Pratite nas

Intervju

VLADIMIR ŠEKS: ‘Rekao sam Andreju: Ako pustiš da Most sruši Marića, sljedeći si ti’

Objavljeno

na

S Vladimirom Šeksom, jednim od najbližih suradnika predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, razgovarali smo uoči izlaska njegove knjige u izdanju Večernjeg lista, a Šeks je otkrio i intrigantne detalje kako se stvarala Vlada s HNS-om, kakvu je podršku politike imao Ivica Todorić…

U izdanju Večernjeg lista 25. listopada izlazi drugi dio vaše knjige “Državni udar – Kako su Manolić i Mesić rušili Tuđmana i hrvatska politika prema BiH”, budući da se 29. studenoga u Haagu očekuje objava pravomoćne presude u slučaju šestorice Hrvata, koje teze o politici RH prema BiH iznosite u najnovijoj knjizi?

Sa strepnjom, ali i nadom očekuje se objava presude šestorici Hrvata iz BiH jer su u toj nepravomoćnoj presudi osuđeni i hrvatska državna politika i predsjednik RH dr. Franjo Tuđman i tadašnji ministar obrane Gojko Šušak, ali i načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko, kao i svi dužnosnici RH, HDZ-a, Vlade, zastupnici…, dakle cjelokupno predstavništvo hrvatskog naroda, da su zajedno djelovali u udruženom zločinačkom pothvatu usmjerenom na razbijanje BiH. I da su odgovorni za seriju zločina protiv čovječnosti, ratnih zarobljenika i sl. Središnje mjesto moje četvrte knjige raskrinkavanje je te krivotvorine i lažnih tvrdnji o tome da je RH bila agresor na BiH, da je Tuđman odgovoran za agresiju i dijeljenje BiH i da je hrvatski državni vrh bio udružen u zločinačkom pothvatu. Citiram razne međunarodne autore koji potkrepljuju moje tvrdnje i sučeljavam se sa svima onima koji zastupaju te teze, počevši od Mesića, Manolića, jedno vrijeme i Tomca koji je kasnije promijenio mišljenje, pa Hrvoja Šarinića, Dušana Bilandžića…

Koji su vam glavni dokazi da Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH i da Tuđman, kako tvrdite, nije dijelio Bosnu?

Krunski je dokaz izdvojeno mišljenje predsjednika Sudskog vijeća Antonettija, citiram ga: “Smatram da je na temelju predočenih dokaza nemoguće tvrditi da je plan o podjeli BiH potekao od Franje Tuđmana i ne slažem se s mišljenjem dvojice svojih kolega da su Tuđman, Bobetko i Šušak sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu radi obnove Banovine Hrvatske i stvaranja velike Hrvatske”. Drugi citat: “Čini mi se potrebnim istaknuti činjenicu da entitet hrvatska zajednica Herceg-Bosna nije uspostavljen protiv muslimana i predsjednika Izetbegovića nego protiv Srba, o čemu svjedoči i preambula odluke o osnivanju Herceg-Bosne”. U njoj stoji: “Suočen s bezobzirnom agresijom JNA i četnika na BiH i RH, ogromnim brojem ljudskih žrtava, patnji i stradavanja te posezanjem za stoljetnim hrvatskim teritorijima i dobrima, kao i rušenjem Republike BiH i njenih legalno izabranih tijela, hrvatski narod BiH u ovim teškim trenucima svoje povijesti, kada posljednja komunistička vojska Europe udružena s četnicima prijeti opstojnosti hrvatskog naroda i BiH, duboko je svjestan da je njegova budućnost povezana s budućnošću cjelokupnog hrvatskog naroda.” Dakle, sudac Antonetti citira preambulu i nju uzima kao krunski dokaz da ni Tuđman ni hrvatska državna politika nisu bili ti koji su stvorili hrvatsku republiku Herceg-Bosnu koja bi bila u funkciji razbijanja BiH, nego da je ona bila u funkciji obrane Hrvata (ali i muslimana).

U knjizi citirate brojne autore?

Da, istraživačke radove povjesničara Marijana, akademika Rudolfa, Ivice Lučića, briljantnu knjigu Mate Arlovića, uključujući i suca Antonettija. Pa se pitam jesu li te sve ekspertize dostatne za rušenje teze o podjeli BiH i za nestanak mita o dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu. Ti bi argumenti, naravno, bili dostatni da nije politike i političkih interesa. Brojnim pojedincima izvan Hrvatske odgovara održavanje mita o dogovoru Tuđmana i Miloševića, takvih intelektualnih i političkih struktura, nažalost, ne nedostaje ni u RH. Svi oni, svatko zbog svojih razloga, nastoje kriminalizirati Tuđmana i umanjiti njegove zasluge za stvaranje i očuvanje suverene RH. Pri tome namjerno zaboravljaju da je RH među prvima priznala neovisnost BiH, uputila veleposlanika u Sarajevo, zbrinula mnoge izbjeglice iz BiH… Zaboravlja se da ne postoji ni jedan pisani dokaz o dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu. Ni jedan ni drugi nikada nikome nisu potvrdili da su se dogovorili o ratu. Naprotiv, Tuđman je nekoliko puta rekao da nije bilo nikakvog sporazuma između njega i Miloševića ni ikakvog dogovora o podjeli Bosne. Milošević je isto ponovio nekoliko puta pred sucima u Haagu.

Napravimo poveznicu između Tuđmana i Agrokora, je li i Ivica Todorić bio jedan od 200 odabranih obitelji kojima je država pomagala povlaštenim kreditima i na druge načine da izgradi poslovno carstvo?

Ta fama da je predsjednik Tuđman lansirao i provodio politiku da treba imenovati 200 bogatih obitelji koje će onda biti motor razvitka najobičnija je floskula. Ona se neprekidno vrti i eksploatira kao da je neporeciva istina. Tuđman je jednom prigodom, kad se raspravljalo kako treba transformirati društveno u privatno vlasništvo, spomenuo kako su najveće kompanije u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj… u vlasništvu određenih obitelji koje čine kralježnicu njihova gospodarskog razvitka. Sve ostalo su zlonamjerne insinuacije. Tuđman nikada nije provodio tobožnju politiku o 200 bogatih obitelji.

No činjenica je da je Todorić imao podršku države i politike te da je bio stvaran kao taj koji će u tranzicijskom periodu postati vodeći gospodarstvenik.

Todorić je imao potporu, ali ne na način da bi mu se pogodovalo tako što bi se diskriminiralo druge ili da djeluje izvan zakona. On je imao razvojne planove koje je predočavao politici i politika je vidjela da će ti programi omogućiti razvijanje gospodarstva, stvaranje novih radnih mjesta…

Politika je u Todoriću vidjela potencijal?

Da, zato je politika preko bankarskog sustava, dijelom i državnih banaka, imala razumijevanja da mu se odobravaju krediti. Tako je on počeo graditi poslovno carstvo. I sve bi bilo u redu da je Todorić precizno procjenjivao da li volumen rasta njegova koncerna može adekvatno podmirivati kredite. Radi se o Todorićevoj nedovoljno realnoj i racionalnoj procjeni da će prihodi od sve većeg broja kompanija koje je kupovao moći servisirati kredite. Ključna greška koju je učinio je kupovanje Mercatora. On se kod Rusa za Mercator zadužio za 600 milijuna eura po relativno nepovoljnim uvjetima i time se koncern zaljuljao.

Gdje su tada bile državne institucije – Hanfa, HNB – koje su trebale upozoriti da se koncernu spremaju crni dani, što je s njihovom odgovornošću? Todoriću se gledalo kroz prste…

U pravu ste, ali kad kažete država, treba nešto razlučiti jer predsjednici, premijeri, Vlada i Sabor nisu imali utjecaj i odgovornost da prate stanje u Agrokoru. To je ovlast regulatornih tijela koja su trebala pratiti i nadzirati rad Agrokora, dugovanja, rokove plaćanja…

Poznajete li osobno Todorića?

Upoznao sam ga 1996. ili 1997. godine kada sam bio predsjednik saborskog istražnog povjerenstva koje se bavilo krađom šećera, kukuruza, žita… iz Državnog ravnateljstva za robne zalihe. No Todorić u to vrijeme nije bio “igrač” takvog formata kakav je postao kasnije.

Niste s njim komunicirali?

Eventualno na nekim gospodarskim forumima, poput Zlatne kune i sl. I još sam ga viđao u brijačnici.

I vi se šišate kod “Nene”? Što je tako privlačno u toj brijačnici?

Meni je blizu, živim u Bauerovoj.

Sabor je osnovao istražno povjerenstvo za Agrokor, no HDZ tumači da će pravomoćnim rješenjem o istrazi početi sudbeni postupak i da u tom trenutku povjerenstvo mora prestati s radom. Dakle, od povjerenstva neće biti ništa, zašto HDZ ima toliki otpor prema povjerenstvu?

Nema u HDZ-u otpora prema osnivanju tog povjerenstva, pa HDZ je i glasovao za njegovo osnivanje. Medijski prostor zagušen je blogovima, raznim izjavama, to je džungla od informacija. HDZ nema razloga bilo što skrivati. Sadašnji HDZ i premijer Plenković nemaju baš nikakva razloga pribojavati se da bi se radom povjerenstva moglo nešto utvrditi što bi moglo kompromitirati sadašnje vodstvo HDZ-a, čelne ljude Vlade itd.

Ali HDZ je činio sve da opstruira osnivanje povjerenstva?

Ne. Kada je Bernardić na nagovor Marasa, čime je iznenadio svoje kolege u SDP-u, lansirao tezu da nema izbora ustavnih sudaca ako se prethodno ne osnuje povjerenstvo, Andrej Plenković jasno je rekao da SDP neće ucjenjivati HDZ. Dakle, nije stvar da se HDZ bojao povjerenstva, nego HDZ nije htio pristati na ucjenu. Također, HDZ je držao da treba omogućiti da DORH neometano provodi izvide. Povjerenstvu se nema razloga protiviti ni Plenković, ni Martina Dalić, a još manje ministar Zdravko Marić koji je radio u Agrokoru.

Mislite da je moguće da netko tko je bio menadžer u Agrokoru nije imao pojma o stvarnom stanju koncerna?

To je ogroman sustav, a poanta je u friziranju izvješća. Marić uopće nije bio u doticaju s izradom financijskih izvješća, prema tome nije mogao znati da su fabricirana. Po mojem dubokom uvjerenju, nitko od članova Vlade nije odgovoran za lažiranje bilanci Agrokora.

Nije li Zdravko Marić HDZ-u politički teret jer će kontinuirano biti meta napada oporbe zato što će slučaj Agrokor vjerojatno trajati godinama.

Nije. Odnosno jest za dio javnog mnijenja i za oporbu. Ali ne mogu Vlada i HDZ žrtvovati Marića jer kad bi se HDZ pod pritiskom odrekao ministra financija, drugi korak bio bi odstrel Martine Dalić, a konačni cilj bilo bi rušenje premijera Andreja Plenkovića i Vlade. Zato je i one noći, uoči dana kad se Vlada trebala očitovati o SDP-ovu zahtjevu za opoziv Marića s kojim se solidarizirao i Most, premijer imao potporu i odriješene ruke da sam odluči da na sjednici Vlade smijeni Mostove ministre budu li glasali za opoziv ministra Marića. I ja sam bio među onima koji su premijera te noći savjetovali da smijeni mostovce budu li za smjenjivanje Marića.

Tko je bio na tom sastanku?

Najuži krug ljudi, razrađivali smo taktiku do pola dva u noći i Plenković je tada imao potporu da ujutro smijeni Mostove ministre ne budu li stali uz Marića. Isti dan na sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a ta tijela dala su jednoglasnu potporu odluci premijera Plenkovića.

Je li HDZ tada već razgovarao s HNS-om o mogućoj novoj koaliciji pa je premijer i time bio ohrabren?

Bilo je nekih kontakata i procjena, ali ništa još nije bilo čvrsto dogovoreno. U toj noći, dakle prije smjenjivanja mostovaca, premijeru sam rekao: Ako dopustimo da Most i SDP sruše Marića, idući će korak biti Martina Dalić, a treći ćeš biti ti, Andreje. Tako sam mu rekao i to je bio zaključak svih nas koji smo bili na tom sastanku. Marić i Dalić trebali su biti samo figure na šahovskoj ploči koje je trebalo raščistiti da bi se došlo do kralja – Plenkovića. Tada sam Andreju još nešto rekao: Prihvatiš li da u Vladi ostanu Mostovi ministri koji žele rušiti Marića, ti ćeš izgubiti svaki kredibilitet i vjerodostojnost u članstvu HDZ-a. Vlastiti članovi okrenuli bi ti leđa. I to je zacijelo utjecalo na odluku Plenkovića da izbaci Most iz Vlade.

Kada su počeli razgovori s HNS-om? Znamo da su pojedine struje u HDZ-u otpočetka bile za Vladu s HNS-om…

S dijelom HNS-a postojali su kontakti i prije smjene Mostovih ministara. Suradnja HDZ-a i Mosta bila je opterećena njihovim čudnim poimanjem sudjelovanja u Vladi. Smatrali su da su ministarstva koja su oni kontrolirali leno Mosta. Primjerice, najavili su reorganizaciju MUP-a, pravosuđa te lokalne i regionalne samouprave i kadrovirali, a o tome se uopće nisu konzultirali sa starijim partnerom. Stariji partner o tome je čitao u novinama. Odnosi HDZ-a i Mosta sve su više zapinjali, sve je više škripilo, Andrej je puno toga morao gutati, s terena su nam stizale pritužbe na Most. HDZ-ovci su se žalili da mostovci miču naše ljude i postavljaju svoje kadrove, postavilo se pitanje zašto to HDZ dopušta Mostu. Andrej je znao – ako makne Most, a nema alternativne partnere – past će Vlada. Zato smo morali paralelno početi tražiti nove partnere.

Tko je bio ključna osoba za kontakt i dogovor s HNS-om?

Nije još vrijeme da se o tome govori.

Je li Vrdoljak, kad se onaj ponedjeljak na Predsjedništvu HNS-a predao i odustao od ulaska u Vladu s HDZ-om, to samo inscenirao pošto je idući dan na Glavnom odboru izglasan ulazak HNS-a u koaliciju s HDZ-om, što je raskolilo narodnjake, ili je stvarno pukao pod pritiskom?

Vrdoljak je podlegao atmosferi i pritiscima na Predsjedništvu HNS-a, mislim da nije ništa inscenirao. Vesna Pusić, Vlahušić, Anka Mrak Taritaš i Beus Richembergh žestoko su ga napali da je izdao ideale HNS-a, premda je on imao većinu u Predsjedništvu. Ali pod baražnom vatrom uglednih HNS-ovaca on je kapitulirao i dao ostavku na mjesto šefa HNS-a, a Predsjedništvo te stranke odbilo je koaliciju s HDZ-om.

Kako ste to doživjeli u HDZ-u?

Za nas je to bio hladan tuš jer smo imali uvjevaranja i informacije da on kontrolira stranku. Uoči tog Predsjedništva HNS-a u Saboru smo imali domjenak. Stojimo Vrdoljak, Andrej i ja. Vrdoljak mi tada govori: “Sve je u redu. Ti nećeš vjerovati koliko je Vesna konstruktivna”. Ja kažem: “Reci to Andreju”. Pa on i njemu ponavlja: “Sve je u redu”. Bili smo uvjereni da će sve proći glatko i onda hladan tuš. Drugo jutro Vrdoljak je došao u Vladu, kod Andreja nas je bilo desetak, on se došao pozdraviti sa svima i reći da ga razumijemo jer nije mogao podnijeti pritisak. Ali tada mi krećemo u ofenzivu da ga ohrabrimo da taj dan na sjednici Glavnog odbora ipak ide glasanje o koaliciji HNS-a i HDZ-a. Bili smo potpuno konsternirani jer smo maknuli Most, a otpao nam je HNS. Tada sam se uključio u akciju da Vrdoljaka preko njemu bliskih osoba iz Osijeka, i preko još nekoliko punktova, ohrabrimo da se ne predaje i da ustraje na koalicij s HDZ-om. Na raspolaganju smo imali samo nekoliko sati i naposljetku je dio HNS-a ušao u koaliciju s HDZ-om.

Vratimo se kratko na Agrokor, je li moguće da svih ovih godina Agrokor nije ispod stola financirao HDZ i je li to možda razlog zašto HDZ izbjegava povjerenstvo o Agrokoru?

Crnih fondova u HDZ-u, otkad je Plenković predsjednik, nema. A mi ne prihvaćamo onaj dio ostavštine HDZ-a u kojem se sumnja da su postojali crni fondovi, a i to tek treba pravomoćno dokazati na sudu. Mi to osuđujemo i to s ovim vodstvom nema veze.

Koliko je M. Dalić slaba karika Vlade i koliko je Agrokor opasnost za Vladu?

Ne vidim da je opasnost. Ja samo vidim da je lex Agrokor, i svi oni koji su zaslužni za donošenje tog zakona, jedan grandiozni i kolosalni politički pothvat. Predlaganje, pisanje i usvajanje tog zakona u Saboru i njegovi učinci spriječili su ne samo nekontrolirani stečaj Agrokora nego i gospodarsko urušavanje Hrvatske. Zato mislim da je premijer, koji je najodgovorniji za donošenje tog zakona, zaslužio veliko priznanje i najviše ocjene.

Zbog lex Agrokor moglo bi biti tužbi protiv države?

To je magla i spin. Može svatko tužiti, ali to ne znači da će tužbe biti usvojene. To je postala moda. Dakle, HDZ nema razloga ništa skrivati, niti se protivi istražnom povjerenstvu o Agrokoru.

Ali kako će HDZ tumačiti da je pravomoćno otvaranje istrage o Agrokoru početak sudbenog postupka, od povjerenstva neće biti ništa?

Sada bih se ograničio samo na to što je predmet istražnog povjerenstva, što je Klub SDP-a podnio u svom zahtjevu. Mi sada još ne znamo hoće li DORH podnijeti službeni zahtjev za istragu jer su ovo sad još samo izvidi, i protiv koga će ići istraga. Na zahtjev za istragu okrivljeni imaju pravo žalbe, a to rješava sud. Ne znamo hoće li sud žalbe okrivljenih i obrane odbiti, pa počinje pravomoćna istraga ili će odbiti istragu. Zato bih se sada samo usmjerio na članak 4. Zakona o istražnim povjerenstvima koji kaže da se povjerenstvo ne može osnovati za pitanja o kojima je pokrenut sudbeni postupak dokle god on traje. Sve interpretacije povezane s tim zakonom iz 1996. godine izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku trebaju se interpretirati na način što je smisao Zakona o istražnim povjerenstvima. Smisao je tog zakona, ako je pokrenut kazneni postupak, a u vrijeme donošenja tog zakona istragu je vodio istražni sudac, a sad je vodi DORH, da ne može istodobno ići i parlamentarna istraga. Smatram da je pokretanje kaznenog postupka, neovisno pokreće li ga istražni sudac ili DORH, sudbeni postupak, jer zakon se mora tumačiti teleološki. Ali treba usporediti sadržaj zahtjeva za istragu sa sadržajem odluke o osnivanju istražnog povjerenstva.

HDZ-u se od HNS-a problematičnijim partnerom pokazao SDSS i Milorad Pupoavc nego HNS. Svako malo u srbijanskim se medijima pojavi njegov intervju u kojem napada Vladu za fašizaciju Hrvatske.

Ne mogu govoriti uime Vlade i HDZ-a, ali nisam sretan zbog njegovih brojnih izjava i istupa. On neprestano ukazuje na neka neprihvatljiva ponašanja pojedinaca u Hrvatskoj, a prokazuje cjelokupnu hrvatsku vlast da tolerira takvo ponašanje. I kad se stvori takva jednadžba, onda se ona prebacuje na međunarodni teren i ispada da hrvatska vlast tolerira puzajuću fašizaciju. Ali Pupovac neće uprijeti prstom u pojave srpsko-četničkog ekstremizma koji postoji u Hrvatskoj. To neće izravno osuditi.

Nije vam žao što se Aleksandra Vučića nazvali četnikom?

Ni najmanje. Samo sam sublimirao njegove stavove. Možda sam mogao detaljnije obrazložiti da je bio zagovornik četničke ideologije, odgovorne za teške zločine nad hrvatskim narodom, i da je je se nikad javno nije odrekao.

Treba li mijenjati izborno zakonodavstvo?

Imam svoje vizije izbornog zakonodavstva, to nisu stajališta HDZ-a, niti sam to još podijelio s bilo kim. U pogodnom trenutku to ću izložiti i predsjedniku stranke. Mislim da bi trebalo promjenom Ustava vratiti nefiksnu kvotu pri izboru zastupnika dijaspore, sada su to fiksno tri zastupnika, a ja bih vratio da ih se može birati do šest. Treba ukinuti i ustavnu odredbu, a time i odredbu izbornog zakona, da se glasovanje u inozemstvu može odvijati samo u diplomatsko-konzularnim sjedištima. Također sam za to da se uvede većinski izborni sustav prema kojem bi ona stranka koja dobije najviše glasova bila pobjednik, da se izborni prag poveća sa pet na sedam posto, da se zabrane prijeizborne koalicije te da se uvede dopisno glasovanje. Svjestan sam da ću teško prodrijeti s tim stajalištima jer sumnjam da ću dobiti potrebnu većinu.

Zašto?

Jer bi većinski sustav sa zabranom prijeizbornih koalicija i podizanjem praga na 7 posto bio za male stranke giljotina. No tako bi se smanjila fragmentiranost političke scene i učvrstilo dvostranačje, odnosno povećala politička stabilnost. Što se tiče nacionalnih manjina, posve su legitimne ideje da se provedu referendumi, ne ulazim u to hoće li ih i biti, da zastupnici manjina u parlamentu ne mogu glasati za formiranje Vlade, opoziv i za proračun. Kad bi takav referendum bio uspješan, morao bi se mijenjati Ustav, ali to ne bi značilo diskriminaciju manjina. Legitimna je i ideja da se zastupnike manjina bira temeljem općeg prava glasa.

Autor Iva Puljić-Šego/VečernjiLIst

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Anušić: Naša Vlada radi planski i sustavno rješava probleme – Oporba je apsolutno nedorasla!

Objavljeno

na

Objavio

Stvari su se uistinu pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i to premda su se godinama nerješavani problemi sručili na Vladu.

Plenković nema apsolutno nikakvu oporbu, barem ne onu doraslu, i s njim će HDZ dobiti još jedne parlamentarne izbore!  – istaknuo je, među ostalim, osječko-baranjski župan i član Predsjedništva HDZ-a Ivan Anušić u razgovoru za Jutarnji list.

Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Rozite Vuković:

Iako se u HDZ učlanio tek u siječnju 2011., bivši načelnik općine Antunovac Ivan Anušić, koji je kao sedamnaestogodišnjak na neko vrijeme napustio srednju školu kako bi otišao u rat, u proteklih je sedam godina bio prilično uspješan.

Najprije je postao predsjednik tamošnje županijske organizacije HDZ-a, potom je ušao u Predsjedništvo stranke, a onda je na zadnjim lokalnim izborima “preoteo” županiju HDSSB-u koji ju je držao 12 godina i postao novi osječko-baranjski župan. U žiži javnosti župan Anušić – koji je u politiku, kaže, ušao iz protesta – našao se tijekom nedavnih stranačkih izbora za šefa osječke organizacije kada je dao otvorenu potporu jednom kandidatu – Domagoju Mikuliću. No unatoč tomu, Mikulić nije uspio pobijediti protukandidata Ivana Radića.

Kako gledate na to da nije prošao kandidat kojeg ste podržavali vi i središnjica HDZ-a?

Središnjica apsolutno nije nikome davala potporu. Stao sam iza Domagoja jer sam smatrao da je on tada bio bolji kandidat od Radića s obzirom na to da ima šire područje djelovanja kao političar jer je i saborski zastupnik. Mislio sam da bi on mogao imati veći politički i svaki drugi utjecaj. No u ovoj utakmici, a utakmice na stranačkim izborima nikad nisu jednostavne, pobijedio je Radić. Imao je veću podršku i u tome ne vidim neki problem. Izbori su gotovi, idemo dalje, Radić ima moju i potporu središnjice. Ono što je sada bitno za Ivana je da se pripremi za sljedeće lokalne izbore jer će on biti naš kandidata za gradonačelnika Osijeka.

Neki su vam u stranci zamjerili otvorenu potporu Mikuliću, je li to bilo nekorektno prema drugom kandidatu?

Ako imate dva kandidata, netko mora biti vaš favorit. Otvoreno sam ga podržao jer u pravilu tako funkcioniram i tako se politički ponašam. Kod mene nikada nećete iščitavati neke posebne političke poruke niti ću svoje poteze stavljati u celofan. Uvijek ću jasno i glasno reći u kojem smjeru vidim budućnost HDZ-a. Iz tog sam razloga otvoreno podržao i Domagoja. Ako mi je netko zbog toga zamjerio, žao mi je, ali nema razloga za to jer su i drugi davali podrške kandidatima. To je demokratski proces unutar stranke. Možda je time na neki način dana prednost Domagoju, ali se pokazalo da i nije bila prednost jer na kraju je pobijedio drugi kandidat. Ali to ne znači da stvari ne funkcioniraju ili da smo sada u nekom sukobu. Ta utakmica je završila i sada gradimo stranku dalje i pripremamo se za sve nove izbore koji slijede. Isto kao što sam radio s Mikulićem, tako sada radim s Radićem.

Ovi izbori pokazali su da postoje podjele u stranci. Josip Škorić koji je povukao kandidaturu, pa Radić koji ga je naslijedio dobili su značajnu potporu, posebno HDZ-ovih utemeljitelja. Je li riječ o sukobu dviju struja u stranci ili o sukobu generacija?

Ovo nije bila borba između Domagoja i Ivana niti utrka u kojoj je trebao pobijediti moj kandidat ili nečiji drugi, nego je ovo bila borba između generacija. Kao što je na županijskoj razini došlo do smjene generacija, nužno je da do toga dođe i na gradskoj razini. Bilo je pitanje hoće li organizaciju preuzeti novi ljudi ili će je, s novim predsjednikom, nastaviti voditi ekipa koja je tu već dugo i koja je proteklih 12 godina imala vrlo loše rezultate. Zato je sada upravo na Ivanu, iza kojeg je stao dio HDZ-ovih veterana, velika zadaća da transformira osječki HDZ i predstavi ljude s kojima će na lokalnim izborima ići na osvajanje vlasti u Osijeku.

Je li Radićeva pobjeda ipak poruka vrhu stranke i samom Plenkoviću da se neće olako prihvaćati nametanje kandidata?

Ne, vodstvo stranke nije davalo nikakvu podršku Mikuliću, a posebno ne Plenković. On se uopće nije miješao u postupak izbora, jedino sam ja stao iza Mikulića.

Ipak je iz vrha HDZ-a bilo pritisaka. Navodno je glavni tajnik Gordan Jandroković uputio ultimatum Škoriću da više neće biti direktor Hrvatskih cesta ako se kandidira, zbog čega se on povukao, pa je na njegovo mjesto došao Radić?

Nije bilo ultimatuma, bio sam na tom sastanku sa Škorićem i Jandrokovićem. Nemam ništa protiv Škorića, ali postoji pravilo koje je primijenjeno na bivšeg povjerenika Željka Kovačevića koji je trebao ući u Ministarstvo prometa kao državni tajnik. Tada mu to nije bilo dozvoljeno jer je bio povjerenik za Osijek. Onda nije bilo smisla ni da Škorić kao direktor Hrvatskih cesta koji radi u Zagrebu obnaša dužnost šefa gradske organizacije. Ipak je to posao koji zahtjeva da si 24 sata na terenu s ljudima.

Škorić je tada sam rekao da se onda neće kandidirati i naslijedio ga je Radić. Da je Andrej Plenković stao iza Domagoja na način kako se priča, bio bi u tom slučaju samo jedan kandidat – kandidat vrha stranke i nitko se drugi ne bi kandidirao. Ali Plenković to nije učinio, on se nikad ne postavlja tako, iako su neki predsjednici to radili.

Koji predsjednici?

Znam da je tako radio Ivo Sanader.

Osječki HDZ je već dugo u krizi, često se mijenjaju predsjednici, većih rezultata i nema. U čemu je glavni problem?

Sukobi su krenuli kada se oformio HDSSB, tada je HDZ oslabio. Mislim da je glavni problem loš odabir kadrova, čelnih ljudi koji nisu znali i mogli na pravi način artikulirati politiku koja ima glavu i rep u Osijeku. Svima je poznato da je HDZ u prošlom mandatu bio u koaliciji sa SDP-om u gradskoj vijeću Osijeka. To su stvari koje birači HDZ-a ne žele prihvatiti i za posljedicu je imalo loše rezultate na svim izborima.

Ne možete voditi politiku s figom u džepu na nacionalnoj razini, a kamoli u Osijeku koji je mali grad. To je rezultiralo stalnim sukobima interesnih grupacija koji su imale jak utjecaj u HDZ-u grada Osijeka, posebno stare garde koja više nije imala prolaz, a nije htjela izgubiti svoje pozicije. I onda je stalno dolazilo do turbulencija i problema koji su doveli do toga da je ovo sada 21. predsjednik gradske organizacije.

Koliki je danas utjecaj Vladimira Šeksa u Osijeku?

Vladimir Šeks je netko tko je u politici potekao iz Osijeka. Utjecaj mu je toliki koliko ga on želi artikulirati, ali njegov utjecaj, na način da se miješa u unutarstranačku priču, nisam primijetio.

HDZ ima problem i s požeško-slavonskim županom Alojzom Tomaševićem protiv kojeg je podignuta prijava zbog nasilja nad suprugom, ali on ne želi dati ostavku. Tu su i članovi HDZ-a iz Hrvatskog nogometnog saveza koji su odbili promjene koje je predlagao šef stranke. Koliko Plenković kontrolira HDZ?

Plenković kontrolira stranku točno onoliko koliko on želi. On je prvi predsjednik stranke koji nije radio posao koji nije posao šefa stranke. Primjer je i ovo što se dogodilo u Osijeku, dakle, nije se miješao u to. On ima određene ciljeve kojima stremi kao predsjednik stranke i premijer. Što se tiče HNS-a, to nije njegov posao. To je zasebna institucija koja nema veze s Vladom RH niti se Vlada može stavljati u poziciju da tu nešto odlučuje.

Ipak je u izvršnom odboru HNS-a najviše HDZ-ovaca?

Hrvatskom nogometnom savezu svakako treba promjena, izbori se trebaju demokratizirati, približiti svima koji rade i sudjeluju u radu HNS-a- Očito je da to javnost traži. U ovom trenutku opiranje čelnika HNS-a je rezultiralo time da su napravili ono što su napravili, ali je to po meni nešto što je nezaustavljiv proces, koji ide prema tome da će se promjene morati dogoditi. To je jasna poruka s navijačkih tribina. Navijači su diljem svijeta, u mnogim zemljama potaknuli velike promjene.

Sjetimo se i 90-ih godina u Hrvatskoj, prvi sukobi, nezadovoljstva, inicijative i poruke krenule su upravo s tribina. Već dugo upravo tu poruku šalju naši navijači. Javnost traži promjene. Na žalost, promjene kod nas idu sporo, ali su neminovne i one će se dogoditi. Moramo se početi mijenjati kao društvo. Jedna od tih promjena koja se zahtijeva je i HNS, a druga su ove naše stranačke priče.

Kako će HDZ riješiti problem župana Tomaševića?

Ako je stav stranke kojoj pripada da se povuče, svakako to treba učiniti. Izabran je neposredno i u ovom trenutku može reći da ne želi otići i sljedeće tri godine mu nitko ništa ne može, no ostavka bi bila moralni i pravedan čin čovjeka koji je na jednoj takvoj dužnosti.

Hoće li biti isključen iz stranke?

To će odlučiti Visoki časni sud, ako se pokrene postupak.

Hoće li uskoro biti unutarstranačkih izbora?

Odluka kad se ide na unutarstranačke izbore je odluka predsjednika. Stranka je iz jedne loše situacije u samo tri mjeseca uspjela okrenuti trend i dobiti izvanredne parlamentarne izbore na čelu s Andrejem Plenkovićem. On je premijer koji u ovom trenutku nema apsolutno nikakvu oporbu u Saboru. Ono što se predstavlja kao oporba nije doraslo tom zadatku. Plenković će dobiti još jedne parlamentarne izbore, a nakon toga prema Statutu, ići će unutarstranački izbori. Trebaju li oni u ovom trenutku ili ne, to je odluka predsjednika stranke. On će najbolje procijeniti kad je trenutak za njihovo raspisivanje.

Ono što je bitno je da svi parametri za koje je Vlada zadužena idu u plus. Ne zaostajemo u onim stvarima u kojima smo zaostajali proteklih četiri ili pet godina. Stvari su se pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i protuteža premijeru u Saboru i Hrvatskoj u ovom trenutku ne postoji. I sva zadnja istraživanja to pokazuju. Sve probleme koji su se gomilali od 2001. do danas. nijedna vlada nije sustavno rješavala. Plenković nije povukao niti jedan populistički potez, ono što ja vidim iz njegovih poteza je da populizam ne dopušta, a bili smo svjedoci takvih poteza svih prethodnih vlada. Svi su svoj rejting pokušali popraviti populističkim potezima. Ovdje se sada radi planski i sa strategijom.

Za vas neki u HDZ-u kažu da ste čovjek Milijana Brkića. U kakvim ste odnosima s njim danas?

Nisam ničiji čovjek, svoj sam. Moji politički mentori i vlasnici – ne postoje. Brkić je moj izuzetno dobar prijatelj, naše prijateljstvo seže iz doba Domovinskog rata, a ta ratna prijateljstva definitivno su najjača. Zajedno smo dijelili položaj na Velebitu, kao i neke akcije. On je vrlo kvalitetan čovjek, zamjenik je predsjednika stranke, ali mene u političkom smislu nitko ne drži u šaci niti sam bilo čija figura ili pijun na šahovskoj ploči.

Što znači to da ste iz protesta ušli u politiku, kako ste jednom izjavili?

Sa 17 godina sam napustio srednju školu da bih otišao braniti domovinu. Naknadno sam završio školu 1993., a četiri godine poslije upisao sam i završio fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Punih 11 godina proveo sam u hrvatskoj vojsci, pet godina sam bio pripadnik specijalnih postrojbi koje su ratovale u Dubrovniku, Mostaru, na Maslenici, Velebitu, bio sam u akciji Bljesak. Jedino nisam bio u akciji Oluja, što si ne mogu oprostiti jer sam desetak dana prije promijenio postrojbu koja je ostala čuvati položaje u istočnoj Slavoniji. U Domovinskom ratu mi je poginuo brat i troje prijatelja s kojima sam odrastao.

Vrativši se u Antunovac 1998., nakon mirne reintegracije, gledao sam kako se moje selo razvija, a razvijalo se vrlo loše. Tada sam bio član HSP-a. Nakon svih tih događanja, koja su me na neki način oblikovala i kao čovjeka, nisam želio promatrati kako moja općina stagnira. Odlučio sam se aktivno uključiti u realizaciju nekih projekata, ali kada sam komunicirao s tadašnjim čelnicima općine da se nešto napravi, nije bilo razumijevanja. Zato sam odlučio da se organiziramo i osvojimo vlast u Antunovcu kako bismo mogli raditi. Tako je i bilo i 2005. sam postao načelnik općine. Otada se mijenja i percepcija što se tiče mještana. Na svim sam izborima dobivao 70 posto, i kao HSP-ovac, i kao nezavisni, i poslije kao HDZ-ovac.

Na čelu ste županije u kojoj je teško stanje, posebno kad je riječ o iseljavanju ljudi. Što kao župan poduzimate da se situacija popravi?

Za 2018. imamo pripremljena četiri velika projekta. Jedan je besplatna đačka prehrana. To, možda, zvuči populistički, ali iza toga se krije još par sekundarnih projekata. Sva djeca će imati besplatnu prehranu, a tu će prehranu školama dostavljati OPG-ovi s područja županije.

U iduće dvije godine pripremit ćemo sve osnovne škole u županiji da imaju opremljene blagovaonice i kuhinje, gdje će se ta hrana djeci pripremati kao topli obrok. Dakle 17 milijuna se investira se u OPG-ove, čime olakšavamo budžet roditeljima, a djeca će jesti zdravu, ekološku hranu. Drugi projekt je ULO hladnjača, distributivno-logistički centar, pakiraonica i sušionica koji će podići proizvodnju hrane kroz naše OPG-ove.

Taj se projekt dugo se najavljivao, ali nikad nije napravljen. Treći projekt je sajamski prostor koji Osijek kao sjecište svih bitnih puteva mora imati. Četvrti projekt, o kojem se isto dugo pričalo, jest izgradnja najmodernije gimnazije – Prve gimnazije koja je sada smještena u neprimjerenom objektu. Već je osigurano zemljište i počelo se s izradom idejnog rješenja. Tu je i niz drugih projekata, jedan od njih je 12 sustava za navodnjavanje koji počinju s izgradnjom iduće godine, dok ih je dio već napravljen. Želimo podići i ponudu kontinentalnog turizma.

Ivan Anušić – Žestokim radnim tempom i konkretnim projektima do rezultata

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Davor Božinović: Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odbacio je tvrdnje da dio premijerova tima nema potporu u HDZ-u i njegovoj biračkoj bazi, ističući da sadašnji ozbiljan, nekonfliktan i uključiv način vođenja politike najviše valoriziraju upravo birači pa “oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba”.

Božinović je u razgovoru za Hinu, osim politike, govorio i o nabavi opreme te kadroviranju u MUP-u, novim uslugama, zakonima i hibridnom ratovanju te poručio da iza sebe želi ostaviti modernu policiju koja će sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta.

Ministarstvo unutarnjih poslova godinu završava pohvalnim vijestima o nabavi nove opreme za policiju, što je dugo odgađano. Pritom ste ugovore potpisivali s hrvatskim tvrtkama. Kako je moguće da sustav koji se mora doživljavati kao stup sigurnosti dovede u situaciju da njegovi pripadnici godinama upozoravaju da nemaju prikladnu obuću ili odjeću prilagođenu godišnjem dobu?

“To sigurno nisu propusti policijskih službenika. Policija je tu da radi policijski posao, a ministarstvo na čelu s ministrom treba stvoriti logistički, financijski i pravni okvir, zajedno s vladom, u kojem će policija funkcionirati rasterećena brige o elementarnim stvarima kao što je oprema. Jedino tako možemo od policije tražiti ono što je njezina temeljna zadaća, a to je da maksimalno profesionalno obavlja svoje zadaće.

S obzirom na činjenicu da smo dugo živjeli u jednopartijskom sustavu u bivšoj državi pitanje odvojenosti civilnog i policijskog dijela posla nije još uvijek u dovoljnoj mjeri prepoznato kao osnova demokracije.

Naime, jedan od osnovnih postulata demokracije je da represivni sustav bude pod demokratskom kontrolom, ali ne na način da sluša ono što mu politika kaže već da provodi pozitivne propise. I moja je želja da se taj postulat snažno etablira, i zato govorim od prvog dana da nisam šef policije, da nisam ni ministar policije, jer unutarnji poslovi su puno širi. Ministarstvo brine o pravnom okviru, zakonitosti rada, nabavi, financijama, sve kako bi se policija mogla maksimalno koncentrirati na svoj dio posla.

U svakoj vladi je bilo dovoljno sredstava za opremu policije. Zašto ona nisu uvijek bila iskorištena to ne znam, želim gledati prema godinama koje slijede. U bilo kojem poslu morate zadovoljiti dva uvjeta – da imate jaku volju, da se svi ti procesi pregovaranja i ugovaranja odrade, što ponekad nije jednostavno jer se radi o složenim javnim nabavama, ali i suradnike koji su sposobni taj posao odraditi. Zato sam se i ekipirao ljudima od kojih sam tražio reference za ovaj posao i koji imaju jednu jedinu zadaću, a to je da sve što je potrebno ugovore i da hrvatski policajac bude opremljen.

Išli smo u dva smjera, jedan je bio intenzivno pregovaranje kako bi do kraja ove godine riješili pitanje deficitarne opreme jer kada sam došao u ministarstvo ispostavilo se da više od 5000 policajaca nema svu onu opremu koja im pripada po našim pravilnicima, a drugo o čemu ćemo izvijestiti javnost početkom siječnja su okvirni sporazumi koji će se sklopiti na duži rok s ciljem da taj posao ubuduće bude automatski.

Kada ugovorite na dvije godine onda je samo pitanje izrade i isporuke što je dobro i za sustav jer mu jamči stabilnost isporuke nužne opreme, a i za proizvođače jer mogu jednostavnije planirati svoju proizvodnju. Činjenica je da u tim poslovima sudjeluju uglavnom hrvatske tvrtke što je po meni normalno, jer ovako veliki sustavi trebaju i tu vrstu stabilnosti isporuke. To je dobro i  za hrvatske tvtke jer nije svejedno s kim će najveće ministarstvo kao MUP koji ima skoro 26.000 pripadnika sklopiti ugovore o nabavi. Tako da mislim da je ovo jedna win-win situacija za hrvatsku policiju i gospodarstvo”.

Želja za stvaranjem učinkovitijeg i građanima dustupnijeg sustava iščitava se i iz pokretanja novih elektronskih usluga koje građanima omogućuju da, primjerice, zahtjeve za dokumente podnose elektronskim putem. Koje novitete iz MUP-ove nadležnosti građani mogu očekivati u predstojećoj 2018. godini?

“Od 1. siječnja građani će moći podnijeti zahtjev za putovnicom elektronskim putem, kao što već sada mogu za vozačku dozvolu i to je jedan sustavan posao prenošenja administrativnih poslova u domenu elektroničkih komunikacija što je s jedne strane jednostavnije, a s druge štedi radne sate građanima i institucijama. Primjerice, kod prenošenja ovlasti za registraciju vozila na stanice za tehnički pregled izračunali smo da ćemo građanima uštedjeti oko 200.000 radnih sati godišnje.

Za sada broj ljudi koji koristi nove elektroničke usluge nije velik. Radi se o nekoliko stotina, jer je uvjet da imate e-osobnu iskaznicu, a potrebno je stvoriti i naviku. U tome i mediji mogu odigrati pozitivnu ulogu u smislu poticanja građana da se što više orijentiraju na korištenje ovih mogućnosti zbog toga što im je to jednostavnije”.

Istovremeno, uz spomenute uspješne projekte, mediji se i dalje intenzivno bave pitanjem kadroviranja u MUP-u, što povezuju s navodnim udarom desnog HDZ-ovog krila. Kako komentirate napise da neki ministri nemaju kontrolu u svojim resorima, ali i da Andrej Plenković ne kontrolira HDZ?

“To je potpuno netočno i moram priznati da nisam čuo za takve konstatacije ni na razini spekulacija. Potpuno je jasno da nema govora o bilo kakvim udarima. HDZ stoji daleko bolje od bilo koje druge političke opcije. HDZ na čelu s Plenkovićem je stranka umjerenog desnog centra, ali iznad svega stranka koja ima demokratski način funkcioniranja, na što se mnogi u Hrvatskoj još uvijek teško navikavaju.

Mi smo otvorena vlada i prema van, ali i unutar samog vladinog tima, o svakom pitanju se razgovara, potiče se različitost u promišljanjima i mislim da HDZ i vlada sa svojim vodstvom danas postavljaju demokratske standarde koji se teško mogu prepoznati kod naših oponenata. Ono što je najvažnije to prepoznaju birači, građani Hrvatske, koji upravo ovakav nekonfliktan, uključiv način vođenja politike valoriziraju na način da oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba sa silaznom putanjom javne potpore”.

Ipak, vrlo često možemo pročitati da najbliži premijerovi suradnici nemaju podršku u stranačkoj bazi?

“HDZ je pun ljudi koji su politički iskusni. I ti politički iskusni ljudi vrlo dobro znaju da HDZ, a o tome govori i stranačka povijest od 1990. do danas, može biti na vlasti samo kad ga vodi netko tko je sposoban voditi politiku u kojoj se štite temeljni nacionalni interesi, ali koji je istovremeno šire poznat, prepoznat i priznat kako u Hrvatskoj tako i u međunarodnoj zajednici.

HDZ je imao jedno razdoblje, recentno prije Plenkovića, u kojem je otišao u smjeru u kojem bi ga neki kritičari voljeli vidjeti i danas, i nije mogao realizirati već dobivenu bitku na parlamentarnim izborima, a i na vlasti je trajao koliko je trajao. Dakle, nemojte pocijeniti političku pamet HDZ-ovaca koji vrlo dobro prepoznaju onaj profil vodstva stranke koji može jamčiti boljitak za državu, a s druge strane i činjenicu da je HDZ na vlasti”.

Je li možda došlo vrijeme da se u HDZ-u dozvoli rad frakcija?

“Nema nikakve potrebe za frakcijama zbog toga što članstvo HDZ-a to ne bi podržalo, a ne vidim ni koja bi bila svrha toga. Predsjednik stranke uživa podršku članstva, pobijedio je na stranačkim izborima, na parlamentarnim izborima, na lokalnim izborima pa i oni koji možda nisu najsretniji svojim trenutnim položajem znaju da ne mogu ponuditi stranačkom članstvu ono što je za svaku stranku najvažnije, a to je da pobijedi na izborima, jer na izborima glasuju svi građani Hrvatske”.

Od početka Plenkovićeva mandata neki analitičari ističu da Hrvatskom upravljaju diplomatski kadrovi. Uz vas i premijera tu je i predsjednica Republike kao bivša veleposlanica i dužnosnica u NATO-u. Ipak, analitičari su tvrdili da je hrvatsko političko vodstvo u posljednje vrijeme djelovalo nepripremljeno baš u međunarodnim pitanjima – od nedavne haške presude ‘herceg-bosanskoj’ šestorki i statusa Hrvata u BiH, preko teritorijalnih sporova sa Slovenijom do nesuglasica s Mađarskom oko MOL-a, političkog prepucavanja sa Srbijom… Kako to tumačite?

“Prvo, ova vlada je naslijedila sve te probleme, a također otvorila su joj se i neka pitanja na koja nitko nije računao poput krize vezane za Agrokor. Što se tiče odnosa sa susjedima osnovno je, prva lekcija u geopolitici glasi da kad pogledate državu na zemljovidu onda možete bez da išta znate o njoj govoriti kakvi joj mogu biti odnosi sa susjedima ili kakvi su odnosi susjeda prema njoj.

Hrvatska ima središnje mjesto i predstavlja spojnicu između južne ili jugoistočne i središnje Europe, između Mediterana i srednje Europe i ima izuzetno važan geopolitički položaj. Ima jednu od najdužih i najljepših obala u Europi i Hrvatska nema pretenzije na bilo čiji teritorij jer je vrlo zadovoljna s onim što ima. Kad pogledate bilateralna granična otvorena pitanja, Hrvatska nikada nije išla dalje od granice sredine koja bi odvajala naš teritorij od teritorija naših susjeda, za razliku od drugih koji bi uvijek željeli nešto više na našu štetu.

Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju kada govorimo o Europi, na strateškim energetskim pravcima i zato je potrebno kod svakog pitanja koristiti svu stručnost, komunikaciju s međunarodnim partnerima i mislim da je činjenica da ima dosta ljudi koji su bili u diplomaciji, a danas su na vodećim mjestima u hrvatskoj politici samo prednost”.

U posljednje vrijeme smo mogli čuti izjave, čak i od premijera kako se Hrvatsku pokušava politički destabilizirati hibridnim ratovanjem, možete li navesti neke od primjera hibridnih aktivnosti protiv aktualnog političkog vodstva? Jeste li dijagnosticirali pojedince i/ili skupine sklone hibridnom ratovanju?

“Hibridno ratovanje ili ‘hybrid warfare’ je jedna od tema o kojoj se danas piše najviše knjiga iz područja međunarodnih odnosa. Uvijek je bilo kompeticije između država i ovisno o dobu u kojem su države ulazile u interakciju, koristila su se i sredstva koja su ovisila o tadašnjem tehnološkom razdoblju, odnosno o stupnju tehnološkog razvoja.

Danas je u prvom planu internet, dakle društvene mreže koje se, uz sve ono dobro što su donijele i što nose za razvoj društva, koriste i kako bi se plasirale različite dezinformacije, lažne informacije, lažne vijesti s ciljem da se progura određeni interes koji nužno ne mora biti nacionalni interes zemlje u kojoj se to zbiva.

Takav je slučaj u gotovo svim demokratskim državama koje su se otvorile prema svijetu i koje danas traže način kako zaštititi svoje vitalne ciljeve i adekvatno se organizirati u smislu demantiranja ili razotkrivanja djelovanja koja nisu na tragu onoga što je njihov interes. Prema tome ja ne bih govorio o nekom usko specifičnom hibridnom ratu ili neprijatelju, ali je činjenica da je i ovdje u MUP-u prije nešto manje od godinu dana bio jedan ozbiljan upad u informacijski sustav o kojem smo izvijestiti javnost.

Dakle, danas se pokušava doći do informacija koje su klasificirane, želi se prodrijeti u načine na koji određena država donosi odluke, a da bi se utjecalo na proces njihova donošenja. Ponavljam Hrvatska tu nije nikakav izuzetak, uostalom u javno dostupnom SOA-inom izvješću za 2017. se na nekoliko mjesta u poglavljima o sigurnosnom okruženju i stranom obavještajnom djelovanju prema RH govori o našoj izloženosti hibridnom ratovanju. Dakle, mi to detektiramo, znamo prepoznati smjerove i interese koji stoje iza određenih akcija i sukladno tome postavljamo vlastitu zaštitu”.

Pa nije li onda riječ ratovanje možda ipak malo preteška?

“Hybrid warfare je međunarodno usvojen termin, a kada to kažete na hrvatskom onda to može poprimiti jednu drugu dimenziju, s tim da oni koji forsiraju tu drugu dimenziju vrlo dobro znaju da se ne radi o klasičnom ratu”.

Vratimo se nakratko na ustroj MUP-a. Na kadroviranje, prvenstveno na čelnim mjestima policijskih uprava, nedavno se, kako je objavio jedan tjednik, požalila i skupina “ogorčenih pripadnika Specijalne policije MUP-a”, iz čijih je redova velik broj novoimenovanih načelnika. Što mislite o njihovim primjedbama?

“To je pismo prije došlo dotičnom tjedniku nego do mene, tako da sam za njega prije doznao iz medija. Inače, ovdje dolaze stotine anonimnih pisama, prijava, dojava, a sve što je anonimno za mene nije pretjerano relevantno. I naravno da ne odgovara istini. Ali uvijek u kadroviranju ima onih koji su zadovoljniji i onih koji su manje zadovoljni pa ti onda traže načine kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Što se tiče specijalne policije, odnosno bivših specijalaca, mislim da su u ovom kadroviranju prošli vrlo dobro, ne zato što su specijalci nego zato što su bili bolji od svojih protukandidata za određena mjesta. To je ujedno i splet okolnosti, jer se može reći da je vrlo dobro prošla i granična policija jer je glavni ravnatelj policije došao iz granične policije, kao i moj posebni savjetnik.

Ono što je za mene ključno, a to sam im kazao više puta na zajedničkim sastancima, postoji samo jedan kriterij, a to je njihova uspješnost i rezultati. I ako pogledate, iako je kratko razdoblje za ocjenjivanja, mislim da možete zaključiti kako je policija vrlo efikasna u zadnje vrijeme u rješavanju raznih vrsta kriminaliteta, od prijetnji novinarima do složenih akcija poput ove u 12. mjesecu gdje smo koordiniramom akcijom specijalne, interventne i temeljne policije uz korištenje helikoptera u par sati riješili jednu od vrlo dobro osmišljenih i organiziranih pljački vozila s novcem. Ja sam tu akciju doživio kao potvrdu da su izabrani najbolji ljudi na najvažnija mjesta”.

U posljednje vrijeme promijenjeno je dosta zakona iz policijske domene. Primjerice, izmjenama zakona o kaznenom postupku policija je dobila nove ovlasti u svojim istraživanjima. No, i dalje je na snazi vrlo stari Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojima su još uvijek istaknute kazne u njemačkim markama. Kada možemo očekivati iskorak u tom području?

“Što se tiče Zakona o kaznenom postupku vrlo smo se organizirano pripremali za tu zadaću i osigurali svu tehničku opremu koja je potrebna za audio vizualna snimanja, ali i radili na internom obučavanju službenika kriminalističke policije. Te tečajeve je prošlo više od 900 ljudi, a od samog starta primjene zakona, posebno sam odredio iskusne policajce koji prate realizaciju tog posla sa zadaćom da me izvješćuju o tome kako teče provedba i koje bi eventualne mjere i poboljšanja trebalo uvesti u načine rada. Sve informacije koje sam do sada primio govore u prilog tome da se policija spremno suočila s ovim izazovom.

Što se tiče Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira njegove izmjene su skoro spremne, no nije išao u proceduru jer smo imali drugih prioriteta. Novi prijedlog zakona izrađen je tijekom 2016. i 2017. godine, organizirana je i provedena javna rasprava i trenutno se prijedlog zakona nalazi u doradi u MUP-ovoj Upravi za pravne poslove. Među ostalim, prijedlogom su obuhvaćeni i prekršaji počinjeni zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola ili spolnog opredjeljenja”.

U više ste javnih istupa isticali da Vam je cilj profilirati policiju kao učinkovit i kvalitetan sustav bez političkog utjecaja. Kako vidite MUP na kraju Vašeg mandata?

“U svom mandatu želim stvoriti modernu policiju ili barem postaviti osnove na kojima će policija sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta. Mislim da je naša policija vrlo učinkovita kada govorimo o reaktivnom djelovanju, dakle djelovanju po prijavljenim kaznenim djelima, krađama, ubojstvima… Međutim, postoji i “tamna zona” kriminaliteta gdje prije svega spada korucpija koju malo tko prijavljuje jer nema dovoljno dokaza, a oni koji sudjeluju u tome ne pada im napamet da se jave policiji.

Dakle, korištenjem suvremenih analitičkih metoda, prije svega obradom i analizom velikih skupova podataka, tzv. big data, moramo djelovati proaktivno kako bismo bili u stanju mapirati područja i poslovna i lokacijska gdje možemo istraživati kriminal bez neke konkretne prijave. To je način na koji rade danas najefikasnije policije u svijetu i moj je interes da se približimo tom načinu rada. Zato treba ulagati prije svega u obrazovanje policajaca i krenuli smo tim putem, već smo organizirali prve tečejave i nadam se da rezultati neće izostati. Ali, naravno to ne znači da ćemo zapostaviti reaktivni dio policijskog posla jer samo učinkvitošću i proaktivnog i rekativnog djelovanja možemo imati onu razinu djelotvornosti policije s kojom možemo biti u potpunosti zadovoljni.

Važna zadaća pred nama je ulazak u Schengen i zaštita vanjskih granica Hrvatske koja je ujedno i najduža vanjska granica EU, borba protiv neleganih migracija, a za sve to morate imati obučenu i opremljenu policiju i u tom smjeru su fokusirane naše najvažnije aktivnosti i kada je u pitanju povlačenje sredstava iz EU fondova, ali i dodatna obuka i opremanje policajaca”.

Razgovarao Andrej Matijašević (Hina)

Davor Božinović: Na svaku povredu granične crte policija će reagirati

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari