Connect with us

Kolumne

Višnja Starešina: Nastavak rata drugim sredstvima

Objavljeno

on

Sljedećih će dana ponovno na tlo bivše Jugoslavije iz Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili, po naški, Haaškog suda biti ubačena kost.

Preciznije – dvije kosti, prvostupanjske presude Radovanu Karadžiću (24. ožujka) i Vojislavu Šešelju (31. ožujka). Na tom tlu već četvrt stoljeća nema bivše Jugoslavije, a i rat je završio prije dvadesetak godina. A Haaški sud još uvijek izriče prvostupanjske presude.

Među ostalima, i jednome od prvih, ili, preciznije kronološki, drugom optuženiku Haaškog suda, političkom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, protiv kojeg je prva optužnica podignuta još u srpnju 1995. godine.

[ad id=”93788″]

Skok u očekivano

I prije izricanja presuda u Haagu, političari, udruge žrtava, udruge profesionalnih NGO apologeta Suda vježbaju skok u očekivanom smjeru. Očekivano, političke elite Srbije i Republike Srpske trebaju s omalovažavanjem dočekati presudu Radovanu Karadžiću, koja će s obzirom na dob značiti praktički doživotnu robiju. Za one koje politički položaj ne obvezuje, to će biti još jedan dokaz bjelosvjetskih zavjera protiv Srba.

Zastupnici bošnjačkih žrtava ponovit će kako nema dovoljno velike kazne za genocid, a politički predstavnici pozdraviti presudu. Hrvate u BiH već dugo nitko ništa ne pita iako su gotovo potpuno nestali (i) iz banjolučko-prijedorskog područja Republike Srpske. Upravo na tom je području proveden modelski zločin etničkog čišćenja nad Hrvatima i muslimanima-Bošnjacima: izvan zone ratnog sukoba, uz okrutna ubojstva, sustavni progon i logore.

Kaznena odgovornost Radovana Karadžića kao političkog šefa projekta stvaranja velike Srbije na tlu BiH, za te je zločine potencijalno mnogo čvršća nego za genocid u Srebrenici.

U slučaju presude četničkom vojvodi Šešelju cijela Srbija, i ona službena i ona neslužbena, doživljava to kao pobjedu bez obzira kakva presuda bila. Takav stav podgrijava i sam Šešelj, koji već godinu i pol presudu čeka na tzv. privremenoj slobodi, koja i nije privremena jer je bezuvjetna, bez ugrađenih mehanizama za osiguravanje njegova povratka u Haag. A bezuvjetna je bila jer ga se Sud želio riješiti pod svaku cijenu.

Dijelom zato što je uistinu imao dijagnosticiran karcinom, ali još više zato što, prema optužnici kakva je podignuta i dokazima koji su prezentirani, Sud zapravo nije imao osnove osuditi ga na kaznu višu od onih 12 godina koje je proveo u haaškom pritvoru. Naime, suprotno općem vjerovanju, četnički vojvoda Šešelj zapravo nije imao nikakvih zapovjednih ovlasti nad počiniteljima zločina u Hrvatskoj i BiH za koje je optužen, od Vukovara nadalje, već je u pripremi i za vrijeme rata bio ponajprije agent ratnohuškačkog marketinga, kojim je upravljala Uprava bezbednosti JNA (kolokvijalno KOS).

Poslije je bio kukavičje jaje tih istih struktura podmetnuto haaškom tužiteljstvu, kako bi se skretanjem procesa na tzv. dobrovoljačke srpske jedinice prikrila uloga državnog vodstva Srbije te vodeća uloga JNA i njezinih vojnih nasljednica u pripremi i vođenju rata u Hrvatskoj i BiH, kao i presudna uloga struktura KOS-a u ratnim zločinima, koji su bili sastavni dio projekta.

Šešelj je marketing

Oni su organizirali najveće pokolje (Ovčara, Srebrenica…), oni su osnivali logore u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, oni su odlučivali o sudbini zatočenika, oni su preuzimali nadzor nad ratnim zarobljenicima… No oni su i bitno utjecali na politiku haaškog tužiteljstva, iz svih država “na tlu bivše Jugoslavije”.

I podvala je uspjela. Dvanaest godina se Sud bavio marketinškim agentom Šešeljem i mnogim proizvedenim, sporednim igračima, a propustio se baviti istinskim mozgom rata i ratnih zločina – KOS-om kao svojevrsnim vojnim krilom komunističke partije bivše Jugoslavije.

A oni bi povremeno, kada je nestajalo manevarskog prostora za odbijanje, slali u Haag nove igrač(k)e. Tako su 2008. godine isporučili i Radovana Karadžića, koji se navodno petnaestak godina skrivao kao bradati iscjelitelj pustinjačkog izgleda – dr. Dabić. Ne bez njihove pomoći.

Tek pri kraju svoga rada, u suđenjima i presudama za Srebrenicu, Haaški sud je došao do glave zločina, do struktura KOS-a (Popović, Beara,Tolimir…) na privremenom radu u vojsci bosanskih Srba.

Na istom je tragu i proces koji se vodi protiv njihova agenta – suradnika u Hrvatskoj Gorana Hadžića. No vjerojatno zbog zdravstvenih razloga (ni) on neće dočekati presudu. Ali zahvaljujući velikim dijelom marketinškom agentu Šešelju i njegovoj (samo)obrani pred Sudom, razmontiran je način djelovanja KOS-a i njegove nasljedne mreže, kako u ratu, tako i poslije njega.

Šešelj je danas u drugim misijama. Nakon što je najavio da neće ići na izricanje svoje presude u Haag, a i sam se Sud sasvim neprincipijelno s time složio, Šešelj povodom izricanja presude Radovanu Karadžiću organizira prosvjede protiv Haaškog suda i protiv – NATO saveza. Sukladno novom političkom trenutku. I navlači hrvatsku politiku da još jednom zapuca najtežim verbalnim topništvom po – marketinškom agentu.

Prvi se upecao politički novak Božo Petrov, Šešeljevim rječnikom – “kao som na durdubak”.

Raspravljati danas o pravičnosti i (ne)dosljednosti Haaškog suda na primjeru Vojislava Šešelja, znači ne prepoznati trenutak i još jednom promašiti ono bitno. Osobito je promašeno raspravljati o tome sa Srbijom. Najviše što hrvatska državna politika tu može učiniti jest izraziti žaljenje što je Sud u slučaju Šešelj prekršio vlastita pravila, i još više što je propustio adresirati kaznenu odgovornost za zločine počinjene na hrvatskom tlu prema vrhu JNA i njezinim obavještajnim strukturama.

Sudski politički menadžment na ratnim zločinima već je odavno preseljen iz Haaga u institucije “na tlu bivše Jugoslavije”. Tu su mogućnosti, a i obveze djelovanja. Hrvatska državna vlast je dužna priupitati DORH: koje je istrage dosad proveo kako bi pokazao ključnu ulogu struktura KOS-a upravljanih iz Beograda u ratnim zločinima u Hrvatskoj?

Zašto optužnica za zločine u srpskim logorima protiv generala Vasiljevićanikad nije završila pred sudom? Je li možda istražio likvidaciju ratnog gradonačelnika Vrginmosta Dmitra Obradovića 1992. godine, Srbina sklonog suradnji s hrvatskim državnim vlastima? Je li možda istražio ulogu oficira JNA (navodno također suradnika KOS-a) Atifa Dudakovića u agresiji na Hrvatsku i likvidaciji generala HV-a i HVO-a Vlade Šantića u BiH?

Nastavak rata drugim sredstvima

Sukladno svojim ovlastima i obvezama, Vlada, ali i predsjednica, trebali bi se informirati na koji su način iste strukture koje su amnestirale KOS, JNA i službeni Beograd od odgovornosti za zločine u Hrvatskoj, utjecale na optuživanje hrvatskog političkog i vojnog vrha te političkog i vojnog vrha Hrvata iz BiH za udruženi zločinački pothvat etničkog čišćenja muslimana-Bošnjaka u BiH. I na koji način sudovi u BiH danas koriste taj isti koncept za masovno optuživanje zapovjednika HVO-a. Posljedično, time se na dulji rok postiže pražnjenje (i) Hercegovine od Hrvata, nakon što su ostali dijelovi BiH već dobrim dijelom ispražnjeni.

[ad id=”93788″]

Lokalnim sudskim procesima u BiH postiže se danas ono što od 1992. do 1995. vojnim putem nije uspjelo. A vojvoda Šešelj mami durdubakom na skok u prazno.

Višnja Starešina / slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari