Connect with us

Religija i Vjera

Vjera i znanost – dva krila za dobar let!

Objavljeno

on

Foto: Jacques Le Henaff, Unsplash

IZA HORIZONTA ZNANOSTI

U kolektivnoj svijesti čovječanstva jasno je da naš materijalni svijet, tijelo i psiha, nipošto nisu sam Život nego tek njegova vidljiva komponenta. S druge strane, prirodne znanosti uvijek toliko napreduju koliki su im trenutni obzori tehnoloških mogućnosti i trude se, sa svojih pozicija, otkrivati tragove zapisa stvaranja u prirodi. Recentna otkrića početka 21. stoljeća doista nas ostavljaju bez daha, a iza njihovog horizonta nas nesumnjivo čekaju mnoga iznenađenja. Npr., činjenica postojanja „Tamne“ tj. nevidljive tvari u svemiru koje, čini se, ima znatno više nego vidljive. Što je to, čemu služi, kako utječe na postojanje?

Nadalje, kvantna fizika kroči prema potvrdi teorije da nezamislivo sićušne strune čine elektrone te da oni nisu nedjeljive čestice kako se donedavno mislilo. Time se otvaraju doista nevjerojatne promjene s dosadašnjeg poimanja 4 osnovne dimenzije (prostor-vrijeme) na najmanje desetak, a moguće i više takvih dimenzija. Tako se naslućuje da ovaj naš Svemir koji je iz ljudske, bolje reći – perspektive buhe, neizmjeran, nije jedini nego postoji Multisvemir. Kakvo je to samo čudo: ta ne možemo shvatiti niti ovaj naš jedan, „dosadašnji“, nedohvatni svemir, a već hrlimo k saznanju o svekolikom moru svemira koje moguće postoji.

Čovjek silno čezne dokučiti Istinu. Uronjen u nju ne vidi je, kao riba koja plivajući u moru pokušava pronaći kapljicu vode. Zbog toga tajna života ostaje nedokučiva suženom pogledu parcijalnog pristupa pojedinih prirodnih disciplina gdje svaka proučava tek pojedinačno stablo od kojeg ne vidi cjelovitost šume.

A šuma čezne za svakim svojim stablom.

„Valja se pobrinuti da odgojimo velike ljude koji će sazdati veliku domovinu.

Oslobađati duh od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledom promatrati razvijanje života, imao bi biti njihov cilj.“

(bl. Ivan Merz, dnevnički zapis dvadesetogodišnjaka s tirolskog bojišta 1917. god., a objavljen u članku „NOVO DOBA“, časopis LUČI br. 9-10, 1919. godine)

ZNANOST U RASKORAKU IZMEĐU ZBILJE I SNA

Vidljivost eksponencijalnog rasta akumuliranog znanja i shvaćanja prirodnih zakonitosti u opreci je s onim neskromnim i naivnim umovima koji nakon svakog novog otkrića pomisle da je ono konačno i da iza njega nema više ništa. U povijesti znanosti nastajale su tolike  čudesne teorije i „revolucionarna“ otkrića, njihovi tvorci su bili slavljeni gotovo kao nadljudi, a nakon svega nekoliko desetljeća otpali bi u zaborav jer bi se pojavili savršeniji modeli koji su bolje objašnjavali određene prirodne procese i pojave. Preusmjeravali, a ponekad i izvrtali naglavačke razumijevanje o svijetu u kojem živimo.

Da se ne zaboravi – znanost ništa ne pronalazi, ona tek otkriva već stvoreno! Znanost je čovjekovo snažno krilo, treba ga njegovati, ali samo s njim – ne može se letjeti! Zar ima ptica koja leti samo jednim krilom? Zar itko gledajući zgradu misli da se sama izgradila, a ne misli na arhitekta koji ju je zamislio i građevinara koji ju je sazidao? Zar itko gledajući automobil misli da se sam napravio, a ne vidi iza njega vrijedne ruke inženjera i tehničara, napredne strojeve koji su ga izradili? Može li znanost odgovoriti na pitanje zašto živimo, odakle smo došli, koja je svrha života, zašto moramo umrijeti, je li smrt kraj, zašto postoji patnja…? Čovjek, da bi uopće bio čovjek, treba potpunu Istinu koja ga dubinski upućuje u misterij postanka, života i smisla.

GENETIKA JE BOŽJI ZAPIS VIDLJIVOG SVIJETA

Darovani smo sebi samima, svijetu i Stvoritelju koji je doista htio svakog od nas. Dokaza je bezbroj. Ako ćemo samo na fizičkoj razini, nitko nije kao ti, nitko kao ja. Jedinstveni zlatovez otisaka prstiju, šarenice oka, beskonačnih kombinacija različitih genoma…sve to čini Božji zapis već i na čisto tjelesnoj (materijskoj i psihološkoj razini). A tek ako prispodobimo tijelo našem starom poimanju svemira s početka razmišljanja, Duh se otkriva kao tračak multisvemira kojeg nitko ne vidje jer smo u njega uronjeni, ali koji se otkriva po svekolikom učinku na vidljivi materijalni svijet.

Boga nitko nikada ne vidje:

Jedinorođenac – Bog –koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“

 (Iv 1,18)

Samo čovjek ima specifične sposobnosti i talente, samo čovjek može učiniti ono što je Gospodin kroz njega pripremio za zajednicu vjernih koja se odaje Njegovoj ljubavi. Mi smo oni dragocjeni, nezamjenjivi u Božjem planu stvaranja. Zato nas On učini tako različitima, a na svoju jedinstvenu sliku. Jedinstvenu u različitostima stvorenja.

Svakom je od nas dana njegova mjera talenata na službu zajednici. Svakom su dane njegove sposobnosti. Ako nismo zadovoljni svojim izgledom, bojom kože, inteligencijom, snagom, razboritošću, učinkom, ako osjetimo da do sada nismo živjeli… valja nam zaroniti duboko u sebe i pronaći pravi Smisao koji jest utkan u nas u trenutku začeća.

Pronaći vlastite talente i razvijati ih na pomoć drugima, uvjet je cjelovitog zdravlja i odlična zahvala Tvorcu za velikodušni dar života.

Krešimir Stjepan Pećar

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR