Connect with us

Intervju

vlč. Nebojša Stipić – Razgovor s danas zaređenim svećenikom subotičke biksupije

Objavljeno

-

Nebojša Stipić
Nebojša Stipić

Intervju s danas zaređenim svećenikom subotičke biksupije vlč. Nebojšom Stipićem

Zašto ste se odlučili biti svećenik katoličke Crkve?

Riječi su i suviše skromne da bi mogle opisati otajstvo i ljepotu poziva. Kao izvanske znakove poziva svakako su bili i ostali ljepota liturgije, jasna teologija, autentičan život svećenika i vjernika, nadnaravna stvarnost kršćanskog poziva koja je opipljiva u djelovanjima. Možda ove riječi opisuju tu ljepotu, a svakako je tu ono prvo počelo, susret s živim Gospodinom, Isusm Kristom, njegovom osobom, njegovom osobnošću. To iskustvo sureta u sv. Misi i svetim ljudima današnjice me je stupnjevito usmjeravalo na put svećeništva. A tu je i neizostavni moment služenja i žrtve. Nijedna prava ljubav nije bez žrtve i služenja. I tako shvaćam svoj poziv. To je taj hod za Kristom. Uvijek pred očima imati križ, a ne stavljati na su stranu kako bi smo gledali očima lažnosg humanizma i prosvjetiteljstva. Uvijek križ! Zato je ova žrtva i teška, ali i slatka jer pobjeda i vječni život dolaze po otajstvu križa. I na meni je svjedočiti ljepotu naše vjere, ljepotu Radosne vijesti. Krist je živ, ovdje je i stvarno prisutan. Nije u nekom daleku zakutku zemlje ili svemira! Krist je ovdje. Posadašniti poruku spasenja, ohrabriti ljude, probuditi pozaspale, okrijepiti umorne i zapaliti svjetlo u ovoj tami. Drugim riječima biti čovjekom euharistije, sakaremnata, učiteljstva i evanđelja. Ovo sve ulazi u tu odluku uz mnoštva događaja i situacija kojima me je Bog bogato obasipljo.

Poznato je da ste prije upisa obrazovanja na teologiji završili jedan fakultet. Jeste li teologijom nadopunili svoje znanje i koliko, u kom smislu?

Završio sam Poljoprivredni fakultet u Osijeku, mogu slobodno reći mjestu gdje je i donesena moja odluka krenuti za Kristom. Poljoprivreda kao znanost je ostavila dubokog utjecaja na moje razmišljanje, ali možda i na moje baš i ne uobičajne pristupe i izričaje koje nekako ne ulaze u okvire „klasike“ svjedočenja i izražavanja u crkvenim krugovima. Možda je i to moja suzdržanost prema velikim oduševljenima, ali i sumnja koju nekako poput pratiteljice sa sobom nosim. A ona je legitimni pratilac naše vjere kako kaže sv. Ivan Pavao II, papa, u enciklici Fides et ratio. Dijete sam našega vremena, a to sve ima utjecaja. Duboko sam zahvalan Bogu što sam ga spoznavao u početku više pod mikroskopom i prirodi, koje su ujedno bile moje prve ozbiljne duhovne knjige i duhovne obnove. Sve u svemu, nekako paradoksalno. No to je naše kršaćnstvo. Jedino kršćani imaju znak kojim se diče, a koji je naizgled trebao poraziti Krista, a to je križ. Mi smo oni koji kako kaže sv. Pavao, u slabosti bivamo jaki. Tako i u izglednom bezboštvu svijeta i njegovoj buci prepoznajemo Božju opstojnost i svetu tišinu.

Danas kao mlad svećenik što mislite što bi mogla biti Vaša posebna misija u katoličkoj Crkvi?

Prije svega biti katoličkim svećenikom, biti Kristovim. Možda je to danas najveći izazov, jer zavukli su se mnogi sumnjivi nauci, mnogi od Isusa najavljeni „proroci“ i „spasitelji“. Potrebno je ponovo otkriti drevnu ljepotu kršćanstva koja je u Crkvi. Potrebno je skinuti prašinu sa naših svetinja koje je zasula uzburkanost svijeta. Otvorili smo prozore kako kaže sv. Ivan XXIII, papa, i sada mi se čini da je došlo vrijeme, urediti sve što je na svijetlu i pod svijetlom, te unijeti opet divni miris tamjana, svijeća i cvijeća, ali ponajprije divni miris molitvena duha, tišine i ljepote liturgije. To osjećam svojom zadaćom, to uviđam kao znakove vremena. Ljudi vape za Bogom, i znamo, uprkos mnoštvu grijeha svijeta u takvim prilikama obiluje Božje milosrđe. Imamo lječnika naših duša, pravi mir, sreću i ljubav. Eto, truditi se biti što autentičniji svećenik, ne političar, niti nacionalni preporoditelj, niti showman, niti nadri lječnik, niti menager ili tome slično. Biti svećenik, samo to.

A jedna latinska pjesma lijepo govori o svoj suštini svećeništva, a ona glasi:

O svećeniče, što si ti? Nisi od sebe, jer si stvoren iz ničega. Nisi zbog sebe, jer si posrednik pred Bogom. Nisi za sebe, jer si zaručnik Crkve. Nisi svoj, jer si sluga sviju. Nisi ti, jer je Bog u tebi. Što si dakle? Ništa i sve, o, svećeniče!

Vaši osnovni autobiografski podaci?

Zovem se Nebojša Stipić, rođen sam 30. rujna 1989. godine u Subotici, R. Srbija od roditelja Ivana i majke Zdenke. Imam sestru Ivanu.  Završio sam Osnovnu školu „Ivan Milutinović“ u Subotici, srednju Poljoprivrednu školu u Bačkoj Topoli, završio sam preddiplomski studij hortikulture na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, a nakon Osijeka upisujem Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu na kojemu sam diplomirao prošle godine. Za đakona Subotičke biskupije zaredio me mons. dr. Pénzes János, biskup subotički na Petrovo prošle godine, a ove godine na obraćenje sv. Pavla zaredio me za svećenika.

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Oglas