Connect with us

Gost Kolumne

Višnja Starešina: Očekivanje ukrajinske protuofenzive podsjeća na iščekivanje ‘Oluje‘

Objavljeno

-

Foto: EPA

Ne samo znalci, već i oni manje informirani znaju da uskoro slijedi ukrajinska proljetna protuofenziva. Najavljuju je svi: od samog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ili s druge strane Jevgenija Prigožina, osnivača i šefa Wagner grupe, ruskih specijalnih postrojbi, koje neki nazivaju i plaćeničkom paravojskom. A koji su “paravojska” jednako onoliko koliko su to, primjerice, u srpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH bili “Arkanovi tigrovi” – jedna od postrojbi za najprljavije posebne zadatke, najuže povezana s vojnom obavještajnom službom.

O velikoj ukrajinskoj proljetnoj protuofenzivi bruje izvjestitelji i analitičari, i zapadni i istočni. Jedino nitko ne zna: gdje će i kad će započeti. Dobro, neki i znaju, ali namjerno navode na krivi trag.

Podsjeća me to iščekivanje na dane prije “Oluje” u ljeto 1995. godine. Svi su, zbog općeg ratnog i političkog konteksta i koncentracije vojnih snaga, znali da će se dogoditi. Ali samo malobrojni su znali kada će početi i gdje će biti glavni udarni pravac. A to su brižno skrivali. I to tako dobro da su čak i dan uoči operacije, kada su baš svi znali da je to “sad”, poslovično izvrsno informirani Britanci poslali svoje promatrače i izvjestitelje na sjever, a glavni napad HV-a i HVO-a dogodio se na jugu. I, na potpuno iznenađenje svih znalaca za dva je dana oslobođen Knin, koji su znalci i prognostičari dotad držali neosvojivim.

IZNENAĐENJE KLJUČ USPJEHA

Dakako da su se kasnije “generali poslije bitke”, prisjećali kako je sve počelo još 1. studenoga kada je HVO ovladao Kupreškom visoravni, da je pripremano operacijom “Zima 94” kada su postrojbe HV-a i HVO-a s bosanskohercegovačke strane oslobodile prostor Livanjskog polja i zauzele pozicije na Dinari, s kojih će se osam mjeseci kasnije spustiti prema Kninu.

Znalcima nije otvorila oči čak niti izravna uvertira oslobađanja Knina “sleđa”, s bosanskohercegovačke strane i s Dinare, kada su u sklopu operacije “Ljeto 95” koncem srpnja 1995. HV i HVO potisnuli srpsku vojsku sa šireg područja Glamoča i Bosanskoga Grahova otvarajući izravan put prema Kninu.

Dakako da su poslije svi shvatili što su propustili primijetiti, neki su naknadno znali i kako bi to oni bolje izveli… Ali svim znanjima unatoč, priprema operacije “Oluja” nije (dovoljno) prepoznata u realnom vremenu od protivnika i promatrača. I taj faktor iznenađenja bio je jedan od ključeva njezina uspjeha, kao i u mnogim prijelomnim vojnim operacijama kroz povijest ratovanja.

Taj se poučak može primijeniti i na buduću ukrajinsku protuofenzivu – što više najava to više zabune. Izvjesno je da će se dogoditi i da će njezin rezultat značajno odrediti uvjete budućeg zamrzavanja rusko-ukrajinskog sukoba (neću reći mira niti mirovnog sporazuma). A hoće li se s protuofenzivom pričekati da se tlo još malo osuši? Hoće li će simbolički njezinim tajmingom “gađati” Putinov narativ velike pobjede nad nacizmom (8. svibnja), koji koristi kao ideološku platformu za osvajački rat protiv Ukrajine? Hoće li zaista pokušati komunikacijski odsjeći Krim, ili će glavna meta napada biti nešto drugo? To su pitanja za planere rata.

No 14 mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, neki su rezultati ipak poznati i prije ukrajinske proljetne protuofenzive. Ukrajina, uz velike žrtve, ali i značajnu zapadnu pomoć, korak po korak ostvaruje svoje državne interese. Osim što se uspjela suprotstaviti početnom ruskom blitzkriegu, vojno ojačati i prijeći u ofenzivne operacije, međunarodno je prepoznata i priznata njezina borba za oslobađanje iz nametnutog zagrljaja “ruskog svijeta”, potvrđeno je njezino pravo na pristup ne samo EU-u, već i NATO-u.

NEZAMISLIV SCENARIJ

Upravo je članstvo Ukrajine u NATO-u Rusija najodlučnije osporavala, a NATO joj donedavno nije želio izravno proturječiti. Nije vjerojatno da će rusko-ukrajinski teritorijalni sukob biti okončan brzo i odjednom, niti da će Ukrajina odjednom ostvariti kontrolu unutar svojih međunarodno priznatih granica. Ali danas je nezamisliv sporazum koji bi Ukrajini osporavao pravo na okupirane (Donbas) i anektirane(Krim) teritorije. Prije ruske invazije praktički se podrazumijevalo da je Krim za Ukrajinu izgubljen zauvijek.

Ukrajinska protuofenziva za Ukrajinu je prilika da u buduće pregovore o primirju uđe s više strateških važnih teritorija pod svojom kontrolom, odnosno s jačom vojnom pozicijom. Ista je ofenziva za Rusiju opasnost: ne samo od gubitka nadzora nad dijelom teritorija koji je okupirala, već i opasnost destabilizacije vojske koja gubi rat i opasnost aktiviranja unutarnjih tinjajućih sukoba. Neki već spominju Čečeniju.

Na međunarodnom planu Rusija je postala oslabljena, problematična, od Zapada izopćena država, što joj istočna i bliskoistočna savezništva ne mogu nadomjestiti. Bilo je otužno ovih dana gledati šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova kako u Vijeću sigurnosti UN-a u New Yorku pokušava otvoriti temu o globalnom miru, suočen s bojkotom, kritikom i podsmijehom predstavnika zapadnih država članica Vijeća sigurnosti.

Naime, Lavrov je gotovo dvadesetak godina svoje diplomatske karijere proveo pri UN-u u New Yorku kao ozbiljan diplomat, uvažavan i od protivnika. I prije protuofenzive Rusija je već izgubila rat protiv Ukrajine. Nakon protuofenzive bit će samo malo jasnije – koliko ga je izgubila.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari