Pratite nas

Kolumne

VIŠNJA STAREŠINA: Knjižicom o Kremlju na korumpirane suce

Objavljeno

na

Kao da se 1948. godina ponovno vraća na hrvatsku političku scenu, samo u modernijim uvjetima, u modernijem i nježnijem ruhu. Jer Goli otok i Remetinec ipak su neusporedivi. Opet je među domaćom političkom elitom postalo nepopularno javno priznati druženja s moćnim ruskim prijateljima: političarima, tajkunima i njihovim pratiljama.

Baš kao što je nakon rezolucije Informbiroa i Titova „ne“ Staljinu preko noći postalo neuputno i opasno biti percipiran kao obožavatelj velikog brkatog vođe sovjetske i svjetske revolucije, tako se i danas svatko tko u Hrvatskoj vodi računa o svojoj političkoj budućnosti nastoji javno distancirati od svojih ruskih tajkunskih prijatelja i prijateljica i zajedničkih im poslova.

Promjenu je unijela jedna knjižica-studija naslova “Kremaljski priručnik, koju je nedavno objavio američki CSIS (Centar za strategijske i međunarodne studije), a fokusirana je na analizu ruskog utjecaja u državama srednje i istočne Europe. CSIS je jedan od najutjecajnijih svjetskih think-thankova za pitanja globalne sigurnosti i obrane, koji svojim analizama i savjetima servisira i američku državnu administraciju.

A kao što je studija napisana kao priručnik za razumijevanje ruske doktrine nove generacije ratova kojom Putinova Rusija širi svoj utjecaj u postkomunističkim državama srednje i istočne Europe, čije je provedbene modele i u nas lako prepoznati, tako se preporuke CSIS-a za zaustavljanje ruskog širenja mogu iščitati kao obvezujuće preporuke za suzbijanje korupcije, poboljšanje kvalitete upravljanja državom i jačanje demokratskih standarda, ponajprije u državama članicama NATO saveza i EU-a. I tu se možemo prepoznati.

A kako je Balkan ponovno postao iznimno aktivan prostor konflikta na relaciji Istok – Zapad, odnosno Ruska Federacija – NATO i SAD, osobito nakon referenduma u Republici Srpskoj i izbora u Crnoj Gori, koji na užas Kremlja izvjesno uvode to „drugo oko u glavi“ u NATO, tako dolazi trenutak da se i u Hrvatskoj preporuke iz knjižice-studije počnu primjenjivati. Ako ne počnemo sami, naš prekooceanski partner i saveznik potrudit će se da to učinimo.

Ponajprije nešto o samome modelu. Studija prati širenje ruskog utjecaja u pet tranzicijskih država srednje i istočne Europe (Bugarska, Latvija, Mađarska, Slovačka, Srbija) kroz desetak godina, od 2004. do 2014. Hrvatska se ne nalazi među analiziranim državama. Kao primjer ruskog utjecaja na donošenje odluka Vlade iz Hrvatske spominje se jedino bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko i donacija od 350.000 dolara za stranku.

Ali prezentirani modeli vrijede za sve tranzicijske države i lako ih je prepoznati. Kao ključno „oružje“ tog ruskog rata nove generacije autori studije prepoznaju izgradnju proruskih interesnih mreža, koje šire svoj utjecaj na donošenje odluka u državama srednje i istočne Europe uz pomoć obilnog korupcijskog „podmazivanja“ u prostoru ekonomije i politike.

U najdrastičnijim slučajevima (npr. Bugarska, gdje je udio s Rusijom povezanog kapitala u BDP-u iznad 22 posto) te proruske interesne mreže mogu gotovo preuzeti upravljanje državom. Njihova baza je energetski sektor, sa svojim podružnicama u svim državama i suradnicima-partnerima među lokalnim dužnosnicima, koji u suradnji s medijskim i PR sektorom rade na uspostavi ruskog energetskog monopola i dovode države u visok stupanj ovisnosti o Rusiji.

„Protuotrov“ koji preporučuje CSIS je zapravo prekidanje tog ruskog koruptivnog lanca uz pomoć snažnog i neovisnog pravosuđa. Glavnu i središnju ulogu u tome ima posebni task-force u američkom ministarstvu financija koji je već više godina fokusiran na globalno praćenje tragova (prljavog i opranog) novca koji se vrti u tim ruskim poslovnim mrežama. Uz to, preporučeno je svim državama članicama NATO-a i EU-a da i same osnuju takve odjele.

U Hrvatskoj je ta obveza ispunjena još u vrijeme Milanovićeve Vlade. No, sve donedavno, nikako da vidimo taj task-force u pravoj akciji. Također je preporučena jača suradnja i razmjena između SAD-a i država članica EU-a u domeni financijskih obavještajnih informacija, kao i veća potpora SAD-a jačanju državnih institucija u postkomunističkim državama – članicama EU-a, osobito potpora jačanju efikasnosti i neovisnosti pravosuđa, koje je osobito korumpirano.

Mislim da nije bez osnove upravo s tom obavještajnom potporom SAD-a povezati izvještaj SOA-e, koja je, prema javno dostupnim informacijama, dostavila predsjednici države i predsjedniku Vlade (još Tihomiru Oreškoviću) popis od dvadesetak sudaca, koji zbog svoje korumpiranosti mogu postati prijetnja nacionalnoj sigurnosti. A kvalifikacija ugroze nacionalne sigurnosti sasvim izvjesno ne veže se uz presude vezane za naknadu štete u automobilskom sudaru.

Povezanost predmetnih sudaca s ruskom interesnom mrežom, koja je u fokusu CSIS-a, i s njezinim poslovnim pothvatima i transakcijama već bi mogla biti razlog za kvalifikaciju sigurnosne ugroze. Ali i nakon objave informacije o dvadesetak korumpiranih sudaca, koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, nije bilo nikakva pravosudnog ili političkog nastavka. Samo mukla tišina.

No, recentna objava knjižice-studije CSIS-a, kao i recentno zaoštravanje američko-ruskih odnosa od Baltika do Bliskog istoka, preko Balkana i Jadrana, potencijalna eskalacija tog sukoba u Crnoj Gori, na Kosovu ili u BiH, žurni dolazak visokog ruskog obavještajca Nikolaja Petruševa u Beograd ovih dana, daju naslutiti da bi primjena preporuka iz knjižice-studije „Kremaljski priručnik“ i u Hrvatskoj mogla uskoro započeti. Možda čak imperativno. Prije svega kroz neka uhićenja i sudske procese slijedom preporuka.

Knjižica-studija, a i neki drugi znaci (izvještaj SOA-e, hodogram reforme pravosuđa koju je najavio ministar Šprlje) upućuju da bi proces mogao započeti upravo čišćenjem korupcije u pravosuđu, upravo među sucima. Pa čak su i uhićenje poduzetnika Blaža Petrovića zbog sumnji na utaju poreza, a u akciji policije i task-forcea za novčane transakcije iz Ministarstva financija, u pravosudnim krugovima neki skloni vidjeti tek kao okidač za čišćenje pravosuđa od korumpiranih sudaca.

U prilog mogućoj skoroj primjeni preporuka iz knjižice-studije CSIS-a govori i primjetna nervoza i među političkom elitom, uz ponovno podizanje tenzija na Ini. I baš kao što su nakon rezolucije Informbiroa i Titova razlaza sa Staljinom njegovi najvjerniji sljedbenici preko noći počeli optuživati druge da su previše voljeli gruzijskog brku, tako i danas nakon objave CSIS-ove knjižice pljušte međusobna sumnjičenja za blisku suradnju ili pripadnost proruskim interesnim mrežama.

Tako bivši ministar gospodarstva suradnju s Rusijom u energetskom sektoru imputira Mostu, nakon što su oni optuživali njega.

A svima bi ipak najviše odgovaralo da kao glavni zastupnik Putinovih interesa i poslova u Hrvatskoj bude detektiran Ivan Pernar, koji se i sam verbalnim ratom protiv Amerike i cijelog Zapada gura u tu ulogu. Ali trud mi se čini uzaludnim. Knjižica je napisana mnogo ozbiljnije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki proces zbog dva stola na tržnici

Objavljeno

na

Objavio

Bučno najavljivan i praćen proces protiv Milana Bandića, zagrebačkoga gradonačelnika, zbog toga što je dozvolio udruzi “U ime obitelji” prikupljanje potpisa za referendum na stolovima gradske tržnice, djeluje zaista bizarno.

Što je tu kriminalno? Bit će nemoguće dokazati kako je Bandić od tog posla imao neku materijalnu korist ili da je Grad Zagreb nešto izgubio, pa će optužnica najvjerojatnije biti odbačena. I mladi zastupnik optužbe djelovao je zbunjeno i nesuvislo jer se našao u nezgodnoj situaciji okrivljivanja bez krivnje. Kome je, prema tome, ovaj proces bio potreban?

Milan Banidć nije svetac, to već svatko zna.Osim što je politički prefarban svim mogućim duginim bojama, pa će ponosno staviti bedž s Titovim likom na rever da bi uklonio naziv trga s njegovim imenom, a sve za potrebe političkog trenutka, dugogodišnji čelnik glavnoga grada raspolaže enormnim bogatstvima, a sve to zahvaljujući svojem nesebičnom političkom radu za građane.

Uspio je čak podići i dvorac u Poganoj Vlaki. Našao se čak jednom prilikom u pritvoru zbog daleko ozbiljnije optužbe za korupciju i zloupotrebu položaja, ali to je već stavljeno ad acta, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Zato se ovaj proces zbog štandova ili banaka za potpise može razumjeti kao manevar tužiteljstva da, kad već nisu ulovili Bandića zbog nečeg velikog, barem nečim opravdaju svoju kampanju protiv njega, ili pak kao namjerno prikrivanje onoga što je teže i delikatnije.

Slično je svojedobno Ivo Sanader u suradnji s Državnim odvjetništvom, dok je bio na vlasti, aferom “Indexi” htio uvjeriti javnost i Bruxelles u vlastitu čistoću.

I nije samo Bandić u pitanju. O nesposobnosti ili (lošim) namjerama pravosudnih tijela (odvjetništava i sudova) svjedoči čitav niz drugih pokrenutih ili nepokrenutih slučajeva protiv visokih državnih dužnosnika (Sanader, Vidošević, Kalmeta, Jakovčić…) koji su, umjesto da štite državu, državu organizirali kao pljačkašku instituciju. Svi se ti slučajevi vuku godinama. Ili su optužnice loše sastavljene, ili sudovi zakone pretvaraju u sofističku filozofiju, pa i ako se donese neka presuda, u pomoć priskoči Ustavni sud.

U ovom Bandićevu procesu moguća je još jedna pretpostavka. Ovaj bi proces lako mogao biti i proces protiv Željke Markić i njezine udruge. Ako im se ne može (a možda i može) suditi, može ih se zastrašiti, uzdrmati, obeshrabriti, kompromitirati. Njihove referendumske inicijative ozbiljno drmaju jedan sustav koji je po mjeri vladajuće kaste. Vidimo kakvi se sve napori ulažu kako bi se pronašla kakva pogrješka u prikupljenim potpisima.

A ako je netko trebao sjesti na optuženičku klupu u vezi s referendumom, onda to nije trebao biti Bandić, koji je pomogao akciju jedne civilne udruge, nego onaj riječki gradonačelnik, koji je neustavno zabranio njezino prikupljanje potpisa u svojem gradu.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Benjamin Tolić: Penavin proboj

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Vijest je grunula iznenada. I još uvijek orlja poput potmule grmljavine koja izdaleka navješćuje oluju.

Što je u toj vijesti uzbudilo javnost? Ponajprije činjenica da je Penava HDZ-ov gradonačelnik. A kada je koja HDZ-ova niža vlast osudila postupanje ili nepostupanje HDZ-ove više vlasti? Događaj se osim toga doima kao prkos Plenkoviću. Penava je svoju tiskovnu konferenciju održao unatoč tomu što mu se nad glavom klatio još posve svjež primjer ličko-senjskoga župana i HDZ-ova veterana Darka Milinovića. Toga je HDZ-ova dužnosnika Plenkovićeva paradigmatična „inkluzivnost“ (uključivost) presudom svoga „visokoga časnog suda“ bez imalo oklijevanja isključila iz HDZ-a. „Visoki“ se „časni sud“ pri tomu držao malo previsoko: nije dopustio Milinoviću da izloži svoju obranu. Tim okolnostima treba dodati i neobično oštru obrazložbu Penavina poziva na prosvjed:

“Želim da prosvjed bude miran, apolitičan, bez stranačkih obilježja, a za afirmaciju temeljnih ljudskih prava. Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih služba i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti. Osobno ne želim, niti hoću graditi niti biti sukrivac za tako bolesno društvo, a svojom šutnjom, šutnjom gradonačelnika Vukovara, staviti svoj potpis za takvu prljavu i zloćudnu rabotu. Dosta mi je osjećaja gorčine, nepravde i izdaje i nedostojnosti prema tim ljudima svaki put kad im dođem na grob zapaliti svijeću i stoga je vrijeme da kažem dosta i dignem glas protiv društva koje ne štiti najslabije, koje ne poštuje i zaboravlja svoje heroje.“

Državna se vlast zgranula. Nije ju toliko prenerazio poziv koliko ju je osupnula lutherovska strast koja izbija iz svake riječi vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ovi su obnašatelji državne vlasti upali u neobičan klanac zatvoren s obiju strana. Nisu mogli ni naprijed ni natrag. U prvom bi slučaju morali javno odbiti kazneni progon počinitelja ratnih zločina; u drugom slučaju izgubili bi Milorada Pupovca i – vlast, a dobili Ivana Penavu i – oporbu. Stoga su se malko pogubili, pa su s najviših mjesta padale neobične opaske o Penavinu pozivu.

Najviše su se, kako je i red, proslavili predsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Stoga, iako je prostor članka ograničen, moram zabilježiti samo dva bisera. Jandroković je more iuganorum (po juganskom običaju) zaključio da iza te vukovarske prosvjedne „frtutme“ stoje ni manje ni više nego – „samoproglašeni suverenisti“, a Plenković nas je, oponašajući Kralja Sunce, obasjao hiperdemokratskom izjavom: Ne će meni nitko određivati s kime ću stvarati zastupničku većinu.

Naravno, ružičasti su mediji, Večernji list i HTV, odmah razumjeli kojim smjerom treba krenuti da se te dvije mudrosti temeljito razrade. Tako su se tamo čihala i još će se čihati „demokratska“ pitanja: Tko stoji iza prosvjeda? Koje udruge branitelja iz Domovinskog rata? Tko je taj vukovarski gradonačelnik? Što hoće taj čovjek? Zašto baš 13. listopada?

A nitko ne će ući u bit Penavina vapaja.

Ipak, malko su nas prosvijetlili. Ivana Puljić Šego, ona novinarka što je prijetila da će se iseliti na Mjesec ako Donald Trump bude izabran za američkoga predsjednika, poučila nas je, na Jandrokovićevu tragu, da suverenisti nemaju (?!) monopol na domoljublje, a Branimir Glavaš, na Plenkovićevu tragu, da se braniteljske udruge iz Domovinskoga rata ne smiju ponašati poput SUBNOR-a (?!).

Priopćili su nam i ponešto što nikomu od nas ne treba. Na primjer, da je Ivan Penava podrijetlom iz posuškoga Batina. I ponešto što svima nama treba. Na primjer, da nadnevak prosvjeda 13. listopada čuva uspomenu na onaj nesretni dan kada je godine 1991. propao pokušaj proboja hrvatskih oružanih snaga u opkoljeni Vukovar.

Što na to reći? Samo: Puno sreće Ivanu Penavi! Dao Bog da protivne sile ne osujete njegov prilično zakašnjeli, ali svakako plemeniti pokušaj proboja u srce i dušu hrvatskoga naroda.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari