Connect with us

Kolumne

Ante Rašić: Royal flush

Objavljeno

on

Odluka u opozivu predsjednika Vlade, Tihomira Oreškovića nije donešena niti preko noći niti prije deset dana, donijeta je prije više od mjesec dana i cijelo to vrijeme DK je radila na traženju boljeg rješenja.

Ovu kolumnu, početi ću sa dijelom kolumne pod nazivom „Vrijeme je za poker“ koju sam napisao 8. svibnja 2016.

                Postoji izlaz, koji je u politici napravilo jako malo političara ali koji iziskuje veliku hrabrost, spremnost na rizik i koja se može pokazati kao dobitna kombinacija, a to je izlazak senior partnera iz vlasti. Jednostavno Karamarko i svi HDZ-i ministri daju ostavku i prisiljavaju MOST i predsjednika Vlade na rekonstrukciju Vlade bez njih. Na prvi trenutak izgleda rizično, no ako se analizira politički trenutak,  situacija kod protivnika i situacija kod junior partnera ne nelogičan i sa gledišta psihološkog učinka , izuzetno dobar i koristan potez.  Dobar i koristan prije svega jer je HDZ taj koji skida odgovornost sa sebe za sve što se događalo, vraća popularnost i indirektno svaljuje odgovornost za to na MOST kojem to najveći broj njihovih preostalih birača, a to je u ovom trenutku onaj protestni desno orjentirani dio, jer je lijevi već otišao od njih u onom trenutku kad su otklonili suradnju sa SDP-m, neće oprostiti. 

[ad id=”111317″]

         Dakle već tada sam predvidio razvoj situacije, s tom razlikom da je samo Karamarko dao ostavku. Možda će neki od vas postaviti pitanje, kako to da sam ja jedini koji je predvidio ovakav rasplet događanja i zašto to vrla hrvatska analitička imena i veliki stručnjaci za komunikacije nisu mogli ili htjeli predvidjeti. Jednostavno, moj mentalni sklop i naobrazba nisu plod rada i školovanja na sveučilištima gdje je razvijana doktrina ispiranja mozgova i gdje se komunikacijskim stručnjakom naziva svatko.

Piše: Ante Rašić/Kamenjar.com

         Da bi se sagledala politika, političari, biračko tijelo i puls tog biračkog tijela, potrebno je ući u svaki segment osnovnih političkih postulata, jednostavno rečeno –mora se biti politički pismen. Na žalost u Hrvatskoj osim politički nepismenih političara, novinara, imamo i politički nepismen narod.

Nevjerojatno je da u Hrvatskoj nema političara koji su politički usmjereni, odnosno da su školovani političari. Plod te hiperinflacije tzv političara su tzv komunikacijski stručnjaci, spin doctori, koji tim političarima rade više štete nego koristi. Tzv politički analitičari postali su isluženi profesori sa fakultea političkih znanosti, koji taj posao mogu obavljati samo u Hrvatskoj. I dok političku nepismenost naroda možemo opravdati, političku nepismenost onih koji bi trebali druge opismenjivati ne može nitko. Jedan od preduvjeta da se to napravi propustilo se davno, možda još i nije ali je sve teže u vidu lustracije. Zašto lustracije, zato jer bi se lustracijom uklonili profesori sa fakulteta političkih znanosti, filozofije, sociologije, psihologije, povijesti. Uklonili bi se oni koji su diplome sveučilišnih profesora stjecali radovima o teoriji i praksi samupravnog socijalizma. Nevjerojatno je da danas u 21 stoljeću najmlađa literatura iz političke psihologije datira sa kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća i većinom su to skripte. Sad se tu vraćam na ona moja predviđanja iz navedene kolumne. Svu svoju političku analtiku i predviđanje razvoja političke situacije, bazirao sam na političkoj psihologiji, na analizi trenutka, profila političara i njihovih poteza. Jednostavno rečeno – čitao sam između redova.

Malo ću se osvrnuti na trenutni politički trenutak i pokušati predvidjeti daljnji razvoj situacije. Jedno je sigurno, Povjerenstvo za sukob interesa, odnosno njegova odluka u ovoj situaciji uopće nije bitna. Bitno je ono što rade akteri političke krize, a glavni akteri su MOST, Božo Petrov i poglavito Tim Orešković. Zašto tu ne navodim Tomislava Karamarka, zato što je tu uloga i odgovornost Tomislava Karamarka nebitna. Jedini koji od ove trojice ima politički kredibilitet da donosi političke odluke, da nešto zahtijeva ima isključivo Tomislav Karamarko. Sve ono što je zahtijevao Tomislav Karamarko, Petrov i Orešković su odbijali i vukli poteze bez suglasja ili konsenzusa, a Karamarko je zbog mira i stabilnosti Vlade to trpio do određene granice. Rezultat svega toga je da Vlada nije ništa ni radila. Lako ćemo analizom učinka svakog ministarstva utvrditi da su najmanje radila ministarstva iz kvote MOST-a. Pa ministru poljoprivrede seljaci već pripremaju traktore na prometnicama.

Odluke o prodaji strateških tvrtki poput Končara za visinu godišnje dobiti, potez je bez presedana jer moji prijatelji ekonomisti znaju koji je tržišna vrijednost cijene dionice u odnosu na uprihodovanu dobit.

Odluka u opozivu predsjednika Vlade, Tihomira Oreškovića nije donešena niti preko noći niti prije deset dana, donijeta je prije više od mjesec dana i cijelo to vrijeme DK je radila na traženju boljeg rješenja, a bolje rješenje nisu izbori već preslagivanje nove saborske većine. Nije DK, HDZ i Tomislav Karamarko krenuo u opoziv Oreškovića, a da nisu obavljene sve predradnje za uspjeh cijele operacije. Vlada sa Zdravkom Marićem kao predsjednikom već je gotova stvar i za najkasnije za desetak dana imati ćemo novu Vladu.. 

Ante Rašić

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari