Pratite nas

Povijesnice

VLADO KRALJA METKOM SAVLAD’O

Objavljeno

na

Na današnji dan 1934. godine ubijen Aleksandar Karađorđević

U jednom trenutku začuli su se povici na francuskom „Živio kralj“, a iz gomile je istrčao muškarac s bijelim šeširom na glavi i buketom cvijeća u ruci, zakoračio je na papučicu automobila iz buketa cvijeća izvukao pištolj Mauser C96 kojim je ispalio tri metka u kralja.  Kralj se srušio na sjedalu nepomičan te je umro oko 17 h u policijskoj stanici gdje su mu pokušali pružiti liječničku pomoć.

Na današnji dan, 9. listopada 1934., pripadnik VMRO-a i član UHRO-a, Vlado Černozemski – Keleman, u Marseilleu je izvršio atenta na kralja Aleksandra. Atentat je organizirao UHRO kao odgovor na ubojstva koja je u beogradskoj skupštini po kraljevu naređenu, Puniša Račić izvršio na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a.

Atentat je u Srbiji primljen kao teroristički čin a u Hrvatskoj kao herojsko djelo.

Nakon tolikih godina srpske strahovlade popraćene ponižavanjem, šikaniranjem i batinanjima svega i svakoga tko je hrvatski disao, što je kulminiralo ubojstvom hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini, a to je ujedno bio i jedini primjer u svijetu gdje su zastupnici jedne stranke poubijani u parlamentu tokom zasjedanja, atentat je podigao hrvatski moral i ideja državne samostalnosti planula je kao baklja, na isti način na koji se to dogodilo u Hrvatskoj za vrijeme Miloševića.

Izvršitelj atentata Vlado Černozemski bio je pripadnik VMRO-a, probugarske organizacije, koja je zastupala ideju uspostave samostalne makedonske države. Bliska suradnja VMRO-a i UHRO-a rezultirala je aktivnošću Černozemskog u sastavu UHRO-a i odlukom da bude jedan od dobrovoljaca koji su u Marseilleu na nekoliko punktova čekali kraljevsku povorku, jer francuske vlasti iz sigurnosnih razloga nisu objavile plan prolaska automobilske povorke.

9.10.1934. Nešto prije 16:20 h, u Marseilleu, svečana povorka sporo je prolazila uz trg Berzamski, a među automobilima u povorci bio je i onaj u kojem su sjedili kralj, francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou i član francuskog Vrhovnog ratnog vijeća general Alphonse Joseph Georges.

U jednom trenutku začuli su se povici na francuskom „Živio kralj“, a iz gomile je istrčao muškarac s bijelim šeširom na glavi i buketom cvijeća u ruci,zakoračio je na papučicu automobila iz buketa cvijeća izvukao pištolj Mauser C96 kojim je ispalio tri metka u kralja.

Kralj se srušio na sjedalu nepomičan te je umro oko 17 h u policijskoj stanici gdje su mu pokušali pružiti liječničku pomoć. Atentator je bio 36-godišnji Bugarin Veličko Dimitrov Kerin alias Vlado Černozemski, inače pripadnik VMRO-a (Unutrašnje makedonske revolucionarne organizacije) koji je, pogođen s više metaka, isječen udarcima sablje i linčovan od gnjevne mase, prebačen u ured marseilleske službe sigurnosti, gdje je ostavljen i bez medicinske pomoći umro, ne izgovorivši ni jednu riječ. Prezime Černozemski Kerin je uzeo zbog simbolike jer će predati kralja crnoj zemlji. Francuski ministar vanjskih poslova Louis Barthou ranjen je metkom francuskog policajca te je umro od gubitka sat vremena kasnije, a član Vrhovnog ratnog vijeća general Georges teško je ranjen no preživio je.

Zbog pucnjave pripadnika službe sigurnosti, koji su pucali na sve strane, te jugoslavenskih policajaca koji su slijedili povorku i francuskih policajaca s obje strane, pogođeno je i više osoba koje su bile promatrači kraljeve povorke.

Atentat su organizirali VMRO i Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1946 – Ubijeno petero nevine Kuljića djece

Objavljeno

na

Objavio

Jedan od najstravičnijih komunističkih zločina u širokobriješkom kraju dogodio se 23.svibnja 1946.godine na Kuljića brigu, gdje je ubijeno petero nevine djece Sliškovića-Kuljića.

Pod optužbom da su surađivali sa škriparima komunistički zlikovci predvođeni Mirkom Praljkom, Antom Primorcem i Markom Knezovićem, strijeljali su četiri djevojke i dječaka. Sve se to dogodilo pred njihovim kućnim pragom na očigled uplakanih roditelja i rodbine.

Na oči majke na kućnom pragu partizani prosuše krv nevine djece, pet malih nevinih duša u krvi skončaše, o kakva bol majke zaurla ka nebu, toliko jaka bi da još odzvanja tim krajem.

U jednom, samo jednom trenutku majčina topla duša kamenom postade, sve je umrlo u njoj, nema više ničeg.

1. Ana Slišković ( 20 god.)
2. Iva Slišković ( 20god. )
3. Mila Slišković ( 19 god. )
4. Zora Slišković ( 17 god. )
5. Ivan Slišković ( 17 god. )

Njihova sestra i rodica Ruža, koja je također bila određena za strijeljanje uspjela je pobjeći. Obitelj je bila izložena maltretiranju i mučenju, iako su i sami zlikovci znali da oni ne znaju gdje je Ruža. Nakon nekog vremena i ona je uhvaćena i osuđena na višegodišnju robiju.

Danas, 73 godina iza ubojstva Kuljića djece, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik.

Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.

U jesen 1947.god pripadnici UDBE počinili su stravičan zločin u selu Oklaji pokraj Širokog Brijega. Optuživši ih da surađuju sa neprijateljima narodne vlasti, škriparima, strijeljali su djevojke Ivu Soldo iz Dobrkovića i Šimu Topić iz Oklaja.

Rodbini su zabranili da ih zakopaju u groblje, te su zakopane ispod jednog drijena. Ovaj zločin počinili su udbaši Lovre Kovačević i Marko Primorac, a pod izravnim zapovjedništvom šefa OZNE, Mirka Praljka.

(komunistickizlocini.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1823. – Rođen Ante Starčević

Objavljeno

na

Objavio

Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. u Žitniku kraj Gospića. Gimnaziju je Starčević završio u Zagrebu, a teologiju, povijest i filozofiju studira u Pešti, gdje stječe i doktorat filozofije.

Revolucionarne 1848. vraća se u domovinu, nastavlja teološke nauke u Senju, ali kada se trebao zarediti, odlazi u odvjetničku kancelariju Ladislava Šrama u Zagrebu.

Tu se Starčević oduševljava ilirskim idejama, povezao se s Kvaternikom, a u Gajevoj Danici objavljuje poeziju i prozna djela. Sredinom stoljeća piše filozofske kozerije, aforizme, te četiri drame od kojih je sačuvan Selski prorok.

U to doba Starčević se buni protiv Vuka Karadžića i njegovih sljedbenika te se zauzima za očuvanje hrvatskih narječja i optužuje Vuka što je pod nazivom srpskih narodnih pjesama obradio hrvatsku kulturnu baštinu. U to doba prvi put izriče misao da ilirizam nije postigao svoju svrhu, te da će teško biti postići slogu među južnim Slavenima.

Sloge nije bilo ni među Hrvatima, koji lome politička koplja oslanjajući se na Beč, Peštu ili na slavenske, odnosno južnoslavenske narode. Tijekom Bachova apsolutizma prigušena je svaka politička djelatnost, ali odmah nakon sloma tog režima Starčević u Rijeci 1861. ističe svoja glasovita načela koja će postati temelj pravaštva u Hrvatskoj, i koja će mu donijeti naziv Oca Domovine.

On je odlučan u ideji da Hrvatska treba prekinuti veze i s Bečom i s Peštom i oslanjajući se samo na sebe obnoviti vlastitu državu koja ima svoj legalitet još u srednjovjekovnom razdoblju.

Bog i Hrvati – sukus je Starčevićeve političke ideje. On ističe kako suverenitet proizlazi iz nacije, naroda, a ne iz vladarske veličine postavljene tobože milošću i voljom Božjom.

Potičući emancipaciju hrvatske samosvijesti, Starčević veliča hrvatsku povijest i kulturu, smatrajući Hrvate jednim od odabranih naroda s važnom povijesnom misijom, koja je u proteklom razdoblju dovršena obranom Europe od Turaka. Bosanske muslimane naziva najčistijom hrvatskom braćom. Svom žestinom obara se na monarhiju kao izvor sveg zla toga vremena, a na saborskim raspravama napada sve pristaše sporazuma s Bečom i Peštom.

Zbog svoje žestine izgubio je službu, bio je osuđen na mjesec dana tamnice, a nakon gušenja bune, koju je vodio njegov najbliži suradnik Eugen Kvaternik, dva je mjeseca zatvoren, iako s bunom nije bio povezan.

Potkraj života Starčević se miri sa Strossmayerom i razmatra ponovno neke panslavenske ideje. Nastanjuje se u Starčevićevu domu, koji mu je 1895. izgradio hrvatski narod. Umro je 28. veljače 1896. u Zagrebu. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari