Pratite nas

Pregled

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Objavljeno

na

“U Hrvatskoj su dvije države, jedna hrvatska, koja je stvorila našu državu i dobila rat te s druge strane – stara jugoslavenska, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura.

Pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije,” izjavila je u Bujici novinarka, publicistica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’ Višnja Starešina.

Na Z1 i partnerskim televizijama gostovala je povodom izlaska njezine nove knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – završni račun Haaškog suda’, na čijem se predstavljanju prije nekoliko dana okupilo više od 500 ljudi!

Jasno je rekla i da istragom o raketiranju Banskih dvora nisu prokazani glavni odgovorni!

“U istrazi o raketiranju Banskih dvora nema glave operacije Veljka Kadijevića, koji je sada mrtav, ali i Aleksandra Vasiljevića, koji je još uvijek živ, niti ima onog temelja i stopala operacije, a to su ljudi bliski hrvatskom državnom vrhu koji su u suradnji s vrhom KOS-a i Vasiljevićem znali gdje će se sastanak održati!

U istrazi nedostaju glava i dno! Nasmijao me osumnjičeni general Bajić koji je navodno, samostalno naredio operaciju iz Bihaća. Pa, već sljedećeg dana bio bi pred vojnim sudom da je djelovao samostalno!”

KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA SU SMIJEŠNE – GDJE JE NESTAO VRH KOS-a I NJIHOVI DOUŠNICI?! TKO IH TO U DORH-u ŠTITI?

Emisija je počela komentarom o kaznenim prijavama za nešto što se dogodilo prije 26 godina.

“To me natjeralo da se prisjetim što se sve u tom trenutku događalo, koji je bio kontekst, a onda me malo nasmijalo i dosta rastužilo,” rekla je Starešina i nastavila: “U Banskim dvorima u to vrijeme bili su predsjednik Tuđman i dvojica najviših civilnih dužnosnika raspadajuće Jugoslavije, od kojih je jedan formalno bio vrhovni zapovjednik njihove vojske (Mesić), a drugi je formalno bio šef ministru obrane Veljku Kadijeviću (Marković).

To je u najdoslovnijem smislu bio pokušaj vojnog udara, nakon kojeg je General-štab na čelu s Kadijevićem trebao preuzeti vlast. Poslije toga JNA, potpomognuta srpskim dobrovoljcima i paravojnim jedinicama, krenula je u brutalno osvajanje Hrvatske do zamišljenih granica ‘Velike Srbije’.

Tri dana nakon raketiranja, tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, izdaje naređenje o osnivanju logora JNA za ratne zarobljenike koji su kasnije osnovani i u Srbiji, BiH te na okupiranim dijelovima Hrvatske, uključujući logor Staru Gradišku.

Akt napada na Banske dvore bio je akt kojeg je jedini mogao zapovijediti general Kadijević, a pripremiti jedino njegov pomoćnik za obavještajne poslove Vasiljević! I sada Vasiljević nije na udaru DORH-a, znači, netko je izostavio vrh KOS-a, kao i njihove doušnike!”

Gošća emisije u studio je donijela dokument kojim potkrepljuje svoje tvrdnje, a riječ je o papiru kojeg je u posjedu imao i Haaški sud, ali i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Potpisao ga je ‘komandant’ 5. banjalučkog korpusa JNA, general Vladimir Vuković. Iz dokumenta se jasno vidi da je Vasiljević znao za sve aktivnosti JNA protiv Hrvatske i da su sve naredbe dolazile od vojnog vrha iz Beograda.

DR. HARRIS: BRITANIJA NE BI PRIHVATILA PRESUDE PO OVAKVIM STANDARDIMA!

U emisiji su pušteni dijelovi izlaganja dr. Robina Harrisa s promocije knjige Višnje Starešine. Govorio je o hrvatskim žrtvama muslimansko-hrvatskog građanskog rata, pohvalio je predsjednika Tuđmana i njegovu politiku prema BiH, rekao da je Haaški sud zakazao, ponajprije jer nije osudio Miloševića i jugoslavenske vojne vlasti te Srbiju… Dr. Harris je vrlo kritički govorio o Haaškom sudu i naročito – sucima, istaknuo da se HVO borio protiv mudžahedina, a kritičan je bio i prema britanskoj politici koja bi, kako kaže – bila drukčija da ju je vodila lady Thatcher.

Riječ je o jednom od dugogodišnjih najbližih suradnika britanske premijerke Margaret Thatcher, uglednom povjesničaru, piscu i publicistu. Harris je doktorirao na Oxfordu, a poznati su njegovi antikomunistički i konzervativni politički stavovi. Kada se 90-ih trebalo izboriti za hrvatski interes u britanskom političkom i javnom prostoru, svi su dolazili upravo kod njega. “On se tih godina inficirao hrvatskim virusom,” rekla je Starešina, dodavši da je upravo dr. Harris 2006. godine napisao najrelevantniju povijest Dubrovnika, ali i biografiju kardinala Stepinca, objavljenu na engleskom i na hrvatskom jeziku…

“Dr. Harrisa od većine hrvatskih povjesničara razlikuje ne samo njegova oxfordska diploma i doktorat te propitkivački način prema svakoj datosti, nego samosvojno i slobodno razmišljanje o stvarima koje vam pokušavaju nametnuti kao obvezujuće mišljenje i optužnicama koje nemaju uporište u činjenicama.

Zanimljivo je i to da je rekao da Velika Britanija ne bi prihvatila presude po ovakvim standardima! Haaški sud u javnom prostoru uspio je nametnuti sebe kao nedodirljivog djelitelja pravde koja je iznimno karikaturalna,” kazala je Starešina.

BLOKADE NA FACEBOOKU – DIO SPECIJALNOG RATA

Hrvatska je pod neviđenim udarom na slobodu misli, što su pokazale i blokade istaknutih pojedinaca i mnogih medijskih stranica od strane Facebooka. Je li naša nacionalna sigurnost zakazala, zanimalo je voditelja.

“Blokade na Facebooku uistinu su akt specijalnog, hibridnog i virtualnog rata. Hrvatska ne bi trebala samo objavljivati da se protiv nje vodi takav rat, nego sigurnosni sustav mora osigurati zaštitu od takvih napada i poduzeti protuakcije! Ne vidim konkretne odgovore prema vjerojatnim pokretačima tih napada, iz čega proizlazi da je sustav nacionalne sigurnosti zakazao,” bila je kategorična gošća Bujice.

U svojoj knjizi Starešina posebno poglavlje posvećuje ratu u srednjoj Bosni.

“Smiješno je govoriti o agresiji u srednjoj Bosni gdje je Armija BiH ojačana mudžahedinskim postrojbama bila dominantna. Govorimo o području koje je bilo izolirano s juga, a humanitarna pomoć dolazila je samo planinskim putevima. Lašvanska dolina bila je izolirana enklava, stoga je groteskno spominjati sudjelovanje hrvatskih snaga, pri čemu je priča o ‘agresiji’ izfabricirana i izvučena iz konteksta,” rekla je gospođa Starešina i dodala da je naša diplomacija zakazala kada je u pitanju objašnjavanje svijetu svega onoga što se događalo u BiH.

‘MALA PTICA’ KOS FORMIRALA JE DUBOKU DRŽAVU!

Dodala je kako bi činjenica da je Armija BiH htjela izaći na more, prvenstveno kroz akciju ‘Neretva 93’, trebala svijetu biti poznata isto kao i to da je Jugoslavija osnovana u Jajcu 29. studenoga. Međutim, svijet to ne zna jer dio naše diplomacije nije radio ništa, a drugi dio je radio – protiv države. Starešina je u tom kontekstu prozvala Vesnu Pusić jer je Hrvatsku nazivala agresorom i u Saboru, ali i u svojoj knjizi ‘Demokracije i diktature’ koja joj je bila referenca u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a.

“To je samo vrh ledenog brijega! Od ’95 kao da imamo dvije države u Hrvatskoj. Jednu hrvatsku, koja je stvorila našu državu i dobila rat i staru jugoslavensku, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura, koja pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije, ali koja cijelo vrijeme djeluje na taj način da svakome vani morate objašnjavati što su radili mudžahedini u BiH, kakva je bila politika Alije Izetbegovića itd… Jugoslavenska državna struktura apsolutno je dominirajuća u formiranju vanjskih i informacijskih politika.

‘Mala ptica’ KOS formirala je duboku državu, oni djeluju promovirajući teze te mreže. Prije 35 godina uspjeli su se ustrojiti kao nad-državna mreža i to možete vidjeti po rezultatima. Ako danas morate objašnjavati što je to raketiranje Banskih dvora i ako dobivate neki uradak DORH-a u kojem nemate ni vrha ni dna nego se sve spušta na ‘nestašluk’ jednog zapovjednika zrakoplovne baze, onda znači da Hrvatska nije ustrojena tako da bi bila država!”

U emisiji su izneseni podaci iz novog broja Hrvatskog tjednika da je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić haaškim istražiteljiam dao 1.100 dokumenata iz Šuškovog kabineta, ‘drukao’ sedam brigada HV-a čiji su se pripadnici borili na području BiH, a dali su im i izvode iz PBZ-a o financiranju hrvatskih vojnih operacija u BiH.

ARHIVI PREDSJEDNIKA I HVO-a BILI SU VELIKO SAMOPOSLUŽIVANJE!

“Nakon 2000. godine, svi hrvatski arhivi uključujući i onaj predsjednički te HVO-a postali su veliko samoposluživanje za haaško tužiteljstvo! U svojim memoarima čak i šefovi njihovih istražiteljskih timova podsmjehivali su se takvom nezabilježenom slučaju u povijesti suverenih država! Namjere Haaškog tužiteljstva mogle su se vidjeti već od ranih postupaka ’96/’97, što znači da je kohabitacijska struktura Mesića i Račana morala biti duboko svjesna nečasnih namjera tužiteljstva.

Hrvatska je tada već imala presudu o subpoeni koju je dobila djelomično i kojom su se mogli izuzeti pojedinačni dokumenti, no, Hrvatska se na nju nikad nije pozvala! S druge strane, Srbija je vrlo obilno koristila mogućnosti koje je pružala ta presuda, selektirala je dokumente, navodila je istrage u smjeru u kojem je željela… Tu je riječ o udruženom aktu denunciranja i montiranja odgovornosti.”

Višnja Starešina komentirala je i Antu Nobila koji zajedno sa Bošnjacima sada priprema tužbe protiv RH.

“To nije ništa novo. Nobilova neslavna uloga je konstanta još od trenutka kada je u svojoj završnici, osobito u žalbenom postupku, obrana Tihomira Blaškića koju je vodio, postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgvornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni kao obliku hrvatske samouprave i hrvatskom državnom vrhu – pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima,” jasna je bila gošća Bujice.

VUKOVAR – NAJVEĆA SRAMOTA HAAŠKOG SUDA; VASILJEVIĆ – PRIVILEGIRANI SVJEDOK CARLE DEL PONTE!

U svojoj knjizi bavila se i Vukovarom: “Vukovar je jedna od najvećih groteski i sramota Haaškog suda! Sve se počelo događati na suđenju Miloševiću… Kada je Carla Del Ponte trebala dokaze protiv njega, ušla je u suradnju s bivšom KOS-ovom mrežom i oni su joj pribavili i dokaze i svjedoke. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u optužnici Miloševiću imenovani je sudionik UZP-a s konkretnim optužbama poput kontrole nad paravojnim jedinicama i lokalnim vlastima.

Dio tužiteljstva htio je sve staviti na optuženičku klupu i to bi bio uspjeh Haaškog suda, ali sklona političkim komprosima, balansirajući između političkih interesa velikih sila, Del Ponte je Vasiljevića prihvatila kao jednog od glavnih priviligiranih svjedoka tužiteljstva! Tu stvari počinju ići u drugom smjeru, nakon toga je odgovornost za zločine u Vukovaru uništena, a slučaj vukovarske bolnice preimenovan je u Ovčaru i odbačena je odgovornost od KOS-ove strukture na paravojnike. Nekoliko transkripata i osobnih svjedočenja potvrđuju da je Vasiljević noć prije evakuacije ranjenika bio u Vukovaru, odnosno u terenskom stožeru KOS-a u Negoslavcima…”

Dodala je i kako su ljudi koji su izravno bili uključeni u organizaciju zločina na Ovčari kasnije premješteni u Banju Luku, a sada neki od njih izravno rade na optužnicama protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Bujanec je dodao kako su neki oficiri KOS-a koji su sudjelovali u napadu na Vukovar i bili u stožeru u Negoslavcima, kasnije otišli u Bosnu i priključili se samom vrhu Armije BiH.

Na pitanje voditelja zašto i Hrvatska ne proglasi univerzalnu jurisdikciju i tako uvede pravnu ravnotežu u progonu srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca, Starešina je zaključila:

“Hrvatska je uvijek imala mogućnost pokrenuti istrage, procesuirati zločince i tako uvesti ravnotežu! Srbija je proglasila univerzalnu jurisdikciju 2003. u sklopu operacije koju su vodili Vasiljević i njegova struktura u otklanjanju odgovornosti od JNA, KOS-a i srpskog vrha, a to je u Hrvatskoj otkriveno tek kada su uhitili Tihomira Purdu, sedam godina kasnije!”

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

 

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Velimir Đerek Sokol nesebičnim srcem i hrabrošću spojio je Vukovar i rodni Imotski

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Đerek Sokol nesebičnim srcem i hrabrošću spojio je Vukovar i rodni Imotski. O zadnjim danima njegovog života i njegovoj junačkoj borbi u Vukovaru za 24sata.hr govori njegov suborac Ivan Anđelić Doktor

Ususret obljetnici vukovarske tragedije 24sata.hr donosi priče o tri malo poznata vukovarska junaka. Prva priča je o Velimiru Đereku Sokolu, mladiću koji je ostavio lijepi posao u Zagrebu i otišao se boriti u pakao Vukovara gdje je i ostavio svoj mladi život. Imao je tek 26. godina…

Vukovarski heroj, junak Sajmišta, Imoćanin Velimir Đerek Sokol nije dugo razmišljao kad je vidio da je njegova domovina napadnuta. Već u svibnju 1991. godine priključio se vojsci i stavio na raspolaganje domovini.

Rođen 14. kolovoza 1965. godine u Vinjanima Gornjim kraj Imotskog djetinjstvo i mladost je proveo u rodnom kraju, a sudbina ga je odvela u razrušeni Vukovar.

Ivan Anđelić -Doktor (62), Sokolov suborac, prisjetio se dana kojih je proveo sa svojim neprežaljenim ratnim drugom.

U Vukovar 27.rujna dolazi veća skupina dragovoljaca iz nekoliko hrvatskih gradova. Nakon nekoliko dana Doktoru dolazi jedan mlađi čovjek odjeven u novu američku maskirnu odoru i govori mu kako je on tu već nekoliko dana i da ga je poslao ministar Gojko Šušak da mu šalje prave i istinite informacije

– Znači, njega Šušak šalje, to mi je rekao, kao svog izvjestitelja koji će mu slati prave i istinite informacije iz Vukovara. I on dolazi, nikome se ne javlja, nego dolazi s tim dragovoljcima 27.-og i snima situacija četiri, pet dana.

I dolazi on tako jedan dan do mene. Sjedne do mene dok sam ja za minobacačem i pita me: Ti si Doktor? Odgovaram mu: Jesam. A on će meni:  Mene Šušak poslao u Vukovar. Pogledam ga i kažem: Baš tebe? A on: Baš mene.

‘Jedini je imao direktan kontakt sa Šuškom’

I ja ga gledam, ima pancirku, ima novu američku uniformu, šta ću, zovem odmah zapovjednika Ivicu Arbanasa i kažem mu da dođe. Obojica ga gledamo, postavljamo mu puno pitanja. On se smješka, polako nam objašnjava, otkopčava jaknu i pokazuje potpuno novu pancirku. Ja sam imao onu laganu američku gotovo poderanu, Arbanas onu tešku policijsku, a takvu kao što je bila njegova još nikad nismo vidjeli – prisjeća se prvog susreta s Sokolom Ivan Anđelić Doktor.

I kaže njemu Arbanas tada, priča nam Doktor, da on tu pancirku stavi na ogradu, pa da se vidi koliko je zapravo dobra. Sokol, uvjeren u kvalitetu, skine je i stavi na željeznu ogradu.

– Arbanas tada opali s M15 Coltom 5,56 mm i probije je. Nije mu bilo drago, mislio je da je jača i da će nam dokazati da je bolja od naše. I ja ga tu istu večer odvodim u Štab i on je sa Šuškom iz Štaba priča telefonski. Jedino je on imao direktan kontakt s njim – ističe Doktor te nastavlja priču:

– U jednom od jačih napada na Sajmište, 2.listopada uspješno smo se obranili, ali uz velike žrtve, mnogo je bilo ranjenih i poginulih, među kojima i heroj Sajmišta, zapovjednik satnije Petar Kačić.

Naš novi prijatelj Vele, kako se predstavio, bio je idealan da preuzme Motorolu i zapovjedništvo umjesto Kačića. Nije imao izbora.. Najviše je vremena proveo sa mnom, ispitujući me o neprijateljskim snagama i našim mogućnostima, možemo li se pomaknuti, zauzeti položaje od neprijatelja. Sam je sebi odredio ime na Motoroli, Sokol.

Kad bismo odbili neki napad, ja sam neprijateljske vojnike pozivao da šalju nove snage i da slobodno pokupe svoje poginule koji su ostali na našem području jer tada nećemo pucati na njih. Takvim razgovorima sam dizao moral našim braniteljima, prikazujući veličinu naših snaga – prisjeća se Doktor.

A njegov novi mladi prijatelj stalno je uz njega.

– Sve akcije bio je uz mene, pratio me svugdje, bio je inteligentan i sposoban momak, sve ga je interesiralo, ali se nije pravio pametan. Došao je na novi teren, sve bi pitao i pamtio. Morali smo četnike stalno zastrašivati i zavaravati, a  bistri Sokol je odmah skužio moju igru – naglašava Doktor.

‘Ovdje tvoj Sokol sa 6 stotina Imoćana!’

Da je Sokol znao kako i kad ispravno reagirati potvrđuje je i epizoda kad je Doktora početkom listopada Šljivančanin pozvao na predaju.

– Rekao je preko megafona: “Ivane Anđeliću – Doktore  ja sam profesionalni vojnik, oficir, danima pratimo vaš rad, nemate teoretske šanse. Izađite s podignutim rukama, odložite naoružanje, bit će vam suđeno po jugoslavenskom zakonu. Mnogi će spasiti glavu, ali, na žalost, mnogi će platiti glavom”.

Motorolom sam mu odgovorio: “Profesionalni vojniče, oficire, je*** ti mater četničku! Moje ime i prezime znaš, a ti se predstavljaš kao profesionalni vojnik, oficir. Što se ti ne predstaviš? Kad te ubijemo podignut ćemo spomenik neznanom junaku. Pakuj tu čergu i u tri pi**e materine preko Dunava”. E u tom trenutku je trebalo uvjeriti neprijatelja da je u Vukovaru velik broj hrvatskih branitelja, iako je to bila potpuna laž, ali moj pametni Sokol upada u tom trenutku: ‘To lipi moj doture! Ovdje tvoj Sokol sa 6 stotina Imoćana!’ Ma kakvih 600 Imoćana, on sam stoji. Ali panika se stvorila u neprijateljskim redovima  – govori nam Doktor.

– Znate, on je u mene gledao kao u Boga, a on je meni značio ufff… neopisivo puno – i danas s tugom u glasu govori Doktor o svom mladom suborcu Sokolu.

– I nastavljaju se sve jači napadi na naše položaje, najviše topništvom., Pa svaki dan imamo mnogo mrtvih i ranjenih. Odlazimo u štab pokušavajući dobiti ministra Šuška, reći mu da ovako ne možemo još dugo izdržati.

U večernjim satima 12. listopada odlazim po potrebne zalihe streljiva kojeg je bilo sve manje. Nisam se zadržao ni pola sata, kad ugledam svoje suborce u dvorištu okupljene oko mrtvog Sokola. Josip Šijaković mi je rekao da su bili skupa i da se Vele želio oprati malo u dvorištu kod bunara, skinuo je košulju i počeo se prati kada su počele padati granate.

Josip je rekao da se skloni, ali Vele je samouvjereno bez straha govorio: Vidiš da prebacuju, neće oni mene’ i nastavio pranje. Josip se sklonio, ali brzo se vratio i vidio ga kako leži. Nije čuo nikakve jauke iako je bio 5 metara od njega. Dvije velike rane na glavi u predjelu sljepoočnice i velike prijelome potkoljenice. Smrt je bila trenutna –  objašnjava nam Doktor.

‘Nismo mu ni prezime znali’

Doktor zapovijeda da ga stave na nosila i odmah ga odluči nositi u Štab.
–  Velu smo stavili u prtljažnik golfa, a noge su mu visjele van. Došao sam u Štab i rekao Jastrebu Borkoviću da je mrtav. Nastao je muk, pitali smo kome ćemo javiti da je mrtav. Ime mu je Velimir, zovemo ga Vele, sam sebi je dao kodno ime Sokol, iz naših razgovora sam saznao da je odrastao sa Zvonom Bobanom u Imotskom i da je radio u hotelu Esplanada u Zagrebu. Ostale podatke nikad nismo ni spominjali – prisjeća se Doktor.

Trebalo se stoga vratiti na Sajmište po košulju, jer su pretpostavljali da valjda ima nešto u njoj i možda će pronaći neke dokumente.

– Odlazim sam, jer nitko neće sa mnom, tko bi se i nudio, eto, samo mi Vele pravi društvo u prtljažniku Golfa.  I zaista, u košulji je bila osobna te smo odmah sve saznali i javili majci Zorki u Vinjane Gornje. I ja tako dalje vozim svog Sokola u Komunalac preko puta bolnice jer su se u tom dvorištu su se skupljali naši mrtvi.

Kad sam vidio da nemaju sanduka, nego mrtve samo motaju u foliju i stavljaju papirić, nisam ga htio ostaviti. Vozim ga potom u bolnicu i doktorici Bosanac govorim da hoću da se za njega napravi sanduk, da ga se sutra pokopa na malom groblju preko puta bolnice – nastavlja priču o svom Veli, imotskom Sokolu, Ivan Anđelić Doktor.

‘Četnici nikad nisu saznali da su Sokolovi poginuli’

Ostavlja uz njega osobnu iskaznicu. Vraća se na Sajmište i razmišlja što će četnici sutra reći kad shvate da onog umiljatog, staloženog, dalmatinskog govora koji bi uvijek započinjao s ‘Lipi moj’, više nema…

– Razmišljajući pada mi na pamet da imam jednog dragovoljca iz Sinja, zove se Ivan Poljak. Objasnim mu što treba, dam Motorolu i kažem: ‘Ti si sad Sokol’. Zapovjednik Arbanas to prihvaća. Nažalost, i drugi Sokol pogiba 6. studenog, ali četnici nikad nisu saznali da su Sokolovi poginuli. Nikad nisu otkrili, tražili su imotske i sinjske sokolove i nakon što je grad pao.. – govori nam Doktor te ističe kako mu je Sokolova majka Zorka nakon što su se upoznali do kraja života govorila: ‘Ti si moj drugi sin’.

Nakon izlaska iz Vukovara Arbanas, Perić i Doktor odlaze kod ministra Šuška. Doktor mu tada pokazuje malu sliku koja je bila u košulji uz osobnu iskaznicu.

– Upitao sam ministra poznaje li ovog čovjeka. Nije ništa rekao, samo je kimnuo glavom. Ja mu tada govorim: ‘Ja sam ovog čovjeka vodio u Štab kada je s vama razgovarao, ja sam ga i mrtvog odnio’. Nisam imao snage više išta reći, a ni ministar, samo se mogla vidjeti velika tuga i suze u očima nas obojice – priča Ivan Anđelić Doktor, i pokazuje nam rijetku snimku na kojoj je s Arbanasom i Sokolom i s još jednim suborcem te nam govori: Ma vidi mog Sokola, vidi tu drsku, buntovnu facu!

‘ Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već u Vukovaru’

Velimir Đerek Sokol je ekshumiran, evidentiran, a posmrtni ostaci prebačeni su u njegove Vinjane Gornje. Pokopan je uz vojne počasti u Vinjanima 23. svibnja 1998. godine. U njegovu čast je igralište u Vinjanima Gornjim nazvano Velimir Đerek – Sokol.

U ožujku 2016. godine u Vukovaru razbijena je spomen ploča Sokolu, gdje su je 2011. godine na 20. obljetnicu pogibije hrabrog Imoćanina postavili UDVDR Imotska krajina i Grad Imotski.

Ploča je obnovljena  i postavljena na Dan državnosti iste godine. Njegova sestra Rajka Mikulić tom prilikom održala je govor, a između ostalog je rekla:

– Dvadeset i pet je godina prošlo od onoga poziva, jednoga vrelog ljetnog dana 1991. godine, još tako živog u sjećanju, kada me moj Vele, moj Sokol, a usuđujem se reći da nije samo moj, jer on je bio simbol svih domoljuba,  nazvao i rekao: „Sestro, ja odlazim u Vukovar“! “ Vukovar, zašto u Vukovar?“ S jedne strane ostala sam zatečena, a s druge nimalo iznenađena! Ipak sam ga sebično pokušala odgovoriti. A on, onako hrabar, lijep i stasit kakav je bio, reče: „Sestro, Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već na njezinim granicama!“ – kazala je Sokolova sestra koja je pokušala razuvjeriti brata da ne ide u Vukovar. Uzalud..

(24sata.hr)

 

Kad te pozva Domovina, na branik njen si stao, dao si joj srce svoje

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Penava: U Vukovar su dobrodošli svi koji dolaze poštovati žrtvu grada

Objavljeno

na

Objavio

Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, poručio je kako su na ovogodišnjem obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara dobrodošli svi koji dolaze poštovati žrtvu grada i izraziti pijetet, javlja N1.

Upitan odnosi li se to i na Vladimira Šeksa, dijelove iz čije se knjige čitalo na prošlomjesečnom prosvjedu, Penava je istaknuo kako sa Šeksom nema problema.

“Naravno da je dobrodošao, on je počasni građanin Grada Vukovara, on je spominjan na prosvjedu u kontekstu čitanja citata iz njegove knjige, gdje je izrazio svoju frustraciju zbog činjenice da su ljudi koji su počinili ubojstva pušteni. Svatko tko je slušao iole kontekst priče, u tom je kontekstu naveden ovaj citat. Žalosna je činjenica da je i u knjigama konstatirano da su zločinci pušteni na slobodu bez zaslužene kazne”, zaključio je vukovarski gradonačelnik.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari