Pratite nas

Gost Kolumne

Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu

Objavljeno

na

Hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’!?

Ako vjerujete hrvatskim institucijama i vijestima glavnostrujaških medija, hrvatska granična policija čvrsto drži pod nadzorom hrvatske granice i uspješno odolijeva pritisku migranata iz BiH, poput onoga najvidljivijega na graničnom prijelazu Maljevac. Premijeru Plenkoviću i njegovu ministru unutarnjih poslova u interesu je održavati takvu sliku jer ona podupire hrvatske ambicije o skorašnjem ulasku u sustav Schengena.

Ne mogu si pomoći, ali ja ipak više vjerujem svojim očima, svojim prijateljima i znancima, njihovim očima i spoznajama. A one kažu da su skupine migranata koji se nastoje dočepati slovenske (schengenske) granice, a onda Zapadne Europe, svakodnevica u Karlovačkoj županiji, osobito u Lici, Gorskom kotaru i dugoreško-ozaljskom području, zatim u Istri, oko Samobora…. Također kažu da su na svoje oči vidjeli da je aktualni migrantski prosvjed na bosanskohercegovačkoj strani graničnog prijelaza Maljevac samo predstava tijekom koje nekoliko stotina metara niže migranati vrlo organizirano, čamcima preko rijeke Gline, prelaze u Hrvatsku i zatim opet organizirano preko Kupe, Korane, Mrežnice, Žumberačkoga gorja i Plešivice uhodanim putovima dolaze do slovenske granice, gdje ‘nestaju’. Dok ih hrvatska policija čeka na mostovima, oni putuju čamcima.

Na rubu pucanja

Za one koji su sve to vidjeli na licu mjesta nema nikakve sumnje da organizirani dolazak migranata u Bihać i Veliku Kladušu, uz hrvatsku granicu, ima prešutnu organizacijsku potporu sarajevskih institucija, da netko vrlo izdašno financira njihov put u Europu, da su priče o ženama i djeci samo medijski ‘bomboni’ jer su devedesetak posto putnika muškarci, vojno sposobni, gotovo stopostotno bez ikakvih dokumenata o identitetu, da dolaze iz islamskih država od Pakistana i Afganistana preko Sirije i Iraka do Alžira i Nigerije.

Vjerujem onima koji su svojim očima vidjeli i gledaju da je situacija u Bihaću, Kladuši i okolici na rubu pucanja, da se domaće stanovništvo, mahom bošnjačko, osjeća sve ugroženije od tako velikog broja pridošlica, da ono što se možda prije tri-četiri mjeseca činilo kao izvor lake zarade – trgovina, najam soba, pa i pripomoć u ilegalnom prelasku granice – danas postaje ozbiljan sigurnosni problem. Nakon što padne mrak, kažu ljudi, migranti vladaju njihovim mjestima. Vjerujem i Muji Koričiću, novoimenovanom policijskom komesaru Unsko-sanskoga kantona, kad kaže da samo u tom kantonu trenutačno boravi oko četiri tisuće migranata i da je u posljednja četiri mjeseca evidentirano čak 250 kaznenih djela, od pokušaja ubojstva, silovanja, teških krađa i krađa automobila do provala. Vjerovala bih mu da je spomenuo i veće brojeve.

Destabilizacijski ‘hot spot’

No gotovo je nevjerojatno koliko hrvatska državna politika okreće glavu od tog problema koji će uskoro eskalirati. Milanovićeva je vlada s Angelom Merkel prije tri godine pozivala migrante da samo dolaze i prolaze granice, da za njih europski zakoni ne vrijede.

Zagovarala sam i tada drukčiji pristup: najprije nadzor nad vlastitim granicama, a onda pomoć onima kojima je potrebna koliko je moguće. I upozoravala na ono što se danas već događa: na promjenu zapadnoeuropskih društava i političku radikalizaciju. Ali, priznajem, Milanovićeva je vlada barem imala jasno stajalište o migrantima. Potpuno suprotno mome, ali jasno. Još u to vrijeme Hrvatska je dobila žicu na svojim zapadnim šengenskim granicama (Mađarska, Slovenija) koja će se svakim danom, kako se politika ‘otvorenih vrata’ pokazuje pogrešnom, sve više učvršćivati, a zajedno s njom tone i njezina glavna promotorica, kancelarka Merkel. Novi korak prema tome napravljen je je na lokalnim izborima u Hessenu.

Postupanje u aktualnoj migrantskoj krizi bit će jedan od važnih čimbenika koji će odrediti geopolitičku budućnost Hrvatske – uza stabilnu, ali konzervativnu Srednju Europu ili uz razbarušeni i vječno nestabilni Zapadni Balkan.

Zato je vrlo važno kako će se rasplesti ta migrantska kriza uz granicu s BiH: hoće li migrantski val koji postaje neizdrživ za Veliku Kladušu i Bihać biti vraćen onamo odakle je stigao – prema Sarajevu, uz afirmaciju pravne države i nalaženje načina da se pomogne ljudima kojima je to potrebno u skladu sa zakonima i vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Ili će Hrvatska ‘nevidljivo’ propuštati migrante prema zapadnoeuropskim zemljama, odakle će nam se vrlo brzo vratiti kao destabilizacijski ‘hot spot’. Kao što, uostalom, i planiraju oni koji drže ključeve njihovih putovanja.

Višnja Starešina
Lider/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Čudimo se aferama? Pa Milanović je ukinuo sigurnosne provjere dužnosnika!

Objavljeno

na

Objavio

Milanović se u svom mandatu osim ukidanja sigurnosne provjere za dužnosnike, zalagao i za smanjenje ovlasti predsjedniku RH. Štoviše, još 2015. predlagao je da se predsjednika RH bira parlament. Na taj bi se način još više minorizirala ionako gotovo slaba uloga predsjednika države kao korektiva vlasti, a što je mogućnost koja proizlazi iz izbornog mandata.

Brojne afere vezane uz, sada već bivšeg, Plenkovićeva ministra Lovre Kuščevića, zaprepastile su cijelu javnost. Ali i ponovno otvorile pitanje kako je moguće da osoba koja ima toliko repova iza sebe, uključujući i porezni dug, može obnašati dužnost ministra u Vladi?! Je li netko prije stupanja ministara na dužnost, a s obzirom na podatke koji će im tijekom mandata biti dostupni, napravio njihovu sigurnosnu provjeru?!

Nažalost, nitko to nije trebao napraviti, iz jednostavnog razloga što je 2012., dok je bio predsjednik Vlade, Zoran Milanović pogurao promjenu Zakona o sigurnosnim provjerama i gotovo potpuno iskorijenio sigurnosne provjere dužnosnika. Drugim riječima, aktualni pretendent na mjesto predsjednika države, u svom je premijerskom mandatu iznio Zakon po kojem ministri, njihovi pomoćnici ili državni tajnici ili neki drugi dužnosnici koje imenuje Vlada Republike Hrvatske, uopće ne trebaju imati sigurnosnu provjeru. Odnosno, ona se može provesti samo ako to ne zatraži čelnik tijela. Primjerice, za ministre bi provjeru trebao zatražiti predsjednik vlade.

Teško da je ovakav meki Zakon o sigurnosnim provjerama bilo tko donio i usvojio slučajno, bez posebnog cilja. Smanjenje postojećih sigurnosnih standarda i to s obrazloženjima da sigurnosne provjere dužnosnika opterećuju sustav i smanjuju učinkovitost rada sigurnosnih službi, kako su to tada objašnjavali, zvuči kao nesuvisla laž. Kao da su u pitanju tisuće dužnosnika pa bi se te provjere otegnule u nedogled. Sudeći po aferama koje su izbijale i za vrijeme Milanovićeve vlade, a onda i u kasnijim vladama, takve su zakonske izmjene samo omogućile da svatko može postati ministar.

Pa i porezni dužnici i drugi „muljatori“. Milanovićev šef kabineta Saucha optužen je da je preko lažnih putnih naloga otuđio preko milijun kuna, Slavko Linić bez problema je posjećivao Dubai u društvu s Jozom Kalemom, koji je pod istragom zbog teške porezne malverzacije, Anka Mrak Taritaš zaigrala se sa sredstvima za obnovu Gunje, Tihomir Jakovina ostao je dužan preko 150.000 kuna pa i oštetio državni proračun, šefica porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec bila je osumnjičena u više afera, Vesna Pusić, uostalom kao i Ivan Vrdoljak, zaboravila je unijeti potpuno imovinsko stanje u imovinsku karticu… I nisu bili jedini.

Jedna ministrica je službenom karticom na bankomatu podizala novac i trošila ga za svoje potrebe, a nekoliko lokalnih dužnosnika, na čelu sa županicom Marinom Lovrić Merzel, nizali su afere za aferom…

Slično se događalo i nakon odlaska Milanovićeve vlade. Sigurnosne provjere sasvim sigurno ne bi zaustavile sve nezakonitosti, ali bi neke ljude spriječile da budu u mogućnosti obavljati odgovorne državničke poslove. I da barataju povlaštenim informacijama. Zapravo, žalosno je da danas visoki državni dužnosnik možeš postati samo s potvrdom o nekažnjavanju?! Posljedice i te kako dobro znamo. No, da apsurd bude veći, za otkrivanje afera nisu zaslužni oni kojima je to posao (npr. Državno odvjetništvo) nego isključivo mediji. Zapravo, u današnje vrijeme, jedino se pod pritiskom medija smjenjuju loši „dečki“.

Milanović se u svom mandatu, osim za ukidanje sigurnosne provjere za dužnosnike, zalagao i za smanjenje ovlasti predsjedniku RH. Štoviše, još 2015. predlagao je da predsjednika RH bira parlament. Na taj bi se način još više minorizirala ionako gotovo slaba uloga predsjednika države kao korektiva vlasti, a što je mogućnost koja proizlazi iz izbornog mandata. Promjenom Ustava, odnosno smanjivanjem ovlasti predsjednika i njegovim izborom kroz parlament, otvorili bi vrata mogućnosti da predsjednik države postane stranački poslušnik koji je, recimo, dobio tek nekoliko stotina glasova. Za razliku od izravno demokratski izabranog predsjednika / predsjednice (tako je predsjednica Grabar-Kitarović godine 2014. izabrana s 1,2 milijuna glasova)!

Nije to prvi put da su se iz redova SDP-a čuli ili proveli prijedlozi vezani uz ograničavanje mogućnosti kontrole vlasti. Račan je 2000., uz populističku doskočicu kako treba štedjeti, promijenio Ustav i ukinuo Županijski dom koji tadašnja većina predvođena SDP-om nije kontrolirala. A zapravo, riječ je bila o tome da je Županijski dom, kao svojevrstan korektiv Zastupničkom domu, imao pravo veta na određene zakone i odluke, što vladajućima nije odgovaralo.

Zato ne treba čuditi da su građani, bez obzira na to s kojeg političkog spektra dolaze, podržali ideju predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, koji se založio za jačanje ovlasti predsjednika države pa i za pravo predsjednika da uloži veto na zakone koje smatra spornim dok ne prođu mišljenje Ustavnog suda. Naime, po sadašnjem sustavu, a to narod dobro zna, vladajuća većina može provesti što god želi, jer nema nikakvog primjerenog mehanizma kontrole.

Zar ne bi bilo normalno i pravno valjano da pri donošenju zakona, posebno onih koji se tiču ograničavanja prava građanskih sloboda kao što je referendum, postoji mogućnost kontrole vlasti?! Tko se god za to bude zalagao u kampanji za predsjedničke izbore, osvojit će simpatije javnosti, a i obrnuto.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Otvorena je ‘sezona lova na glavu’ predsjednice Kolinde Grabar Kitarović!

Objavljeno

na

Dok toplinski val za valom nemilosrdno zapljuskuje Hrvatsku zadnjih dana lipnja  što će se, kako kažu meteorolozi,  ciklično protegnuti i na početak srpnja, utješno je to što svi znamo da svaka meteorološka vremenska nepogoda neminovno prolazi pa će proći i ovaj toplinski udar koji je užario Hrvatsku. Hrvatsku je u političkom smislu dodatno užarila žestoka medijska rasprava o nadolazećim predsjedničkim izborima unatoč tome što su se službeno o svojoj kandidaturi izjasnila tek četiri predsjednička kandidata. Zoran Milanović, Mislav Kolakušić, Miroslav Škoro, Tomislav Panenić i po najnovijem Dalija Orešković. Usred vreline ljeta odlučili su započeti lov na svoje potencijalne simpatizere, odlučili su započeti lov i atak na glavu svoje prve konkurentice aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, koja još uvijek o svojoj možebitnoj kandidaturi želi ostati suzdržana, tajnovita i racionalna.

Vremenske nepogode neminovno prolaze, jer tako je valjda dragi Bog odredio, ali mržnja i brutalni seksizam uperen prema  ženi, supruzi, majci i predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović traje konstantno već više od pet godina i kad god se ponadamo da će tsunami mržnje, jala, seksizma i ljubomore konačno prestati, brutalnosti se samo pojačavaju i multipliciraju. Jedan od posljednjih izljeva u nizu takvih brutalnih spinova došao nam je sa twita notornog Drage Pilsla, pa bi ga  sigurno trebalo  komentirati s aspekta politologije i klasične psihopatologije. Evo što je usred toplinskog udara mržnje napisao notorni mentalno komunistički propagandista koji se hrvatskoj publici prodaje za nekakvog teologa.

”Ono, moraš biti totalna kretenuša, idiotkinja na kvadrat, baš gadura, da pravoslavnima, muslimanima i židovima na prijemu za Dan državnosti puštaš ljutog bojovnika Thompsona. Nedostajalo je samo da Dario Kordić blagoslovi piće i kanapeiće. OMG!!”, napisao je Pilsel na Twitteru.

Kako bi dokazali da ovaj rafal mržnje druga Pilsla nije proizvod toplinskog udara, već posljedica mentalno komunističkog stresnog poremećaja potrebno je vratiti se dvije godine ranije i citirati što je tada kazao nakon što je o novogodišnjim blagdanima predsjednica Kolinda Grabar Kitarović posjetila SAD-e. Citiram:

„Koliko je Čokolinda Grabež inače nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba sada, definitivno, dodati i to da je, ponavljam, i bezosjećajna gadura i parazit“!

Polupismeni propagandist Drago Pilsel, a polupismen je zato što ne zna da se entitetska imena gramatički pišu velikim slovom, pa onda lik koji si umišlja da je vrhunaravni moralni arbitar među kvazi novinarima na svom twitu Muslimani i Židovi piše malim slovom, ne odustaje od svoje gebelsovske propagandistike i danas je valjda svima kristalno jasno da se ovdje ne radi o poremećaju uslijed toplinskog udara već se radi o PTSP-u što je očito trajno stanje zamračenja uma. Ali ne radi se ovdje o klasično PTSP-u, u pitanju je MKSP, iliti mentalno komunistički stresni poremećaj, od kojega boluju svi Titoisti i zaluđeni neojugoslaveni. Drago Pilsel sam je sebe kao megafon postavio na čelo vučjeg čopora u kojemu istom žestinom zavijaju Krešo Beljak, Anka Mrak Taritaš, Peđa Grbin, Arsen Bauk, Vesna Pusić, Zoran Milanović i mnogi drugi. Svi oni zajedno, orkestrirano proglašavaju predsjednicu Grabar Kitarović hodajućom svjetskom sramotom. I tako već pet godina zaredom tsunami mržnje ne prestaje, multiplicira se i prelijeva na sve slojeve hrvatskog društva. Mentalni komunisti, neojugoslaveni i ostrašćeni Titoisti nikada predsjednici Kolindi Grabar Kitarović ne će oprostiti što je s Pantovčaka maknula njihovog partijskog i kućnog ljubimca Tita. Predsjednica je za bivšeg predsjednika Stjepana Mesića slučajna predsjednica i kao što za RTL tvrdi Mesić; „više se ne smije ponoviti slučajnost da ona osvoji svoj drugi mandat kao što je osvojila prvi“! Ta bulumenta Predsjednici   nikada ne će oprostiti što na glas pjeva „Zdravo djevo kraljice Hrvata“ ili himnu svetog Ivana Pavla „Krist na žalu“, što naglas s hrvatskim vjernim narodom moli Očenaš, što voli i poštuje domoljubne pjesme branitelja Thompsona, što je pokrenula inicijativu „Tri mora“, što je učinila sve da Hrvatska danas ima najveći međunarodni ugled u povijesti svog postojanja! Ne mogu joj oprostiti što je prava narodna predsjednica, jer je više od dvije trećine svog prvog mandata provela u bliskom kontaktu sa hrvatskim narodom i državljanima Republike Hrvatske na svim razinama dijeleći s njima i strahove i nade i uspjehe i neuspjehe. Kada se Vladimir Putin hrvatskim zahvatom bori s medvjedom, kada jaše polugol na konju kao onaj lik iz reklame za Old spice dezodorant, kada polugol u zaleđenoj rijeci lovi štuke, to je onda simpatično, a kada naša Predsjednica oduševljena u pobjedničkom zanosu zagrli naše srebrne vatrene, kada pokisla do kože poljubi predsjednike Macrona i  Putina onda je ona za mentalno komunističku bulumentu „hodajuća sramota“! Da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što iz zabludjelog uma Drage Pilsla ne misli ni predsjednik Trump, a još manje to misle najutjecajnije žene Svijeta koje su predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović izabrale za svoju predsjednicu! Zar doista netko može pomisliti da su onih milijun ljudi na ulicama diljem Hrvatske što su dočekali naše srebrne vatrene zlatnog sjaja također „hodajuća sramota“ jer su s istim emocijama, s istim oduševljenjem kao i naša Predsjednica zajedno s nama podijelili radost hrvatskih pobjeda? To mogu pomisliti samo pomračeni umovi koji će konačno i umrijeti u mržnji svog vlastitog srca i nestati u ropotarnici povijesti! I tako, dok toplinski meteorološki udari neminovno prolaze, mržnja prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je politička konstanta.

Poznato je da je upravo predsjednik Macron na marginama EU preslagivanja prije nekoliko tjedana predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović neformalno predložio za predsjednicu Europske komisije o čemu su pisale sve svjetske novine , dakle na čelnu poziciju same Europske unije. Predsjednik Macron i predsjednik Putin očito ne misle da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović „hodajuća sramota“ ili bilo što slično iz mrziteljskog repertoara Drage Pilsla, iz mrziteljskog arsenala gubitnika Ive Josipovića, poražene Jadranke Kosor, Stjepana Mesića  i ostalih kreatora hrvatskog pakla. Jadranka Kosor dala je novi nadimak Predsjednici, „onakojapucanamjesec“, a naravno, bez imalo sumnje mislila je na“ onakojalajenamjesec“!?

Danas smo na žalost živi svjedoci totalne etičke, moralne i duhovne dekadencije na velikoj pozornici političkog života u Hrvatskoj. Već opisani lijevi vučji čopori mrze Kolindu Grabar Kitarović, jer je po njihovom ukusu previše domoljubna, jer odvlači Hrvatsku iz balkanske kaljuže i pozicionira Hrvatsku na mjesto u međunarodnom poretku gdje  je Hrvatskoj prirodno staništa, jer Hrvatsku nezaustavljivo odvaja od bilo kakve mogućnosti stvaranja nekakve treće Jugoslavije. Istovremeno, ta silna „fabricirana“ mržnja u svojevrsnoj kvadraturi kruga prelila se na istomišljenike na tzv. desnom političkom spektru pa sada zajednički, iz naoko različitih razloga i jedni i drugi unisono cipelare predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.  Novoj hrvatskoj suverenističkoj desnici, koja ne shvaća da je nakon navodnog uspjeha na izborima za zastupnike u Europskom parlamentu tek u  pelenama novorođenčeta, silno smeta što Predjednica nije dovoljno domoljubna, nije dovoljno „ za dom spremna“, nekima smeta što nije dovoljno „ustaša“, smeta im što je u državnički posjet primila Aleksandra Vučića, što se nije jasnije izrazila o Istambulskoj konvenciji i Marakeškom kompaktu, smeta im Njen „savez“ sa Plenkovićevim HDZ-om kao da je mogla birati podršku neke druge stranke, izborne baze ili  infrastrukture i pitanje je trenutka kada će je ta samoprozvana desnica u povojima Predsjednicu proglasiti veleizdajnicom nacionalnih interesa, a samo zato kako bi preko dekapitirane glave Predsjednice ušićarili koji glas više i učvrstili svoju poziciju i svoje biračko tijelo koje objektivno ne postoji kao čvrsta činjenica. Dakle smeta im predsjedničino navodno nečinjenje, što me neodoljivo podsjeća ponovo na Dragu Pilsela i Ivu Goldesteina koji su za Stepinca tvrdili da nije dovoljno učinio za Židove pa zbog toga ne može biti proglašen Pravednikom među narodima. Očito za Stepinca ne vrijedi onaj kriterij, „ako spasiš jedan život spasio si cijeli Svijet“, pa analogno tome taj kriterij ne vrijedi ni za predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja je navodno mogla a nije učinila dovoljno i zato ju treba srušiti. I eto, u tom komplotu igre prijestolja u pomoć „desnici“ iznenada stiže Miroslav Škoro, kandidat koji je nakon svojevrsne selekcije i odabira između više kandidata rođen u osvetničkoj i mrziteljskoj kuhinji uvrijeđenih „frajli“. I nitko se ne pita, a gdje je gospodin Miroslav Škoro bio 1991. godine? To pitanje, koje je inače referentno za pravdoljubive desničare odjednom nije relevantno.

Poznato je da je prvi kandidat te bulumente koji je trebao imati zadatak raskoliti biračko tijelo Kolinde Grabar Kitarović bio Tomislav Karamarko koji je to razumno odbio čak i nakon što mu je rejting izmišljenog kandidata počeo naglo rasti u vodećim medijima! Zamislite te mračne umove koji su imali namjeru rušiti predsjednicu pomoću Tomislava Karamarka koji je srušio Milanovića i Josipovića i koji je ustoličio Kolindu Grabar Kitarović na Pantovčaku? I tako to biva u zemljici Hrvatskoj, urotnici i lijevi i desni na istoj su strani, naizgled ih vode potpuno različiti motivi, a rezultat bi trebao potpuno zadovoljiti i jedne i druge u svojevrsnoj antikolindovskoj velikoj koaliciji desnice i ljevice.

Miroslav Škoro je apsolutno legitiman i legalan kandidat za predsjednika Republike Hrvatske, kao što je legitiman i legalan kandidat Zoran Milanović i tu nije ništa sporno. Postavlja se samo jedno logično pitanje? Do kada će gospodin Miroslav Škoro koji slovi za gentlemana pristajati na besprizorno cipelarenje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i s lijeve i desne strane i do kada će tolerirati gebelsovštinu onih koji njega, navodno, iskreno podržavaju? Hoće li doći trenutak da se Miroslav Škoro upita koji su zapravo skriveni motivi što stoje u pozadini ove paklenske ljetne, ali i političke vrućine? I naravno, koja je uloga kandidature totalnog luzera Zorana Milanovića u ovoj otužnoj hrvatskoj priči? Kada će Miroslav Škoro shvatiti da se lijepe programske želje koje nam je odaslao putem youtubea kandidiravši se za mjesto predsjednika Republike ne će nikada ispuniti, jer za ispunjenje svog programa nema ni alate ni ovlasti? Svi alati i ovlasti trenutno se nalaze u rukama političkih partija! Kada će Miroslav Škoro shvatiti da je svojom kandidaturom, znajući ili ne znajući, zapravo znakovito ujedinio nelustriranu mentalno komunističku bulumentu i osnažio ideju i koncept velike koalicije koja će mu prvom prilikom, ako treba i dvotrećinskom većinom u Saboru promjenom Ustava srušiti snove o polupredsjedničkom ili predsjedničkom političkom ustroju? Kada će shvatiti da će ga neformalna ili formalna velika koalicija možebitnom promjenom zakona o referendumu i promjenom izbornog zakona svesti na totalni fikus, tako da više neće biti ni predsjednik ni pjevač? Jer kako mu je politika Sanaderovog HDZ-a s projektom „Milo moje“ preko Galićeve i Radmanove televizije pomogla da bude planetarno popularan zabavljač, tako će mu politika u obrani svojih stečenih pozicija onemogućiti  sva njegove inicijative, konačno mu zatvoriti  estradna vrata i ispljunit će ga kao prožvakanu žvakaću gumu.

Svima je jasno da se ovaj partitokratski model upravljanja Hrvatskom u neprincipijelnim koalicijama istrošio i da su potrebne nužne i korjenite promjene, osobito promjene izbornog sustava. No međutim, onaj koji pažljivo sluša „bilo svoga naroda“ treba razumno ocijeniti je li hrvatski narod spreman na revolucionarne zahvate ili je duboko shvaćajući trenutni odnos političkih i medijskih snaga skloniji politikama malih pozitivnih koraka bez rizičnih društveno političkih lomova koji bi mogli silno naštetiti našoj domovini. Treba imati na umu da svaka revolucionarna batina ima dva kraja! Snažno pozicioniranje Hrvatske u međunarodnoj zajednici svakako je prioritet i to će nužno donijeti pozitivne pomake u smislu boljeg života, pravednijeg i efikasnijeg pravosuđa, pomake u borbi protiv korupcije i klijentelizma. Hrvatska bez pomoći međunarodne zajednice nikada ne bi bila priznata i nikada ne bi bila država! Jedino upornim lobiranjem i brendiranjem Hrvatske, mogu se stvoriti uvjeti da međunarodna zajednica pomogne Hrvatskoj riješiti otvorena pitanja s našim susjedima, osobito sa Vučićevom Srbijom koja i nadalje vodi tihi rat i žele rat, s onima koji svoju političku budućnost grade na  povijesnim mitovima, animozitetima i mržnji. Tu domaću i međunarodnu zadaću, na tragu Tuđmanove doktrine, na tragu kršćanskih korijena i Stepinčevog osjećaja „bila svoga naroda“ predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je do sada, po mom skromnom mišljenju napisala za ocjenu pet. U uvjetima kada se za vrijeme njenog prvog mandata u Banskim dvorima promijenilo tri vladajuće garniture sa potpuno oprečnim politikama, a sve tri vlade su blokirale njene inicijative, bilo je pravo umijeće balansirati između tih političkih silnica, svidjeti se svima  i ostati svima vjerodostojan. Predsjednica nije stvarala ni principijelne ni neprincipijelne stranačke koalicije niti ima mandat i ustavne ovlasti miješati se u unutar stranački politički život. Predsjednica se nije naslonila na Andreja Plenkovića, već na poštene i časne članove HDZ-a! Predsjednica je uporno i sustavno stvarala koaliciju s hrvatskim narodom i zbog toga što je narodna Predsjednica izazvala je bijes odnarođenih mentalnih komunista koji su sada u koaliciji s kvazi desničarima i domoljubnim profiterima, na istom poslu njene dekapitacije !

Kazimir Mikašek-Kazo

Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari