Pratite nas

Herceg Bosna

Vladimir Šoljić povodom 23. obljetnice VRO Maestral: Hrvatske snage funkcionirale su kao najbolji stroj

Objavljeno

na

Povodom 23. obljetnice VRO Maestral u kojoj su Hrvatske snage (HV i HVO) 1995.  oslobodile okupirana hrvatska područja u BiH, Vladimir Šoljić, ministar obrane HRHB napisao je autorski tekst na Dnevnik.ba.

Na dužnost ministra obrane imenovan sam nakon prestanka hrvatsko-muslimanskog rata i potpisivanja Washingtonskog sporazuma. Nakon spomenutog hrvatsko-muslimankog rata za kojega se Hrvati nisu spremali trebalo je izvršiti temeljiti preustroj HVO-a. HVO kao dragovoljačku vojsku trebalo je preustrojiti u pravu vojsku što je u kratkom vremenu i urađeno. Borbeni sastav HVO-a podijeljen je u dva osnovna dijela, gardijski i domobranski. Cjelokupan preustroj izvršen je kvalitetno nakon čega je HVO bio osposobljen za sve zadaće koje su se pred njega postavile.

Osobno nisam rado prihvatio tu tešku i odgovornu dužnost jer sam smatrao da nemam dovoljno znanja i iskustva vezano za sustav obrane, a po prirodi sam skloniji traženju rješenja mirnim putem i argumentima bez bilo kakve nasilne metode. U situaciji kakva je bila ovakva zadaća se ne odbija, a uz to napominjem da me je predsjednik HR HB Mate Boban uvjeravao da postoje veliki izgledi da će rat biti završen i da će rješenje biti nađeno mirnim putem. Rekao mi je da u najgoroj varijanti slijedi bar kraće primirje u kojemu se treba osposobiti za sve opcije kako u segmentu obrane tako i u cjelini.

Nažalost primirje nije trajalo dugo jer nije nađeno prihvatljivo rješenje za sve tri strane u sukobu pa je HVO bio prisiljen da početkom mjeseca studenog 1995.godine krene u oslobađanje Kupresa. Preustrojeni HVO od prve oslobodilačke operacije na Kupresu do završne operacije zauzimanja Mrkonjića nije imao ni jednu neuspješnu bitku. Tome je svakako išao u prilog i potpisani tzv. Splitski sporazum 22.09.1995. godine između Predsjednika RH Franje Tuđmana i Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića po kojem je na prostoru zapadne Bosne bilo omogućeno zajedničko djelovanje HV i HVO-a (Hrvatskih snaga) i Armije BiH. Jedan od važnih razloga zbog čega je bošnjačko vodstvo zahtijevalo uključivalo hrvatske vojske u operacije u Zapadnoj Bosni bila je i deblokada Bihaća kojemu je doslovno prijetila sudbina Srebrenice.

Oslobađanje Jajca izvršeno je u sklopu operacije Maestral koja je počela 08.rujna a grad Jajce je oslobođen 13.rujna 1995.godine. Nemoguće je opisati raspoloženje bojovnika iz Jajca koji su bili u sastavu snaga koje su izvodile ove operacije kao i građana Jajca koji su se počeli vraćati samo nekoliko dana nakon oslobađanja Jajca. Hrvatskim snagama na ovom prostoru zapovijedao je general Ante Gotovina o čijim zaslugama i autoritetu ne treba trošiti riječi.

Hrvatske snage funkcionirale su kao najbolji stroj. Velike zasluge za uspjeh ovih operacija imaju zapovjednici svih postrojbi kao i sami bojovnici. Ovom prigodom ne bi nabrajao ni postrojbe ni zapovjednike ovih operacija jer bi nekoga zaboravio, a koga god bi zaboravio napravio bi veliku grešku.

Mogu samo reći da je većina zapovjednika izrasla u ratu a da prethodno nisu imali skoro nikakvih znanja o sustavu obrane. To je vjerojatno razlog što su se oni nalazili zajedno s bojovnicima na prvoj crti a ne u toplim kabinetima daleko od bojišnice. Nije onda ni čudo što je većina zapovjednika ranjena u borbama a neki od istaknutih zapovjednika su poginuli. Koristim prigodu pozdraviti sve zapovjednike i bojovnike koji su sudjelovali u oslobađanju Jajca. Pozdravljam također neopravdano optužene i osuđene bojovnike HVO-a u uvjerenje da će pravda ipak pobijediti ma da im nitko neće moći nadoknaditi sve ono što su pretrpjeli oni i njihove obitelji. Svim poginulim bojovnicima izražavam zahvalnost i poštovanje.

U Jajcu je bilo i prvo postrojavanje pobjedničke vojske u minulom ratu što je uz razvijenu golemu zastavu na jajačkoj tvrđavi pridonijelo neviđenom slavlju tih dana u gradu Jajcu.

I ovom prigodom je potrebno naglasiti da je hrvatsko zajedništvo i borbeni moral bio glavni resurs na kojemu su temeljene sve pobjede. Moć zajedništva uz jasan i plemenit cilj daje neviđenu snagu što se pokazalo u minulom ratu, ali i nedavno u potpuno drugim okolnostima kada je hrvatska nogometna reprezentacija na svjetskom prvenstvu u Rusiji postigla veličanstven uspjeh.

Zajedništvo je jednako potrebno ako ne i potrebnije Hrvatima u BiH upravo sada u godini u kojoj nas za manje od mjesec dana čekaju važni izbori.

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Bile: obilježavanje ‘Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma’

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, u organizaciji Odjela HNS-a za Drugi svjetski rat i poraće, ove će godine na Groblju mira na Bilima biti 24. kolovoza (subota najbliža 23. kolovozu).

Sv. misu zadušnicu u 12.00 predvodit će uzoriti kardinal Vinko Puljić koji će ujedno i pokopati pronađene neidentificirane žrtve ratnih i poratnih djelovanja Drugoga svjetskoga rata i poraća. Izaslanstva hrvatskog naroda s obje strane granice položit će vijence i zapaliti svijeće za sve pobijene. Kao i prošlih godina, očekuje se više tisuća osoba koji će sv. misu zadušnicu i događanja pratiti ispod prigodno podignutih šatora. Preporučuje se poći na vrijeme zbog gužvi i mogućih zastoja na cesti.

Zaravan Bile iznad Mostara i Širokog Brijega u veljači 1945. bila je mjesto krvavih okršaja. Danas se tu, na površini od 100.000 m2 polako uzdiže Groblje mira, spomen-prostor na sve pobijene katolike Hrvate iz Herceg Bosne, BiH. Ograđeno je, sazidana je i blagoslovljena crkvica posvećena Sv. Josipu, dovršena kosturnica, zasađena stabla, podignuti prvi križevi, asfaltirane staze. Ostali radovi su u tijeku.

Sve je počelo 2013. u povodu »Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma«. Naum je sazrio kroz rad Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće, povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području pojedinih općina (do sada njih 9) te njihovih suradnika, što se sve kasnije uobličilo u Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski rat i poraće.

Željelo se na jednom mjestu pokopati sve neidentificirane posmrtne ostatke ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću koje na svom ozemlju pronađu Povjerenstva te postavljanjem prikladnih križeva simbolično pokopati sve one za koje obitelji ne znaju gdje su pokopani tako da bi imali negdje mjesto pomoliti se i zapaliti svijeću za njih.

Spomenimo još da su jugokomunisti za nekoliko dana u veljači 1945., koliko im je trebalo da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru, napravili 330 što većih što manjih stratišta i grobišta te da je u Drugom svjetskom ratu i poraću stradao svaki deseti Hercegovac (oko 20.000). Za vrijeme jugokomunizma o tomu se nije smjelo ni govoriti, a kamo li raditi na tomu da ih se dostojno pokopa, što je oduvijek kršćanski a već dugo i civilizacijski doseg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Tko je kome dužan?

Objavljeno

na

Objavio

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu…

Hamdija Abdić odgovorio Kolindi: Peti korpus je oslobodio dio Hrvatske, vi biste nas trebali odlikovati!“ (faktor.ba, 1. 8. 2019.)

Nakon razbuktavanja polemike između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i bošnjačke elite predvođene Željkom Komšićem, u neugodnu raspravu uključio se i nekadašnji pukovnik muslimanske vojske Hamdija Abdić zvani „Tigar“, koji je hrvatskoj predsjednici zamjerio na izjavama o spašavanju Bihaća od strane Hrvatske vojske 1995. godine.

Da podsjetimo, predsjednica je na svečanoj akademiji povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti izjavila kako je „operacija Oluja spasila Bosnu i Hercegovinu i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima“. Takve izjave naši su političari i dosada davali, najčešće u vrijeme proslave Oluje, pa tim prije začuđuje oštra retorika muslimanske strane koja se odjednom našla „pogođenom“.

Bošnjački general protiv Kolinde Grabar-Kitarović: Armija BiH je štitila Hrvatsku

Najviše truda u opovrgavanju povijesnih činjenica dao si je već spomenuti Hamdija Abdić, ratni zapovjednik 505. Viteške brigade Armije RBiH, koji kaže: „U Bihaću se praktično čuvao i Zagreb. Zasluge za očuvanje naroda u  HVO ABiHBosanskoj krajini, koja je bila opkoljena sa svih strana i napadnuta i od domaćih izdajnika, ima samo Peti korpus. Pa nas je napadalo i sa hrvatske teritorije tri i po godine. Borili smo se sa tri neprijatelja i eto sad će nam neko pričati kako nismo mogli i ’95, da bi tad bili gotovi. Kako da ne! Oni su se uvježbavali tri i po godine dok smo se mi borili i ratovali. Dozvolili su samo da poneki helikopter poleti iz Zagreba u svrhu pomoći, a i to su znali po godinu da ne dozvole kad su izbili sukobi dolje u Hercegovini između Armije RBiH i HVO-a. Po godinu dana onda ni ptica sa te strane nije dolazila u Bihać. Tako da ta njihova priča o oslobađanju Krajine i spašavanju Petog korpusa ne pije vode. To valjda zna svako živ. Samo oni ne žele to tako da sagledaju. Oni bi ustvari trebali odlikovati Peti korpus jer im je sačuvao ovamo taj dio Hrvatske. Lika njihova ne bi bila, i ovaj ovamo dio zaleđa, da nije bilo Petog korpusa… Da nas nisu zaustavili, možda bih im ja i u Karlovac došao“ – kaže (skromno) pukovnik Abdić, protiv kojega je tužiteljstvo BiH prošle godine konačno podiglo optužnicu zbog ubojstva generala HVO-a Vlade Šantića. Što bi rekao narod – pravi se našao da odgovara Kolindi!

Alijina „Sjećanja“

Istine radi, mora se priznati da na muslimansko-bošnjačkoj strani postoje i drukčija razmišljanja! Jedno od njih iznio je IzetbegovićAlija Izetbegović u svojim „Sjećanjima“, u kojima potpuno opovrgava pukovnika Hamdiju: „Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudek nije bio optimist… Međutim dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, ‘važne razgovore’. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju… Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao.“ – zapisao je Alija Izetbegović. Što se u međuvremenu dogodilo, da ni Alijini najvjerniji sljedbenici više ne drže do riječi svog „oca nacije“?!

Igra brojki

Nije ovo prvi puta da Muslimani osporavaju hrvatske zasluge za opstojnost svog naroda i same Bosne i Hercegovine u vrijeme velikosrpske agresije, na što se domaća javnost već pomalo i naviknula. U posljednje vrijeme svjedoci smo čitave kampanje čiji je cilj dokazivanje golemih muslimanskih zasluga za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, pri  HVčemu se ne preza ni od najluđih pretjerivanja, poput često ponavljane tvrdnje da se u HV-u tijekom rata borilo više od 20.000 Muslimana! Mediji u Hrvatskoj redovito objavljuju takve podvale bez ikakvog komentara, ili barem sumnje u točnost navedene procjene.

Poznati novinar Davor Ivanković, u članku posvećenom „histeriji koja se širi iz BiH“, također nekritički prenosi propagandne izmišljotine: „Pa u HV-u se borilo 25.000 Bošnjaka, to Hrvati ne zaboravljaju, koga oni misle posvađati?“ (Večernji list, 4.8.2019.) U međuvremenu, na internetu se pojavio dokument koji govori da je tijekom rata u HV-u služilo 928 Muslimana, što otprilike odgovara udjelu te nacionalne manjine u hrvatskom stanovništvu. Naime, 1991. godine u Hrvatskoj je popisano 40.000 Muslimana, današnjih Bošnjaka. Ako odbijemo žene, djecu i starce, nesposobne i pacifiste, jasno je da stvarni broj Muslimana koji su se u Domovinskom ratu borili na našoj strani nikako ne može biti puno veći od gore spomenutih 928. Čemu, dakle, pretjerivanja o nečemu što se lako može provjeriti?! Osim toga, nikako ne smijemo zaboraviti ni velik broj Muslimana s prostora BiH, koji su se 1991./1992. stavili na stranu agresorske JNA i tako dali nemali doprinos uništavanju Hrvatske. Ekstremisti u Sarajevu o toj mračnoj epizodi svoje prošlosti šute k’o zaliveni, baš kao i njihovi plaćenici u Zagrebu. Za ovu prigodu spomenimo samo trojicu UZP-ovaca koji su se 1991. istaknuli u neprijateljskim redovima!

Tri ratna druga

Prvi među njima, Izet Nanić iz Bužima, zanat je ispekao ratujući kao oficir JNA u Vukovaru. Početkom rata u BiH priključio se obrani Cazinske krajine i dogurao do zapovjednika 505. Bužimske brigade Armije RBiH. Poginuo je 1995. JNAgodine braneći svoj rodni kraj od srpskog agresora; međutim, to ga nimalo ne ispričava od odgovornosti za vukovarsku tragediju. Ako je za svoj narod heroj, za Vukovarce sigurno nije!

Drugi, široj javnosti nešto poznatiji muslimanski oficir je pilot nekadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva Emir Šišić, koji se istaknuo rušenjem helikoptera s europskim promatračima iznad Hrvatskog zagorja početkom 1992. godine. Naš Emir je, inače, porijeklom stopostotni Bosanac iz Živinica kraj Tuzle, a za svoje „junaštvo“ nagrađen je s 15 godina zatvora koje je djelomično odslužio u Italiji i Srbiji.

Treći, najmanje poznati član veličanstvene trojke je Sead Muračkić iz Kozarca pokraj Prijedora, mladi snajperist koji se u redovima svojih suboraca proslavio ratujući protiv „ustaša“ u zapadnoj Slavoniji. Svoje „uspjehe“ ovjekovječio je zarezima na pušci, a njegovu priču zabilježili su video-kamerom amaterski snimatelji. (v. youtube, „komšije LIPIK PAKRAC NOVSKA“). Ovakvih slučajeva ima na tisuće, pa, da ne bi ispalo kako su samo Muslimani nešto krivi, bilo bi dobro da se istraži i udio drugih naroda bivše SFRJ u agresiji na Hrvatsku (primjerice Crnogoraca i Makedonaca) kako nam jednog dana medijska peta kolona ne bi servirala priče o njihovim zaslugama za našu pobjedu. S te strane gledano, istup Hamdije Abdića možemo samo pozdraviti!

Dinko Pejčinović/hkv.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari