Pratite nas

Vlast Republike Srpske počinila zločin nad svojim narodom

Objavljeno

na

BANJA LUKA – Notorno je da potop nitko i ništa nije moglo spriječiti. Notorno je da vlasti Republike Srpske nisu ništa učinile da ublaže posljedice kataklizme; da bar u minimalnoj mjeri otupe oštricu i razmjere razaranja.

Notorno je da su vlasti Republike Srpske svojim nedjelovanjem, nesposobnošću, nekompetentnošću, drskošću, arogancijom i neviđenim bezobrazlukom, doprinijele da se stotine tisuća ljudi nađe u životnoj opasnosti, prepušteni na milost i nemilost epskoj stihiji.

Notorno je da su vlasti Republike Srpske otuđena grupa građana izuzetno opasnih namjera, koji ne prezaju da i u najtežim i kataklizmičnim uvjetima, iskorištavaju nesreću i tragediju i pokušavaju unijeti razdor i neprijateljstvo među građane.

Notorno je da su se građani, zajedno s lokalnim vlastima, samoorganizirali, spasili što se spasiti dalo i nisu dozvolili samoživoj, egoističnoj, pokvarenoj, korumpiranoj bulumenti da raspolažu njihovim životima.

Notorno je da nitko nije gledao kako se tko zove i koje je vjere, već je pomagao koliko je mogao.

Notorno je da je najveći broj onih koji nisu stradali pravovremeno pritekao u pomoć potopljenim, što je spriječilo enormne ljudske žrtve, iako su i ove dosadašnje ogromne.

Notorno je da nikakav sistem u Republici Srpskoj ne postoji, da su uništene institucije, koje su se pokazale potpuno trulim i neupotrebljivim, da nema alata za samoobranu, da ne postoje nikakvi planovi za ambijent prirodne i bilo koje druge katastrofe, da individue koje upravljaju ovim entitetom nemaju ni zere savjesti, morala, ljudskosti, već je riječ o otuđenoj grupi koja postoji zbog sebe i tajkuna, što su po njihovom nalogu opljačkali ovu zemlju.

Notorno je da ne postoje financijske rezerve za izvanredne situacije, da ne postoje robne rezerve, da ne postoji ama baš ništa što bi postradalima pomoglo.

Notorno je da je podobnost, koja u sebi podrazumijeva poltronstvo i nesposobnost, dovela do ovakvog stanja.

Notorno je da je bjesomučna pljačka, koja in continuo traje devet godina osnovni uzrok nereakcije i zločinačkog ponašanja vlasti.

Notorno je da u Republici Srpskoj postoje dvije kaste – vladajuća, koja nema nikakvog dodira sa onom drugom, višestruko mnogobrojnijom, pod kojom se vodi stanovništvo.

Notorno je da su vlasti Republike Srpske napravile zločin protiv sopstvenog naroda odbijajući da proglase izvanredno stanje, iako su, kako sada tvrde, znali da se katastrofa priprema tri dana prije njenog dolaska.

Notorno je da su vlasti Republike Srpske odbile da proglase izvanredno stanje, kako ne bi preuzeli odgovornost za spašavanje građana, gradova i svih dobara.

Notorno je da aktualnim napadima na lokalne organe vlasti i pokušajem preuzimanja komande nad postradalima, Režim pokušava da sakrije svoje prljave i kriminalne postupke, proizišle iz neproglašenja izvanrednog stanja na vrijeme.

Notorno je da je Milorad Dodik najodgovorniji za ovakvo stanje, jer on drži svu vlast u ovom entitetu.

Notorno je da on, teškom zloupotrebom nesreće i Javnog servisa, pokušava da spriječi političku štetu koja mu je nanesena kriminalnim ponašanjem državnog aparata koji je uspostavio.

Notorno je da neko ko se smatra predsjednikom ne treba da se vozi čamcem, već mora da pokuša uspostaviti sistem.

Notorno je da Dodik nije sposoban za to, ali jeste za sijanje mržnje, napade, vrijeđanje…, od čega nije prezao ni usred potopa.

Notorno je da je Milorad Dodik najobičnija kukavica, jer je kao kukavičije jaje na čelo Kriznog stožera postavio nesposobnu Željku Cvijanović, a nije osobno preuzeo tu poziciju.

Notorno je da će je, bez milosti, potopiti, kako bi sebe pokušao spasti.

Notorno je da je Željka Cvijanović najodvratnija osoba koju smo imali prilike slušati i gledati tijekom katastrofe: drskost, arogancija, bezobrazluk, bahatost ove poluinteligentne individue uvreda je za svakog tko živi u ovoj zemlji; to je slika jada i bijede Režima, njegove truleži, smrada i bolesti.

Notorno je da je ta nesposobna i nekompetentna individua samo dio plejade istih takvih, među kojima je i Igor Radojičić, koji nas je u preskupom svijetloplavom džemperčiću obavještavao o meteorološkim prilikama. Isti taj danas tvrdi da su se vlasti BiH, čije su oružane snage i helikopteri intenzivno spasavali ljude i spasili ih na stotine, “ponašale kao da su poplave u Mongoliji”, a on se ponašao kao da su poplave na Marsu.

Notorno je da te spodobe, uz prateći hor klonova, predstavljaju najgori i najcrnji dio ovog društva – oni su za tri dana potopa u Bijeljnu poslali sto kilograma hrane. I predstavili to kao izuzetan napor. Zar treba dalje!

Notorno je da ta ista nesposbna neprijateljska bulumenta sada pokušava ostvariti nadzor nad humanitarnom pomoći, kako bi ponovo na narodnoj solidarnosti i narodnoj muci pokušali ubrati neke političke poene.

Notorno je da će nastaviti s izazivanjem mržnje, napadima na postradale, pljuvanjem, uvredama, osionošću, bezobrazlukom, bahatošću, jer drugačije i ne znaju. Obučeni u plave džemperčiće i bijele gumene čizmice, kako bi pokazali koliko su čisti i fini, za razliku od ostatka naroda.

Notorno je da je strašna voda odnijela i njih, i to zauvijek.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati u Sydneyu održali su miran prosvjed i mimohod povodom sramotne haške presude šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata. Održana je i misa zadušnica za pokojnog generala Slobodana Praljka.

Australski Hrvati ovim su povodom poslali otvoreno pismo Hrvatskoj. Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu! Ovim riječima i ispijanjem otrova, general Praljak je izrekao konačnu presudu cijeloj dugogodišnjoj međunarodnoj farsi koja neodoljivo podsjeća na montirane komunističke procese, gdje se krivci unaprijed znaju.

Rečenica je to iz otvorenog pisma u kojem navode kako je njegov čin jedan je od najsnažnijih vapaja za pravdom koje smo posljednjih desetljeća mogli vidjeti. Čin čovjeka koji je uskoro trebao izaći na uvjetnu slobodu, no radije je izabrao smrt. Njegov čin poruka je hrvatskom narodu, ali i svakom čovjeku koji traži pravdu. Ovim činom, general je obvezao hrvatski narod na borbu za istinu i pravdu. Nakon ovoga nitko više nema pravo reći “mene se to ne tiče”, stoji u pismu.

Mi, australski Hrvati, pratimo što se događa u Hrvatskoj i svijetu. Svjesni smo važnosti kažnjavanja zločina, no isto tako smo svjesni negativne uloge Haškog suda čije djelovanje smatramo sramotnim i nepravednim. Očekivali smo pravdu. Dobili smo laž i nepravdu. Stoga hrvatskim političarima i hrvatskoj javnosti upućujemo ovo pismo.

Australski Hrvati u pismu navode kako zahtijevaju odbacivanje presude Slobodanu Praljku i šestorki, jer se temelji na povijesnim neistinama, očekuju ispriku vodećih hrvatskih političara koji su izjavili da prihvaćaju i poštuju presudu, traže istrage svih koji su protuzakonito slali dokumente u Haag i opstruirali obranu.

Također navode da s prijezirom odbacuju tvrdnje g. Brammertza da slavimo ratne zločince dok ignoriramo žrtve.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari