Pratite nas

Kolumne

Višnja Starešina: Viktor Orban ne osvaja Hrvatsku kartama, nego Inom, LNG-om, željeznicama…

Objavljeno

na

U domaćoj državnoj eliti još nije došlo na red dublje pitanje o stvarnim mađarskim ambicijama prema Hrvatskoj kao što nisu došle na red ni ambicije bližih i daljih susjeda i politike i njihova ostvarivanja: Talijana, Slovenaca, Austrijanaca, pa čak ni Srba

Mađarski premijer Viktor Orbán u posljednje se vrijeme često igra povijesnim kartama: što na društvenim mrežama, što na spomenicima. I na svakoj mu Mađarska ispadne prilično veća od ove današnje.

Najnovija Orbánova karta prijepora osvanula je na ‘Mađarskoj kalvariji‘, velebnom spomeniku koji je ovih dana podignut ispred mađarskog parlamenta, a u povodu stogodišnjice potpisivanja sporazuma u Trianonu (dvorac u Versaillesu) kojim je u mirovnim aranžmanima nakon Prvoga svjetskog rata Mađarska izgubila dvije trećine dotadašnjeg teritorija.

Pedantni su na njoj izbrojili 12.500 gradova, sela, općina koji su prije Prvog svjetskog rata pripadali Mađarskoj, a danas su dijelovi Austrije, Slovačke, Rumunjske, Ukrajine, Srbije i, dakako – Hrvatske. I sad je ad hoc pitanje: kako reagirati na Orbánove igre kartama? A ono dublje pitanje jest: je li i koliko je opasan taj Orbánov nacionalni sentiment koji kartografski poseže za teritorijima susjednih država i vraća sjećanja na povijesne sporove, utjecaje, sukobe?

HDZ, SDP i Škoro na mukama

Na prvo pitanje u Hrvatskoj se odgovori traže na razini političkih sklonosti ili nesklonosti Orbánu i srednjouropskoj orijentaciji Hrvatske. Tako će politička ljevica (SDP), koja je tradicionalno sklonija zapadnobalkanskoj nego srednjouropskoj orijentaciji Hrvatske i sklonija internacionalizmu nego suverenizmu, jedva dočekati Orbánove povijesne karte tražeći oštre reakcije protiv ‘HDZ-ova prijatelja’ ili ‘Plenkovićeva prijatelja’ Orbána.

Politički desni centar (HDZ) nastojat će minorizirati Orbánove igre kartama, ne želeći kvariti odnose s Mađarskom koja nam je od početka devedesetih do danas uvijek bila pouzdana politička saveznica. U nelagodi se pak u takvim prigodama nađe tzv. suverenistička politička desnica, kojoj je Viktor Orbán uzor europskog državnika. A onda odjednom uzor stane iza karte ‘velike Mađarske’ uz natpis ‘Rijeka – Mađarska do mora’.

Szijjarto: Fake news tvornice preko svojih laži ne libe se okrenuti narode jedne protiv drugih

Taj obrazac hrvatskih političkih reakcija na Orbánove karte ponovio se i ovog puta, u povodu kontroverznih poruka spomenika Trianonskog sporazuma. Bernardić bi snažno osudio. Plenković, koji nikako nije Orbánov politički istomišljenik, ali svjestan je koliko mu je Orbán koristan i povremeno potreban, nastojao je minorizirati slučaj. Suverenisti nisu znali što bi. Na kraju je izabrano, prema mome sudu, najprikladnije rješenje: Hrvatska je zatražila objašnjenje i za sve je kriva postala – pogreška u prijevodu. Ali ključni je problem ostao netaknut, piše Višnja Starešina / Lider media

U hrvatskoj državnoj eliti (bez obzira na političku opciju) još nije došlo na red ono dublje pitanje o stvarnim mađarskim (i Orbánovim) ambicijama prema Hrvatskoj, o tome jesu li i koliko su suprotne hrvatskim nacionalnim interesima te kako im se suprotstaviti. Kao što nisu došle na red ni ambicije bližih i daljih susjeda i politike i njihova ostvarivanja: Talijana, Slovenaca, Austrijanaca, pa čak ni Srba, s kojima imamo nedavni ratni sukob. I, dakako, ne postoji suvisao strateški hrvatski odgovor na te ambicije koje se danas ne ostvaruju oružjem i osvajanjima teritorija, već politikama, investicijama, novcem i stvaranjem zona utjecaja.

Sva Orbánova savezništva

Viktor Orbán ​sušta je suprotnost hrvatskom odnosu prema vlastitim nacionalnim interesima. Prije nego što se počeo javno igrati povijesnim kartama (slijedeći kontinuitet mađarske državne politike), činio je mnogo da ojača mađarsku poziciju i utjecaj u susjednim državama, na tragovima povijesne nostalgije.

To podrazumijeva širenje utjecaja u energetici, širenje utjecaja u gradnji prometne infrastrukture, ulaganje u kulturu i sport i jačanje utjecaja preko mađarske zajednice u susjednim državama. Pritom je koristio baš sva raspoloživa globalna i lokalna savezništva: sa SAD-om u obrani, s Rusijom u energetici, s Kinom u prometnoj infrastrukturi; najbolji je s Plenkovićem, ali najbolji je i s Vučićem…

Zato Orbán danas drži ključeve Ine, ključeve izvedivosti LNG-a na Krku, s Vučićem dogovara gradnju ‘kineske’ željeznice koja će povezati grčke luke s Budimpeštom i ostatkom sjeverne Europe, s Talijanima radi na Trstu kao glavnoj srednjouropskoj luci, sa Slovencima na Kopru kao glavnoj luci za rasute terete…

A Hrvatska sve više postaje energetska i prometna crna rupa, energetski ovisna o Rusima i Mađarima, s lukama u Rijeci i Pločama koje propadaju, bez modernizirane prometne povezanosti sa srednjouropskim zaleđem… I tko nas onda vuče u prošlost? Ambiciozni Orbán ili nacionalno neambiciozni domaći upravljači?

Višnja Starešina / Lider media

Viktor Orban uvjerio Plenkovića da Mađarska ne svojata dijelove Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Oglasi

Komentari