH, uključujući izlaz na Savu i izlaz na more dolinom Neretve, prošireno teritorijem Republike Hrvatske južno do Dubrovnika.

Iz logora za obuku džihadista u Mehurićima i Orašcu nije doslovce pokorena Europa, kako su najavljivali tadašnji vođe islamskih boraca, ali je iz njih upravo nad Hrvatima srednje Bosne pravljen i gotovo dovršen modelski primjer islamizacije određenih područja u Europi.

Prva je faza tog modela bila pokrivena ratom u BiH, osobito muslimansko-hrvatskim ratom. No model se počeo graditi i prije njegove eskalacije, zastrašivanjem Hrvata-katolika, ali i preostalih Srba-pravoslavaca koji su ostali živjeti na tom području.

Činili su to najprije agresivnom propagandom i masovnim sitnim kaznenim djelima, ponajviše krađama. No u jeku rata, u kojem su činjeni mnogo teži i masovniji zločini, nitko nije obraćao pažnju na ideologiju koja motivira te krađe i prijeteću propagandu.

Pa čak ni same žrtve tih napada, a kamoli lokalna ili međunarodna politika, nisu iz toga iščitavale da učenici džihada iz Mehurića i Orašca time demonstriraju svoje pravo na imovinu i život “nevjernika”.
Slično motivirane krađe i prijestupi događaju se danas diljem Europe. Za vrijeme muslimansko-hrvatskog rata iseljavanje pod prijetnjom je poticano obrednim zločinima, nad ratnim zarobljenicima i civilima koje danas prepoznajemo kao klasičan rukopis džihadističkog terora: odsijecanje glava, ispuštanje krvi, vađenje organa, razni oblici tjelesnog sakaćenja…

U ratu, ti su zločini (Lašva, Miletići, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Maljine-Bikoši…) iz različitih razloga (među ostalim i zbog sprječavanja širenja panike) zataškavani i od samih žrtava i od međunarodnih promatrača.

Drugi put su zataškani pred sudovima: i pred Haaškim sudom i pred lokalnim sudovima. Iz političkih razloga Haaški sud je izbjegao utvrditi kaznenu odgovornost za zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni u kojima su sudjelovali islamski borci.

Jer u tu je odgovornost ugrađen i dio bošnjačkih političkih, vojnih i vjerskih struktura, uz čiju su potporu islamski borci ondje djelovali. S tim istim strukturama međunarodna zajednica je u vrijeme podizanja optužnica i suđenja u Haagu gradila, pa i danas gradi, postdaytonsku BiH.

Lokalni bosanskohercegovački sudovi su to još manje mogli rasvijetliti jer su izravno personalno ili utjecajem bili i ostali premreženi samim sudionicima ili pomagačima zločina.

U međuvremenu, proces postupne islamizacije srednje Bosne je nastavljen, različitim sredstvima: odvraćanjem Hrvata od povratka zastrašivanjem i poslijeratnim terorističkim aktima (uključujući i nikad riješeno ubojstvo federalnog doministra policije Joze Leutara), izbornim inženjeringom na štetu Hrvata (tzv. Berrijevi amandmani su samo najpoznatiji primjer), sveobuhvatnom korupcijom, koja podrazumijeva i korupciju i “kupnju” hrvatskih političara, poduzetnika i državnih službenika, velikim ulaganjima islamskih zemalja u vjersko-kulturno-obrazovnu, a potom i u (naoko) ekonomsku infrastrukturu…
Kada se novi arapski stanari dosele u Miletiće, na obroncima Vlašića, bit će to simboličan kraj procesa.

Miletići su, naime, bili jedino hrvatsko selo u susjedstvu prvog džihadističkog logora u Europi, u Mehurićima. Ondje su islamski borci iz obližnjeg logora u travnju 1993. počinili obredno ubojstvo četvorice nenaoružanih muškaraca iz obitelji Pavlović. Selo je otad jezovito pusto.

Kada se u nekadašnje “nevjerničko” susjedstvo nekadašnjeg prvog džihadističkog logora u Europi dosele novi stanari iz arapskog svijeta, bit će to na razini simbolike znak da je prostor osvojen. Već četvrt stoljeća i hrvatska i zapadna politika odbijaju čitati tu simboliku.

Ili, kao što reče bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić, polažući jesenas kamen temeljac za izgradnju arapskog turističkog grada Buroj Ozon na Bjelašnici: “Ovakvih bi projekata trebalo biti više… Ovo bi trebala biti poruka da se na ovakvim i drugim mjestima isplati ulagati…”
Projekti su već tu, i dalje stižu. Samo ne znam hoće li više itko moći kontrolirati njihove posljedice.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Esad Duraković: To je PROJEKT od kojeg treba strahovati!

facebook komentari

Kolumne

Josip Jović: Koalicija iz Amsterdama

Objavljeno

na

Objavio

Prav’ za prav’, sve bi se naše koalicije mogle zvati amsterdamskima, po gradu trgovine, financija i, da prostite, prostitucije.

No eto, sudbina je htjela da se koalicija IDS-a, GLAS-a i Pametnog nazove baš po toj niskozemskoj luci, gdje su se nedavno za susreta europskih liberala i demokrata (znači li ovaj veznik između kako liberali nisu demokrati i obrnuto?) našli predsjednici triju stranaka: Boris Miletić, Anka Mrak Tarataš i Marijana Puljak.

GLAS nema što izgubiti, ionako su beznačajni i neprimjetni. Gospođa Mrak sama kaže: ili uspjeti ili izgorjeti, ili hop ili trop. Ona druga gospođa pak pokazuje razumljive ambicije da se na putu od Pazdigrada do Amsterdama možda jednoga lijepog dana skrasi u Saboru.

Nejasno je samo što će IDS-u kao regionalnoj stranci ovakva koalicija? Niti on može pomoći saveznicima u nacionalnim okvirima niti saveznici njemu u regionalnim okvirima.

Konture jednoga političkog programa, ako je suditi po prvim izjavama, već se naziru. Dominira okretanje budućnosti i naročito ideologiji, odnosno tzv. svjetonazorskim temama.

Oni hoće modernu i liberalnu demokraciju, društvo jednakih šansi, prava manjina, ljudska prava hoće, prava žena na izbor, što je samo drugi izraz za nešto što bi zazvučalo manje lijepo i liberalno, političke i tržišne slobode, manje poreze, istospolne brakove, sekularno društvo, kidanje povezanosti Crkve i države, sužavanje braniteljskih prava u odnosu na predložena nova zakonska rješenja…

Kreatori nove koalicije dijelom preuzimaju opća mjesta svakog civiliziranog društva, a drugim dijelom sviraju na fonu liberalnog totalitarizma, koji s liberalizmom u njegovu autentičnom značenju nema ništa, te koji pokušava cijelom svijetu nametati nove standarde, novi moral i preodgajati narode.

Sve ono što je, primjerice, Marijana Puljak, koja je, eto, pod lošim izgovorima bojkotirala čak i minutu šutnje za jednog umrlog čovjeka, slučajno i hrvatskoga generala, za nju “osuđenog ratnog zločinca”, izgovorila u subotnjem intervjuu Slobodnoj Dalmaciji može se naći u svakoj početnici “liberalne demokracije”, to je nešto što se, uostalom, nastoji kroz program građanskog odgoja navrnuti djeci od petog razreda osnovne škole kao europska vrijednost.

Gledano iz aspekta političkog tržišta, roba koju nam nudi nova podružnica europskih liberala i demokrata teško će ovdje naći svoje kupce. Ta roba nema naročitu prođu ni na europskom tržištu, ovdje je pogotovo deplasirana.

Sve smo to već vidjeli, sve je to već dovoljno razvikano i bez odjeka, ne treba nam još jednom Vesna Pusić ili neka nova Vesna Pusić. Hrvatskoj treba neka nova, istinska alternativa, koja neće biti epigon problematičnih “europskih vrijednosti”, nego izraz stvarne volje, emocija i potreba građana, a to može biti samo istinsko demokršćanstvo ili istinska socijaldemokracija.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Željko Glasnović ‘začepio usta’ prevladavajućim medijima! (VIDEO)

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari