Pratite nas

BiH

Vladajući moraju osjetiti da su nepoželjni

Objavljeno

na

Ljetu je kraj, a i ovoj vlasti se bliži svršetak. Bez obzira što je finale ljeta bilo burno, srpanj, a posebno kolovoz i početak rujna ipak su zbog vrućina, godišnjih odmora i idiotske navike stečene u drugoj polovici 20. stoljeća (da se, naime, mora ići na more i ondje ležati na pijesku ili kamenu) prekinuli pozitivni procesi koji su vodili prema prirodnoj smrti ne samo najlošije Vlade od postanka samostalne hrvatske države, nego i najbezočnije družbe političkih prevaranata koja se mogla pojaviti, skupljena s otpada profesionalnosti, ozbiljnosti i obrazovanosti.

Znači, nakon ljeta koje je izazvalo predvidljiv zastoj u najnezgodnijem trenutku, sada treba dvostruko pojačati aktivnosti usmjerene prema izazivanju prijevremenih izbora. Zahtjev da se oni održe ne može biti prepušten samo oporbenim strankama, od kojih su se neke već i oglasile, nego mora dolaziti iz svih krugova hrvatskoga društva, i biti izražen jasno, glasno i sa zadanim rokom.

Taj rok ne bi smio biti dulji od onoga koji pokriva svršetak godine, kako bismo u sljedeću ušli s barem nešto probuđene energije koja ne će biti dostatna za velike gospodarske i ine preokrete, ali može biti poticajna već i zato što ne postoji u Hrvatskoj ni najneznatnija stranka koja nema bolje ljude od ovih lažnih socijaldemokrata kojima nije na umu ni socijalno ni demokratsko, nego isključivo anacionalno djelovanje u duhu komunističkih predaka.

Aktivnosti Nakon ljeta koje je izazvalo predvidljiv zastoj u najnezgodnijem trenutku, sada treba dvostruko pojačati aktivnosti usmjerene prema izazivanju prijevremenih izbora. Zahtjev da se oni održe ne može biti prepušten samo oporbenim strankama, od kojih su se neke već i oglasile, nego mora dolaziti iz svih krugova hrvatskoga društva, i biti izražen jasno, glasno i sa zadanim rokom.Zahtjev za izvanrednim izborima nije u ovoj situaciji oporbeno mudrovanje ni pritisak kojim se nastoji iznervirati vladajuće, nego nužnost gologa opstanka i zato je svako prenemaganje s bilo koje strane, svako oklijevanje nepotrebno i štetno, svako taktiziranje kontraproduktivno jer vladajućima daje šanse za još koji mjesec protudržavnih i protunarodnih poteza. Što do toga trenutka, trenutka izvanrednih izbora koji je sve bliži? Kako se ponašati? Ignorabimus!

To otprilike znači da vladajući moraju osjetiti da su nepoželjni, da ih se ne poziva na skupove i događaje, a ako se sami pozovu da ih se vidljivo ignorira, ako dođu u neku školu neka ih se ne pušta među učenike, neka ih dočeka ravnateljica škole koja to mora učiniti po službenoj dužnosti, prozbori nekoliko pristojnih rečenica, i to je sve. Isto tako u gospodarstvu, isto tako među seljacima koji su točno osjetili da im ova vlast sprema propast, isto tako u znanstvenim krugovima, u sveučilišnim i kulturnim. Ignorabimus!

I tu uostalom ima i pravde i razloga jer je ova vlast bila prva koja je osiono prekinula sve kontakte s rečenim krugovima, pa ostala osamljenom i sada ju treba postaviti na svoje mjesto, sada treba izolirati nju i reći: Idite jer vidite da ste nepoželjni. Ništa dobro niste učinili niti ste namjeravali učiniti, vi ste zlo koje se dogodilo Hrvatskoj, programirano zlo koje je kao takvo prepoznato i izvan hrvatskih granica pa vas se odriču i oni koji su vas doveli na vlast.

A vi ste doveli Hrvatsku do točke kada ju se percipira ne više samo kao smeće u kojem ima i dragocjenih odbačenih stvari, nego kao obično smeće, što vam je bilo potrebno da dokažete svoje teze o nemogućoj državi i raznorodnom narodu koji se na nemoguć način oblikovao u naciju, e da bi potvrdili tezu bradatih očeva komunizma da su Hrvati otpadci naroda.

Kokošje paštete

Da bi se nahranilo narod u izvanrednim prilikama (a kakve su sada nego izvanredne), robne su zalihe popunjene kokošjim paštetama za koje nije rečeno odakle su, iz uzvoza ili domaće, Paštetaili barem ja nisam pratio izvor. Narod je oduševljen tim cinizmom. Sjećam se jedne davne karikature Joška Marušića na kojoj iz blistavih zrakoplova bacaju kruh siromašnima, a sada se očito namjerava isto, s tom razlikom što su paštete puno tvrđe i mogle bi nekoga ubiti, i bez sjećanja na to da smo u Domovinskom ratu paštetama nazivali protupješačke mine koje bijahu vrlo opake. Za to vrijeme Vlada kupuje stotinjak skupih automobila koji će vjerojatno imati velike prtljažnike, dostatne za nekoliko sanduka pašteta, a bit će dijeljene na predizbornim skupovima SDP-a i HNS-a.

Vratite Šprajca

U svemu što sam pisao o potrebi ignoriranja vladajućih, trebali bi snažno sudjelovati mediji, već i zato što se opća propast hrvatskoga društva zrcali i u nakladama tiskovina, Stipe ALfiera nisu pošteđeni ni elekronički mediji. Ali ne će. Ne će zato što je velika većina njih obojena istim bojama, a javna televizija već od račanovskih vremena ne skriva komu pripada i koga voli, niti ju je prilično dugo hadezeovsko razdoblje u 21. stoljeću omelo u izražavanje ljubavi prema komunomentalistima. Štoviše, i u tom je vremenu Informativni program HTV-a bio sklopljen tako da se udvara svima onima koji bi najradije da se nezavisna, demokratska hrvatska država nije nikada rodila, što je bespomoćna javnost bespomoćno gledala, ne vjerujući očima.

Dolaskom sadašnje nenarodne nevlasti, Informativni program HTV-a samo je odvažnije nastavio istim poslom, što se krasno može ilustrirati zamjenom voditelja. Kada je voditelj koji se pojavljuje na ekranu bio Šprajc ili netko sličan, onda je u pravilu kao suurednik potpisivan Stipe Alfier kao čovjek bez lica, siva eminencija rečenoga programa. No sada je Alfier valjda shvatio da se više ne mora skrivati i izveo samoga sebe (uz Šprajcov blagoslov) na javnu scenu. Mlad, dobra izgleda, vrlo televizičan (kamera ga voli, rekli bi šmekeri), sjajnoga nastupa i školovana glasa. Naravno da sam ironičan.

Ostarjeli partijski činovnik s onom čeljusti čestom u udbaških isljednika, AliferOstarjeli partijski činovnik s onom čeljusti čestom u udbaških isljednika, zamrznut u studiju i u vremenu, neškolovana nastupa i neškolovana glasa s jakim akcentom, što bi rekli poznavatelji, čovjek kojega se ne bi smjelo pustiti da vodi središnji Dnevnik niti u vremenima Brežnjeva u Sovjetskom Savezu – eto takav je tip odabran za maskotu Informativnoga programa koji se duhovno vratio u početak šezdesetih prošloga stoljeća.zamrznut u studiju i u vremenu, neškolovana nastupa i neškolovana glasa s jakim akcentom, što bi rekli poznavatelji, čovjek kojega se ne bi smjelo pustiti da vodi središnji Dnevnik niti u vremenima Brežnjeva u Sovjetskom Savezu – eto takav je tip odabran za maskotu Informativnoga programa koji se duhovno vratio u početak šezdesetih prošloga stoljeća, s tom razlikom što je tada bilo vrlo šarmantnih spikerica koje su blistavo vladale hrvatskim književnim jezikom, ali izgovarale tekstove koje bi im napisao neki ondašnji Alfier.

Što radi Služba za jezik HTV-a koju sam ja utemeljio (potaknuo utemeljenje), što rade svi oni zaduženi da muštraju novinare koji se žele pojaviti na ekranu, da ih uče kako se sjedi, kako se komunicira očima i staloženom mimikom, itd.? Kako se ekranu središnjega Dnevnika mogao dogoditi jedan Stipe Alfier, medijski pandan Stipi Mesiću i kakvi su to profesionalni kriteriji bili u igri? Riječ je o srozavanju profesije, pa čak i ako apstrahiramo ideološku pozadinu dotičnoga. Zato velim u naslovu: ako je već tako, vratite na ekran Šprajca, a toga sovjetskog spikera vratite u likovnu anonimnost. Barem nešto. Do izvanrednih izbora.

Da ne zaboravim: iz Rijeke se za Dnevnik javlja stanoviti Ranko Stojanac ili slično, koji svakoj temi pristupa na upravo balkanski kvazišeretski način te i ozbiljnu temu čini točkom u vlastitom, privatnom cirkusu. I to je srozavanje profesionalizma, ali eto – i to je Informativni program HTV-a.

Prijetnje

Oni koji prate ovu rubriku, vjerojatno se sjećaju da sam jednom prilikom govorio o prijetnjama koje sam dobivao godine Gospodnje 1990., a s nešto manje intenziteta nastavljene i u sljedećoj godini. Bili smo tada još u sustavu jugoslavenske telefonije, pa svaka šuša u bilo kojem dijelu krepavajuće nadržave mogla lako nazivati i vrijeđati, prijetiti smrću i sličnim nepodopštinama, ne samo meni nego i bližnjima. Eto, zato sam vrlo senzibiliziran, štono riječ, kada se povijest počinje ponavljati, kada Tomislavu Josiću dolaze prijetnje likvidacijom (navodno iz Petrinje) kojom bi bila obuhvaćena i djeca, zato ne odmahujem rukom kada Srbin u Udbini prijeti konobarici Hrvatici, ali se ne zadržava na individualiziranoj krivnji nego zahvaća široko pa kaže da treba poklati sve Hrvate.

PrijetnjeDa taj stari prijeteći duh opet korača Hrvatskom – točno je. Je li mu maha dao Milanović sa svojim grotesknim dvojezičnim pločama u Vukovaru? Jest. To je i bio cilj, da skrene pozornost EK s nepoštivanja uhidbenoga naloga za udbaške kriminalce i zavrti drugu priču koja naizgled nije povezana s komunističkim zločinima.Što u tim slučajevima radi državno odvjetništvo, što radi policija? Policija Ranka Ostojića zove na obavijesni razgovor unuka Kate Šoljić koji se simbolično zove Franjo, unuka žene kojoj su u srpskoj agresiji ubili četiri sina. Unuka žene koja mi je prije podosta godina pričala kako je kumila, molila i preklinjala vukovarske Srbe koji bijahu u četničkim redovima da joj otkriju gdje je ukopan jedan od njezinih ubijenih sinova, na što joj je abolirani četnik osorno odgovorio da se ne raspituje previše jer će se ionako sve ponoviti. Živi su svjedoci toga mog razgovora s Katom, a prijetnje Josiću i ne samo Josiću oživljuju i moje uspomene.

Da će se ponoviti, nije vjerojatno u sljedećih dvadesetak godina, možda ne će nikada (dao Bog), ali da taj stari prijeteći duh opet korača Hrvatskom – točno je. Je li mu maha dao Milanović sa svojim grotesknim dvojezičnim pločama u Vukovaru? Jest. To je i bio cilj, da skrene pozornost EK s nepoštivanja uhidbenoga naloga za udbaške kriminalce i zavrti drugu priču koja naizgled nije povezana s komunističkim zločinima.

I tu je doživio fijasko: EK je na njegovo iznenađenje ostala mrtvom hladnom na njegove vapaje da ga podrži u slučaju dvojezičnih ploča, EK se ne želi miješati, EK hoće komunističke zločince a ako bude inzistirala na svojoj rezoluciji i kronologiji komunističkih zvjerstava, eto užasa za Milanovića i slične. Znači, eskivirati nije uspio ukazivanjem Europi na “hrvatski šovinizam”, ali je uspio vratiti u život one Srbe koji su u potaji čekali priliku i sada ju dočekali, da mogu dakle javno govoriti ono o čemu su šaputali u kafanama, pa i prijetiti hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima.

Jer ti kojima prijete više nisu oni opasni hrvatski branitelji pred kojima su podvili rep (ali i ostali u Hrvatskoj na abolir-abonomanu) nego, eto, prononsirani šovinisti koji više ne uživaju zaštitu te svoje države koja, premda ustaška, sada ipak ima vlast naklonjenu četnicima.

Čuvajte naše znakove

Već su prošli prvi tjedni školske nastave, djecu već tjednima muče raznim glupostima koje ionako ne će zapamtiti, ali to je duga i stara priča. No ne ću sada o tome, Glavanego o znakovima. Prolazim ja tako pokraj izloga i polica dućana, a u njima i na njima vidim toliko mrtvačkih glava koliko ih vjerojatno nije bilo na oznakama Draže Mihailovića i njegovih. Mrtvačka glava na đačkim torbama. Mrtvačka glava na bilježnicama. Ako slučajno nije mrtvačka glava, onda je neki odvratni kič koji bi đaka trebao uputiti u abecedu likovne umjetnosti. Eto tako, statistike su grozne, izumiremo kao narod, umiremo, pa da se djeca uz pomoć mrtvačkih glava na bilježnicama pripreme za skoru budućnost.

Vlatko Pavletić

Bio je gospodin, ponešto mrzovoljan i plah i hrabar istodobno. Ne samo književni kritičar nego i animator jednoga književnog naraštaja koji je dao sjajne rezultate usprkos PavletićBio je gospodin, ponešto mrzovoljan i plah i hrabar istodobno. Ne samo književni kritičar nego i animator jednoga književnog naraštaja koji je dao sjajne rezultate usprkos vremenu u kojemu je živio. Proljećar, disident, žrtva komunističkih progona, uznik, u slobodnoj Hrvatskoj zastupnik u Hrvatskom saboru, ministar u Vladi, predsjednik Sabora i napokon drugi predsjednik hrvatske države. Čovjek izvanredno zanimljiva životopisa, jedan od najboljih ljudi koje smo imali.vremenu u kojemu je živio. Proljećar, disident, žrtva komunističkih progona, uznik, u slobodnoj Hrvatskoj zastupnik u Hrvatskom saboru, ministar u Vladi, predsjednik Sabora i napokon drugi predsjednik hrvatske države. Čovjek izvanredno zanimljiva životopisa, jedan od najboljih ljudi koje smo imali.

umro-bivsi-predsjednik-sabora-vlatko-pavletic-504x335-20070938-20101019004428-31849Obljetnica smrti takvoga čovjeka zabilježena je nedavnih dana samo u plaćenom obiteljskom oglasu, vrlo skromnom. Tako se Hrvatska sjeća svojih velikih pokojnika. A rod bo samo koji mrtve štuje…

Bednjanec

Veliki crtač stripova, uvijek u panici zbog rokova, uvijek u novčanoj stisci, u životu praćenom obiteljskim tragedijama. Ivica Bednjanec. Sada mu “Večernji” tiska povijesne stripove poput “Gvozdanskog” i uspjelije “Uskočke krvi” koje i neki od nas vide valjda prvi put, ako se ne varam. Sva su ta izdanja praćena s mnogim pisanim komentarima i povijesnim hintergrundima, neki su tekstovi odlični (Gerovac) i vrlo dobri (Despot, ali nije objasnio kamo se raseljeni senjski uskoci), no ono što doista smeta jest jezik teksta u oblačićima i izvan njih – vjerojatno površno preveden iz neke papazjanije vojvođanske ili srbijanske, gdje su Bednjančev tekst prilagođavali svojoj publici. Recite vi meni bi li Bednjanec, zagrebački dečko, napisao “na spratu”. Ne bi, naravno, ali u “Uskočkoj krvi” koja se nudi na kioscima ljubiteljima stripa i djeci, upravo tako piše. Je li teško bilo sprati sprat iz teksta?

Hrvoje Hitrec/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Mario Karamatić: Nadam se da će uskoro Dan Herceg-Bosne biti Dan državnosti

Objavljeno

na

Objavio

”Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je jamac opstojnosti hrvatskog naroda, a danas je nedosanjani san”, rekao je novinarima prilikom Dana ŽZH i Dana HZ Herceg-Bosne u Širokom Brijegu Mario Karamatić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i čelnik HSS-a.

”Ja se iskreno nadam u skoro vrijeme da će ovo biti Dan državnosti i da ćemo vratiti Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu dominantno, jer sve što smo potpisali u Washingtonu i Daytonu o pravljenju Federacije su bile obmane”, rekao je Karamatić i dodao kako su Hrvati ”prevareni i izdani”.

Kaže kako je vrijeme ”da se počnemo vraćati na početne pozicije.” ”To je kao loš brak – ako ne ide najbolje je da svatko ide svojim putem i onda se može funkcionirati, a zajednička djeca ovog braka, tzv. institucije BiH, ako mogu funkcionirati u dva entiteta, ne vidim razloga zašto ne mogu tako i nastaviti”, kaže Karamatić.

Dodaje kako su svi oni koji su se borili za BiH ovu državu zamišljali drugačije u odnosu na to kakva je ona danas. ”Mi smo se svi borili za BiH, ali svi smo je malo drugačije zamišljali. Mi koji smo se borili u HVO-u željeli smo BiH kao državu jednakopravnih naroda, oni iz Vojske RS željeli su srpsku BiH, a oni iz takozvane Amije BiH željeli su islamističku BiH.

Na kraju nitko nije dobio sto je želio, pa je vrijeme da se raziđemo ili da sjednemo i napravimo državu po mjeri svih nas”, kategoričan je Karamatić. Prema njemu, izborni zakon nije minimalni prag. ”On je linija ispod koje ne možemo ići, jer su intervencijama visokih predstavnika hrvatski politički predstavnici dovedeni pred zid odakle ne možemo ni milimetra uzmaknuti.

Postoje neke linije obrane sa kojih se ne smije uzamaknuti, kao i crte koje se ne smiju prijeći. Nakon što su nam Bošnjaci već treći put svojim glasovima nametnutli čovjeka koji se izjasnjava kao nekakav Hrvat i ne govori hrvatskim jezikom, mi nemamo prava da popustimo ni milimetar, a izborni zakon je minimum koji bi zadržao malo želje da pokušamo sačuvati ovakvu BiH, iako sam ja osobno izgubio sve iluzije da se to isplati pokušavati sačuvati, pa je vrijeme da krenemo svojim putem”, zaključio je Karamatić, prenosi bljesak.info

 

Mario Karamatić: Ja nemam iluzija da mi imamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari