Pratite nas

Razno

Vojna parada u Beogradu – pokazivanje mišića agresivnog pravoslavlja

Objavljeno

na

[dropcap color=”#dd3333″ font=”0″]U[/dropcap] kontestu posjeta ruskog predsjednika gospodina Putina Srbiji, koji ni po čemu nije običan posjet jednog državnika nekoj prijateljskoj zemlji koji se, tako reći, svakodnevno događaju, ponajčešće medijski gotovo i neprimjećeno. Riječ je o povijesnom posjetu, dobro pripremljenoj i s ruske i sa srpske strne. Pače i više od toga. Srbija je tom prigodom pripremila svečanu vojnu paradu s više tisuća pripadnika svih rodova svoje vojske, preletom ruskih i srpskih migova, desetke helikoptera s desantom specijalaca i s tristotinjak različitih borbenih vozila, kao i nekih desetak ratnih brodova ovaj put samo riječne flote (obzirom da je “nekad bila” na tri mora pa je sad spala na tri Morave).

Ta vojna parada formalno se priziva na proslavu stote obljetnice početka Prvog svjetskog rata (kojeg su, nota bene, Srbi i izazvali i koji je iznjedrio najtragičnije posljedice upravo Rusiji i drugim slavenskim narodima), također se priziva i na sedamdesetu obljetnicu oslobođenja Beograda.

Svakom, iole intuitivnom promatraču, treba postati jasno da vojna parada nije okrenuta prošlosti već budućnosti Srbije. Ovom paradom Srbija šalje poruka, ponajprije susjednim državama i narodima bivše Jugoslavije, a ta poruka je – Sad su s nama i Rusi, kao jedna od najmoćnijih država i nuklearnih velesila, s odlučnim vodstvom, novog ruskog borbenog “cara”.

Svakom, iole intuitivnom promatraču, treba postati jasno da vojna parada nije okrenuta prošlosti već budućnosti Srbije. Ovom paradom Srbija šalje poruka, ponajprije susjednim državama i narodima bivše Jugoslavije, a ta poruka je – Sad su s nama i Rusi, kao jedna od najmoćnijih država i nuklearnih velesila, s odlučnim vodstvom, novog ruskog borbenog “cara”.

Istina je, pa ne znam koliko da to netko nijekao, ova posjeta iz temelja zacrtava novu geostrategiju na Balkanu (ili onog što se tako naziva), prvenstveno u Srbiji i BiH, imat će i dalekosežni utjecaj na položaj Hrvatske, a preko Republike srpske (koju također Rusi uzimaju pod svoje okrilje) posebno i na položaj Hrvata u BiH.

S druge, ruske strane, odašilje se poruka Europskoj Uniji i SAD-u, da Rusija obnavlja svoj višestoljetni utjecaj (da ne kažem Imperij) na Balkanu i Europi i da taj prostor obilježava na neki način kao svoj Dominion, pod egidom zaštite Rusa izvan Rusije, ili pravoslavlja i pravoslavne braće drugih nacionalnosti.

Rusija i Turska

Rusija je uskočila u prostor kojeg je NATO savez iz razno raznih razloga, možda ponajviše iz jedne inertnosti, ostavio slobodan za pristup drugih. Ali ne samo NATO savez, već i Europska Unija. Sad im se to vraća kao bumerang, ravno u čelo. Ovim ruskim prodorom, a srpskim političkim ruletom, svakako imaju razloga biti sve više zabrinute prvenstveno Crna Gora kao pomorska zemlja, BiH, ali i Makedonija i Kosovo, kao i Hrvatska koja s tim prostorom ima podugačku granicu.

S druge strane i Turska je uskočila u muslimanski dio BiH, s gotovo identičnim cjljem obnove, pa makar i samo djelomično i simbolično, nekadanjeg Otomanskog carstva, smatrajući BH muslimane na neki način Turcima što ovi nikada u svojoj povijesti tako nešto nisu htjeli ni čuti, ali evo, izgleda da se vremena mijenjaju. To su dva prevelika krokodila u maloj BH bari, gdje je pretijesno i nema mjesta za oba. S druge strane “kršćanska” Europa se nema tamo za što uhvatiti osim za onu šačicu hercegovačkih Hrvata. Ali ona je inače nesložna, interesno politički u samoj sebi i suprotstavljena, tako da ni to nije moguće.

Kako svaka stvar ima svoje lice i naličje, moglo bi se dogoditi da Srbija time pravi veliku povijesnu pogrešku, ona je gotovo sa svih strana okružena zemljama koje su članice NATO saveza i Europske Unije, ona je na neki način u klopci i može samo igrati ulogu Trojanskog konja, ali na taj trik pali su samo Trojanci i više nitko drugi u povijesti. Ali eventualnim ulaskom u Europsku uniju i Nato savez, te dvije (državna i vojna asocijacija), uvijek će, u slučaju sraza ili zategnutosti odnosa prema Rusiji, u svojim njedrima imati u Srbiji neku vrstu ruskog Trojanskog konja.

U svakom slučaju, ovdje se, a posebno u Bosni i Hercegovini, radi o tektonskom sudaru različitih civilizacijskih i konfesionalnih struktura – islama, pravoslavlja i katoličanstva. I taj sudar se i ovim činom Srbije sve više potencira ne samo kao utjecaj njihovih središta u svijetu, već se odražava i kao konkretni mogući sraz prvenstveno od strane agresivnog pravoslavlja.

Ali, kako svaka stvar ima svoje lice i naličje, moglo bi se dogoditi da Srbija time pravi veliku povijesnu pogrešku, ona je gotovo sa svih strana okružena zemljama koje su članice NATO saveza i Europske Unije, ona je na neki način u klopci i može samo igrati ulogu Trojanskog konja, ali na taj trik pali su samo Trojanci i više nitko drugi u povijesti. Ali eventualnim ulaskom u Europsku uniju i Nato savez, te dvije (državna i vojna asocijacija), uvijek će, u slučaju sraza ili zategnutosti odnosa prema Rusiji, u svojim njedrima imati u Srbiji neku vrstu ruskog Trojanskog konja.

Stare političke ljubavi se gase jer se uvijek povode samo aktualnim političkim i drugim interesima, a ti se interesi mijenjaju, a prema toj promjeni preslaguju se i politički i vojni savezi.

Poruke ovog posjeta predsjednika Putina su višeznačne. On je odjenut u ratno ruho, jer je riječ o čovjeku kojeg svi prosuđuju kao militantno nastrojenog čiji politički vokabular ide čak do prijetećeg isticanja Rusije kao najveće nuklearne velesile, a posebno u uvjetima agresije na Ukrajinu i okupacije Krima. Ovdje nije samo riječ o političkom i kulturnom utjecaju u Europi i u svijetu, već je riječ o strategiji širenja utjecaja, koji bi se u datim uvjetima branio ili širio i oružjem. Pa u tom smislu vojnu paradu u Beogradu treba gledati prvenstveno kao pokazivanje mišića agresivnog pravoslavlja.

Hladni rat očito nije prestao, njemu tek slijedi novo razbuktavanje, i svakako će prouzročiti negativne posljedice i velike troškove u razvoju novih generacija razornog oružja. Quo vadis, naš vrli i jedini Svijete?!

Mile Prpa/HKV

kamernjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari