Pratite nas

Vlada je u sukobu s predsjednikom države, a premijer nedorastao funkciji koju nosi

Objavljeno

na

Predsjednik Republike i premijer u svojim su se predbožićnim obraćanjima naciji požalili na sve veće svjetonazorske podjele i na ideologizaciju društva. Pri tome im ni na kraj pameti nije bilo zapitati se o vlastitim zaslugama za takvo stanje stvari. A čini nam se kako baš u tom grmu leži najveći zec.

Odustajanjem od obilježavanja bleiburške tragedije i ideološkim tretiranjem zločina, slabo prikrivenom obranom Udbinih egzekucija, stalno napetim odnosima s Crkvom, odbacivanjem iseljeništva, koje je skoro isključila iz izbornih procesa i kojima u novije vrijeme oduzima osobne iskaznice, sadašnja je vlast demonstrirala visok stupanj poistovjećenosti s jugo-komunističkim sustavom vrijednosti.

Upitajte bilo kojega člana SDP-a ili HNS-a tko im je draži i bliži, koga više preferiraju: Tita ili Tuđmana, dobit ćete nepodijeljen odgovor: pa Tita, naravno. Ali, ne zato što jednog smatraju sposobnijim, inteligentnijim, pravednijim, ljepšim i slavnijim od drugoga, iako se mogu čuti i takva objašnjenja, već upravo zbog toga što ova dva državnika simboliziraju dva sustava, dvije države, jedan onu propalu, a drugi onu koja se upravo upropaštava na moralnom, gospodarskom i političkom planu.

Rejugoslavenstvo

Jugo-komunistički resentiment svojom a-nacionalnošću, a-teizmom i a-moralnošću preživljava u tijelu sadašnjih obnašatelja vlasti moderniziran i mutiran poput virusa u dodiru, u kombinaciji i u simbiozi s “globalizacijskim vrijednostima”.

Kako je taj pogled na svijet i na čovjeka suprotan još uvijek pretežnim uvjerenjima ovoga naroda, vlast neminovno dolazi u sukob s narodom, koji se produbljuje to više što ta vlast inzistira na jednostranosti i isključivosti i to više što svoja uvjerenja nastoji nametnuti svima ostalima, preuzimajući za račun svojih velikih učitelja preuzetnu ulogu preodgajatelja nacije, uz agresivnu kampanju i uvrede upućene onima koji ne pristaju biti ono što nisu, koji se ne daju preodgojiti.

Rejugoslavenstvo kao svoj zakonit odgovor dobiva reustaštvo, kojim nas na HTV-u plaši brižljivo izabrani protestantski pastor, iako je, za sada, prvo službena politika, a drugo tek posve marginalna pojava. Ili, lijevo liberalna revolucija koja bi htjela biti iznad zakona društva i prirode svoj odgovor dobiva konzervativnu revoluciju, kojom nas vladajući i skloni im mediji također plaše, ali koja je puno realnija i zapravo obećavajuća opcija, ako se pojam revolucije uzme samo figurativno, a ne doslovno, u svom dakle, demokratskom obliku. [pullquote_right]Vlada je u sukobu i s predsjednikom države, a sam premijer, nedorastao funkciji koju nosi, i unutar je vlastite stranke sve usamljeniji.[/pullquote_right]

Iz takvog ideološko-svjetonazorskog miljea proizlazi i politička orijentacija prema drugim državama. Bruxelles je, naravno, Meka i Medina koja se nikada, osim u jednom slučaju, ne dovodi u pitanje.

Prema njemu su upereni vapaji i pozivi naših euro-parlamentaraca, poput Nikole Vuljanića ili Biljane Borzan, koji, u vezi dva referenduma čiji se rezultati njima nikako ne sviđaju, umjesto da zastupaju hrvatske građane i državu u toj asocijaciji država i naroda, tipično kmetski i doušnički pozivaju neku imaginarnu silu na discipliniranje građana, koji preskupo plaćaju njihovo izležavanje u foteljama europskog dvora.

No, Hrvatska kao i da nije u EU-u, od kojega, usput rečeno, do sada ne osjetismo nikakve koristi, ona i dalje kao svoj vanjskopolitički prioritet drži izgradnju i učvršćenje “regiona”, pri čemu su najvažniji odnosi s Beogradom ma kakav god on bio, dok se položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini ne smije ni spomenuti. Mnogi u tome vide prste britanske politike, što naravno nije isključeno, ali ipak mislim kako žabu i ne treba tjerati u vodu.

Eto, to su rezultati dvogodišnjeg mandata ove pantovčak-banske vlasti, koji se nekome mogu sviđati, a nekom ne sviđati, ali ostaju nepobitnim suhim činjenicama.

Nedorasli premijer

Da barem Vlada može svoj ideološki nesporazum s narodom kompenzirati gospodarskim uspjesima? Ali tu stvari stoje još gore. Jer, dok u ideološkim pitanjima Vlada i Predsjednik mogu naći saveznike, u ovim materijalnim pitanjima nitko nije, niti može biti zadovoljan.

Politika Vlade, bez vizije i ideje, svela se na zaduživanje, prodaju preostalih nacionalnih bogatstava i obećanja o velikim investicijama, dok broj nezaposlenih iz mjeseca u mjesec sve više raste, dok se produbljuje jaz između uskog kruga uglavnom nelegalno obogaćenih i sve šire baze puke sirotinje i dok se, uza sva rezanja, jedva sastavlja proračunski kraj s krajem.

U svoju obranu Zoran Milanović i njegovi ministri uvjeravaju birače kako je uveden red u državi, koji nitko ne vidi, okrivljujući za loše stanje one bivše ili čak zločeste poslodavce koji neće da ulažu, iako im Vlada pogoduje, a Ivo Josipović poput komentatora ili svećenika, onako svisoka drži govore i dijeli opaske kao da se njega sve to skupa ništa ne tiče.

U takvoj situaciji Vlada je za svoje protivnike uspjela dobiti seljake, radnike, poduzetnike, liječnike, branitelje, nastavnike…

Malo tko još vjeruje da ona može izvući zemlju iz krize, a njezin rad dobio je u posljednjim istraživanjima najnižu moguću ocjenu. Sukob ne postoji samo na crti Vlada – narod, nego sukobi, koji se ne mogu sakriti, postoje i unutar vladajuće koalicije, a jedino što je drži na okupu jest jaki nagon za vlašću.

Naravno, Vlada je u sukobu i s predsjednikom države, a sam premijer, nedorastao funkciji koju nosi, i unutar je vlastite stranke sve usamljeniji.

 JOSIP JOVIĆ

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: U Hrvatskoj se svašta može! Samo ako si ljevičar!

Objavljeno

na

Objavio

U Hrvatskoj možeš biti demokrat i borac za ljudska prava. Ali samo ako si u prošlom režimu bio totalitarist i gazio ljudska prava. Ostalima nije dozvoljeno kititi se demokracijom i ljudskim pravima.

U Hrvatskoj možeš biti tolerantan, ali samo ako si u prošlom režimu slao ljude u zatvor zbog vica ili pjesme. Ostalima nije dozvoljeno da se povezuju s tolerancijom.

U Hrvatskoj možeš biti moderan i zazivati tisuće izbjeglica, tolerirati njihovu vjeru i sve devijacije te vjere, ali samo ako u isto vrijeme pokušavaš deratizirati javnost od katolika i katoličke vjere. To jednostavno nije moderno. Isus očito za Europu nije više trend, ali Muhammed jest.

U Hrvatskoj se možeš borit za prava homoseksualaca, ali samo ako u isto vrijeme hodaš s Titovim transparentom. Da. Onog Tita koji je homoseksualce proganjao, zatvarao i ubijao.
U Hrvatskoj možeš biti aktivist za prava činčila, bogomoljki i roda kao sto su Klepetan i ekipa. Ali samo ako u isto vrijeme zagovaraš sjeckanje djeteta u majčinoj utrobi.

U Hrvatskoj možeš bez problema studentima predavati o slobodnom tržištu i slobodi. Ali samo ako si do jučer propovijedao o socijalizmu i marksizmu.
U Hrvatskoj se uistinu može bit i priznat i medijski popraćen redatelj. Ali ipak, uvjet je da u vašim predstavama prikažete Isusa Krista kako siluje muslimanku.

U Hrvatskoj možeš biti osoba koja je relevantna za komentiranje žrtve Vukovara po dokumentarnim filmovima. Ali samo ako si taj Vukovar osobno granatirao.

U Hrvatskoj možeš svaki dan pljuvat po Hrvatima iz BiH. Ali samo dok zastupaš stav da su svi ljudi jednaki i da ne treba raditi razlike među ljudima.
Svašta se u Hrvatskoj može. Samo je potrebno u CV-u naglasiti da si ljevičar ili još bolje – da ti se nazadna i licemjerna desnica gadi.

P.S. Isto vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu.

Marijan Knezović

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Čičak žestoko odgovorio Lekoviću

Objavljeno

na

Objavio

Izabran sam tako da sam dobio jednoglasnu podršku i Odbora za imenovanja i Sabora. 113 zastupnika glasalo je za mene. To je glas građana. Kad neki notorni Leković govori o tome da je to poruka za građane, onda on ne razumije parlamentarnu demokraciju, komentirao je u Studiju 4 Ivan Zvonimir Čičak izjave predsjednika HND-a nakon njegova imenovanja za vanjskog člana saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije.

On i dalje razmišlja na totalitaran način u kojem on određuje što je za građane Hrvatske dobro i loše. Ne. Građani su dali svoj glas parlamentu i on odlučuje što je dobro, a što loše, nastavio je Čičak.

Imenovanjem predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava Ivana Zvonimira Čička za vanjskog člana Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, Hrvatski sabor završio je imenovanja vanjskih članova tog radnog tijela.

No na imenovanje Čička žestoko je reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo. Predsjednik HND-a Saša Leković rekao je da je naknadnim imenovanjem Čička šestim vanjskim članom Odbora – “nastavljeno ruganje građanima Hrvatske”.

Ivan Zvonimir Čičak na to je odgovorio: Građanima Hrvatske izruguju se oni koji u ime sekte svojih istomišljenika žele biti kriteriji toga tko u Hrvatskoj može biti negdje. Dodao je kako je na njegov račun napisano mnogo uvreda na nekim portalima, a Index je nazvao “glasnogovornicima javne mržnje”.

Predsjednik HND-a Saša Leković u priopćenju spominje njegov “doprinos” hrvatskom novinarstvu – i činjenicu da ga je sud proglasio krivim za klevetu. Ono što je zadatak svih novinara jest da se bore za dekriminalizaciju klevete. Ja nisam osuđen zbog klevete nego zato što nisam htio otkriti izvor iz MUP-a koji mi je otkrio neke stvari o kapetanu Laptalu. Ono što sam radio u civiliziranom svijetu je vrlina, da braniš svoj ceh i profesionalnu tajnu, rekao je Čičak i dodao kako ne vidi nikakav problem što je za to osuđen i platio kaznu.

Ono što HND-u smeta jest i činjenica što u Odboru ne sjedi nitko tko je iz medija, ističu kako je time prekršen Poslovnik Hrvatskog sabora. Na to Čičak odgovara kako je on bio član izvršnog odbora HND-a i obnašao i druge važne funkcije u HND-u i kako se tada zalagao da predstavnici HND-a budu u saborskom odboru te kako je tadašnje vodstvo bilo protiv toga. Ja sam novinar. Imam veću biografiju od svih njih zajedno. Ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Bio sam član brojnih novinarskih i nenovinarskih organizacija. Kad oni meni drže lekciju, to je smiješno, rekao je Čičak.

Najavio je da će se u Odboru aktivno zalagati protiv govora mržnje, svađa i neprimjerenog rječnika koji dominiraju javnim prostorom. Posebno se osvrnuo na saborske rasprave: Zastupnici moraju voditi računa o dostojanstvu, o dojmu koji svojim porukama ostavljaju u hrvatskoj javnosti. Oni nisu društvo u birtiji. Oni su zastupnici u Hrvatskom saboru, narod ih je izabrao i to trebaju osvijestiti. 

Otvoreno pismo Ante Guge Saši Lekoviću: Tvoje laži onemogućuju bilo kakvu mogućnost da se tvoje ponašanje opiše kao pristojno

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari