Pratite nas

Religija i Vjera

Vojni ordinarij JURE BOGDAN: Ništa ne vrijedi što su naši preci ginuli ako ne vodimo čestiti kršćanski život

Objavljeno

na

U povodu proslave spomena 14. Dana hrvatskih mučenika u subotu, 27. kolovoza euharistijsko slavlje s početkom u 11 sati na Udbini gdje se okupilo više tisuća hodočasnika predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan.

U koncebraciji su bili i predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, porečko pulski biskup Dražen Kutleša i umirovljeni biskup Ivan Milovan, krčki biskup Ivica Petanjak, šibenski biskup Tomislav Rogić i umirovljeni biskup Ante Ivas, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško, te domaćin gospićko-senjski biskup Zdenko Križić i umirovljeni biskup Mile Bogović.

U ovoj prigodi, biskup Bogdan je u ruci imao križ krbavskih biskupa iz 15. st., dok je oltar krasio zlatni krbavski križ.

U pozdravnoj riječi biskup Križić na „iznimno znakovitom mjestu naše povijesti, na mjestu koje je postalo simbol našeg narodnog stradanja, ali i simbol našeg ponosa”, rekao je kako „ovo mjesto zaslužuje našu posebnu pažnju i zahvalnost. Ali i naše slavljenje.

Spominjemo se ovdje i Bogu prikazujemo sve žrtve našeg naroda kroz njegovu povijest, u svim dijelovima Lijepe naše, ali istodobno slavimo i uzvišene ideale za koje su stradali naši predci: ideali vjere, slobode, neovisnosti. Bio bi veliki propust ne posvetiti žrtvama našega naroda jedan poseban dan u godini u kojemu mu kao vjernici i kao narod iskazujemo zahvalnost, prikazujemo Bogu naše molitve za žrtve koje su dali, jer su plodovi njihovih žrtava milost našeg narodnog opstanka, milost da smo još tu, da smo preživjeli, da nas ima.

Najgore je biti nezahvalan, zaboraviti žrtve, govoriti o tim stradanjima kao o nekoj bližoj ili daljnjoj povijesnoj datosti koja za nas nema nikakvu povijesnu poruku, iz koje se ništa ne može naučiti. Spominjemo se naših žrtava kao vjernici, kao Crkva, jer su naši preci ginuli i za krst časni, za svoju vjeru”.

Na početku propovijedi biskup Bogdan podsjetio je na krvavu bitku na Krbavskome polju 9. rujna 1493. godine, te naglasio kako su poginuli i zarobljeni Hrvati u Krbavskoj bitci stradali su radi kršćanske vjere. Blagdanom hrvatskih mučenika spominjemo se svih koji su pod raznim okolnostima dali živote za krst časni i slobodu zlatnu, poput Nikole Šubića Zrinskoga koji je pao pod Sigetom prije 450 godina. Spominjemo se uzornih kršćana u životu i smrti, poput Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana.

Čuvamo spomen i na tolike stradale u ratovima, logorima i križnim putovima XX. stoljeća. Sjećamo se svih naših sunarodnjaka u Domovini i inozemstvu koji su postali žrtve institucionaliziranoga terora u bivšoj državi nakon II. svjetskog rata. Spomen na nedužne žrtve ostat će trajno jer „duše su pravednika u ruci Božjoj”, rekao je propovjednik, te nastavio „današnjim blagdanom hrvatskih mučenika, osobito slavimo mučenike u strogom smislu riječi. To su oni koji su od Crkve službeno proglašeni svetima i blaženima; zatim oni čiji su postupci za kanonizaciju ili beatifikaciju u tijeku, te konačno mnoštvo onih čija su nam imena nepoznata ali zapisana su u Božjem srcu”.

Pojašnjavajući kršćanskome poimanje mučeništva, rekao je kako su do sada mučenicima iz hrvatskoga naroda proglašeni sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Drinske Mučenice i bl. Miroslav Bulešić. Njima možemo pridodati gradišćanskoga Hrvata bl. Antuna Durkovića koji je kao biskup rumunjskoga grada Iasi-ja uhapšen 1949. godine.

U zatvoru su ga mučili te je tamo i umro 1951. godine. Tom zboru hrvatskih mučenika ubrzo će se pribrojiti i fra Serafin Kodić Glasnović, Hrvat rodom iz Janjeva, koji je djelovao u franjevačkoj provinciji u Albaniji. Godine 1947. bio je uhapšen i okrutno mučen te je zbog zadobivenih teških rana preminuo, a blaženim će biti proglašen u Skadru 5. studenoga ove godine zajedno s još 37 albanskih mučenika, ubijenih između 1945. i 1974. godine.

Ponosni smo što imena hrvatskih mučenika blistaju na slavu Božju u Domovini i izvan nje, gdjegod su ostavili svjedočki trag. Dakako, da će se ovima pribrojiti i mnogi drugi iz hrvatskoga naroda, poglavito iz razdoblja II. svjetskoga rata i nakon njega do danas, kad se iz mnoštva hrvatskih žrtava, prouče pojedinačno i minuciozno, život i smrt onih koji prema vrlo strogim propisima Katoličke Crkve zadovoljavaju sve povijesne i teološke kriterije kršćanskog mučenika, i kad ih Crkva uzdigne na čast oltara.

Njihova nevino prolivena krv traži od nas veliki rad i napor da se ništa ne zaboravi i ne izgubi od onoga što su oni živjeli i kršćanski svjedočili, naglasio je propovjednik.

Nadalje, biskup Bogdan je posvijestio, kako „mi kao Crkva u Hrvata snosimo osobitu odgovornost za širenje istine o onim mučenicima koji su nikli na hrvatskom tlu”. U tom je vidu podsjetio na poziv pape Ivana Pavla II. koji je u Apostolskom pismu Tertio millennio adveniente pozvao mjesne Crkve da očuvaju spomen na mučenike XX. stoljeća.

Hrvatski martirologij, na kojemu radimo, bit će naš doprinos onoj sveopćoj, katoličkoj pismohrani Istine. Čvrsto smo uvjereni da su najsvjetlije stranice hrvatske povijesti ispisane upravo imenima mučenika, a među njima istaknuto mjesto zauzima zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, rekao je propovjednik, te podsjetio kako su mučenici svih vremena dobro razumjeli Isusove riječi: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.” „Neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” „Tko ide Isusovim putem, ide putem života. Tim su putem išli sveti mučenici”.

Svi su kršćani pozvani postati ono pšenično zrno koje donosi obilat rod. Svi su pozvani postati mučenici u izvornom značenju: martyres – svjedoci.

U braku, obitelji, na radnom mjestu, u društvu, proživljavamo i žalosti i radosti, suočeni smo sa situacijama koje nalikuju križu, ali susrećemo i trenutke radosti koji nas ispunjaju nadom. Kao kršćani pozvani smo svjedočiti Evanđelje i vršiti Božju volju u onim životnim okolnostima u kojima se nalazimo, ali to ne znači da smo prepušteni nekoj slijepoj sudbini koja se poigrava našim životima.

Sveti mučenici pružaju nam primjer da kršćanin i u naoko bezizlaznim situacijama može postati pšenično zrno koje u očima svijeta propada, ali zaštićeno Božjom rukom donosi obilat rod. Svaki je kršćanin stoga pozvan na svoj način proći Isusovu školu križa kako bi s Isusom i uskrsnuo, podsjetio je biskup Bogdan.

Također je naglasio, kako su nam hrvatski mučenici u zalog ostavili „svjedočanstvo svoje krvi, svoju ljubav, predanje i vjernost Bogu i Domovini. Dar koji smo primili, ujedno je i obveza da svakodnevno živimo one vrjednote za koje su mučenici dali svjedočanstvo života”.
Propovijed je biskup Bogdan zaključio riječima „na početku XXI. stoljeća i mi kažemo: Ništa nam ne koristi što su naši predci ginuli za krst časni i slobodu zlatnu ako ne vodimo čestit kršćanski život, ako ne poštujemo dostojanstvo braka i obitelji, temeljne jezgre društva, i ako na svim društvenim razinama, od malih zajednica do središnjih državnih ustanova, Vlade, Sabora i predsjedničkog ureda, s ljubavlju ne radimo na čast i izgradnju, svoga roda hrvatskoga, boljitak svih građana lijepe naše Domovine! Svi sveti hrvatski mučenici – molite za nas! A ti, bezgrješna Djevice Marijo, kraljice mučenika i odvjetnice Hrvatske, svrni svoj pogled na nas”.

Nakon popričesne molitve, riječ zahvale svima koji su dali doprinos za crkvu Hrvatskih mučenika izrekao je idejni začetnik izgradnje biskup Bogović, a potom su on, prof. Ante Bežen i Ivan Mance predali dar-knjigu „Crkva hrvatskih mučenika – Od ideje do ostvarenja” predvoditelju slavlja biskupu Bogdanu, te donedavnom udbinskom župniku, a sada šibenskom biskupu Tomislavu Rogiću.

Pjevanje su predvodili združeni zborovi Gospićko-senjske biskupije uz orguljsku pratnju Karle Tripalo, a ravnao je Ivan Prpić Špika.

Misi je prethodio Križni put od crkve Sv. Marka, a nakon mise klape iz Šibenika održale su koncert duhovnih i domoljubnih pjesama.
Uoči proslave spomendana don Božo Barišić predvodio je trodnevnicu u sklopu koje su blagoslovljene orgulje rad mons. Jurja Jerneića.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

GOSPODINE NISAM DOSTOJAN

Objavljeno

na

Objavio

Još davno dok sam dijete bio
a svećenik bi misu govorio,
jednu rečenicu upamti lako,
vjerujte mi i danas je tako!

‘Gospodine nisam dostojan
da uđeš pod krov moj,
nego samo reci riječ
i ozdravit će sluga moj’ !

Ja sam rimski stotnik
i vladam snagom mača,
ali Tvoja riječ od smrti je jača,
tvoja riječ, riječ je živog Boga
dođi i ozdravi slugu moga.

Nisam ja dostojan ni pred tebe stati
ali Gospode moja duša pati
u njoj nema radosti ni smijeha,
puna je očaja i teškog grijeha.

Ozdravit ću i ja pored sluge svoga,
duša moja upoznat će Boga,
sići će na mene milost sa visina,
srce će moje upoznat Božjeg Sina.

Jer znam da si Sin živog Boga
a Otac će uslišat molbu Sina svoga,
Gospode milostiv mi budi,
oprosti i milosrdno sudi.

Zastade Sin živog Boga
i ispuni stotnikovu želju,
jer tolike vjere vidio nije
u čitavom Izraelu!

Od tad prođe dvi tisuće ljeta,
po cijelom svijetu se slavi Misa Sveta
na svakoj Misi ponavlja se slika
i riječi rimskog stotnika:

‘Domine ,non sum dignus’

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Hercegovina! Zemlja sunca, kamena i vina

Uzeše mi anđela čuvara, pa ja nemam koga zvati tata

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Druga nedjelja došašća – Pripravite put Gospodinu

Objavljeno

na

Objavio

U današnjem prvom čitanju čujemo kako prorok Izaija govori: Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji. To proroštvo danas evanđelist Marko primjenjuje na Ivana Krstitelja (Mk 1,1-8). On je taj glas koji viče iz pustinje.

Taj nam proročki glas danas govori: Pripravite put Gospodinu u pustinji. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Za onoga koji želi čuti i prihvatiti – savršeno jasno i ostvarivo. Valja nam pripraviti put Gospodinu u našemu srcu. Iz njega sve proizlazi. U njemu su udoline. To su one manjkavosti, to su naši propusti. To je naša lijenost, naša nezainteresiranost. Valja nam te praznine ispuniti svojim zauzimanjem, svojim čestitim radom, svojim dobrim djelima, naravno, započevši od svojih najbližih. Ima u našem srcu i brežuljaka. To su naše mane, naše zle sklonosti, naša oholost, srdžba, naši grijesi protiv bilo koje zapovijedi. Treba ih, uz pomoć Božje milosti, ukloniti. Tu su i krivine i hrapavosti. To označava one loše strane našega značaja. Možda smo skloni lijenosti, ogovaranju, oholosti, zavisti. Oznake našega karaktera treba usmjeriti prema dobru, a ne prema zlu. Tako ćemo pripraviti put Gospodinu, da njegov dolazak za nas ne bude uzaludan.

Ivan je bio silan prorok. Veli današnje evanđelje: Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci. Pa ipak, veli Ivan: Nakon mene dolazi jači od mene (…) Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Ta se Ivanova riječ ostvarila među nama i sada se ostvaruje. Među nama je Isus, Sin Božji. Otkupljeni smo njegovom smrću i uskrsnućem, kršteni njegovim krštenjem, posvećeni i posvećivani njegovim Duhom u sakramentima u svetom bogoslužju.

To je snaga koja je u Crkvi, koja je u nama. Valja nam samo za njim posegnuti. Valja nam povjerovati Kristu i njegovu evanđelju, valja nam se odreći grijeha tražeći Boga u Crkvi, u njegovoj riječi, u njegovim sakramentima u svakodnevnom životu.

Dao Gospodin da njegova riječ za nas ne bude uzaludna, nego da u našem srcu nađe plodno tlo, na spasenje nama i onima koji su s nama.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari