Connect with us

Kolumne

Višnja Starešina: Merkel sa Xiom i Putinom prevarila Bidena

Objavljeno

on

Nakon što je Joe nazvao Angelu, moglo se samo potvrditi da su raspukline u američko-njemačkim odnosima nadživjele Donalda Trumpa. Njemačka kancelarka bila je treća u redu europskih državnika kojima se nakon useljenja u Bijelu kuću javio novi američki predsjednik Biden – iza Borisa Johnsona i Emmanuela Macrona. A (dan) prije Vladimira Putina.

Poredak je doduše razumljiv iz protokolarnih razloga. Velika Britanija bila je i ostala američka strateška saveznica u ratu i miru, kako u Europi tako i na globalnom planu.

U to savezništvo unosi jednu stalnu stolicu u Vijeću sigurnosti UN-a, veliki utjecaj u svim međunarodnim multilateralnim tijelima preko država Commonwealtha (bivše kolonije), veliku strukturnu povezanost s tim dijelom svijeta i iznimne vještine političkog upravljanja na globalnom planu.

Zato je razumljivo da je Boris Johnson bio prvi na popisu Bidenovih izvanameričkih telefonskih poziva, a i da se sam Johnson preko noći pretvorio iz najvećeg Trumpova prijatelja u najvećeg Bidenova prijatelja. Ovih dana očekuje se i objava dokumenta strateške vizije Velike Britanije za sljedeća desetljeća pod simboličnim nazivom Globalna Britanija.

Bidenova Amerika koja se vraća i Johnsonova Globalna Britanija u sljedećem će razdoblju izvjesno ići ruku pod ruku, u nastojanju da uvežu pro-zapadne demokracije, ali i neke prozapadne despocije od Atlantika do Pacifika, kako bi spriječile komunističku Kinu u preuzimanju globalnog nadzora.

Sljedeći je na redu Bidenovih poziva bio francuski predsjednik Macron, “naš najstariji saveznik“, kako su Francusku tim povodom kvalificirali u objavi Bijele kuće. I Francuska ima stalnu stolicu u Vijeću sigurnosti, koja je danas ujedno jedina stalna stolica u VS-u koju ima EU(!), zadržala je značajan utjecaj u dijelovima Sjeverne Afrike i Bliskog istoka, uvijek je bila nepouzdan NATO partner, ali to SAD-u nije bio osobit problem jer su se francuske ideje o zajedničkoj europskoj vojsci u trenucima kriza (primjerice rat u Hrvatskoj i BiH) uvijek pokazivale kao pusta tlapnja i fantazija. No Francuska uvijek ima lijepu priču o slobodi, u presudnim trenucima (ratovima) ipak postane saveznica…

NOVA PRESLAGIVANJA

Tek sljedećeg dana na red je došao poziv u Berlin i ured kancelarke Merkel, neformalne ali stvarne upraviteljice EU-a. Odnosi SAD-a i suvremene Njemačke bili su više od savezništva.

Nakon poraza Trećeg Reicha, moderna Njemačka je pod američkim pokroviteljstvom postala okosnica europske integracije, postala članica NATO-a, ponovno se ujedinila nakon rušenja Berlinskog zida, unatoč iznimnom otporu Francuske i Velike Britanije.

Pod američkim pokroviteljstvom njemački su vojnici prvi put izišli u vojnu misiju izvan granica Njemačke u misiji provedbe daytonskog mira u BiH, od tada je izrasla do razine vodeće države EU-a.

Ali neki njemački i EU potezi koji su povučeni pod presudnim utjecajem kancelarke Merkel posljednjih godina ukazuju da je u ovo vrijeme novih geopolitičkih preslagivanja došlo do ozbiljnog sadržajnog skretanja njemačke, a time i EU politike s transatlanskog kursa, koje se više ne može prikrivati Donaldom Trumpom i njegovim osobenostima.

Trenutačno je najveći prijepor europsko-kineski ugovor o investicijama, kojeg je Merkel isforsirala krajem prosinca, nasuprot molbama iz Washingtona da pričeka dolazeću Bidenovu administraciju.

Druga i stara točka američko-njemačkog spora je projekt njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, koji Njemačka ubrzano dovršava, unatoč protivljenju dijela EU-a i SAD-a zbog prevelikog izlaganja Europe ovisnosti o ruskom plinu.

Uz to, Njemačka je predstavila Nijemca Christiana Schmidta kao gotovo sigurnog novog Visokog predstavnika (OHR) u BiH u vrijeme američke predsjedničke tranzicije, izgleda bez konzultacija s novom Bidenovom administracijom.

Merkel zapravo sustavno gura cijeli EU prema euroazijskom geopolitičkom konceptu jednog tržišta od Vladivostoka i Šangaja do Atlantika, u ekonomskom savezu s Kinom i Rusijom, uz svojevrsnu političku novu nesvrstanost. Kao da zid koji je prije trideset godina uz pomoć Washingtona i Vatikana srušen u Berlinu, aktualna njemačka kancelarka i upraviteljica EU-a sada uz pomoć novih partnera Putina i Xia namjerava postaviti na La Mancheu.

Washington je vrlo kritičan prema toj Merkelinoj europskoj novoj nesvrstanosti, upozorava da ona neće od Europe učiniti “Švicarsku na steroidima: ekonomski relevantnu, a politički nesvrstanu“, već će je odvesti u gospodarsku ovisnost o Kini i energetsku ovisnost o Rusiji. A tada, zna se – Europa zove Ameriku upomoć. Telefonski razgovor Biden – Merkel nije smanjio te razlike.

Naprotiv, one će u mjesecima koji dolaze tek izbiti na površinu. Dobar je znak što je i u razgovoru s Merkel Biden zatražio zajedničku američko-njemačku suradnju na zapadnom Balkanu.

Loša je vijest da će u postojećim okolnostima ta suradnja biti više natjecanje Washingtona i Berlina za utjecaj u Europi i da bi Balkan ponovo mogao biti mjesto njihova odmjeravanja snaga. A nije osobito ohrabrujuće niti što su sadašnja hrvatska i vlast i oporba tako čvrsto i jednostrano naslonjene na Angelu Merkel.

Uostalom, Peđa Grbin već govori o njoj kao da mu je šefica Kominterne. A ni ideja o širokom pojasu do Pekinga i zidu na La Mancheu im nije strana.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari