Pratite nas

Istaknuto

Višnja Starešina: Hrvatska između Putina i Erdogana

Objavljeno

na

Vladimir Putin odlučio je u špici špice sezone, u subotu 30. srpnja, ispod slovenskih Karavanki zaustaviti njemački redovni godišnji Drang nach Osten. Službeno, dolazi odati počast ruskim ratnim zarobljenicima u Prvom svjetskom ratu, koje je prije 100 godina na planinskom prijevoju Vršič zatrpala lavina dok su gradili cestu. Ali to je tek prozirni povod.

Putinov je posjet popraćen i ruskom kulturnom ofenzivom u Sloveniji: koncerti, izložbe… Vrhunac je otkrivanje velebnog spomenika sovjetskim vojnicima i Crvenoj armiji u Ljubljani. Naoko začuđujuće. Jer, do završnih operacija u proljeće 1945. sovjetskih jedinica nije bilo na slovenskom tlu, a i tada su ušle tek u Prekmurje, i na tako malom prostoru ostavile klasični oslobodilački biljeg Crvene armije: oko 5000 ubijenih vojnika i civila, pretežito Slovenaca.

‘Bitka protiv fašizma’

Dublji je biljeg na slovenskom tlu, dosljednom primjenom sovjetskog modela, ostavila bratska Jugoslavenska armija – u masovnim je likvidacijama ubijeno i u skrivene masovne grobnice diljem Slovenije bačeno oko 150.000 ljudi. Najvećim su dijelom to bili ratni zarobljenici, među kojima je najviše bilo zarobljenih pripadnika HOS-a NDH, ali i mnogo zarobljenih njemačkih vojnika, slovenskih belogardejaca, Kozaka, srpskih nedićevaca i ljotićevaca… Među njima je bilo i više desetaka tisuća civila: najviše Slovenaca i Hrvata, vraćenih s Bleiburga.

Dvije bratske crvene armije – jugoslavenska i sovjetska – u samo nekoliko tjedana učinile su Sloveniju najvećom europskom grobnicom ranog poraća 1945. godine. Na takvom povijesnom naslijeđu danas ruski predsjednik Putin, u suradnji i po pozivu slovenskog predsjednika Boruta Pahora, otkriva velebni spomenik sovjetskim vojnicima. Prema navodima slovenskih medija, želio je da na njemu bude zvijezda petokraka i natpis “Pobjeda”.

Putin u Sloveniji promovira svoju novu bazu “bitke protiv fašizma”, koju vodi od Ukrajine do Poljske i Baltika. I u tome ima značajnu potporu aktualnog slovenskog državnog vodstva, koje sustavno prkosi sankcijama EU-a i sve rezolutnijoj politici NATO-a prema Rusiji.

U hrvatskom javnom prostoru, zagušenom domaćim predizbornim spinovima te izostankom spoznaje i zanimanja za politička kretanja koja nisu izravno proizvedena u vlastitom dvorištu, Putinov se posjet Sloveniji tretira kao – ljetna prometna tema. Njegov antifašistički marš na Europu, osobito na one njezine dijelove koji su bili dio sovjetskog komunističkog imperija ili zone utjecaja, u hrvatskom javnom prostoru prolazi neprimjetno.

‘Neprijatelj’ Stepinac

Stalni uzlet Pupovčeve i Mesićeve antifašističke borbe promatra se isključivo kao hrvatska ili hrvatsko-srpska stvar, kao domaći sukob antikomunista i komunističkih antifašista ili kao temeljni hrvatsko-srpski sukob, zamotan u stare ideološke obrasce. Hrvatski antifašisti u nas nisu prepoznati kao dio Putinova trenda i njegove mreže u Hrvatskoj (izravno ili preko Beograda).

Provokativne i optužujuće reakcije koje ovih dana stižu od službenog Beograda na poništenje presude kardinalu Alojziju Stepincu, presude koju je donio komunistički partijski sud po modelu po kojem su u poslijeratnom razdoblju suđeni svećenici i biskupi u svim dijelovima Europe koje je “oslobodila” Crvena armija, u Hrvatskoj se ne povezuje s današnjim Putinovim antifašističkim pohodom na Europu. Već se tumači isključivo kroz regionalnu prizmu hrvatsko-srpskih odnosa.

Niti sedamdesetak godina poslije, u hrvatskom javnom prostoru ne prepoznaje se da slučaj Stepinac nije samo pitanje Crkve ili hrvatsko-srpskih odnosa, nego je prije svega pitanje otpora komunističkom totalitarnom sustavu.

Katolička crkva, koju je zagrebački nadbiskup odbijao odvojiti od Vatikana i podčiniti Titovim komunističkim vlastima, ostala je jedino organizirano mjesto otpora novom totalitarizmu, na istočnoj strani Jadrana.

Zato je Stepinac postao neprijatelj broj jedan nekadašnjem Titovu antifašizmu. Zato je i danas neprijatelj broj jedan i sadašnjem Putinovu antifašizmu, koji je moćni oslonac beogradskoj velikosrpskoj politici, tradicionalno zaogrnutoj antifašističkim plaštem.

Sa svim svojim lokalnim i regionalnim problematičnim naslijeđem, Hrvatska je danas i prostor u kojem su iznimno prisutni i Putinovo antifašističko i Erdoganovo demokratsko osvajanje Europe. Dok Putin slavi antifašističku pobjedu pod Karavankama, Erdogan širi tursku demokraciju u BiH, preciznije u Federaciji BiH. Sasvim otvoreno traži da vlasti Federacije BiH, u kojima još uvijek, barem na papiru, sudjeluju i predstavnici hrvatskog naroda, poduzmu identičan progon svih institucija (škola, džamija, kulturnih centara…) povezanih s islamskim klerikom s američkom adresom Fethulahom Gullenom, Erdoganovim trenutačnim neprijateljem br. 1.

Erdoganov ‘terorist’

Na listi neprijatelja, njemu uz bok su, dakako, kao i uvijek, istaknuti članovi kurdskog pokreta otpora. Erdoganu kod Gullena najviše smeta što promovira modernizirane interpretacije islama, kompatibilne s načelima sekularnih demokratskih država. A osobito što u tome ima dosta uspjeha, kako u Turskoj, tako i u drugim državama bivšeg Osmanskog Carstva, uključujući i BiH, u kojima Erdogan nastoji vratiti nekadašnji utjecaj.

A što čini hrvatska policija udružena s jakim novinarskim snagama? Uključuje se u lov na Erdoganove neprijatelje najjačim intenzitetom. Uz snažnu reportersku potporu, šalju specijalce na nekadašnjeg kurdskog aktivista, a već dvadesetak godina njemačkog državljanina i političkog azilanta u Njemačkoj, dr. Murata Catulaya, koji je došao s obitelji na odmor u zaleđe Omiša. U medijima ga odmah proglašavaju teroristom.

Ista politička pamet iz hrvatskog MUP-a, koja je prošle jeseni tjednima bez nadzora i identifikacije puštala po Hrvatskoj i slala dalje u Njemačku rijeke migranata, ne provjeravajući njihove sigurnosne rizike, bacila se najjačim snagama na njemačkog stomatologa na obiteljskom ljetovanju. Isti medijski mozak koji je prošle jeseni prizivao rijeke migranata, braneći njihovo pravo da idu gdje god žele, bez dokumenata i bez obzira na granice, prozvala je dr. Catulaya teroristom, bez provjere i bez odgode. Jer tako ga zove Erdogan.

U glavnim hrvatskim elektroničkim medijima, među kojima prednjači HTV, Erdoganova represija prikazuje se uglavnom kao obrana demokracije. A nadobudna reporterka jednog pisanog medija ovih je dana i prije Erdoganove tjeralice krenula medijski uhititi, kao potencijalne teroriste, zaposlenike jedne Gullanove institucije u Zagrebu.

Ekspoziture u susjedstvu

U novom geostrateškom preslagivanju Hrvatska je stiješnjena između dvaju ekspazionističkih projekata s jakom autoritarnom notom, na rubu totalitarizma. Riječ je o Putinovu velikoruskom projektu koji se proglasio antifašizmom i o Erdoganovu neoosmanskom projektu koji se proglasio demokracijom.

Oba projekta imaju jake autoritarne, gotovo totalitarne note: prvi se oslanja na komunizam, drugi na islamizam. Oba projekta imaju jake političke ekspoziture u susjedstvu: prvi u Beogradu, a sve više i Ljubljani, drugi u Sarajevu. No, osobito brine kada prepoznate male putine i male erdogane u hrvatskim institucijama, u hrvatskim medijima: kako poučavaju antifašizmu i demokraciji.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Istaknuto

HODAK: Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima

Objavljeno

na

Objavio

U Lijevoj i desnoj našoj koplja se i dalje lome oko Istanbulke. Dok u “naprednoj“ Švedskoj dječacima od 5 do 7 godina u školama oblače haljinice kako bi se u najranijoj dobi priviknuli na svoj pravi spol, na brdovitom Balkanu spektar zanimanja puno je širi i maštovitiji.

Recimo, rođendan Jože Manolića, i koliko to košta. Zlobnici tvrde da su ga svjećice na torti koštale puno više nego torta. Nacionalni sindikat policije piše ministru Božinoviću i tvrdi da su “policijski službenici, kojima je to struka i koji redovito sudjeluju u organiziranju i provođenju mjera osiguranja javnih okupljanja, u svezi predmetnog okupljanja, prvotno utvrdili kako u istom javnom okupljanju sudjeluje oko 50.000 ljudi da bi 15-ak minuta poslije tog prvog priopćenja, nakon intervencije iz političkog vrha, taj broj bio smanjen na 5.000 sudionika prosvjeda… što Vam ne ide na čast“. Kako to već ide u razvijenim demokracijama pismo je potpisao Nacionalni sindikat policije, a njih ima previše za bilo kakovu eventualnu “nagradu za hrabro držanje“. Malo mi je nategnuto ono “nakon intervencije iz političkog vrha“. Gdje bi u EU državi politički vrh intervenirao zbog pedesetak tisuća klerofašista. A možda sindikalci misle na KGK i Pantovčak koji je zasigurno najviši “politički vrh“ u Hrvatskoj. Možda misle na 500 metara iznad Banskih Dvora.

Zgodna je vijest iz Lijeve njihove koja je promakla hrvatskoj medijskoj falangi. Naime, na zgradu hrvatskog koncerna Agrama u Banja Luci ispaljen je protutenkovski projektil i to oko ponoći kada, u pravilu, nema Hrvata na poslu. Srećom srpski čuvar nije ozlijeđen. Inače bi u Zagreb hitno doletio GREVIO na čelu sa Carlom de Ponte. Sad zamislite da je neki ustašoid u Mostaru iz praćke pogodio prozorsko staklo na nekom srpskom predstavništvu. Koja bi to vijest bila! Indeks, Telegram, Jutarnji, Slobodanka, Novi list… Puhovski bi grmio na “Otvorenom“, a Dragan Zelić bi se vjerojatno potužio samom Sorošu. Svi bi se sramili. K’o Peđa Grbin. Onako jako muški. Dobro je u nedjelju u Koloseumu Papa Franjo rekao da ga je sram zbog općeg nedostatka srama. Sreća da nije ispaljena raketa iz ruskog sustava S-400 koja ima domet do 600 km. Ta bi preletjela preko Zagreba. A možda i ne bi.

Kada sam već spomenuo Dragana Zelića, zanimljiv je njegov prelazak iz GONG-a u “ligu prvaka“ odnosno u SDP. Dragan me je u neku ruku iznenadio. I to pozitivno. GONG je k’o fol nevladina udruga koja po svojim pogledima i sastavom prije spada u Kapovićevu Radničku frontu nego u sadašnji mlohavi SDP. Srećom da je prelazni rok završen jer bi, ako srce povuče i preostale “neovisne“ gongiće, to moglo označiti kraj jedne važne “nevladine i ne stranačke“ ljevičarske udruge u Hrvata. Sjećam se “skandala“, kolutanja očima, krštenja s tri prsta kada je prilično davno sindikalac Boris Kunst prešao u HDZ. Javnost je bila zgranuta. Rat je bio počeo. HDZ je bio na vlasti. Tuđman – diktator, kojeg se nitko nije bojao. I umjesto u ‘Jugoslavensku sintezu’ nesretni Kunst je otišao ravno na Trg žrtava antifašizma. Jeleni Lovrić, Butkoviću, Feralovcima, “demokratskoj“ ljevici tlak je skočio preko 300 pa je Kunstova zvijezda brzo nestala s hrvatskog političkog neba. Ali Zelićeva tek počinje sjati. ‘Neutralni’ GONG sad zvoni kako već imaju nekoliko gongovaca u raznim strankama. Vi sad pogađajte jesu li te “razne stranke“ na lijevom ili desnom političkom spektru. Uglavnom GONG je bio i bit će ljevičarsko “kukavičje jaje“ u hrvatskom političkom ringu kojeg sve hrvatske vlade uporno hrane iz proračuna vjerujući u fatamorganu kako je riječ o nestranačkoj, objektivnoj i nepolitičnoj udruzi. Uz živog Soroša. I sad je Zelić našao starog prijatelja za novog.

”Amicus certus in re incerta cernitur” napisao je Erazmo Roterdamski. Pravi se prijatelj u nevolji poznaje.

Stalno me svrbi desni kažiprst kojim vas uspješno gnjavim sve ove godine. Ne dam se navući. Barem ne potpuno. Dosta je Istanbulske konvencije. Od sada samo Istanbulska nevjesta. Ja čvrsto držim do svoje riječi. Naime, sva paljba prema dragoj, pastoralnoj i kompromisnoj Konvenciji pada na EU. Nezasluženo. Ona je, međutim, čedo Vijeća Europe, međunarodne organizacije koja nema veze s EU, bavi se ljudskim pravima, sjedište joj je u Strasbourgu, a ima 47 članica, od čega je samo 24 ratificiralo Istanbulku. Od 28 članica Europske Unije ratificiralo je tu musaku 14 članica!!! O tom spektakularnom fijasku naši mediji muče k’o zaliveni. Đakić iz HDZ-a je uvjeren da je od 47 članova Vijeća Europe Konvenciju ratificiralo svih 150 članova. Valjda i Rusija. Žarko Puhovski ne voli reciklirane teme, a što u naravi, Istanbulka i predstavlja. Kako je rekao Zoki za kojim svi pomalo žalimo – ili mi ili oni. Naravno grah se okrenuo “na mi“. Stalni gost ”Otvorenog“ naš Žarko uslišao je uporne pozive Zorana Šprajca i ukazao se na RTL-u. Iz njega je izbijala, kao i obično, ljevičarska blagost, dobrota i pastoralnost. Ne trepnuvši progresivnim jugo-okom, on je proglasio treću generaciju iseljenih Hrvata u Argentini ”ustašama”. Točnije, trećom generacijom ustaša. Treća generacija partizanskih koljača kraj Hude jame otišla je u Argentinu na kruzeru. Oni koji nisu imali za kruzer otišli su iz Hrvatske 1995. na traktorima. A neki nisu otišli nikuda. Evo ih u Zagrebu. Na RTL-u, na HRT-u, u Večernje itd. Tako Goran Gerovac, naš Gero, u svojoj kolumni “Nikad robom“ nariče nad mlakonjama iz njegovog Karlovca. “Intelektualna pustoš…“ Nitko da se hrabro javi. Plevnik… da, na Danka Plevnika misli naš Gera. Bivši novinar Komunista i Borbe još se nije stigao odazvati Gerinom pozivu. Možda za odlazak u šumu… A zadnji urednik Komunista, a danas kolumnist, iako uvijek komunist, Novog lista Branko Mijić pozvan je iz crvene Rijeke na HRT 4 da nas obdari istinom o broju prosvjednika protiv IK. Branko se malo zamislio, počeo brojati na prste, zakolutao progresivnim očima i izbacio brojku 10.000 tisuća – klerofašista. Ostalih 50.000 do 70.000 tisuća čekali su tramvaj. Prije bi dočekali “Tramvaj zvan čežnja“ Tennesseeja Williamsa iz 1951. s Marlonom Brandom kao vozačem, nego ZET-ova bojna kola koja su se jedva uspjela probiti kroz 5.000 tisuća“ zaslijepljenih desničara“ na Jelačić placu.

RH snažno osjeća potrebu za liječnicima i bivšim urednicima Komunista koji se još nisu uspjeli “uhljebiti“ u Večernjaku i Jutarnjem. Strateška podrška Mijiću bila je Jasmina Popović tako da smo ostali na disidentskoj brojci od 10.000 “grla“. Uredničkim propustom Mijića i Jasminu nisu podržali Branimir Pofuk, Igor Mandić, Boris Vlašić, Jelena Lovrić, Matija Babić, Roby Bajruši itd. Stvarno tko je urednik na HRT 4? Google kaže Denis Latin! Morat će Denis drugarskom samokritikom objasniti drugovima što je Mijić htio reći s tih 10.000…

Javio se i obožavatelj IK Krešo Beljak. Okom stručnjaka proglasio je kupnju F-16 totalnim promašajem. Nemaju ugrađen auto-radio i zato ne valjaju! Hoće li se jedan s drugim dovikivati kroz one ogromne kacige? Zašto nismo sklopili posao sa Švedskom? U slučaju rata pomogao bi nam stari prijatelj i vikendaš s Korčule – Carl Bildt. On kuži avione. Toliko je letio ”avijunima” da nije nikada završio fakultet. Kao ni njegov ljevičarski kolega Martin Schulz iz njemačkog SPD-a, s tom razlikom da Martin nije uspio ni maturirati. No, u svakom slučaju prošlotjedne demonstracije protiv IK su raritetne u novijoj hrvatskoj povijesti. Protiv onih koji su na vlasti digli su se njihovi najtvrđi birači. Na jednoj strani gubiš, ali na drugoj dobivaš. Koja je strana važnija u političkom pokeru? Samo da ne prođemo kao Srbija. Dobila je sa 2:0 Nigeriju, a izgubila Kosovo. Treba samo pročitati strastveni komentar Slavice Lukić u Jutarnjem: “Svi uzaludni Plenkovićevi ustupci“. Naša Slavica je srcem i jezikom za Plenkija. I ne treba tome neki poseban komentar. Kad su uz tebe Slavica Lukić, Boris Vlašić, Robert Bajruši, Branimir Pofuk i ostali lijevi falangisti koji za HDZ i Plenkija ne bi dali ni pola trule jabuke onda je to tema za ozbiljnu analizu. Jednom je navodno Toma Bebić napisao (po Anti Gugi) “Trku dobiva konj, a nagradu osvaja jahač“. Možda se trenutno tako osjećaju birači HDZ-a. Oni su dobili zadnjih šest – što lokalnih što državnih izbora. Nagradu su odnijeli drugi – njihovi “jahači“ kao Slavica, Rada, Sanjasvraka, HNS (koji je tradicionalni “jahač“ bez konja za utrku).

Lukička je zgrožena. “Odlazi iz HDZ-a! Izdaja, izdaja!” “Ultra konzervativni prosvjed“. Iza koga stoji katolički kler u Hrvatskoj? Slavica je sigurna da katolici u Italiji i Vatikanu ne stoje iza ovog prosvjeda. Za one u Argentini nije sigurna. Slavica nas blago i majčinski pita zašto nitko nije pročitao IK i njenih 12 poglavlja. IK treba jednostavno “pročitati“, a to su katolici u RH i učinili. Jedna mudra HNS-ovka pročitala je Konvenciju 20 puta, a da je nije uspjela “pročitati“ što sve u njoj piše. I na kraju, kad se podvuče zajednički nazivnik što ostaje? Ljevičari i liberali su za Plenkovića i ratifikaciju. Ali kad dođu izbori ni HDZ ni Plenković njihov glas neće dobiti. A što je dobila Hrvatska? Cinici na fejsu kažu “Hrvatska je postala duševna bolnica otvorenog tipa“. Dubravka Šuica nas tješi “I Tuđman bi tako postupio!“ Što je onda s obitelji koja je protiv IK. Dvije Tuđmanove unuke su bile na prosvjedu. Jedna je čak zbog IK izašla iz HDZ-a. Studentski kapelan Don Stojić kaže: “Ako za naše novinare i političare muško može biti ženko i žensko muško, onda i 50.000 može biti 5.000.“

William Shakespeare je napisao: ”Ako nekog mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.“ I ja mislim da je Plenković jako dobar čovjek.

Željko Trkanjec misli da se Hrvatska pokazala vjerodostojnim saveznikom. Naravno, riječ je o Velikoj Britaniji. Hrvatska i vjerodostojnost. Britanci nas vole i cijene. Odmah nakon Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije, Kosova dolazimo mi. Zato su nas i razoružavali. Smislili su genijalan plan Z4 kojeg Srbi nisu željeli prihvatiti jer je bio toliko povoljan za Miloševića da je isti mislio kako se radi prijevari i klopki. Čuveni lordovi kroatofobi Owen i Carrington otvoreno su simpatizirali Miloševića. Svaka mirovna inicijativa RH i BiH u svom sastavu je imala bar jednog britanskog diplomata. Sjetite se Paddya Ashdowna i njegove izmišljene salvete na kojoj je Tuđman tobože nacrtao podjelu BiH. Da je taj jeftini trik prošao, naš Paddy pronašao bi još par salveta u kojima je Tuđman “dijelio“ Sloveniju, Austriju i Vatikan.

U Britaniji je otrovan bivši ruski špijun. Munjevitom istragom Englezi su zaključili “da je vrlo visoki stupanj vjerojatnosti kako su to učinili Rusi”. Možda čak i Putin osobno. Nešto slično atomskom oružju koje je posjedovao Sadam Husein. I tko je odmah skinuo gaće? Hrvatska. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. RH je protjerala trećeg tajnika ruskog veleposlanstva. No, tim vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli smo na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke. Dok je London slušao Budu Lončara i strogo se držao embarga Vijeća sigurnosti, Moskva je otvorila skladišta bivšeg SSSR-a i dobro nas naoružala. Šimecki u tur trećeg tajnika iz Bosanske ulice je beznačajna gesta s diplomatskog aspekta, ali je u isto vrijeme i znak vazalskog odnosa prema Londonu. A Putin, osim što je sposoban, u isto je vrijeme i zlopamtilo. Ne čudi me što Slovenija nije sudjelovala u tom “plovećem kazalištu“. U njihovom MVP – u ne sjede đaci Mate Granića. To je pokazala i arbitraža oko Savudrijske vale. Još kad pridodamo skoro 25% duga Agrokora dvjema ruskim bankama onda je očito, kako kažu Bračani, da smo ‘debelo falili’. I ne treba nam više neprijatelja. Dosta smo sami sebi, a sada su nam i Rusi. Dobro, da ne bi ispao neki rusofil moram priznati da i Englezi imaju dosta dobrih stvari. Tamo je na snazi Istanbulska konvencija pa je jedna žena stupila u brak sa psom. Ne kaže se je li pas njen ili susjedov. Na fejsu imate zgodne slike s njihovog “vjenčanja“. Ona izgleda sretno, a mladenac je nekako savio rep. Ili se to meni samo čini.

Svojedobno je Madelaine Albright predlagala da se Slobodanu Miloševiću, umjesto u Haagu, sudi u Beogradu. Na pitanje hoće li se isti kriteriji primijeniti onda i na Gotovinu i osumnjičene Hrvate, odgovorila je: “Kako ne, neka i njima sude u Beogradu“.

I na kraju spominjem još samo jedan naslov u Večernjaku. Sebastian Kurz Savezni kancelar Austrije je rekao: “Mir u Europi možemo imati samo s Rusijom, a ne bez nje“. Možda preko Kurza malo zatoplimo naše odnose sa Rusima.

Evo nama Uskrsa! Stoga želim svako dobro i sretan Uskrs svima koji čitaju ovo moje štivo! Neka vas ne ljuti nestašica jaja. Važnije je da naša Vlada napokon pronađe svoja jaja. K’o što su ih pronašli Slovenci. Na Trgu Svetog Petra papa Franjo održao je uskršnju misu pred 5.000 vjernika. Ostalih 150.000 tisuća našlo se tu u šetnji, hranjenju golubova i čekajući “Tramvaj zvan čežnja”. Nazočne su, naime, brojili drugovi iz osiguranja hrvatskog veleposlanstva…

Zvonimir Hodak/7dnevno

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Istaknuto

Srami se haški sude, svake suze s našeg lica

Objavljeno

na

Objavio

Pogni glavu haški sude
i sram nek te bude,
zločincima slobodu daješ
a ubijaš časne ljude!

Srami se haški sude,
svake suze s našeg lica,
umjesto da sudiš pravo
postao si ubojica!

Ubio si samo tijelo
al duša se ubit ne da,
što se nekad pravdom zvalo
to je sada jad i bijeda!

Pravda je na koljenima,
ako to se pravda zove
al istinu ti ne možeš
nikad bacit u okove.

Istina ne umire
nit će poražena biti,
ne može se ona sakrit
nit se može zatvoriti!

Istina je sad u nama,
nikad neće umrijet slika,
ubili ste generala
a oživjeli besmrtnika!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori