Pratite nas

Kolumne

Višnja Starešina: Nastavak rata drugim sredstvima

Objavljeno

na

Sljedećih će dana ponovno na tlo bivše Jugoslavije iz Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili, po naški, Haaškog suda biti ubačena kost.

Preciznije – dvije kosti, prvostupanjske presude Radovanu Karadžiću (24. ožujka) i Vojislavu Šešelju (31. ožujka). Na tom tlu već četvrt stoljeća nema bivše Jugoslavije, a i rat je završio prije dvadesetak godina. A Haaški sud još uvijek izriče prvostupanjske presude.

Među ostalima, i jednome od prvih, ili, preciznije kronološki, drugom optuženiku Haaškog suda, političkom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, protiv kojeg je prva optužnica podignuta još u srpnju 1995. godine.

[ad id=”93788″]

Skok u očekivano

I prije izricanja presuda u Haagu, političari, udruge žrtava, udruge profesionalnih NGO apologeta Suda vježbaju skok u očekivanom smjeru. Očekivano, političke elite Srbije i Republike Srpske trebaju s omalovažavanjem dočekati presudu Radovanu Karadžiću, koja će s obzirom na dob značiti praktički doživotnu robiju. Za one koje politički položaj ne obvezuje, to će biti još jedan dokaz bjelosvjetskih zavjera protiv Srba.

Zastupnici bošnjačkih žrtava ponovit će kako nema dovoljno velike kazne za genocid, a politički predstavnici pozdraviti presudu. Hrvate u BiH već dugo nitko ništa ne pita iako su gotovo potpuno nestali (i) iz banjolučko-prijedorskog područja Republike Srpske. Upravo na tom je području proveden modelski zločin etničkog čišćenja nad Hrvatima i muslimanima-Bošnjacima: izvan zone ratnog sukoba, uz okrutna ubojstva, sustavni progon i logore.

Kaznena odgovornost Radovana Karadžića kao političkog šefa projekta stvaranja velike Srbije na tlu BiH, za te je zločine potencijalno mnogo čvršća nego za genocid u Srebrenici.

U slučaju presude četničkom vojvodi Šešelju cijela Srbija, i ona službena i ona neslužbena, doživljava to kao pobjedu bez obzira kakva presuda bila. Takav stav podgrijava i sam Šešelj, koji već godinu i pol presudu čeka na tzv. privremenoj slobodi, koja i nije privremena jer je bezuvjetna, bez ugrađenih mehanizama za osiguravanje njegova povratka u Haag. A bezuvjetna je bila jer ga se Sud želio riješiti pod svaku cijenu.

Dijelom zato što je uistinu imao dijagnosticiran karcinom, ali još više zato što, prema optužnici kakva je podignuta i dokazima koji su prezentirani, Sud zapravo nije imao osnove osuditi ga na kaznu višu od onih 12 godina koje je proveo u haaškom pritvoru. Naime, suprotno općem vjerovanju, četnički vojvoda Šešelj zapravo nije imao nikakvih zapovjednih ovlasti nad počiniteljima zločina u Hrvatskoj i BiH za koje je optužen, od Vukovara nadalje, već je u pripremi i za vrijeme rata bio ponajprije agent ratnohuškačkog marketinga, kojim je upravljala Uprava bezbednosti JNA (kolokvijalno KOS).

Poslije je bio kukavičje jaje tih istih struktura podmetnuto haaškom tužiteljstvu, kako bi se skretanjem procesa na tzv. dobrovoljačke srpske jedinice prikrila uloga državnog vodstva Srbije te vodeća uloga JNA i njezinih vojnih nasljednica u pripremi i vođenju rata u Hrvatskoj i BiH, kao i presudna uloga struktura KOS-a u ratnim zločinima, koji su bili sastavni dio projekta.

Šešelj je marketing

Oni su organizirali najveće pokolje (Ovčara, Srebrenica…), oni su osnivali logore u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, oni su odlučivali o sudbini zatočenika, oni su preuzimali nadzor nad ratnim zarobljenicima… No oni su i bitno utjecali na politiku haaškog tužiteljstva, iz svih država “na tlu bivše Jugoslavije”.

I podvala je uspjela. Dvanaest godina se Sud bavio marketinškim agentom Šešeljem i mnogim proizvedenim, sporednim igračima, a propustio se baviti istinskim mozgom rata i ratnih zločina – KOS-om kao svojevrsnim vojnim krilom komunističke partije bivše Jugoslavije.

A oni bi povremeno, kada je nestajalo manevarskog prostora za odbijanje, slali u Haag nove igrač(k)e. Tako su 2008. godine isporučili i Radovana Karadžića, koji se navodno petnaestak godina skrivao kao bradati iscjelitelj pustinjačkog izgleda – dr. Dabić. Ne bez njihove pomoći.

Tek pri kraju svoga rada, u suđenjima i presudama za Srebrenicu, Haaški sud je došao do glave zločina, do struktura KOS-a (Popović, Beara,Tolimir…) na privremenom radu u vojsci bosanskih Srba.

Na istom je tragu i proces koji se vodi protiv njihova agenta – suradnika u Hrvatskoj Gorana Hadžića. No vjerojatno zbog zdravstvenih razloga (ni) on neće dočekati presudu. Ali zahvaljujući velikim dijelom marketinškom agentu Šešelju i njegovoj (samo)obrani pred Sudom, razmontiran je način djelovanja KOS-a i njegove nasljedne mreže, kako u ratu, tako i poslije njega.

Šešelj je danas u drugim misijama. Nakon što je najavio da neće ići na izricanje svoje presude u Haag, a i sam se Sud sasvim neprincipijelno s time složio, Šešelj povodom izricanja presude Radovanu Karadžiću organizira prosvjede protiv Haaškog suda i protiv – NATO saveza. Sukladno novom političkom trenutku. I navlači hrvatsku politiku da još jednom zapuca najtežim verbalnim topništvom po – marketinškom agentu.

Prvi se upecao politički novak Božo Petrov, Šešeljevim rječnikom – “kao som na durdubak”.

Raspravljati danas o pravičnosti i (ne)dosljednosti Haaškog suda na primjeru Vojislava Šešelja, znači ne prepoznati trenutak i još jednom promašiti ono bitno. Osobito je promašeno raspravljati o tome sa Srbijom. Najviše što hrvatska državna politika tu može učiniti jest izraziti žaljenje što je Sud u slučaju Šešelj prekršio vlastita pravila, i još više što je propustio adresirati kaznenu odgovornost za zločine počinjene na hrvatskom tlu prema vrhu JNA i njezinim obavještajnim strukturama.

Sudski politički menadžment na ratnim zločinima već je odavno preseljen iz Haaga u institucije “na tlu bivše Jugoslavije”. Tu su mogućnosti, a i obveze djelovanja. Hrvatska državna vlast je dužna priupitati DORH: koje je istrage dosad proveo kako bi pokazao ključnu ulogu struktura KOS-a upravljanih iz Beograda u ratnim zločinima u Hrvatskoj?

Zašto optužnica za zločine u srpskim logorima protiv generala Vasiljevićanikad nije završila pred sudom? Je li možda istražio likvidaciju ratnog gradonačelnika Vrginmosta Dmitra Obradovića 1992. godine, Srbina sklonog suradnji s hrvatskim državnim vlastima? Je li možda istražio ulogu oficira JNA (navodno također suradnika KOS-a) Atifa Dudakovića u agresiji na Hrvatsku i likvidaciji generala HV-a i HVO-a Vlade Šantića u BiH?

Nastavak rata drugim sredstvima

Sukladno svojim ovlastima i obvezama, Vlada, ali i predsjednica, trebali bi se informirati na koji su način iste strukture koje su amnestirale KOS, JNA i službeni Beograd od odgovornosti za zločine u Hrvatskoj, utjecale na optuživanje hrvatskog političkog i vojnog vrha te političkog i vojnog vrha Hrvata iz BiH za udruženi zločinački pothvat etničkog čišćenja muslimana-Bošnjaka u BiH. I na koji način sudovi u BiH danas koriste taj isti koncept za masovno optuživanje zapovjednika HVO-a. Posljedično, time se na dulji rok postiže pražnjenje (i) Hercegovine od Hrvata, nakon što su ostali dijelovi BiH već dobrim dijelom ispražnjeni.

[ad id=”93788″]

Lokalnim sudskim procesima u BiH postiže se danas ono što od 1992. do 1995. vojnim putem nije uspjelo. A vojvoda Šešelj mami durdubakom na skok u prazno.

Višnja Starešina / slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Populizam ili suverenizam

Objavljeno

na

Objavio

Naš Premijer i njegova svita krenuli u obilazak stranačku baze. Izbori za EU su blizu, treba uvjeriti članstvo otkuda i od koga prijeti opasnost. Stvoriše se tako neprijatelji i lijevi desni, nekada su postojali samo lijevi, i gle, svi postadoše populisti. Ti opaki populisti, postali su ne nacionalna, već globalna prijetnja, postadoše oni koji ne znaju kako funkcionira svijet. Skuplja tako stranačka vrhuška svoje stado u stranačkim prostorima ili za tu potrebu iznajmljuje velebne prostore, ali nitko ne prošeta ulicom, tržnicom, trgovinom, birtijom da priupita i objasni svoje stavove onima od čijih glasova žive. Da priupita – populus.

Populus znači narod, pa bi populizam trebao označavati narod, a narod je država.

Kroz povijest uvijek je bilo prosvijećenih elitista koji su vjerovali kako krezubi glasači ništa ne znaju i kako u njihovo ime trebaju vladati oni koji znaju.
Tako dobismo prosvijećeni apsolutizam.

Demokratski pokreti su kroz povijest svaki pa i taj apsolutizam pobijedili, ali elita se ne da.
Elita sile je uvijek sebe nastojala prikazati kao elitu znanja, osobito u znanju govorenja stranim jezicima, finim izričajima i pozlaćenom priboru za jelo.
Za vrijeme Kuena Hedervarija elita se trudila što bolje govoriti njemački i mađarski, blagovati u Bečkim parkovima ili uživati u Peštanskim kavanama, kako bi se svidjela eliti iz Beča i Pešte, ali onda su ih neki populisti opalili nogom u tur..

I za vrijeme Tite neki elitisti su se u Beogradu takmičili u poznavanju ekavce, a onda im je Milošević rekao kako to nije dovoljno i kako moraju otići. Naši elitisti se odmah sakrili ispod skuta raznih populističkih ognjištara kako bi ih oni spasili od srpskih populista.

Deset godina kasnije elitisti digli glavu i ognjištare poslali u mirovinu, kako bi oni na miru mogli pokazivati svoje znanje u govorenju europskih jezika, poznavanju tih europskih manira, pokazati populusu kako se služi onog tko ga hrani. To što ništa ne znaju o gospodarstvu nije ni važno pošto su naši populisti i onako navikli odlaziti na rad u Njemačku gdje ima više posla.

A lova koju populisti pošalju kući najslađa je lova za naše elitiste. Ništa ne radiš a lova stiže kako bi elitisti imali dovoljno za svoje plaće i benefite na koji populus nema pravo, jer populus ništa ne zna, a plaća se znanje. Eto, pa i Lovre ih je uvjerio da ne znaju ni čitati ni pisati, pogotovo ne znaju brojke..
Na proslavama 29-te godišnjice osnivanja HDZ-a ima najmanje onih koji su u toj stranci bili prije 29 godina. To s danas uglavnom krezubi populisti koje više nije ugodno gledati. Umjesto njih na tim je skupovima puno više onih koji dolaze slušati svoju stranačku elitu kako ne bi ispali iz prehrambenog lanca. A krezubi populisti i onako ne znaju na biračkom listiću zaokružiti ništa drugo nego tri slova H D Z. Barem tako misle elitisti.

Kako bi zadržali i one koji nešto sumnjaju u buduće koalicije Plenki čuva Krstičevića i Medveda kao dva oka u glavi. Oni su mu zadnji garant kojim nastoje uz sebe zadržati krezube branitelje, kojima se zbog godine već i ruke počinju tresti, ali još uvijek mogu glasovati.

Uz Premijera zna se tu naći i naš ministar Lovre, malo manje na skupovima šireg članstva, ali zato malo više na promidžbenim presicama. Izbrojao Lovro kako nema dovoljno potpisa za referendume pa se ruga neuspješnim populističkim skupljačima potpisa. Nije ni čudo što nisu skupili dovoljno potpisa kad su se obraćali polupismenim populistima koji se ne znaju ni potpisati. A jesam li ja među tima ne mogu ni provjeriti. Kada bih zatražio uvid u svoj potpis možda bih ga i mogao dobiti, ali ne bih mogao doznati jeli moj potpis među valjanima ili ne valjanima. Liste na kojima piše koji su to nevaljali potpisi su uništene pa bih, siguran sam dobio odgovor kako je moj potpis ispravan.

Čudo jedno, znam se čak i potpisati!

Ima u našoj eliti i onih koji nisu u HDZ-a, ali se jednako trude obrazovati naš narod kao bi svi razumjeli važne jezike. Umjesto školskog plana i programa uveli nam Kurikulum. To je više svjetski, više šik. O svemu se dogovorili osim o lektiri. Važno je da nam djeca što više čitaju, a što ne znaju ništa napisati koga briga. Ako znaju sastaviti SMS poruku to je sasvim dosta. Ako to još znaju napraviti i na engleskom kud će bolje.
To nam je naša buduća svjetska elita.

Boji se naša elita Živog Zida i Pernara.

Ne uzima glasove samo SDP-u već i HDZ-u, što je nedopustivo.
Boji se naša elita i malih desnih stranaka, jer kakva desnica, pa HDZ je desnica.

Htjeli bi iz elite izbaciti sve koji su radili za bivše obavještajne komunističke službe. Ne shvaćaju kako su ti jadni ljudi bili samo ucijenjeni pa su morali surađivati, ali oni su to radili vrlo promišljeno kako nekom poštenom drugu ne bi naškodili. Osim toga oni su se i očistili od možebitnih grešaka svojom upornom borbom za vrijednosti antifašizma.

Ako se male desne stranke ujedine mogli bi previše ojačat i uzet glasove koji po prirodnom pravu pripadaju stranci koja je stvorila Hrvatsku. To što su u toj stranci tada većinom bili neki drugi skloni populizmu nije bitno.
Ime je važno a ne ljudi.

Kako se ne bi ujedinili dobro je nekima, ako treba svašta i obećati samo kako se ne bi ujedinili. Kako se ne bi ujedinili dobro je držati uz sebe i ratne braniteljske udruge na kratkoj uzici. Ako budu poslušni bit će posla za rodbinu i prijatelje. A najbolje je kada takve udruge vode oni koji su među branitelje došli po zadatku KOS-a kao dio operacije Štit, ne bi li tako srušili mrskog im Miloševića i sačuvali milu im Jugoslaviju.

Zanimljivo je kako Premijer uz sebe na skupove ne vodi ministricu Obuljen. Slabo glumi pa bi se među populistima koji bezobrazno znaju svašta pitati možda mogla razotkriti govoreći ono što doista misli. A nakon toga bi za nju glasovali samo oni iz Radničke fronte. Htjela bi nam ministrica zabraniti i komentiranje po portalima kako neki populisti ne bi širili lažne vijesti i govor mržnje. Lažne vijesti smije širit samo elita koja ima pametne razloge za to.

U vrijeme njene mladosti neki populisti su nebodera i Savskog nadvožnjaka bacali letke kojima su širili govor mržnje prema Jugoslavije, pa je 1965. njih 12 dobilo od 4 do 9 godina zatvora.

Koja su to divna vremena bila za borce protiv govora mržnje i lažnih vijest.
A danas se naši demokratski elitisti moraju boriti protiv lažljivaca i populista koji preko internetskih mreža šire laži i mržnju, a ne možeš im stati na kraj. Stalno lažu kako propadamo i ne vide kako mi ustvari snažno napredujemo po stopi od čak 2,5 posto, dok neki drugi rastu samo 9 posto.

Kako bi suzbili populiste u HDZ-u obnavljaju i razne Karamarkove stručne odbore. U odborima 70 posto “državnih stručnjaka” i oko 30 posto običnih stručnjaka. Možda ovi obični stručnjaci povjeruju kako će ih sada netko početi pitat za mišljenje, pa se ipak potrude svoju rodbinu nagovarati da glasaju za “Stabilnost vlade”.
Stabilnost je bitna kako populist ne bi narod oteli eliti.
Bitno je i zaštititi i informacije o onome što radi elita. Pokušali članove stranke navest da potpišu izjavu o čuvanji informacija čak i na sudu, ali nije prošlo. Netko izjavu proslijedio novinama pa je krivac neko poduzeće koji prodaje pamet o GDPR-u, a ne onaj tko je baš takvu izjavu naručio.

Kako informacije ne bi curile od važnih ljudi se traži da dostave i svoje mejlove s ekstenzijom yahoo ili gmail pošto su Mailovi koje sada imaju preko svojih poduzeća nesigurni. Mogli bi ih se u budućnosti dokopati istražitelji koje će možda postaviti Pernar ili Bruna Esih pa je bolje koristiti meilove nad kojima kontrolu imaju samo FBI, CIA i NSA. Ovi barem nikoga ne šalju u zatvor. Ako nekog malo i ucjene to bar dobro plate.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Iseljenička zastava nije ‘ustaška’ ni zabranjena

Objavljeno

na

Objavio

Opet se pojavljuju interpretacije prema kojima su hrvatski iseljenici za svoju zastavu izabrali “ustaški grb”, čiju je verziju Austrija zabranila.

Nakon što su hrvatski iseljenici u Clevelandu (SAD) u nedjelju odlučili da će zastava hrvatske dijaspore za razliku od službene imati povijesni hrvatski grb u obliku štita s prvim bijelim od 25 bijelih i crvenih polja i vitičastim završetkom, a i nakon medijskih interpretacija austrijske odluke o zabrani ustaških zastava, ponovno je aktualizirano pitanje o grbu s prvim bijelim poljem.

Službena i zastava dijaspore

I za iseljenike nema dvojbi koja je službena zastava RH. Stoga su dali na znanje svima u iseljeništvu kako i oni, poput svake županije u Hrvatskoj, imaju svoju zastavu i grb, te su pozvali crkve, škole, klubove… da je istaknu uz službenu zastavu RH. O tome su izvijestili i institucije RH, piše Marinko Jurasić / Večernji list

Izgled službene hrvatske zastave definiran je Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Riječ je jednom od rijetkih zakona koji još od 21. prosinca 1990. nije mijenjan.

Izgled grba ovako je opisan: “Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja, tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.”. I tu ne bi trebalo ništa biti sporno. Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu.

Međutim, opet su osvježene priče o tome da je trobojnica s grbom na kojem je prvo bijelo polje “ustaška”, poput one koju je 2016. u Kanadi držala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kad se fotografirala s iseljenicima. Iako je vlasnik zastave na Facebooku objasnio kako ju je kupio 1990. u zagrebačkoj Nami.

Uistinu, 25. srpnja 1990. takva se zastava zavijorila i ispred zgrade Hrvatskog sabora, te je mnoštvo na Markovu trgu slavilo što je s hrvatske trobojnice uklonjena petokraka i umjesto nje stavljen hrvatski povijesni grb s prvim bijelim poljem.

Na HRT-ovim snimkama vide se takve zastave kao i policajci s kapama na kojima su “ustaški” grbovi, koje su s ushićenjem uz dr. Franju Tuđmana gledali poznate “ustaše” Josip Manolić, Josip Boljkovac, Slavko Degoricija, pa i Stjepan Mesić. To su bili hrvatski službeni simboli do 21. prosinca 1990. kad je donesen Zakon o grbu u kojem je definirano da prvo polje bude crveno.

Naime, tada su još bila svježa sjećanja na bivša vremena kada je grb s prvim bijelim poljem tretiran kao ustaški, s jedne strane, a upravo se na takvim pričama istodobno među iseljenicima zbog zabranjivanja “prvog bijelog polja” uz njega vezivalo hrvatstvo.

Premda u komunizmu svojedobno prvo bijelo polje nije bilo sporno pa se i danas kolekcionarima nude značke s grbom socijalističke Hrvatske s petokrakom i “prvim bijelim poljem” (primjer iz Sombora) ili su zastave s takvim grbom snimljene na smotrama, ili se na faksimilu stranice s ćiriličnim tekstom uz zastave nađe i hrvatska s petokrakom i “ustaškim” grbom.

Zastava NDH sadrži i slovo U

Službena zastava NDH na trobojnici (zašto i ona nije sporna!?) ima prvo bijelo polje u grbu, ali i slovo U.

I Austrija je zabranila takvu ustašku simboliku koja sadrži slovo U, a ne kako je Index, poznat po ustašizaciji i prve službene zastave u neovisnoj i demokratskoj Hrvatskoj, napisao da je šahovnica s prvim bijelim poljem “ustaški simbol”. Taj se simbol nalazi i na austrijskim i mađarskim spomenicima iz vremena kad ustaša još nije bilo, piše Marinko Jurasić / Večernji list

 

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari