Pratite nas

Kolumne

VIŠNJA STAREŠINA: Knjižicom o Kremlju na korumpirane suce

Objavljeno

na

Kao da se 1948. godina ponovno vraća na hrvatsku političku scenu, samo u modernijim uvjetima, u modernijem i nježnijem ruhu. Jer Goli otok i Remetinec ipak su neusporedivi. Opet je među domaćom političkom elitom postalo nepopularno javno priznati druženja s moćnim ruskim prijateljima: političarima, tajkunima i njihovim pratiljama.

Baš kao što je nakon rezolucije Informbiroa i Titova „ne“ Staljinu preko noći postalo neuputno i opasno biti percipiran kao obožavatelj velikog brkatog vođe sovjetske i svjetske revolucije, tako se i danas svatko tko u Hrvatskoj vodi računa o svojoj političkoj budućnosti nastoji javno distancirati od svojih ruskih tajkunskih prijatelja i prijateljica i zajedničkih im poslova.

Promjenu je unijela jedna knjižica-studija naslova “Kremaljski priručnik, koju je nedavno objavio američki CSIS (Centar za strategijske i međunarodne studije), a fokusirana je na analizu ruskog utjecaja u državama srednje i istočne Europe. CSIS je jedan od najutjecajnijih svjetskih think-thankova za pitanja globalne sigurnosti i obrane, koji svojim analizama i savjetima servisira i američku državnu administraciju.

A kao što je studija napisana kao priručnik za razumijevanje ruske doktrine nove generacije ratova kojom Putinova Rusija širi svoj utjecaj u postkomunističkim državama srednje i istočne Europe, čije je provedbene modele i u nas lako prepoznati, tako se preporuke CSIS-a za zaustavljanje ruskog širenja mogu iščitati kao obvezujuće preporuke za suzbijanje korupcije, poboljšanje kvalitete upravljanja državom i jačanje demokratskih standarda, ponajprije u državama članicama NATO saveza i EU-a. I tu se možemo prepoznati.

A kako je Balkan ponovno postao iznimno aktivan prostor konflikta na relaciji Istok – Zapad, odnosno Ruska Federacija – NATO i SAD, osobito nakon referenduma u Republici Srpskoj i izbora u Crnoj Gori, koji na užas Kremlja izvjesno uvode to „drugo oko u glavi“ u NATO, tako dolazi trenutak da se i u Hrvatskoj preporuke iz knjižice-studije počnu primjenjivati. Ako ne počnemo sami, naš prekooceanski partner i saveznik potrudit će se da to učinimo.

Ponajprije nešto o samome modelu. Studija prati širenje ruskog utjecaja u pet tranzicijskih država srednje i istočne Europe (Bugarska, Latvija, Mađarska, Slovačka, Srbija) kroz desetak godina, od 2004. do 2014. Hrvatska se ne nalazi među analiziranim državama. Kao primjer ruskog utjecaja na donošenje odluka Vlade iz Hrvatske spominje se jedino bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko i donacija od 350.000 dolara za stranku.

Ali prezentirani modeli vrijede za sve tranzicijske države i lako ih je prepoznati. Kao ključno „oružje“ tog ruskog rata nove generacije autori studije prepoznaju izgradnju proruskih interesnih mreža, koje šire svoj utjecaj na donošenje odluka u državama srednje i istočne Europe uz pomoć obilnog korupcijskog „podmazivanja“ u prostoru ekonomije i politike.

U najdrastičnijim slučajevima (npr. Bugarska, gdje je udio s Rusijom povezanog kapitala u BDP-u iznad 22 posto) te proruske interesne mreže mogu gotovo preuzeti upravljanje državom. Njihova baza je energetski sektor, sa svojim podružnicama u svim državama i suradnicima-partnerima među lokalnim dužnosnicima, koji u suradnji s medijskim i PR sektorom rade na uspostavi ruskog energetskog monopola i dovode države u visok stupanj ovisnosti o Rusiji.

„Protuotrov“ koji preporučuje CSIS je zapravo prekidanje tog ruskog koruptivnog lanca uz pomoć snažnog i neovisnog pravosuđa. Glavnu i središnju ulogu u tome ima posebni task-force u američkom ministarstvu financija koji je već više godina fokusiran na globalno praćenje tragova (prljavog i opranog) novca koji se vrti u tim ruskim poslovnim mrežama. Uz to, preporučeno je svim državama članicama NATO-a i EU-a da i same osnuju takve odjele.

U Hrvatskoj je ta obveza ispunjena još u vrijeme Milanovićeve Vlade. No, sve donedavno, nikako da vidimo taj task-force u pravoj akciji. Također je preporučena jača suradnja i razmjena između SAD-a i država članica EU-a u domeni financijskih obavještajnih informacija, kao i veća potpora SAD-a jačanju državnih institucija u postkomunističkim državama – članicama EU-a, osobito potpora jačanju efikasnosti i neovisnosti pravosuđa, koje je osobito korumpirano.

Mislim da nije bez osnove upravo s tom obavještajnom potporom SAD-a povezati izvještaj SOA-e, koja je, prema javno dostupnim informacijama, dostavila predsjednici države i predsjedniku Vlade (još Tihomiru Oreškoviću) popis od dvadesetak sudaca, koji zbog svoje korumpiranosti mogu postati prijetnja nacionalnoj sigurnosti. A kvalifikacija ugroze nacionalne sigurnosti sasvim izvjesno ne veže se uz presude vezane za naknadu štete u automobilskom sudaru.

Povezanost predmetnih sudaca s ruskom interesnom mrežom, koja je u fokusu CSIS-a, i s njezinim poslovnim pothvatima i transakcijama već bi mogla biti razlog za kvalifikaciju sigurnosne ugroze. Ali i nakon objave informacije o dvadesetak korumpiranih sudaca, koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, nije bilo nikakva pravosudnog ili političkog nastavka. Samo mukla tišina.

No, recentna objava knjižice-studije CSIS-a, kao i recentno zaoštravanje američko-ruskih odnosa od Baltika do Bliskog istoka, preko Balkana i Jadrana, potencijalna eskalacija tog sukoba u Crnoj Gori, na Kosovu ili u BiH, žurni dolazak visokog ruskog obavještajca Nikolaja Petruševa u Beograd ovih dana, daju naslutiti da bi primjena preporuka iz knjižice-studije „Kremaljski priručnik“ i u Hrvatskoj mogla uskoro započeti. Možda čak imperativno. Prije svega kroz neka uhićenja i sudske procese slijedom preporuka.

Knjižica-studija, a i neki drugi znaci (izvještaj SOA-e, hodogram reforme pravosuđa koju je najavio ministar Šprlje) upućuju da bi proces mogao započeti upravo čišćenjem korupcije u pravosuđu, upravo među sucima. Pa čak su i uhićenje poduzetnika Blaža Petrovića zbog sumnji na utaju poreza, a u akciji policije i task-forcea za novčane transakcije iz Ministarstva financija, u pravosudnim krugovima neki skloni vidjeti tek kao okidač za čišćenje pravosuđa od korumpiranih sudaca.

U prilog mogućoj skoroj primjeni preporuka iz knjižice-studije CSIS-a govori i primjetna nervoza i među političkom elitom, uz ponovno podizanje tenzija na Ini. I baš kao što su nakon rezolucije Informbiroa i Titova razlaza sa Staljinom njegovi najvjerniji sljedbenici preko noći počeli optuživati druge da su previše voljeli gruzijskog brku, tako i danas nakon objave CSIS-ove knjižice pljušte međusobna sumnjičenja za blisku suradnju ili pripadnost proruskim interesnim mrežama.

Tako bivši ministar gospodarstva suradnju s Rusijom u energetskom sektoru imputira Mostu, nakon što su oni optuživali njega.

A svima bi ipak najviše odgovaralo da kao glavni zastupnik Putinovih interesa i poslova u Hrvatskoj bude detektiran Ivan Pernar, koji se i sam verbalnim ratom protiv Amerike i cijelog Zapada gura u tu ulogu. Ali trud mi se čini uzaludnim. Knjižica je napisana mnogo ozbiljnije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: ‘Političke elite’ ostale bez maske

Objavljeno

na

Objavio

Nije im nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva

Hrvatski građani od nedjelje 13. svibnja do uključivo nedjelje 27. svibnja imaju priliku podržati dvije građanske inicijative koje su započele prikupljati pismene potpore za raspisivanje dvaju referenduma te imaju time priliku očitovati da se osjećaju odgovornima za boljitak stanja u Hrvatskoj.

Pružanje pismene potpore za oba ta predviđena referenduma jedna je od rijetkih prilika da svi građani, a osobito građani katolički vjernici, pokušaju utjecati na usmjeravanje i političko funkcioniranje društvenoga života u Hrvatskoj.

Sudjelovanje u parlamentarnim izborima do sada vrlo je očito pokazalo da glasovi dani određenoj političkoj stranci ili određenim vrjednotama koje političke stranke u predizbornim kampanjama zastupaju mogu biti u potpunosti iznevjereni, izigrani, čak i zloporabljeni za nešto za što određeni birač nikada ne bi dao svoj glas.

Pismena potpora za raspisivanje dvaju referenduma, bude li prikupljen zakonom određen potreban broj podupiratelja, ne može ni na koji način biti iznevjerena ili zloporabljena, a može stvoriti novu izrazito demokratsku situaciju, tj. izjašnjavanje na koje bi bili pozvani svi građani s pravom glasa i na kojem bi onda mogli u duhu neposredne demokracije natjerati političare na poteze koje oni bez toga pritiska ne žele poduzeti.

Svaka osoba s pravom glasa u Hrvatskoj trebala bi se radovati zbog pokretanja referendumskih inicijativa jer one ništa unaprijed ne nameću, nego, uspiju li, pružaju priliku za slobodno izjašnjavanje i opredjeljivanje glede predmetnih pitanja.

Referendum, pružajući mogućnost da do izražaja dođe uvjerenje stvarne većina u hrvatskom društvu, nije samo izraz neposrednoga političkoga odlučivanja birača, političkoga naroda, nego je i slika stvarnih opredjeljenja u hrvatskom društvu u kojem manjine, zahvaljujući nedoraslim ili instrumentaliziranim političarima, prečesto uzurpiraju položaj većine.

Stoga je pismena potpora građanskim inicijativama za raspisivanje referenduma tek minimum koji se očekuje od svakoga čovjeka dobre volje da dadne svoj doprinos boljitku društvenoga života u Hrvatskoj.

Političari udaljeni od građana

Očekivalo bi se da su baš svi hrvatski političari i sve hrvatske političke stranke zainteresirani za stvarni boljitak društvenoga života u Hrvatskoj, no, pokazuje se, sudeći po otporu koji većina političkih stranka i političara iskazuje samim tim građanskim inicijativama koje su inicirale sadašnji postupak za raspisivanje referenduma, da su većini političara i političkih stranka važniji neki drugi ciljevi i interesi od boljitka hrvatskoga društva.

Zapanjujuća je spoznaja da su se političari u hrvatskom nominalno i formalno pluralnom i demokratskom društvu toliko udaljili od građana, od svojih birača kao da bi željeli stvoriti neku novu kastu ili neku povlaštenu klasu, što bi značilo da im je zaklinjanje na tobožnju demokraciju tek puka maska.

Iznenađujuće su riječi predsjednika Vlade: »Izborni sustav i izborno zakonodavstvo treba ostaviti predstavničkim institucijama.

Ne znam u kojoj se zemlji izborni sustav definira referendumom« jer zapravo očituju da su političari spremni o narodu odlučivati bez naroda.

Predstavničke institucije imale su punih dvadeset godina prilike ukloniti nelogičnosti, manipulacije i sprječavanje sposobnih iz izbornoga zakonodavnoga sustava, no oni koji su u njima djelovali nisu pokušali ni prstom maknuti.

Zahtjevi za promjenom izbornoga sustava u Hrvatskoj prisutni su od vremena mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske, no za njih nije bilo sluha, a nije ih željela poduprijeti ni većina medija jer je previše sljubljena s »političkim elitama« kojima je postojeći izborni sustav zapravo optimalan: ta bez muke dijele katkad do trećine glasova koji nisu bili dani njima u potporu!

Razumljivo je da je u takvim okolnostima i u takvim izbornim pravilima »političkim elitama« u interesu da se izborno zakonodavstvo ne mijenja, da što manje građana iziđe na izbore i da relativni izborni pobjednici kapitaliziraju glasove onih koji su bili namijenjeni strankama ili koalicijama koje nisu dosegnule propisani izborni prag.

Osobni i grupni interes kao božanstvo

Dok je osobni i grupni interes svojevrsno božanstvo u Hrvatskoj, nije iznenađenje što su »političke elite« protiv sadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma, no političari su pokazali da mogu postupati još gore, još netolerantnije.

Čelni političari u Rijeci i mjestu Gradcu usudili su se posegnuti za apsolutno nedemokratskim mjerama te su verbalno doslovno pokušali zabraniti prikupljanje pismenih potpora za raspisivanje referenduma.

Od takvih ipak nedemokratskih i u demokratskom društvu nezamislivih stajališta i očitovanja nisu daleko ni oni čelnici lokalnih vlasti koji su odlučili naplaćivati javna mjesta na kojima se prikupljaju potpisi, koji se ponašaju kao da su oni vlasnici javnoga prostora.

Hoće li sutra takvi političari početi naplaćivati uporabu javnoga prostora i za sva druga javna okupljanja? Dokle to mogu ići političari u Hrvatskoj protiv svojih građana i njihovih legalnih i legitimnih interesa?

Obje građanske inicijative samim postupkom prikupljanja pismenih potpora za raspisivanje referenduma još su jednom vrlo uspješno skinule maske s lica pripadnika »političkih elita« i velikoga dijela medija razotkrivši da im nije do stvarnoga slobodnoga čak ni očitovanja, a kamoli odlučivanja građana, da im nije nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva.

»Političke elite« stavljene su na jednostavan, demokratski test, no nisu ga položile. Hoće li barem dobronamjerni i demokratski orijentirani članovi svih političkih stranka iz toga izvući pouku za budućnost svoju, svojih političkih stranaka i Hrvatske?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Tko su ljudi koji za novac rade za strance, a na štetu vlastita naroda!?

Objavljeno

na

Objavio

Kompradori su peta kolona suvremenih kolonizatora, ljudi kojima je samo do zarade po svaku cijenu.

I nozemnim “lešinarskim” investicijskim fondovima oni će omogućiti da na Agrokorovim obveznicama bez rada i rizika u samo par mjeseci zarade par milijardi kuna. Kao direktori domaćih banaka ugovarat će s inozemnim bankama “trgovinu” derivatima, ali ne bilo kako, nego baš tako da inozemne zarade, a domaće izgube par milijardi kuna, i ne s bilo kojim inozemnim bankama, nego baš s vlasnicama njihovih domaćih.

Rizik tih istih prebogatih europskih banaka-majki od poskupljenja švicarskog franka, mjeren milijardama eura, učinkovito će preko kredita u “švicarcima” prebaciti na Hrvate koji se muče i bore da si osiguraju krov nad glavom. Pobrinut će se da poljoprivredna zemljišta koja su pokupovali stranci odjednom postanu građevinska, što će njihovim vlasnicima stvoriti profit od više stotina milijuna kuna. Mirovinsku štednju koju su hrvatski zaposlenici uplatili u njihove fondove drugog i trećeg stupa prenijet će na upravljanje inozemnim fondovima, i za to im plaćati naknadu, ali ne bilo kojim fondovima, nego samo vlasnicima domaćih. Oni u zastupaju, brane i provode doktrine i politike – monetarnu, fiskalnu, industrijsku – koje su za Hrvatsku, sudeći po svima vidljivim ishodima, očigledno pogubne… To su hrvatski kompradori, ljudi koji svjesno, za krupnu nagradu, rade za strance, a na štetu vlastite domovine i vlastitog naroda.

Kao politički i ekonomski fenomen, zaseban i moćan društveni sloj, pojavili su se prošlih stoljeća u dalekoistočnim kolonijama europskih kolonizatora. No, kako su njihova ekonomska moć i politički utjecaj jenjavali, tako su kompradori pomalo pali u zaborav. U punom sjaju pojavili su se opet u tranzicijskoj Europi, kao agenti stranaca koji su tu uočili svoju priliku za osvajanje i eksploataciju tržišta “u nastajanju”, financijskih, telekomunikacijskih, energetskih, pa čak i onih tradicionalnih poput tržišta rotkvica ili svinjskih polovica.

Kompradore, dakako, valja razlikovati od domaćih zastupnika, predstavnika i menadžera koji rade za strance na dobrobit većine hrvatskog gospodarstva i naroda, koji donose nove tehnologije i proizvodnju za domaće i izvozno tržište, zapošljavaju i primjereno ovdašnjim prilikama plaćaju ljude, podižu pravne, poslovne i moralne standarde.

Za razliku od njih, kompradori su peta kolona suvremenih kolonizatora, ljudi kojima je samo do zarade po svaku cijenu. Nije ih lako raskrinkati. Vješti su, uigrani, iskusni, izvrsno mimikrizirani, puni tuđih para. Ugovore sklapaju po inozemnom, a ne domaćem pravu, kao nadležne za sporove ne ugovaraju domaće sudove nego međunarodne arbitraže čiji su postupci skriveni od javnosti, postupaju po razrađenim i iskušanim procedurama i točno znaju koga će za svoje štetočinske ciljeve pridobiti slatkorječivošću, a koga će potkupiti novcem, pompom i političkim utjecajem. Tko su hrvatski kompradori? Koliko ih je? Koliku su štetu načinili, čine, i tek se spremaju načiniti Hrvatskoj? Eto zadaće za istraživače i analitičare, samo ako kompradori i njih već nisu korumpirali.

Ratko Bošković/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati