Pratite nas

Vlado Iljkić: Očekujem da ovaj put sabornici pokažu hrabrost i bore se za suverenost hrvatskog naroda!

Objavljeno

na

Gospodine Iljkić, jeste li upoznati sa obrazloženjima Saborskog odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav glede ustavnosti referendumskog pitanja, koji su uputili Saboru i kako vam se ono čini?

Vlado IljkićUz dužno poštovanje, moram priznati da je sama rasprava ako se to tako uopće može nazvati, pa time i obrazloženje odraz uskogrudnosti i dubokog nerazumijevanja predmeta koji se razmatra i onoga što bi se trebalo na tom Odboru odlučiti glede referendumskog pitanja, koje čak ni sa pravne strane nije sagledano u cijelosti, dok razlozi koji su doveli do referendumske inicijative uopće nisu objektivno tematizirani ili su zlonamjerno iskrivljavani.

Nije razmotrena ni neupitna politička dimenzija referendumskog pitanja, a o žrtvoslovnom ili moralno-etičkom aspektu nije bilo niti riječi iako su sve navedene dimenzije toliko isprepletene da se ni jedan od tih aspekata ne smije ignorirati ako se hoće ući u meritum stvari na osnovu kojeg se jedino može donijeti ispravna odluka ili prijedlog. Zabrinjava i to što se u raspravi nisu koristila ili spominjala europska iskustva vezana za pr obleme dvojezičnosti u državama gdje je bilo raznih prijepora i loših povijesnih i drugih iskustava. Želim vjerovati da će predstojeća saborska rasprava, ako će biti utemeljena na činjenicama i političkoj, odnosno, državničkoj hrabrosti i odgovornosti, donijeti napredak u odnosu na raspravu na Odboru.

Spominjete pravni aspekt, čini se da je on obrazložen na nekoliko stranica u odluci Odbora. Zašto ste nezadovljni time i u čemu se ne slažete?

Ovdje se mora voditi računa o unutarnjem hrvatskom i međunarodnom pravnom aspektu i njihovom međusobnom odnosu, tj. usklađenosti, a mogli bi reći i isprepletenosti. Prije svega, u raspravi na Odboru, što je vidljivo iz njegove Odluke, odnosno, prijedloga Saboru, nije razmatran cjelokupan pravni okvir kojim su uređeni način i mogućnost ostvarivanja prava na ravnopravnu uporabu jezika i pisma bilo koje nacionalne manjine u RH, pa tako i srpske manjine. Razmatran je samo mali dio koji se odnosi na promjenu cenzusa u Ustavnom zakonu. Na toj podlozi proteklih smo mjeseci bili svjedoci političke i medijske hajke na Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara koji je pokrenuo ovu referendumsku inicijativu kao demokratski i legitiman korak upravljen prema rješavanju jednog pitanja koje očito izaziva određene prijepore u hrvatskom društvu.

Nažalost, u raspravi na Odboru se uopće nije spomenula mogućnost drugih načina stjecanja prava nacionalnih manjina po osnovu statuta jedinica regionalne i lokalne uprave i samouprave (županija, gradova i općina) i međunarodnih, odnosno, međudržavnih ugovora kao bitnih instrumenata zaštite prava nacionalnih manjina, uključujući i pravo na službenju uporabu svojega jezika i pisma. Ti se pravni instrumenti primijenjuju upravo na područjima koja su bila zahvaćena ratom i gdje su međunacionalni odnosi vrlo osjetljivi. Naše referendumsko pitanje je na tragu toga da se zaustavi nezakonito i nasilno provođenje zakona i pristupi drugim predviđenim načinima stjecanja tih prava, koji će uvažiti povijesne, društvene, političke i moralno-etičke dimenzije i okolnosti ostvarivanja prava nacionalnih manjina na službenu uporabu svojega jezika i pisma.

Konačno, i Odbor ministara Vijeća Europe u svom prvom Monitoringu iskazuje određeno razumijevanje, tj. primjećuje da je ostvarivanje prava otežano na područjima zahvaćenim ratom i odnosa koji tamo postoje te preporučuje da se u ostvarivanju tih prava više koristi diskrecijska ocjena jedinica lokalne samouprave koje lokalnim statutima mogu propisivati i niže cenzuse. Nažalost, članovima Odbora nije ni palo na pamet da taj ratni, poratni i pravni aspekt uzmu u obzir pri razmatranju i ocijeni valjanosti i opravdanosti referendumskog pitanja.

Dobro, što je onda sporno sa Ustavnim zakonom i tim cenzusima?

Važno je napomenuti da u prijedlogu Odbora niti jednom rječju nije istaknuto da ravnopravna uporaba jezika i pisma kao demokratski doseg ostaje i dalje zaštićena na razini Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, doduše, u nešto postroženom obliku, koji nije diskriminatoran jer je nepobitno da se referendumskim pitanjem uspostavlja i utvrđuje kriterij jednakosti. Naime, logički i matematički je točno da je 50 (jednako) 50 i nije ni veće ni manje jedno od drugog.

Ali, za nas u Stožeru bi bilo žalosno da duh našeg prijedloga ili sutra zakona određuju brojke ili matematika pa se pozivamo isključivo na istinsku jednakost kojoj težimo i ovim referendumskim pitanjem. Zanimljivo je napomenuti da Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina čiji je potpisnik i Hrvatska niti jednoj zemlji ne propisuje cenzus pa je on slijed om toga različit za većinu zemalja ne samo EU nego i Europe. To nadalje znači da je svakoj zemlji ostavljeno suvereno pravo da to pitanje uredi svojim zakonodavstvom poštujući pri tome pravni okvir koji je zadala EU. Svaka zemlja svoj unutarnji pravni poredak uređuje na više različitih načina a svakako jedan od najdemokratskijih je onaj koji se čini izravnom demokracijom, tj. referendumom.

Žalosno je ako to neki ne znaju ili ne žele znati. I još nešto, Odbor ministara je rekao da je cenzus od 50% i 1 visok ali da načelo većine nije protivan načelima konvencije, te preporučio da se više koristi mogućnost diskrecijske ocjene jedinica lokalne uprave i samouprave da se za stjecanje predmetnih prava propišu i niži cenzusi, dakle lokalni statut, u što se ovim pitanjem ne zadire i ostaje i dalje na snazi kao preporučena mogućnost.

Pojednostavljeno, uz ovakav demokratski Okvir koji nudi Ustavni zakon RH-e, demokratskiji i širi i od Okvira koji propisuje sama Okvirna konvencija EU-a, niti jedan cenzus ma koliki bio nije loš. Nije to ni 1/3 ni 1/2 ako je neka Vlada sposobna riješiti izuzetke kada se oni pojava a alate unutar postojećeg Ustavnog zakona itekako ima.

Što je s bilateralnim ugovorima koji se navode? Jesu li oni ovim cenzusom doista ugroženi?

Posebno je neutemeljeno navođenje ugroze međunarodnih ugovora koje je Hrvatska potpisala sa Italijom, Mađarskom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i dr., a koji se ovim referendumom uopće ne dovode u pitanje. Jasno je da se međunarodni ugovori mogu mijenjati samo na način predviđen tim ugovorima i da su po svojoj važnosti iznad naših zakona te sljedom toga nema nikakve opasnosti da se oni promjenom cenzusa stave van snage.

Takve tvrdnje su u stvari van svake pameti. Sljedom toga njihovo spominjanje i nabrajanje očito je demagoške prirode i služi za dezinformiranje javnosti ali i svih onih koji su do sada pratili ili će pratiti događaje oko ove referendumske inicijative, ali i saborske rasprave. Apostrofiramo, moguće je u svakom trenutku kvalitetnim promjenama postojećih i sačinjavanjem novih bilateralnih ugovora pristupiti, sa puno više senzibiliteta, rješavanju problema na pojedinim područjima.

Jeste li ovim iscrpili pravni aspekt?

Naravno da ne, jer bi se o svemu mogle napisati i voditi duge rasprave ali ono što je važno reći možda je to da je ovakav cenzus u nešto strožem obliku bio godinama u Ustavnom zakonu, nalazi se u blažem ili strožem obliku u ustavima drugih zemalja i nikada ga nitko nigdje nije proglasio diskriminatornim, pa ne vidim opravdan razlog da to učini ovaj Odbor ili hrvatski Sabor ili čak Ustavni sud. Konačno, ukoliko je kriterij jednakosti sadržan u ovom pitanju doista diskriminatoran, EU ima mehanizme da se proglasi nadležnom u takvim slučajevima.

Žalosno je da smo mi u Vukovaru svjedočili pokušajima platforme 112 i visokih državnih dužnosnika da se veleposlanici i predstavnici nekoliko važnih zemalja pokušaju dezinformirati po ovim pitanjima. Stvarno neodgovorno ponašanje pa gotovo do neprijateljskog rekao bih. Zanimljivo je za narečenu platformu 112 i njihove političke pokrovitelje da se znaju u obraćanju, čak Ustavnom sudu pozivati na Duh EU zakona koji uređuju ovu materiju ali da istodobno nisu u stanju prepoznati i uvažiti Duh zakona sadržan u čl. 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ni kada se na njega ukaže pa i upre prstom. Tu izgleda ne vrijedi ona..“ako nema duha zakona ne smije biti ni slova zakona“.

Na redu je Sabor. Što očekujete?

Očekujem da ovaj put sabornici pokažu hrabrost i bore se za suverenost hrvatskog naroda i po ovom pitanju, jer on to doista i jest. Očekujem da ne budu stranački poslušnici bez obzira koliko još uvijek bili odgovorni i polagali račune stranačkom šefu umjesto hrvatskom narodu, jer će se i to uskoro promijeniti.

Već smo rekli da je ovo unutarnje hrvatsko pitanje pa ono što posebno očekujem je ulazak u meritum stvari i motive postavljanja ovog referendumskog pitanja. Motiv postavljanja ovog pitanja nije nikakva nakana da se bilo koga prikrati za neko njegovo pravo nego da se spriječi ponovno traumatiziranje žrtvi, izravnih stradalnika Domovinskog rata sa osobnim iskustvom stradanja i članova njihovih obitelji u čije „lice“ ne bi smjeli sumnjati. Pozivam saborske zastupnike da nađu vremena i srca da se prisjete tih lica, posebno lica obitelji ubijenih i prognanih, lica silovanih žena, lica zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima…

Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara pokrenuo je referendumsku inicijativu da demokratskim i legitimnim putem obrani Vukovar od Vladine politike bahatosti, neznanja, nasilja i klevetanja. Jer, slanje policije na Vukovar i Vukovarce, nezakonito provođenje zakona po sili zakona i silom prije nego li su se stekli svi uvjeti, nazivanje stradalih uvredljivim i ponižavajućim imenima je slijepa ulica koja ne poštuje ni Hrvate ni Srbe ni Čovjeka! Očekujem od saborskih zastupnika prije odluke o glasovanju da razmotre što donosi ova promjena u cenzusu ali i da u razmatranju ovog pitanja koriste pisana i nepisana a poznata iskustva iz Hrvatske i svijeta i uvaže takve aspekte.

U prvom pitanju ste spominjali da u raspravi nisu korištena iskustva drugih zemalja gdje je bilo prijepora. Možete li to podrobnije obrazložiti?

Naravno, za sve o čemu govorim imamo argumente pa tako i za ovo a uvjeren sam da će i Ustavni sud biti primoran malo više istraživati o praksi u drugim državama EU-a i Europe, a ne nasjesti na neistine iz političkih i pravnih krugova bliskih sadašnjoj vlasti.

1. Latvija
– Ustav Republike Latvije: 4. The Latvian language is the official language in the Republic of Latvia. – Latvijski jezik je službeni jezik u Republici Latviji. Iako je danas Rusa u Latviji ca. 30% stanovništva ruski jezik ni rusko ćirilično pismo nisu u upotrebi.- Još od 1990.-tih tako je odlučio  latvijski parlament. U vrijeme osamostaljenja Latvije 1991. godine u Latviji je bilo ca. 34% Rusa, a u glavnom gradu Latvije Rusi su bili u većini a Latvijci su postigli većinu tek 2006. godine. Ruski jezik u Latviji je strani jezik. Nije ni manjinski.Prije dvije godine od ržan je referendum kojim su udruge Rusa tražili da se ruski prizna kao drugi službeni jezik. Na referendumu je to odbačeno s ca 75% glasova. Ni u gradovima u kojima Rusi čine više od trećine stanovništva ruski i ćirilica nisu u uporabi.

2. Estonija
– gotovo ista situacija kao u Latviji. Zanimljivost, npr. u gradu Narvi u istočnom dijelu Estonije uz granicu s Rusijom Rusi čine 80% do 84% stanovništva (do prije 10 godina bilo ih je više od 90%), Estonaca je 4%, a ruski ipak nije službeni jezik. Službeni jezk je samo estonski. Ustav Republike Estonije propisuje da  Manjine mogu pod određenim uvjetima tek kada prijeđu 50% stanovništva koristiti svoj manjinski jezik u lokalnoj samoupravi, ali samo kao radni jezik. Svaka čast Estoncima! Imaju svoju narodnu i nacionalnu vlast. Ovo navodim jer je taj ustav sličan našem a postoje loša povijesna iskustva.

Na istoku Estonije kao što sam prije naveo uz grad Narvu postoji još šest gradova i puno sela s ruskom većinom, ali službeni jezik i svi natpisi na državnim i lokalnim institucijama su na estonskom. Čak, Estonski ustav ne bavi se jezicima manjina iako manjina imaju najmanje 4 puta više nego Hrvatska!

3. Norveška
– nije u EU, ali je u Europi i osim što je demokratska ona je i najbogatija država Europe. U gradu Tromso na sjeveru Norveške ograničava se uporaba samskog (laponskog) jezika (Sami ili Laponci su autohtona nacionalna manjina u Norveškoj.  Norvežani su se proteklih godina oštro usprotivili pokušaju postavljanja dvojezičnih natpisa u okolici Tromsea na samskom (laponskom) jeziku.

4. Belgija
– Bruxelles- Flamanci vode tešku političku borbu da ograniče širenje francuskog jezika na dijelove Flandrije koja okružuje Grad Bruxelles da su donijete mjere zaštite od daljnje frankofonizacije Flandrije kao jedne od dvije velike upravne jedinice Kraljevine Belgije. Evo i podrobnije geneze…

Brussel  (izvorni flamanski odnosno nizozemski naziv), Bruxelles (francuski), Brüssel (njemački), Brussels (engleski) */službeni hrvatski naziv grada još nije određen pa se službeno miješa francuski engleski naziv/* je povijesno flamanski grad nastao na povijesnom teritoriju Flandrije. Tijekom 18. i 19. stoljeća Brussel je intenzivno fra nkofoniziran naseljavanjem frankofonih Valonaca i snagom velikog francuskog jezika. Osim naseljavanja frankofonih Valonaca došlo je do odnarođivanja Flamanaca koji su pod tim pritiskom preuzimali francuski kao materinji jezik. Rezultat toga je da je danas 85 – 90 % stanovništva Brussela frankofono. Nakon dovršetka frankofonizacije Brussela, 1989. godine na teritoriju flamanskog Brabanta utemeljena je Regija glavnog grada Brussela (Brussels-capital Region, engl. naziv) kao treća upravna jedinica (uz postojeće Flandriju i Valoniju). Time je Flandrija izgubila dio svog teritorija koji je najprije započeo jezičnom kolonizacijom odnosno naseljavanjem frankofonog stanovništva.

Osim frankofonizacije Brussela, koji se u posljednjih 60-ak godina sve više širi (sjedište EU, NATO i drugih europskih i međunarodnih organizacija) dolazi do naseljavanja frankofonskog stanovništva (većinom iz Valonije, iz sjevernoafričkih frankofonih država, itd.) izvan gradskog područja Brussela na teritorij Flandrije odnosno na flandrijsku provinciju Brabant.

Flamanci, flamanski narod i flamanski političari, ustrajno su nastojali  zaustaviti ili ograničiti daljnju frankofonizaciju svoje zemlje posebice tzv. Brusselskog prstena odnosno općina na teritoriju flamanskog Brabanta u koje se sve više doseljavalo frankofono stanovništvo.

Nažalost, dio Brabanta južno od Brussela uz granicu s frankofonom Valonijom krajem 20. stoljeća već je bio većinski naseljen Valoncima i drugim frankofonim stanovništvom. Slijedom toga, 1995. godine Brabant je podijeljen na sjeverni Flamanski Brabant i južni Valonski Brabant. Flamanci su pristali na to kako bi spriječili daljnju frankofonizaciju svoje zemlje i nakon toga u sjevernom Flamanskom Brabantu uvode samo flamanski (nizozemski) kao službeni jezik. Nadležne institucije Flamanskog Brabanta strogo vode kontrolu nad isključivom uporabom nizozemskog jezika.

Međutim, povećavanjem broja stanovnika Brussela, čije su granice strogo određene kako bi se spriječilo daljnje širenje francuskog jezika, u najnovije vrijeme dolazi do naseljavanja frankofonog stanovništva na područje flamanskog Brabanta koji u cijelosti okružuje Brussel, a to se područje danas naziva Brusselski prsten. Frankofoni doseljenici nastoje i na tom području uvesti francuski jezik kao službeni jezik čemu se Flamanci oštro protive.

Ustrajnošću flamanskih političara svih političkih opcija koje je podupirao flamanski narod frankofonom stanovništvu nije uspjelo dalje frankofonizirati i odnarođivati dijelove Brabanta odnosno dijelove Flandrije. Bilo je i presuda Ustavnog suda Belgije u korist legitimnih zahtjeva flamanskog naroda, flamanskih političara i flamanskih udruga za zaustavljanjem frankofonizacije Flandrije.

Rezultat toga po pitanju službenih jezika u Belgiji je: Flandrija – isključivo flamanski, Valonija – isključivo francuski, Brussel – francuski i nizozemski.

Nitko ne govori o primitivizmu, zatucanosti, „ognjištarstvu“ i fašiszmu Flamanaca i Flandrije koja je značajno razvijenija i bogatija od Valonije i Brussela, a provincija Flamnski Brabant je najrazvijenija belgijska provincija uz provinciju Antwerpen. U Flandriji je službeni jezik flamanski, a tko ga ne zna mora ga naučiti ili neće moći iz neznanja ostvariti mnoga svoja prava. Jezik je preduvjet integracije i uspjeh kako pojedinca tako i države. Privatno, kod kuće mogu govoriti bilo koji drugi jezik i pisati bilo kojim drugim pismom, ali službeno to ne mogu. Postoje zakoni i pravila.

Iako je Belgija i Brussel u samom središtu EU gdje su smještene sve glavne institucije EU-a i NATO-a, nikakvih prigovora Belgiji ni Flandriji od strane institucija EU-a nije bilo.

Jedino nama „naši“ političari i „slobodni“ mediji nameću rješenja na štetu Hrvata i Hrvatske. Na žalost svjedoci smo toga koliko su „uspješni“ na svim područjima.

stozerStožer za obranu  hrvatskog Vukovara

->Uoči rasprave o Referendumu članovima Stožera zabranjen ulaz u Sabor u majicama s amblemom Stožera

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Uhićenja osumnjičenih muslimana – Kazalište u režiji Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Bakir Izetbegović ne samo da je vrlo loš čovjek i još gori političar, nego dokazuje kako nema ni redateljskog dara, jer ovako naivne predstave pod radnim naslovom: „lov na potencijalne ratne zločince – bošnjake“ teško bi mogle proći kod djece predškolskog uzrasta, kamo li kod odraslih ljudi.

Tobožnje pompozno uhićenje 13-orice bivših pripadnika „Armije B i H“ zbog sumnji počinjenja ratnih zločina u Konjicu, kao i ovo zadnje vezano za „progon“ potencijalnih ubojica generala HVO-a Vlade Šantića (Hamdija Abdić zvani Tigar, Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović – svi bivši pripadnici „Armije BiH“ koji su – kako javljaju mediji – već pušteni na slobodu nepunih 24 sata nakon privođenja!), trebali bi valjda amortizirati opravdano ogorčenje Hrvata u B i H sramotnom haškom presudom, pri čemu su muslimanski zločinci i islamske glavosječe ostali netaknuti, neoptuženi i neosuđeni. Naravno i svijetu treba pokazati kako sarajevska vlast njeguje „pravnu državu“, iako je očito na svakom koraku da od nje ni zametka nema.

Prozirna medijska kampanja koja sve to prati po diktatu Sarajeva, još otužnije djeluje promatra li se u kontekstu pojave brojnih dokumenata koji svjedoče o planskom etničkom čišćenju područja Žepča, Jablanice, Konjica i drugih, što ih je vrh „Armije B i H“ planirao i dogovarao međusobno, što potvrđuju njihovi telefonski razgovori i prepiska. Dakle, tamo gdje je očito kako su poznati nalogodavci (Sefer Halilović, Zulfikar Ališpaga Zuka i drugi) ne reagira se, nego se uhićuje one koji su bili obični vojnici i eventualno izvršitelji ponekog zločina.

Bosna i Hercegovina je samostalna i neovisna država (ili bi barem tako trebalo biti) već više od 25 godina, ali u njoj ni „p“ od pravne države. Sudovi pod patronatom Sarajeva (i bošnjačko-muslimanske klike na čelu s Bakirom Izetbegovićem), svojim bošnjacima-muslimanima za ratne zločine sude po Krivičnom zakonu bivše SFRJ (koji je blaži), a Hrvatima po novom, oštrijem (KZ Federacije iz 2003.).

I gdje su tu pravda i pravna država? Kako se u istoj zemlji metodom segregacije mogu usporedo primjenjivati dva zakonodavna instituta od koji jedan pripada nepostojećoj zemlji?

Toga nema nigdje u svijetu!

Sarajevska vladajuća klika predvođena Bakirom Izetbegovićem od B i H nastoji napraviti prvi europski kalifat i sad je dobila vjetar u leđa upravo zahvaljujući mešetarima iz haškog sudišta.

Sva ona lupetanja Alijinog nasljednika o „nepostojećim narodima – Srbima i Hrvatima“, o „fašizmu u Hrvata“, ratne prijetnje koje upućuje susjedima, ali i islamizacija što se u B i H puzajući provodi, sad dobivaju neku vrstu „legitimiteta“ ili se barem tako presuda haškog sudišta herceg-bosanskoj „šestorci“ tumači u Sarajevu.

Ima, doduše i bošnjaka-muslimana koji smatraju da je ta puzajuća islamizacija koja ima za cilj promijeniti mentalitet muslimanskog naroda na području B i H i vratiti ga šerijatskom pravu i džihadu dugoročno opasnija čak i od terorizma i bombaških napada. Jedan od njih poznati je diplomat, novinar (bio dopisnik iz Kaira, Beiruta, Alžira, Sirije, Libije, Jordana, Izraela), publicist, veleposlanik B i H u više islamskih zemalja (Jordan, Irak, Sirija, Libanon) i dobar poznavatelj ove materije Zlatko Dizdarević. On u uvodu jednoga od svojih tekstova s temom islamizacije B i H piše:

 „Novostvoreni ‘duhovni ekstremizam’ na temeljima ciljano krivih tumačenja ima širom otvorena vrata za ulazak i ljudi i ideja čiji su rezultati djelovanja već sada, da ne govorimo dugoročno, razorniji od prijetnji terorista pojedinaca“. (Vidi: https://ba.boell.org/bs/2017/01/26/islamizacija-bosne-na-kojoj-adresi-je-opasnost; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 14.12.2017.)

Kako god bilo, propusti međunarodnih tijela, posebice UN-a – poput ovih vezano za posljednju hašku presudu, objektivno su potpora provođenju agresivne islamizacije ove zemlje, sa svim onim negativnim i štetnim procesima što ih ona sobom donosi.

Od tih silnih „hapšenja“ muslimanskih osumnjičenika za ratne zločine i njihovog „kažnjavanja“, naravno, neće biti ništa, a što se islamskih glavosječa – mudžahedina (koji su, da ne zaboravimo, bili ustrojbenim dijelom „Armije B i H“; primjerice, odred „El Mudžahid“ pripadao je 7. brigadi, 3. korpusu), oni za sarajevskog bega i njegovu kamarilu ne postoje. U svojim krvavim pohodima ubili su stotine Hrvata, a njih 400 tako što su im u svojim opskurnim i barbarskim ritualnim obredima nakon mučenja odsjekli glave.

I to su za vlast u Sarajevu bili „pojedinačni“ zločini i oni „nemaju nikakve veze s regularnim snagama „Armije B i H“ – iako je odred „El Mudžahid“ po nalogu Alije Izetbegovića formirao sam Atif Dudaković i jako se dobro zna kako je ova najzloglasnija zločinačka postrojba sastavljena od „Allahovih mučenika“ bila dijelom te vojske, pa samim time i pod zapovjedništvom spomenutog Dudakovića.

Sramotna kazna od 3 godine zatvora za njega kao ratnog načelnika Glavnog štaba „Armije B i H“, pri čemu mu se niti jedan jedini dokazani zločin prema zapovjednoj odgovornosti nije stavio na teret, najbolji je pokazatelj „pravde“ koja je provođena, kako na haškom, tako i na bosansko-hercegovačkim sudovima.

Slučaj s Konjicem, kao i ovaj s tobožnjim uhićenjem Hamdije Abdića i družine osumnjičenih za ubojstvo generala HVO-a Vlade Šantića, zasigurno nisu jedini. Bit će toga još – ovakvih fingiranih predstava koje su bacanje prašine u oči i alibi za one predstojeće akcije hapšenja Hrvata – „zločinaca“ koji su prava meta.

Da je u Sarajevu bilo imalo dobre volje, pitanje presuda za ratne zločine odavno bi već bilo riješeno, a ne bi se čekalo do danas. Ako se zauzme stav da su samo druge strane krive, a vlastiti narod bezgrešan, pomaka nema niti ga može biti.

Atmosfera u bošnjačko-muslimanskom političkom vrhu, njihovoj vodećoj stranci SDA i medijima koji su pod kontrolom Sarajeva sve je više nalik na euforiju uoči linča ili lova na vještice.

Bakir nikako da se okane bizantskih smicalica i šićardžijskog, šarlatanskog vođenja politike. To mu je babo Alija ostavio u amanet jer se i sam slično ponašao poučen taktikom svojih idola Slobodana Miloševića i Dobrice Ćosića s kojima je potajno dijelio Bosnu i nastojao stvoriti etnički čistu muslimansku državu na tlu B i H, dok se službeno cinično „zalagao“ za njezinu cjelovitost.

Zar sarajevski beg doista misli da će ove njegove sapunice (režirane lošije nego one turske u kojima se na groteskan način slavi i glorificira lik i djelo njegovog rahmetli babe Alije) bilo tko od Hrvata progutati?

A Europa?

Ona se bori protiv islamskog terorizma u svijetu, a u vlastitoj kući mu širom otvara vrata, hrabri ga i pothranjuje!? Bosna i Hercegovina je na najboljem putu da postane prva europska baza islamskog radikalizma i to upravo uz pomoć Europe!?

Kakvog li paradoksa!

Kako je moguće voditi tako nepromišljenu i u suštini autodestruktivnu politiku?

Moguće je, jer Europsku uniju vodi skupina diletanata koja donosi ad hoc rješenja od danas do sutra po diktatu vodećih zapadno-europskih država i SAD-a i njima je najvažnija supremacija nad ostalim članicama u skladu s trenutačnim interesima, bez ikakve vizije i predstave o budućnosti. Oni su na koncu tu Uniju i stvorili sebe radi i iz razloga osiguravanja svojih strateških i ekonomskih interesa, a nikako vođeni nekim višim ciljevima „pravde“, „demokracije“, „slobode“ i „napretka“, kako se s vremena na vrijeme znaju prigodničarski i razmetljivo hvaliti. Iza svega kriju se sebični interesi „velikih“. Sve drugo su floskule i tlapnje. Igrokaz.

Europa ima kratku pamet i nije joj prvi put da radi protiv vlastitih interesa. Dugoročno, od ovakvih poteza imat će goleme štete, ali to će kao i obično shvatiti tek kad bude kasno.

Kad im glavosječe i bombaši u još većem broju stignu u Berlin, London, Pariz, Amsterdam, Bruxelles…kad zaredaju novi teriristički napadi i kad njihovi građani više ne budu smjeli nosa promoliti iz svojih stanova i kuća ni u sred dana, tek onda će europskoj gospodi (možda) ponešto od svega biti jasnije.

Kao što je i Angeli Merkel možda poslije svega sinulo u glavu (mada to neće priznati) kako će Njemačku skupo koštati to što je ona osobno i velikodušno pozvala islamske migrante u svoju zemlju po sistemu navali narode.

Svaka škola se plaća.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

Donatorska večer: ‘Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać’

Objavljeno

na

Objavio

foto: ABC Portal

Oko 500 podržavatelja i prijatelja okupilo se jučer, 13. prosinca, na donatorskoj večeri naziva „Pomozimo zajedno u izgradnji objekta Dom fra Mladen Hrkać“ u Kristalnoj dvorani hotela Westin u Zagrebu, u organizaciji humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“ i istoimene Zaklade, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović te pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Svi prisutni su se okupili oko jednog cilja – pružanja pune podrške za izgradnju objekta Dom fra Mladen Hrkać za privremeni smještaj osoba koje dolaze u Zagreb na liječenje, koja je ocijenjena kao projekt od nacionalnog interesa.

Među uzvanicima su bili i brojni istaknuti pojedinci i ključni dionici društvenog političkog i gospodarskog života Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima su bili: izaslanik Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović dr. Tomislav Madžar, izaslanik Predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Dragana Čovića g. Tugomir Čuljak, potpredsjednik Hrvatskog sabora g. Milijan Brkić, izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića i državni tajnik u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske g. Zvonko Milas, gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić sa brojnim suradnicima, državni tajnici, saborski zastupnici, veleposlanici i predstavnici stranih zemalja u Hrvatskoj, pročelnici gradskih ureda i pomoćnici ministara te predstavnici obrazovnih i zdravstvenih institucija, ustanova i vodećih tvrtki s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Na početku večeri prikazan je 15-minutni prezentacijski video materijal koji daje detaljan prikaz lokacije, zemljišta i značaja Projekta izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“. Nakon filma, nazočnima se obratio predsjednik Udruge i upravitelj Zaklade fra Mladen Hrkać g. Ivan Soldo: „Naši trenutni kapaciteti su nedostatni. Unatoč tome što uspjevamo kontinuirano povećavati i broj smještajnih jedinica i kvalitetu potrebno nam je konačno i cjelovito rješenje, a to je Dom fra Mladen Hrkać koji će uz pomoć svih vas koji ste se odazvali ovoj donatorskoj večeri i koji ćete nastaviti podupirati ovaj Projekt u svim njegovim fazama,  i svih onih koji nisu ovdje, a znamo da imamo njihovu bezuvjetnu podršku, otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Nakon g. Solde, otac Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko izrazio je veliku radost zbog pokretanja ovog Projekta koji je usmjeren na potrebe najugroženijih bližnjih te je blagoslovio sve prisutne i sam Projekt.

Gradonačelnik Grada Zagreba g. Milan Bandić, zahvaljujući čijoj odluci je Udruga dobila pravo građenja i krenula u realizaciju svog sna – izgradnje objekta „Dom fra Mladen Hrkać“, vrlo kratko se obratio riječima: „Neka djela govore više od riječi. Od samih početaka njihovog rada sam bio na raspolaganju članovima ove Udruge i tako će biti ubuduće“.

 

Potom je na red za obraćanje došao g. Zvonko Milas, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, koji je rekao: „Značaj ovog Projekta i rada Udruge uvelike prelazi granice Republike Hrvatske. Vlada RH zajedno sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske je to prepoznala i podržava svaku njihovu akciju i projekt. Čestitam humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ što nas je u ovo predblagadansko razdoblje okupila zajedno – Hrvate iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i cijelog svijeta, da budemo dio ove predivne priče o humanosti, ljudskosti i nesebičnosti. Priča koja je prebrisala sve granice – zemljopisne, dobne, nacionalne. Veselim se našem susretu u još posebnijoj prilici od ove večeras – otvorenju Doma fra Mladen Hrkać za koji sam siguran da će biti otvoren prije zacrtanog vremenskog roka“.

Izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i posebni savjetnik za sport i zdravstvo dr. Tomislav Madžar je na samom početku svog obraćanja prenio pozdrave i  podršku Predsjednice gđe. Grabar-Kitarović koja je izgradnju Doma fra Mladen Hrkać ocijenila projektom od nacionalnog interesa te je u više navrata pohvalio rad Udruge i Projekt koji je prema višestrukim kriterijima unikatan na području cijele Europe i šire: „U Hrvatskoj postoji više od 50.000 registriranih udruga, ali humanitarna udruga „fra Mladen Hrkać“ kontinuirano postavlja nove i sve više standarde kvalitete i jedinostvenosti što je posebno ističe među ostalima. Brojka od 175.000 ljudi –donatora, korisnika, članova i volontera koje su oni okupili u zajedništvo u samo 5 godina postojanja potvrđuje da zaslužuju da ih ste hvali i podržava.

Ova večer je još jedna potvrda da se mogu učiniti velike stvari kad se stvori zajedništvo oko iskrene i plemenite ideje što je i temelj i jedina garancija za uspjeh Projekta „Dom fra Mladen Hrkać“ koji će sutra biti na ponos svakom čovjeku.

Nacionalni značaj projekta službenim pokroviteljstvima nad Projektom izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać potvrdili su: Predsjednica Republike Hrvatske, predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr.Dragan Čović, Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Grad Zagreb.

Program večeri vodio je Mislav Togonal, voditelj i urednik sa Hrvatske radio televizije. Večer je izvedbom himne Lijepa naša otvorila operna pjevačica Sandra Bagarić, u pratnji supruga Darka Domitrovića na klaviru. Večer su nastavili uveličavati glazbena diva Radojka Šverko sa profesorom Vladimirom Babinom u pratnji na klaviru, te bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije fra Đuro Ravenšćak.

Dodatne informacije o projektu izgradnje objekta Dom fra Mladen Hrkać

Krajem 2016. godine humanitarnoj udruzi „fra Mladen Hrkać“ Grad Zagreb je dodjelio pravo građenja za „Dom fra Mladen Hrkać“ na zemljištu veličine 5000 m2 na adresi Avenija Gojka Šuška. U blizini najvećih kliničko bolničkih centara u Zagrebu biti će izgrađen moderan, energetski visoko učinkovit i funkcionalan objekt za smještaj osoba iz svih krajeva Hrvatske i BiH, koje zbog liječenja privremeno borave u Zagrebu. Dom će omogućavati smještaj, prehranu i ostalu sveobuhvatnu skrb za 220 osoba istovremeno i sadržavati će 55 smještajnih jedinica različitog karaktera: 12 izolacijskih smještajnih jedinica koje su transplatirale neki od organa i teške onkološke bolesnike, 4 jedinice za osobe u invalidskim kolicima i sličnim pomagalima za kretanje, 4 jedinice za karantenu sa posebnim ulazom, odvojene od ostatka objekta za smještaj osoba oboljelih od lakših zaraznih bolesti, 30 osnovnih smještajnih jedinica za sve teško oboljele osobe osim onih u invalidskim kolicima ili onih kojima je potrebna izolacija ili karantena, 5 jedinica sa većim brojem ležajeva za boravak obitelji s većim brojem malodobne djece od kojih je jedno dijete oboljelo

Financiranje projekta odvijati će se kroz nedavno osnovanu Zakladu fra Mladen Hrkać čiji cilj je izgradnja, opremanje i održavanje objekta “Dom fra Mladen Hrkać”.

Projekt je trenutno u fazi završetka provedbe javng natječaja za odabir idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za Dom fra Mladen Hrkać. Javni natječaj zatvoren je 7.12. te je pristiglo 11 prijedloga idejnog rješenja koje će ocjenjivati petočlani ocjenjivački sud sastavljen od ovlaštenih arhitekata, te predsjednika i dopredsjednika Udruge, na čelu sa arhitektom Angelom Garciom Alvarezom iz Madrida koji je specijalizirao arhitekturu bolničkog smještaja. Potom slijedi ishođenje lokacijske dozvole, izrada izvedbenog projekta i ishođenje građevinske dozvole nakon čega je moguće krenuti sa građevinskim radovima. Predviđa se da će Dom biti spreman otvoriti svoja vrata oboljelima i potrebitima u lipnju 2022. godine na desetu godišnjicu osnutka humanitarne udruge „fra Mladen Hrkać“.

Udruga FMH/ABCPortal.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari