Pratite nas

Herceg Bosna

Vlado Šoljić: Herceg-Bosna je bila jedini način obrane prostora gdje žive Hrvati u vremenu kada središnja vlast i vojska nisu postojali

Objavljeno

na

INTERVJU VLADO ŠOLJIĆ Uloga Hrvata u BiH, HVO-a i HZHB časna je i sasvim legalna

Sotoniziranje Herceg-Bosne se vršilo kako bi se Hrvati onesposobili za obranu u ratu, a danas se vrši kako bi se Hrvate onemogućilo i obeshrabrilo u traženju ravnopravnosti u miru

Herceg-Bosna je bila jedini način obrane prostora gdje žive Hrvati u vremenu kada središnja vlast i vojska nisu postojali, kazao je, između ostalog u intervjuu za Dnevni list Vlado Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg-Bosna povodom 24. godišnjice formiranja Hrvatske republike Herceg-Bosna, logične nadogradnje Hrvatske zajednice Herceg-Bosna sukladno sporazumu o uniji republika u BiH kao i legitimnih traženja hrvatskog naroda za punom institucionalnom ravnopravnošću i konstitutivnošću.

Prije HRHB trebali bi se osvrnuti na Hrvatsku zajednicu Heceg-Bosnu kao preteču. Kakve su bile okolnosti u kojima se ona formirala s obzirom na općepoznatu situaciju u okruženju?

– Kada je počeo raspad Jugoslavije, kada je u Hrvatskoj bjesnio rat i lada su samo laici mislili da se on neće prenijeti na Bosnu i Hercegovinu, onda je legalno vodstvo hrvatskog naroda odlučili formirati Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu kao jedan sustav koji bi se bio u stanju organizirati ukoliko bi rat stvarno prešao na teritorij BiH. Nažalost, nije trebalo dugo čekati-hrvatsko selo Ravno je razrušeno, BiH u to vrijeme nema vojsku, Bošnjaci su formirali svoju vojsku-Patriotsku ligu, a Izetbegović je tada neformalno bio na čelu te bošnjačke vojske, a formalno na čelu sustava BiH. Hrvate objektivno nije imao tko braniti, prema tome sasvim je legalno i legitimno bilo da se narod organizira, što se pokazalo kao sasvim normalno.

Koji je bio dakle ključni značaj formiranja HZHB?

– Prvi otpor agresiji su pružili Hrvati-da je Mostar upao u okruženje kao Sarajevo pitanje je kako bi rat završio. Hrvatska bi bila presječena kod Ploča i Splita. Zato smatram da je uloga Hrvata u BiH, HVO-a i HZHB časna i sasvim legalna. To što danas netko to sotonizira postavlja se pitanje zašto?

Zbog čega neki ne odustaju od takvih ocjena?

– Na prostoru Herceg-Bosne napravljeno je najmanje zločina, nema masovnih grobnica, a najviše je zbrinuto žitelja drugih naroda. Kada uzmemo sve elemente postavlja se pitanje zašto sotoniziranje?  Pa zato što ne žele da mi ovdje ostanemo. Sotoniziranje Herceg-Bosne se vršilo kako bi se Hrvati onesposobili za obranu u ratu, a danas se vrši kako bi se Hrvate onemogućilo i obeshrabrilo u traženju ravnopravnosti u miru. Ja to čujem od mnogih ljudi, a evo spreman sam to i javno reći. Herceg-Bosna je primila najviše izbjeglica te učinila najmanje zločina. Napravljen je sustav u kojem nitko nije gladan, da mirovine imaju pripadnici svih naroda. Na fakultetima su i tada predavali Bošnjaci-muslimani, mirovine su također dobivali Bošnjaci-muslimani. U ratu u Mostaru niti jedan musliman nije imao problema zašto što je musliman dok nije počeo hrvatsko-bošnjački sukob. Prema tomu neka se drugi pitaju zbog čega je počeo sukob?

Koji su ključni razlozi početka hrvatsko-bošnjačkog rata?

– Jedan od važnih razloga za to koji je neposredno utjecao je zbjeg Bošnjaka na prostore gdje su Hrvati većina. Tu je poremećen nacionalni sastav, a onda tu je dio bošnjačke politike koja je od Hrvata željela namiriti teritorij koji su izgubili od Srba. To se vidi iz dokumenata. Hrvati nisu uzrok rata s Bošnjacima niti im je rat trebao. Jer zašto bi Hrvati započinjali rat na prostorima gdje su imali vlast. Pa pogledajte gdje se rat vodio i tko je iz tog rata izvukao deblji kraj. Logika je jasna. Prebacivanje krivice na nas je nepojmljivo.

Poznata je činjenica kako su hrvatski predstavnici bilo voljni prihvaćati i potpisivati sve mirovine sporazume. Zašto se to prešućuje?

– Hrvati su potpisivali i prihvaćali svako mirovno rješenje. Hrvatski narod je napravio zajednicu u vremenu kada predsjednik države govori kako “to nije naš rat” i kada nema vojske, a agresija prijeti. Narod bi bio lud kada ne bi uradio nešto da se obrani. Ja bih volio da se oni koji sotoniziraju HZHB referiraju na ovo. Jedino je hrvatska strana prihvatila sve sporazume, počevši od Cutileirovog, preko Vance-Owenovog, pa do onog o uniji tri republiku. Za Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu također postoji međunarodni prijedlog, nije to naš izum. HRHB je samo posljedica međunarodnog prijedloga i dogovora da se BiH uredi kao unija tri republike.

Može li se reći kako je u srži formiranja bilo traženje političkih prava u višenacionalnoj državi?

– HRHB je bila izraz težnji za punom konstitutivnošću. Pa i danas, kada tražimo svoja prava, mene ne zanima hoće li to biti entitet ili konsocijacija, već samo da se pronađe model prema kojem će Hrvati imati isto pravo odlučivati o sebi kao i Bošnjaci i Srbi.

Kakov je danas odnos predstavnika drugih naroda prema Herceg-Bosni?

– Herceg-Bosna je pružila prvo otpor Srbima. A Srbi je ne sotoniziraju. Podsjećamo kako su Hrvati prihvatili bošnjačke izbjeglice, pomogli im u naoružavanju i obučavanju i sada su oni koji sotoniziraju. Ja tu ne mogu naći logiku. Ja sam vodio na početku rata sektor gospodarstva, surađivao sam s kolegama Bošnjacima te sam im osiguravao sjemensku robu, đubrivo, alate. Dakle, da im propustimo sve moguće materijale, iako smo znali da možda od toga prave oružje. Ali nikada nisam pravio probleme jer sam smatrao u tom vremenu da onaj tko je napadnut da se ima pravo braniti.

U sklopu akademije povodom obljetnice predstavljeno je i  troknjižje dr. sc. Jadranka Prlića – Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg–Bosne. Možete li se osvrnuti na neke dijelove knjiga?

– Očito je da je Prlić znao praviti sustav. Taj sustav je omogućio da su prihodi Herceg Bosne bili veći nego srpskog i bošnjačkog dijela zajedno. Dakle, legalni prihod kroz poreze. Jedina granica između država je bila u Vinjanima. S druge strane našim ljudima u Haagu se sudi kao da su Hrvati počeli rat s Bošnjacima, kao da su etnički očistili prostore. Međutim, kada se uzmu podaci, Armija je napala HVO i oni su nas etnički očistili. To je vidljivo u dokumentima. HVO nema niti jednu zapovjedi za napad. Oni su nas pomeli. Pa više je Bošnjaka ostalo u zapadnom dijelu Mostara nego Hrvata po cijeloj središnjoj Bosni. Prlić je sve to sistematizirao.

Kako komentirate današnji politički položaj Hrvata kao i težnje za jednakopravnošću, a posebice u kontekstu izbornog zakonodavstva?

– Često se neki koji pričaju lijepe priče pozivaju na bivšu državu, odnosno bivšu republiku BiH. Onda treba reći kako je ta republika bila definirana i kao hrvatska i kao srpska i kao bošnjačka. Ništa Hrvati ni na početku rata, a ni sada, ne traže više, već samo da budu u jednakoj poziciji kao i drugi. To je moralno i demokratsko pravo. Zašto nekomu smeta da Hrvati imaju ista prava kao i druga dva naroda?

Razgovarao: Dario Pušić / Dnevni list

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obiljezena žrtva Vukovara u BiH i 26. obljetnica Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

U središtima većinskih hrvatskih općina u Bosni i Hercegovini u petak su upaljenje svijeće i služene mise za Vukovar i druge hrvatske žrtve u BiH i Hrvatskoj, te je istaknuto kako je uspostavom Hrvatske zajednice Herceg Bosne istoga dana kada je i pao hrvatski grad heroj osigurana opstojnost Hrvata u toj zemlji.

U mostarskoj Vukovarskoj ulici, te na prozorima brojnih stanova i kuća u petak su zapaljene svijeće, a vjernici su se nakon misa u tome gradu okupili na prigodnoj molitvi pred spomen obilježjem. I u drugim općinama zapaljene su svijeće složene u obliku slova grada Vukovara.

Zamjenik predsjednika Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine Bariša Čolak je govoreći povodom 26. godišnjice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne istaknuo kako su tu odluku 18. studenog 1991. Hrvati u BiH donijeli poučeni padom Vukovara.

Rekao je kako Hrvati u BiH očekuju da drugostupanjska presuda šestorici dužnosnika Herceg Bosne bude oslobađajuća budući su se u ratu branili od agresije.

“Mi smo uvjereni da će ta presuda biti bitno drukčija u odnosu na prvostupanjsku. Naravno da mi očekujemo oslobađajuću presudu jer nije bilo nikakvog udruženog zločinačkog pothvata niti smo mi sudjelovali u takvom nečemu”, rekao je Čolak. Dodao je kako Haški sud nije utemeljen kako bi sudio narodima i državama, nego da bi sudio pojedincima koji su počinili ratne zločine.

U Grudama su 18. studenog 1991. predstavnici 30 općina u kojima su Hrvati činili većinu ili znatan broj utemeljili Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu kako bi se obranili pred predstojećom srpskom agresijom na BiH.

U kolovozu 1993. je utemeljena Hrvatska republika HercegBosna kao hrvatska federalna jedinica kao pokušaj rješavanja hrvatskoga pitanja u BiH. Herceg-Bosna je prestala postojati u veljači 1994. nakon što je potpisan Washingtonski sporazum kojim je uspostavljena hrvatsko-bošnjačka Federacija BiH.

Zbog promjena toga sporazuma na štetu Hrvata, njihove političke stranke stalno inzistiraju na izmjenama ustava i izbornog zakona kako bi Hrvati u BiH ostvarili jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima.

(Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Odgovor na lutanja Bakira Izetbegovića

Objavljeno

na

Objavio

Da živimo u normalnom društvu, veći bi skandal i diplomatski incident trebale izazvati izjave Bakira Izetbegovića o hrvatskom narodu i Hrvatskoj, nego one o Kosovu i ratu. Nema reakcija ni iz Hrvatske, ni iz BiH. Ne čudi, kada se zna da hrvatsku politiku u Hrvatskoj vode bruxelleski pijuni, pa nemaju svoga stava, a u BiH etnobusinessmani, pa im je stav uvjetovan osobnim interesima. No, nismo svi isti.

Apsolutno nema ništa sporno u izjavama koje je Bakir Izetbegović izrekao vezano za eventualni rat i stav oko Kosova. One su plod subjektivnih i nametljivih pitanja koje su mu postavili novinari. Kad novinar, unatoč molbama samog Izetbegovića da se „ne etabliraju takve teme i pitanja“, inzistira na pitanju „ali u slučaju rata, jeste li spremni na rat?“, očekuje li netko možda da će Izetbegović reći kako nije spreman za tu opciju? Znajući kako se radi o Deutche Welleu, koji je sinonim za novinarski neobjektivan i plaćenički senzacionalizam, nimalo ne iznenađuje ni neprofesionalizam njihovih novinara, niti reakcije nakon intervjua. U potpunosti je zanemareno ono što je u cijelom intervjuu uistinu skandalozno, a to su izjave princa Izetbegovića vezano za stavove o hrvatskom pitanju u BiH i Hrvatima općenito.

Kaže tako vezir Izetbegović „Hrvati su lutali u politici, malo su uz BiH, pa malo protiv, malo uz Bošnjake i ABiH, pa malo protiv Bošnjaka i protiv i ABiH, protiv… Nitko nije nikada ni tražio Treći entitet, neće ga ni tražiti jer Hrvati znaju da ga neće dobiti“. Na pitanje o Pelješkom mostu Bakir odgovara kako „je Hrvatska zavarala i slagala EU da postoji dogovor o mostu. BiH ima pravo na slobodan prilaz moru za plovila, avione itd.“ Pa krenimo redom.

Hrvatska „lutanja“

Samoprozvani nasljednik , kako sam reče „zaštitnika Bosne Alije Izetbegovića“, morao bi znati da Hrvati nikada nisu lutali u politici prema BiH. Hrvatska politika u BiH je jednaka od dana osnivanja HZHB 18.11.1991., preko 29.02. i 01.03.1992. godine kada se dogodio referendum o neovisnosti BiH, pa sve do danas, a to je: „polazeći od neotuđivog prava hrvatskog naroda u BiH kao konstitutivnog naroda, u težnji da s ostalim narodima demokratski i mirnim putem uredi sva pitanja zajedničkog života, sukladno odlukama legitimnih predstavnika političke volje hrvatskoga naroda, poštovati demokratski izabranu vlast BiH“ kako stoji u utemeljiteljskim dokumentima o uspostavi HZHB, jednako kao što stoji danas u temeljnim dokumentima HNS-a.  Ako je netko bio sinonim za „lutanja“ u politici, to nikada nisu bili Hrvati, nego bošnjačka politika, na čijem čelu je bio Alija Izetbegović, a danas su oni koji se nazivaju njegovim prirodnim nasljednicima u „vlasništvu nad Bosnom“. Nebrojeni su dokazi za ovo.

Tako Bakirov otac govorio prvo kako „to nije njegov rat“, budući da je s Karadžićem dana 02.08.1991. preko Muhameda Filipovića potpisao „akt o nenapadanju“, da bi nakon što je rat krenuo govorio kako je „rat u BiH obrana tolerancije i multietničnosti“, da bi u 1995. pisao kako „je laž da su naši vojnici ginuli za zajednički život. Ne možemo našemu narodu lagati, naš vojnik gore koji se muči u blatu ne gine da bi zajednički živio“.

Lutao je oko prihvaćanja Wance-Owenovog plana 1993., oko prihvaćanja Owen-Stoltenbergovog plana, ali nije lutao kada je potpisivao sporazum sa Momčilom Krajišnikom 16.09.1993. kojim bi Srbima omogućio referendum o izdvajanju od BiH, niti je lutao kada je 12.01.1994. Tuđmanu nudio da Hrvatska omogući uvoz naoružanja, bez uplitanja vojske, da on porazi Srbe (s kojima je potpisao sporazum) kako bi kasnije dopustio pripajanje Zapadne Hercegovine Hrvatskoj. O Alijinim lutanjima, mogli bi do u nedogled.

Ako se kojim slučajem Bakir referirao na lutanja hrvatske politike koja u jednom trenutku organizira proslavu obljetnice HZHB, a u drugome glasuje za izvješće Tužiteljstva BiH, u Parlamentu brani diskriminatorski pravno postupanje prema pripadnicima HVO-a, odbijaju uputiti apelacije Ustavnom sudu po pitanju tretmana branitelja i sl., onda, ruku na srce, vezir od Bosne ima donekle pravo. Ima pravo i kada govori kako nitko nikada nije artikulirao što bi to „Traći entitet“ bio, jer aktualnom političkom vodstvu Hrvata u BiH je sve u prvom planu, samo ne funkcionalno i održivo administrativno teritorijalno preuređenje BiH, jer dogodine su izbori, a s nečim se mora izići pred narod.

„Malo bi uz Armiju, pa malo protiv Armije“

Kaže Bakir kako su „Hrvati malo bili uz ABiH, pa malo nisu“. Zanemarujući broj žrtava tijekom rata i borbenih djelovanja, ta ista ABiH je nakon potpisanih mirovnih sporazuma, primirja i prestanka borbenih djelovanja ubila 1051 civila, od čega 121 dijete i ubila 644 zarobljenika HVO-a. Ta ista Armija BiH je protjerala preko 170000 Hrvata sa svojih ognjišta. Ta ista ABiH je, unatoč potpisanom sporazumu o međusobnoj suradnji sa Hrvatskom 22.08.1992., sustavno planirala napade na hrvatske obrambene snage i područja, što je potvrdio sam Sefer Halilović u svojoj „Direktivi za odbranu suvereniteta BiH“. Je li se pitao Bakir jesu li Hrvati uz ABiH kada je za svoga savjetnika stavio Šerifa Patkovića, zapovjednika 7. muslimanske brigade, odgovornog za ritualna ubojstva i zločine u Dusini?

Istina je da je Bakir pravi nasljednik svoga oca, jer kontinuitet „lutanja“ je nastavljen i danas. Odbijanje svakog hrvatskog prijedloga od strane aktualne političke vlasti Bošnjaka, podsjeća na priznanje Alije Izetbegovića iz 1998.: „najteži posao u životu mi je bilo pregovarati, jer pregovarati znači odlučivati. Zato je moja pregovaračka strategija  i inicijativa bila „njet“ stav. Odbijamo sve“.

Kontinuitet misli Izetbegović mlađi potvrđuje i kada u intervjuu opravdava svoga prijatelja Erdogana i njegove čistke i zarobljavanja na stotine tisuća „ljudi koji su htjeli ubiti njega i njegovu obitelj“, jer je današnja „Turska kolijevka suvremenog islama“. Naime, u knjizi Alije Izetbegovića „Islam između istoka i zapada“ govori o Islamu kao religiji koja je „superiorna u odnosu na sve ostale ne samo religijske, nego i filozofske, etičke i političke alternative“. Nema nikakvog problema u širenju „istine“ čak i nasilnim sredstvima u vidu čistki neistomišljenika u Turskoj, jer ionako, kako Izetbegović stariji piše „štogod napreduje u povijesti, napreduje u smjeru širenja islama“.

Pelješki most i glavno pitanje

Potrebno se osvrnuti malo na tezu „prevare oko Pelješkog mosta“. Godine 2006. godine Vijeće ministara je dobilo od strane Vlade RH na uvid projektnu dokumentaciju za most. Tadašnji bh ministar prometa Branislav Dokić predvodio je stručno povjerenstvo BiH koje je tadašnjem hrvatskom ministru Božidaru Kalmeti prenijelo kako BiH ima jedini zahtjev da visina mosta u najvećem luku mora biti 55m, a ne 47 m koliko je hrvatska strana zahtijevala. Nakon što je Hrvatska na to pristala, dobila je formalno odobrenje za nastavak projekta, zbog čega je kasnije odobren od strane Europske Komisije, budući da su pristali na financiranje. Je li to ta prevara ili laž?

Glavno pitanje koje u zaključku se mora postaviti jeste sljedeće: u svrhu čega se kontaminira bh javnost pričama o ratu i međunacionalnoj netrpeljivosti? Odgovor može dati jedna sitna koincidencija. Dok je Bakir govorio o ratu, lutanjima i prevarama, u Cazinu je zbog primanja 25000 KM mita uhićen direktor onog Agrokomerca u kojem je Bakir umotavao „tristomilioniti“ Tops, njegov premijer u Kantonu Sarajevo je pravdao milijune nestale od komunalija i branio na televiziji prijatelje sa kriminalnim dosjeima, na televiziji su defilirali visoki dužnosnici njegove stranke koji su primali mito za upošljavanje u Elektroprivredu, itd. Pričom o ratu učinio je uslugu ne samo sebi, nego i svojim koalicijskim partnerima iz HDZ-a BiH, pa nitko glasnije ne raspravlja o socijalno ugroženim ministrima, netransparentno utrošenim kolektorskim milijunima u Mostaru, nenamjenski potrošenim milijunima Civilne zaštite i sl. Govori se o ratu i Kosovu, umjesto da se govori o korupciji, kriminalu i licemjerstvu političkih elita. To je odgovor, čemu u ovom trenutku priče o ratu i Kosovu.

Na kraju, mora se ustvrditi kako Bakir griješi u najosnovnijoj stvari, a to je što hrvatsku politiku identificira sa tim svojim lako ucjenjivim i licemjernim koalicijskim partnerima. Greška je to, i to velika, nismo svi isti. Niti ćemo ikada biti.

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke
Slaven Raguž

Izetbegović: “Spreman sam i na rat!?”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari