Pratite nas

Kultura

‘Vltava’ – čarobna glazba satkana od uzvišene ljubavi prema naciji, domovini i zavičaju

Objavljeno

na

Bedřich Smetana (1824-1884.) otac češke glazbe, utemeljitelj nacionalne opere, skladatelj i dirigent bio je u svojoj 50-oj godini života gluh, tako da na premijeri nije mogao čuti svoje remek-djelo, “Vltavu”, jedinstvenu, čarobnu simfonijsku pjesmu iz ciklusa “Moja Domovina” (“Má Vlast”).

Nije rođen u Pragu (iako se njegovo ime obično veže uz glavni grad Češke), nego u Litomyšlu, malom gradiću istočno od Praga na samoj granici Češke i Moravske, na području na kojemu je službeni jezik bio njemački. Češki je naučio tek kasnije, ali možda je upravo ta odvojenost od materinjeg jezika, pisma i češke kulture u mladom skladatelju i probudila još veću i gorljiviju ljubav prema Rodu i Domovini.

Bila mu je namijenjena sudbina pivara (jer time se bavio njegov otac), ali život ga je odveo na drugu stranu, jer se Bedřich već sa šest godina pokazao vrhunskim glazbenim talentom i nastupio pred publikom na koncertu kao pijanist. Osim klavira, učio je svirati violinu, ali je ipak ostao najpoznatiji po svojim sjajnim skladbama što ih je stvarao najprije zanesen ljubavlju prema ženama koje je volio, a potom i opusom u kojemu je slavio Domovinu, češku povijest i svoju ljubav prema zavičaju.

Ovaj glazbeni virtuoz, dirigent, pedagog i skladatelj, svjetskoj je baštini ostavi dragocjena djela među kojima su najznačajnija:

  • opere “Prodana nevjesta”, “Libuša”, “Dalibor”
  • grandiozni ciklus od 6 simfonijskih pjesama (“Moja domovina”)
  • slavna i čarobna simfonijska pjesma “Vltava”

Uzor Smetani bio je Franz Liszt s kojim je bio i veliki prijatelj, a posvetio mu je i skladbu Šest karakterističnih komada. Na nagovor Liszta Smetana je utemeljio Klavirski institut u Pragu koji ubrzo postaje važno središte glazbenog života. U to vrijeme (do 1856. godine) u Češkoj njegova djela i nisu bila tako poznata. Velike uspjehe postiže tek u Švedskoj (kuda odlazi nakon uvođenja Bachovog apsolutizma). U Göteborgu provodi 5 godina. Postaje poznati i priznati zborski dirigent, pijanist, a utemeljio je i glazbenu školu. Pored svega toga sklada i svoja prva važnija djela (simfonijske pjesme Richard III., Wallensteinov logor i Hakon Jarl).

U Prag se vraća poslije pada Bachovog apsolutizma i radi na utemeljenju nacionalne opere (jer do tada su u Češkoj operna djela izvođena na njemačkom jeziku).

Godine 1866. sklada svoju prvu operu – Braniboři v Čechách /Brandenburžani u Češkoj, a njezina je praizvedba upriličena u Privremenom kazalištu. Ovo je djelo postiglo sjajan uspjeh.

Grandiozni ciklus “Moja domovina” predstavlja jedinstvenu i neponovljivu i snažnu tonsku apoteozu mita i povijesti češke nacije, a cjelokupno djelo Bedřicha Smetane skladna je sinteza nacionalnih i aktualnih europskih glazbenih elemenata upotpunjena savršenim umjetničkim izrazom.

Čovjek ne mora biti Čeh pa da mu srce zaigra kad čuje ove harmonične zvuke koji se tako ljupko upotpunjuju, sljubljuju i stapaju u cjelinu u zadivljujućem, sjajnom i očaravajućem glazbenom remek-djelu što ga može stvoriti samo biće ispunjeno Božjim nadahnućem i žarkom ljubavlju prema Domovini koja se ne da niti može mjeriti nikakvim ovozemaljskim mjerilima.

U svome je Dnevniku na jednom mjestu ovaj veliki skladatelj zapisao: “Ja sam oruđe više sile…jedanput ću u tehnici postati Liszt, a u skladanju Mozart.”

Zaplovimo Vltavom…i uživajmo u krajoliku zavičaja neponovljivog Smetane…

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

‘Sudbnosni patuljak’ Nevenke Nekić označio je živote mnogih od nas

Objavljeno

na

Objavio

Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Poznata hrvatska književnica i profesorica hrvatskoga jezika Nevenka Nekić jedna je od najpoznatijih i najpriznatijih živućih hrvatskih književnika. Svoj plodan književni, ali i sveopći životni opus obogatila je 2018, godine malih romansijerskim djelom “Sudbonosni patuljak”, o kojemu se domaća čitalačka javnost i književna kritika itetako pozitivno izrazila, što potiče mnogobrojne organizacije, udruge i ogranke kulturnih ustanova na organizaciju promocija ovoga djela.

Tako je 10. listopada u novootvorenoj zgradi Turističke zajednice Grada Nova Gradiška a u organizaciji tamošnjeg ogranka Matice Hrvatske organizirana promocija na kojoj je predstavljen “ Sudbonosni patuljak”. Ovo je autoričina sedma knjiga koja je promovirana u Novoj Gradišći, a po dojmovima publike  zasigurno je kako se gospođa Nekić i njezin stil pisanja, ali i teme koje bira izuzetno sviđaju novogradišćanima. Bitno je napomenuti da su se među publikom nalazili brojni intelektualci ovoga grada, a prema riječima predsjednice ogranka Matice hrvatske u Novoj Gradišci umirovljene profesorice hrvatskoga jezika i književnosti Vjekoslave Bagarić, gospođa Nekić je i ovom prigodom došla u svoj grad.

– Ona u Novoj Gradišci nije obični gost. Ona je naša i svaka njezina nova knjiga ovdje se s posebnim zanimanjem čita, kaže gospođa Bagarić.

Djelo “Sudbonosni patuljak” gospođe Nekić predstavio je glavni urednik nakladničke kuće Kerigma-Pia Anto Pranjkić, koji je, između ostaloga, kazao kako je Nekić književnica koja njeguje tri osnovna postulata koja su posebno izražena u hrvatskom narodu: bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje te da se sve tri međusobno isprepliću.

– Takav stil pisanja jednostavno dolazi do ljudi. Autentičnost života s onim što se piše jedan je jamac prihvaćenosti autora i njegova spisateljskog opusa.  Nevenka Nekić je sa svojih 40-tak knjiga pokazala kako se može biti dosljedan i u teškim vremenima, a tema o kojoj piše postala je njezin životni zadatak, na čemu će posebno biti zahvalne generacije koje dolaze, rekao je ovom prigodom Anto Pranjkić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Trubaču sa Seine

Objavljeno

na

Objavio

Ujutro šalica čaja

I gorki okus neprospavane noći

Navečer drugo konačište

I tako u krug…

Do nove postaje Križnog puta

*

Nikoga osim Boga nemam

I ovo malo srca i duše

Što mi ih On dade

Ničega osim ljubavi

Ljubavi za Rod i Dom svoj

*

Kažu mi: „Za petama su ti…“

A ja luđak i zanesenjak

I dalje jurim za svojom zvijezdom

I sanjam iste snove, poput dječarca

Oni svojim, a ja svojim putem

Dok nam se staze ne presijeku

*

Oni se mene boje, mene emigranta

Golje i beskućnika što polugladan skita

Bez doma i smiraja, odbačen od ljudi

Ja znam, a znaju i oni

Moja je snaga u Istini

Njihova slabost u sili i zločinu

*

U oku majčina suza i poljane djetinjstva

U srcu kremen kamen moga Imotskoga

Kaldrma uska i pjesma momačka

Obijesna, glasna i žestoka, prava naša

I jezero Modro i Crveno u meni

A iznad nebo plavo i biserno čisto

*

U vrevi pariškog Bellevillea

U bulevarima i krošnjama

U pjesmi uličnog svirača

Ja čujem Tvoje jecaje

I  osjećam Te duboko u sebi

Tebe, Hrvatska moja,

Otvorena i živa rano,

Patnjo, sudbino, svetinjo

*

U grudima srce tuče

I žar navire u obraze

Još u meni života ima

Grabim dalje, u slobodu

Ne osvrćem se i ne bojim

Kurvinih sinova i žbira

Oni se mene boje, silnici i hulje

Mene jadnika bez doma i staništa

Strijepe od svake riječi i istine se plaše

Nečiste savjesti i ruku krvavih

Vrebaju iz busije svjesni da su slabi

I da su im dani davno odbrojani

*

S leđa, a da kako, hulja drugačije ne zna

Sjena krvnika odvaja se od tmine

I već osjećam za vratom dah koji peče…

Livada cvjetna i Majčina suzica

Skrivena iza zelenog bokora

Baš tamo u blizini izvora

Na kraju staze dobro znane, krivudave

                                   Čekaju mene, mene emigranta…

 

Zlatko Pinter

listopad 2019.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari