Pratite nas

Herceg Bosna

Vlč. Ilija Matanović: Bosanska Posavina je bila svojevrsna kolijevka katoličanstva. Nekad bila sad se spominjala

Objavljeno

na

Vlč. Ilija Matanović, ovih dana objavio dva vrlo vrijedna djela:

BOSANSKA POSAVINA JE BILA SVOJEVRSNA KOLIJEVKA KATOLIČANSTVA. NEKAD BILA SAD SE SPOMINJALA

Vlč. Ilija Matanović

ORAŠJE – Velečasni Ilija Matanović, našoj široj posavskoj publici je poznat kao pastoralac, koji je u svom svećeničkom djelovanju od 1982. godine kada je zaređen za svećenika, postigao puno u pastoralnom smislu, djelujući kao župnik u mnogobrojnim župama Vrhbosanske Nadbiskupije, a svugdje je ostavljao po jedan materijalni trag, gradeći objekte, ali i onaj duhovni, ostavljajući pisani trag.

Posebno aktivan bio je za vrijeme Domovinskoga rata kada je kao župnik Župe Svetog Antuna Padovanskoga u Boću izgrađivao kapelice, koje su ondašnjim vjernicima bile poput katedrala. U duhovnom smislu posebno se brinuo za branitelje kao vojni kapelan HV-a, a potom i HVO-a.

No, postao je vrlo popularan i u spisateljskom  smislu. Naime, još za vrijeme studentskih dana u Dubrovniku uređivao je list Koraci, a bio je i jedan od pokretača lista sarajevskih studenata teologije Mladi teolog.

Izdavao je nekoliko župnih listova, a kao marljivi aktivist HKD Napredak u brčanskom je kraju 1993. pokrenuo izdavanje Napretkovog godišnjeg kalendara, koji egzistira i danas.

Do danas je objavio veliki niz književnih i nekoliko publicističkih djela. No, aktualna su dva njegova djela koja skreću pozornost. Najprije “Povijest bosanske Posavine”, a potom i malo pastoralno remek-djelo “Župni vjeronauk za svakog kršćanina-katolika”. Bio je to i povod za kraći razgovor, piše Anto Pranjkić / Kamenjar.com

Vlč. Matanoviću, nedavno ste čitalačkoj javnosti ponudili svoje novo znanstveno-publicističko djelo.  Radi se o  povijesnom prikazu bosanske Posavine. Što je zapravo sadržaj i što donosite u svom novom ukoričenom djelu?

-Ovo je moj petogodišnji rad. Želio sam, sam, nešto više znati o prostoru u kome sam rođen i dobar dio svog pastoralnog rada u njemu proveo. Pokušao sam kroz povijest prošetati sebe i čitatelja. Prvih 200 i nešto stranica obrađuje povijest Posavine a drugih 500 stranica i više donose skenove Matice krštenih  župe Bijela 1750-1769. godine. Paralelno i prijevod. Mislim da je to najveća vrijednost ove knjige.

Nekoliko je povjesničara koji su znanstveno istraživali povijesno nasljeđe bosanske Posavine.  Jeste li koristili neke nove izvore ili svoj rad bazirate na već postojećim?

– Nažalost toliko vremena nije se moglo imati da se  kopa i nešto novo iskopa što nije rečeno o ovom kraju. Pokušao sam razumjeti  dosadašnje istraživače i sročiti svoje viđenje.

Bosanska Posavina je povijesno katoličko područje. Svojevrsna je to kolijevka katoličanstva?

-Nekad bila, sada se spominjala.

Kroz povijest je veliki broj ljudi iz bosanske Posavine naseljavao  i druga područja. Ponajprije, obližnju Slavoniju.

-Točno i dokazljivo. Listajte stare matice susjednih župa preko Save sve će reći. No tome se ne  treba ništa čuditi. U Posavskog Hrvata vjera i Bog bili su sve i sva. Boga se bojali, Božje zapovijedi opsluživali, a iznad svega skrušeno i konstantno su Boga molili zajednički i osobno. Nisu se bojali života. Rađalo se od 6-18 djece. Normalno je bilo da od 6 sinova 3 odsele u susjednu Slavoniju radi lakše prehrane obitelji. Kad krenete od Račinovaca na istoku pa sve do Bebrine na zapadu nema sela gdje nema Hrvata porijeklom iz Bosanske Posavine.

Danas je sve manje ljudi na području cijele Posavine. Koji su glavni razlozi takvog stanja?

-Na to pitanje dati odgovor muče se  sve strukture. Ništa pametno smisliti. Moj je dojam  a i uvjerenje da je molitveni elan totalno opao i da je zajedničke molitve obiteljske nestalo. Moral srozan na nulu. Sakramenat braka se izigrava i ignorira u temelju Božje zamisli. I kada se sklopi brak nema sile koja bi ga uvjerila da se rodu i Bogu daje život po Božjoj a ne po muževu ili ženinu ćeifu.

Ovakvo raspoloženje i ovakav pristup braku i novom životu, Bog ne može ostati imun. No narod ne vidi sve ove bičeve koje podnosimo i tvrdokorno ide dalje u borbi protiv Boga.

Materijalizam bivšeg sistema se sada plaća. Daj ti meni na ovom svijetu što želim a za drugi ko te pita. To nas pastoralce na terenu brine i boli. Drugo današnja žena-majka je za mene degradirajući epitet koji joj se daje. Onaj tko je na život donio 2 djece nikome ništa nije dao nego je samo pozitivnu 0 ostvario.

Ljude u Posavini su kroz povijest pogađale razne bolesti i ratovi te ostale nedaće. No, oni su opstajali na svom ognjištu. Što je to što čuva ovdašnji puk?

– Kolike kuge, kolere, ratovi, preseljenja, glad, suša, poplava sve su nadživljavali uz svoje crkve i okolna svetišta i obiteljskom molitvom. Dok ne shvatimo da se s Bogom ne igra i da se s Bogom život živi vršeći njegov zakon a ne ljudski konstruirani nakaradno i ovo što ima Hrvata u Posavini u bliskoj budućnosti će biti zbrisano s lica zemlje. Neki će se povijesničar baviti ovim pitanjima mozgajući zašto izdadoše i prodadoše svoje svetinje: Boga, Crkvu, Obitelj, Ognjište, Domovinu.

Mislili smo da ih zadržava i čuva sveta Majka Crkva i mi misnici. Kada su se ti isti naši vjernici urotili sa bezbožnicima  svih boja na ono što je bilo najvrijednije vidljivo u posavskog katolika počeo  nam se pisati kraj.

Anto Pranjkić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola danas je obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu.

Prije svete mise a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća župnik don Ivan Tomić kazao je kako je ovo žalostan dan za Župu, dan spomena na veliku tragediju i ratni zločin.

-Svjesni smo toga što je naša zemlja pretrpjela u ratu, no ovo je i dalje naša želja, naša svetinja. Stoga ljubimo svoju zemlju, hrvatsku, ramsku i uzdolsku uvijek i zauvijek ma gdje bili. Uvijek se sjetimo odakle dolazi naša krv, kazao je župnik te pozdravio sve vjernike, obitelji poginulih, oce svećenike na čelu sa mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom ordinarijem u BiH koji je i predvodio misu, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH dr. Dragana Čovića koji je predvodio mnogobrojno izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH.

Mons. Vukšić u svojoj propovijedi kazao je kako Crkva nije nadležna za provođenje zemaljske pravde ali jeste zajednica moralna i neotuđiva i naša obveza je molitva i sjećanje, solidarnost i ljubav.

-Stoga pozivam nadležne institucije na provođenje zakona i pravde, istaknuo je mons. Vukšić.

-Nastojanja kršćana je oslobađanje od zlog pamćenja. S nadom da će biti od koristi promicanje vrijednosti općeg dobra u cjelokunoj društvenoj zajednici, te konačna pobjeda dobra nad zlim. Prošlost živi kroz sjećanje, i njezin sadržaj utječe u mnogočemu na našu budućnost, prošlost tako postaje obnovljena a budućnost pak gledana iz perspektive nade, zaključio je biskup Vukšić u svojoj propovijedi.

Pripadnici Prozorskog bataljona Armije BiH su u sklopu operacije ‘Neretva 93.’, 14. rujna 1993. godine napali mjesto Uzdol i pri tome počinili stravičan ratni zločin na okrutan način ubivši 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti.

Među žrtvama se nalazilo 29 civila, od kojih je najmlađa žrtva imala 10, a najstarija 87 godina, te 12 pripadnika HVO-a.

Za navedene strašne zločine podignuta je optužnica protiv Envera Buze, zapovjednika Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH, a sudski proces je u tijeku.

UZDOL, SJEĆANJE NA NEVINE ŽRTVE (14. RUJNA 1993 – 14. RUJNA 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 23. obljetnici oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Govor generala zbora Stanka Sopte
23. obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca
Jajce, 13 rujna 2018.

POŠTOVANI PRIJATELJI!

Godine se slažu u knjigu povijesti. U sjećanje. Tako uvijek u rujnu dolazi i obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca. Jajce je brojalo svoje godine i svoja sjećanja i složilo tešku i krvavu knjigu povijesti. Iz te su knjige mnogi htjeli čitati i često čitali i ono što u njoj ne piše i o čemu ona pojma nema. Izmišljali su povijest. No naša teška i krvava knjiga povijesti ne ljubi ništa drugo do onoga što je u njoj krvlju njenih sinova zapisano. Sve od kad Jajce postoji i sve od kada šume vodopadi njegove rijeke Plive.

Jajce pamti starohrvatska vremena svoga ponosa i svoje slave, vremena svojih hrvatskih kraljeva u Bosni, no pamti i teška vremena u kojem je utvrda za utvrdom, tog slavnog hrvatskog kraljevstva u Bosni, šapatom padala. I pamti strašna vremena svoga zadnjeg kralja i kako je na izdaju smaknut i pokopan tu na Humu ponad grada. Pamti i duga stoljeća ropstva i patnje pod turskim kopitom, pamti desetljeća olovnih godina komunističkih prijetnji i stradanja. Pamti i zadnje ratove, svoj pad i svoje oslobođenje.

Danas smo u 23. obljetnici oslobođenja hrvatskog i kraljevskog grada Jajca od četničkih hordi i postrojbi JNA kada su hrvatske snage HVO-a i HV, kroz operaciju Maestral, u svom nezaustavljivom naletu pomele okupatorske postrojbe i svome hrvatskom gradu Jajcu donijele slobodu. Na krvi i životima vitezova Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske republike Herceg Bosne, izrasta sloboda i život ovoga grada.

Stoga se danas s neizmjernom zahvalnošću sjećamo svojih poginulih prijatelja i suboraca, svojih vitezova, sjećamo se naših ranjenih, iskupili smo se ovdje mi veterani, njihovi prijatelji i suborci iz toga slavnog i pobjedničkog boja.

Želimo im pokoj vječni i laku grudu zemlje Hrvatske. Želimo njihovim obiteljima reći veliko hvala. Želimo gradu Jajcu poželjeti život u slobodi i hrvatskom narodu čestit i dostojanstven život u njihovom gradu Jajcu.

Živjeli.

Kamenjar.com

 

Obilježena 23. obljetnica oslobađanja Jajca

 

 

13. rujna 1995. nad slapovima Plive zavijorila se hrvatska zastava!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari