Pratite nas

Komentar

Akademik Josip Pečarić – Vole svojatati hrvatsko

Objavljeno

na

U Hrvatskoj se zna o pokušajima negiranja hrvatske kulturne baštine u Boki kotorskoj na primjeru Bokeljske mornarice. Ono što je posebno zanimljivo je što tu posebno mjesto ima novi admiral Bokeljske mornatice Anton Sbutega. Svojevremeno je prof. Đuro Vidmarović upozorio kako Sbutega, još dok je bio veleposlanik Crne Gore, piše članak o izložbi u kojoj je Crna Gora bila predstavljena uglavnom hrvatskom kulturnom baštinom iz Boke, i uopće nije spomenuo riječ Hrvat (7. prosinca 2010. Crna Gora je predstavila u Italiji svoju kulturno-povijesnu baštinu. Izložba je priređena u Venecijanskoj biblioteci «Marciana», pod naslovom „Blago Crne Gore: zavjeti iz Perasta i Boke, svjedočanstvo vjere i kulture”).

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/7396-crnogorizacija-kulturne-batine-hrvata-u-boki-kotorskoj.html

Problem im je što danas u Crnoj Gori postoji Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore koje pokušava zaštititi i Hrvate i hrvatsku kulturnu baštinu u Crnoj Gori. Zato su – logično – došli na udar admirala koji negira hrvatstvo Bokeljskoj mornarici.

Kako mu je odgovorio predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća g. Zvonimir Deković pogledajte u članku: Bokeljska mornarica je i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori

Bokeljska mornarica je i baština pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori

Meni je u lijepom sjećanju jedan odgovor g. Dekovića kada sam ga pitao može li pomoći oko posjete iz jedne zagrebačke osnovne škole Boki. Odgovorio je:

Poštovani akademiče,

zar sumnjate? Svakome iz RH sam na raspolaganju ,a naročito djeci i njihovim odgojiteljima. Slobodno dajte moje kontakte.

Jednostavno,uživam u osjećaju pripadnosti hrvatskom narodu.

Bratski iz Boke, Zvonimir.

Nadam se da će u RH još više podržati rad takvog našeg čovjeka. Zapravo me je njegov odgovor negatoru hrvatstva Bokeljske mornarice podsjetio na jednog drugog hrvatskog velikana na kojega nas je podsjetio tekst u najnovijem broju Hrvatskog tjednika (14. veljače 2019.): Jedan od zaboravljenih hrvatskih velikana – Luka BRAJNOVIĆ (1919.-2019.) pjesnik, književnik, novinar, prevodilac, urednik i sveučilišni profesor na sveučilištu Navarra u Pamploni.

U mojoj knjizi „Borba za Boku kotorsku“ dao sam tri svoja teksta o ovom hrvatsko velikanu:

Prvi je Prof. dr. Luka Brajnović – ponos Boke kotorske i Hrvatske, Dom i Svijet, Informativni tjedni prilog za iseljenike, br. 151; Večernji list (inozemno izdanje), 21. travnja 1997.

Drugi je moj intervju s njim: Luka Brajnović Ponosan sam što sam Hrvat iz Boke, Hrvatsko slovo, 25. travnja 1997.

Treći je posebno zanimljiv kada već imamo negiranje hrvatstva Bokeljske mornarice, jer pokazuje kako su i Srbi i Crnogorci svojatali ovog hrvatskog velikana. Evo tog teksta:

Velikosrbi svojataju i po Španjolskoj

Kulturni Obzor, Večernji list 11. siječnja 1998.

Dobio sam dva pisma iz Boke s kopijom članka: “ ‘Pobjeda’ saznaje: Uručena nagrada ‘Luka Brajnović’ – Nagradu dobio i poznati španski novinar Miguel Delibes iz španskog grada Valadolida”. Karakteristična je prva rečenica ovog teksta: “ ‘Pobjeda’ je nedavno pisala da je u Španiji ustanovljeno visoko novinarsko priznanje koje nosi ime Crnogorca Luke Brajnovića, nastanjenog u španskom gradu Pamploni.” Također sam iz Njemačke dobio pismo velikog hrvatskog pjesnika i mučenika Vjenceslava Čižeka s člankom iz lista “Evropske Novosti” (uredništvo u Beogradu, a pretiskuje se u Frankfurtu) od 26. X. 1997.: “Kako i zašto je ugledna nagrada udruženja novinara Španije dobila ime našeg čoveka. Dobri profesor Luka…”. Tako je na primjeru prof. Luke Brajnovića zorno pokazano koliko je ogroman velikosrpski kompleks hrvatske kulturne baštine. Četristo godina pod turskom vlašću znači za njih i 400 godina bez kulturnog stvaranja – bez baštine, pa taj nedostatak pokušavaju nadoknaditi otimajući hrvatsku kulturnu baštinu. Tako prisvajaju ogromnu hrvatsku kulturnu baštinu Boke kotorske. A profesor Brajnović jest Hrvat iz Boke kotorske.

Dobro je poznata činjenica kako su tijekom Drugog svjetskog rata svi partizanski dokumenti i organizacije koje su se odnosile na Boku kotorsku i Crnu Goru govorili o Crnoj Gori i Boki kotorskoj. To se mijenja na kraju rata: ono “Boka kotorska” se jednostavno briše i ostaje samo Crna Gora, da bismo već na popisu iz 1948. godine imali velike pritiske da se sve pučanstvo takve Crne Gore deklarira kao – Crnogorci. Mnogi hrvatski komunisti to su – po partijskoj direktivi – naprasno i postali. Slično je bilo i s ogromnom hrvatskom kulturnom baštinom Boke kotorske. Malo po malo sve je, isto tako naprasno, postajalo crnogorsko. Kotorsko kazalište ili Srednju muzičku školu bi jednostavno premjestili u Titograd. Sjetimo se također televizijske emisije: Crnogorska kulturna baština: Katedrala sv. Tripuna u Kotoru. Nju nisu mogli premjestiti, pa bi je kao i svu drugu hrvatsku baštinu jednostavno proglasili crnogorskom baštinom. A mi bi Hrvati bili šovinisti jer ne želimo priznati da smo – u stvari – Crnogorci. Neki su to naprasno i postali, a za mnoge je “spas” bilo – jugoslavenstvo. U Srboslaviji, kakva je bila tadašnja država, niotkuda nisi mogao očekivati pomoć. Jedino što nam je preostalo bilo je našaliti se na vlastiti račun. Govorili bi: “Sve nam uzeše. Samo neće generala Moškova.”

“Naš čovek”

Naravno, general Moškov je simbolizirao sve one Hrvate iz Boke koji su se borili za NDH ili su kao takvi u drugoj Jugoslaviji predstavljani. Za takve su važila i tri brata Brajnović: jedan je, kao hrvatski vojnik, položio svoj život na oltar domovine, drugog, don Iva Brajnovića su prvo partizani pokušali ubiti u njegovoj župnoj crkvi u Škaljarima, da bi ga ubili u Dubrovniku na otoku Daksi, a treći, Luka Brajnović, urednik časopisa “Luč” (1939.-1942.), te glavni i odgovorni urednik tjednika “Hrvatska straža” (1941.-1944.) je 1945. napustio Hrvatsku i tako spasio svoj život. Upravo Luka Brajnović je “krivac” što se u najnovije vrijeme pokazalo kako ona tvrdnja iz naše šale “Samo neće generala Moškova” nije točna. Međunarodna nagrada za novinarstvo nosi njegovo ime! Preveliki zalogaj za velikosrpsku politiku gladnu hrvatske kulturne baštine.

Poznato je kako su svi ti naši ljudi koju su surađivali s hrvatskim emigrantskim tiskom bili u Jugoslaviji proglašavani “ustašama”, kao što je uostalom i sam taj tisak bio “ustaški”. A prof. Brajnović je surađivao s Hrvatskom revijom, Našom nadom, Hrvatskom državom i drugim emigrantskim hrvatskim publikacijama. Bio je prijatelj sarajevskoga nadbiskupa Šarića, koji se poslije rata sklonio u Madrid. S nadbiskupom je i izdao popravljeno izdanje Svetoga pisma za Hrvate u emigraciji. Prof. Brajnović je i pjesnik. O mučeničkoj smrti hrvatskih domoljuba na Daksi, među kojima je bio i njegov brat, prof. Brajnović je napisao slijedeću pjesmu:

Daksa 1944.

Crno je jugo stišalo pluton

i vrisak koralne himne mira.

Nad otokom prijeti se nebo i kiša

slaveći pijanstvo krvava kumira.

Jesenjski zapad, crven, vapi u visine

i dotiče kroz oluju Jadran plavi

i dvadeset i četiri leša

i, uz njih, krvave mrlje na travi.

“Evropske Novosti” istina kažu kako je Luka Brajnović diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali ne spominju njegov rad u domovini, niti u emigraciji. Jer to bi zaista onda bio čudan neki “njihov čovek”. Oni jednostavno kažu: “Saznajemo da je (…) rođen ovde 1919. godine i da od 1956. živi i radi u Španiji.” U daljem tekstu oni će ustvrditi i slijedeće: “Pre neku godinu posetio je ‘nevestu Jadrana’, pomagao je svojima za vreme izolacije naše zemlje i sankcija protiv kojih se bunio.” Vjerovali ili ne!

Kompleks baštine

Valjda ne treba ni spomenuti kako je on, kao i njegove kćeri, koje su također novinarke, upravo radio na širenju istine o Hrvatskoj i srpskoj agresiji na nju tijekom Domovinskog rata. O tome nam je pričao prošle godine, a i tiskano je u nizu intervjua, kada je, iako teško bolestan, posjetio Zagreb, i kada je primio Spomen-medalju Sveučilišta u Zagrebu. Istina je da je prof. Brajnović 1989. godine zaista po prvi put poslije Drugog svjetskog rata posjetio Hrvatsku i Boku kotorsku. Iako državljanin Španjolske i sveučilišni profesor, ipak je došao, kako nam je rekao – sa strahom. Vjerojatno svjestan kako je možda i njegov brat don Ivo bio ubijen više zbog rada prof. Brajnovića u spomenutim hrvatskim novinama, nego zbog nekakve svoje krivnje. Tekst u (srpskim) “Evropskim Novostima” završava riječima “časnih novinara, kojima je etika i moral iznad svega”. Zaista čudno shvatanje etike i morala. Ali kada znamo od koga to dolazi, i ne mora nas čuditi.

Jedan od tih razgovora s prof. Brajnovićem imao sam i ja sam. Tiskan je u Hrvatskom Slovu od 25. travnja 1997. pod karakterističnim naslovom: “Luka Brajnović: Ponosan sam što sam Hrvat iz Boke”. S obzirom na crnogorsko svojatanje prof. Brajnovića navedimo samo slijedeći dio iz tog teksta: “Kad sam polazio peti razred gimnazije, izdavao sam ilegalni mjesečnik “Hrvatski graničar”, koji je čitala sva mladež i preko kojega smo htjeli održati hrvatsku svijest među mladima. Već onda su se u Boku naseljavali Crnogorci i Srbi, pa smo htjeli sačuvati naš hrvatski identitet. Zbog toga sam bio proganjan iz gimnazije. Od izgona spasio me prof. Stjepan Alfirević, brat pjesnika Frana Alfirevića, koji je i sam bio proganjan kao Hrvat.”

Da ironija bude veća, ovdje govorimo o novinskim člancima u kojima Srbi i Crnogorci svojataju prof. Luku Brajnovića. A prof. Brajnović je profesor novinarske etike. Kada je bio u Zagrebu u travnju prošle godine održao je predavanje: “Novinarska deontologija”, koje je i tiskano u zadnjem broju “Hrvatske Revije”.

A kakva je poruka koja se šalje Hrvatima u Boki svojatanjem jednog uglednog Hrvata još za njegova života. Očito im se pokazuje kako su i oni Crnogorci ili Srbi i to će postati, željeli to oni ili ne! Jer ogromnu hrvatsku kulturnu baštinu Boke velikosrbi mogu prisvojiti samo kroz stvaranje Srba i Crnogoraca – katolika, jer je većina tog spomeničnog blaga u vlasništvu Katoličke crkve. A Hrvati uopće i ne mogu reagirati. Jedino u Boki kotorskoj oni nemaju nikakve svoje organizacije. Svugdje u svijetu Hrvati ih imaju – samo u Boki kotorskoj ne! Teško je i mogu imati. Jer Hrvati u Boki su naseljeni u gradovima. Za razliku od seoskog pučanstva koji dostatno mogu biti neovisni od države, s gradskim pučanstvo to nije slučaj. Oni, jednostavno rečeno, žive od plaće, a lako se može ostati bez nje. A u gradovima lakše je i izlagati ih raznim pritiscima! Zato je njihov položaj teži od položaja drugih Hrvata bilo gdje u svijetu. I zato se oni uopće i ne čuju, niti se mogu čuti. Za njih moramo govoriti mi u Hrvatskoj. Činimo li to dovoljno?

*

Zapravo ovom tekstu prethodio je tekst: “Zašto Srbi svojataju prof. Luku Brajnovića!? Dom i Svijet, Informativni tjedni prilog za iseljenike, br. 177, Večernji list (inozemno izdanje), 17. studenoga 1997.

U Hrvatskom tjedniku spominju riječi akademika Josipa Bratulića koji ističe kako Luka Brajnović pripada krugu žrtvovanih hrvatskih intelektualaca.

Smije li Hrvatsta žrtvovati takve intelektualce kakve želi i Srbija i Crna Gora?

Smije li Hrvatsta žrtvovati i Bokeljsku mornaricu koju želi i Srbija i Crna Gora?

Ili će još više pomoći g. Dekoviću i njegovom Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore?

Akademik Josip Pečarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dražen Barbarić: Kriptonacionalistički spoj velikobošnjačkog i tzv. građanskog rastače BiH

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr. Dražen Barbarić, s Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru u izjavi za HRsvijet pojašnjava ključne uzročnike krize u BiH koji su doveli do atmosfera međusobnoga nepovjerenja i neuvažavanja među političkim subjektima a za posljedicu imaju udaljavanje Hrvata i Srba od koncepta zajedničke državnosti i rastakanje BiH.

-Bosna i Hercegovina se trenutno nalazi u potpunoj političkoj blokadi, uz pesmističnu ocjenu da nikada nije postajala ovakva atmosfera međusobnoga nepovjerenja i neuvažavanja među političkim subjektima, istaknuo je Barbarić u razgovoru za HRsvijet.

Nije daleko od stava da se velikobošnjački unitarizam i najave secesionizma, koje sve češće čujemo iz Banja Luke, međusobno prožimaju.

-Srpska politička elita frustrirana stalnim uplivima i intervencijama u nadležnosti entiteta Republika Srpska podgrijavaju tezu o potencijalnom secesionizmu ignorirajući pravne temelje takve opcije i apsolutnu nenaklonjenost međunarodne zajednice za takav scenarij. S druge strane, bošnjački akteri eksplicitno, ili implicitno, inzistiraju na političkim silnicama koja teže unificiranju političkoga sustava i stvaranja države po mjeri većinskoga naroda, prosuđuje Barbarić.

Simtomatičnim vidi pojavu u kojoj se zagovornici tzv. Građanskog modela otvoreno stavljaju na stranu većinskog, odnosno bošnjačkom, nacionalizmu.

-Simptomatično je da najviše žuči u medijski i politički prostor prosipaju predstavnici tzv. građanskih političkih opcija. Oni neskrivenom nacionalističkom agendom rade upravo suprotno od onoga što propagiraju, naime, stalnim negiranjem i difamiranjem nacionalnih interesa Hrvata i Srba te tvrdoglavim fingiranjem građanske jednakopravnosti direktno idu niz dlaku većinskom nacionalizmu stvarajući pretpostavke da se potonji legitimira kao najumjereniji nacionalizam unutar Bosne i Hercegovine, prosuđuje Barbarić.

Taj spoj tzv. građanskog i velikobošnjačkog nacionalizma, po njemu, za posjedicu ima udaljavanje Hrvata i Srba od koncepta zajedničke državnosti i rastakanje BiH.

-Radi se o kriptonacionalističkim politikama koji neprestano odbijaju i udaljavaju Hrvate i Srbe od koncepta zajedničke državnosti i rastaču ovu državu u tri zasebne etnopolitičke zajednice. U normalnim demokratskim društvima takve kriptonacionalne “građanske politike” bile bi agresivni nacionalistički populizam, samo u BiH one se mogu prodati pod progresivne političke snage. To dovoljno govori o političkoj patologiji koju u BiH svakodnevno proživljavamo, zaključio je Barbarić.

R. Horvat/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zekanović o imotskim maškarama: Ta se priča pokušava iskriviti i prikazati na nevjerodostojan način

Objavljeno

na

Objavio

Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović ocijenio je u utorak u vezi s imotskim maškarama na kojima je spaljen gay-par s bebom da imamo dvostruka mjerila jer 2012. godine, kad je Zagreb pride izdao promotivni film u kojem djevojčica spaljuje heteroseksualni par prikazan u liku Barbi i Kena, nitko nije reagirao.

Zekanović je na konferenciji za novinare u Splitu rekao kako ovih dana vezano uz maškare imamo nevjerojatnu histeriju u hrvatskom društvu te da su se mediji, politika, oporba i vlast “digli na zadnje noge da bi ukazali na, po njima, golemi problem koji se dogodio u Imotskom”.

Po njemu, “ta se priča toliko pokušava iskriviti i prikazati na nevjerodostojan način”, ne onako kako su to željeli autori.

Svi oni koji kritiziraju taj čin zaboravljaju da je 2012. godine Zagreb pride izdao promotivni film gdje djevojčica spaljuje heteroseksualni par prikazan u liku lutaka Barbi i Kena, rekao je Zekanović.

Kako je istaknuo, tada Arsen Bauk, Anka Mrak Taritaš i Andrej Plenković nisu rekli nijednu riječ jer im je to, kako je rekao, “bilo OK, ali kada Imoćani naprave istu stvar u pokladama, gdje je to najnormalnije i gdje se satirom reagira na društvene situacije i probleme, dižu se kaznene prijave”.

Ustvrdio je kako danas imamo “fascinantan pritisak medija na državno odvjetništvo” da se protiv ljudi koji su upozorili na društveni problem pokrene postupak, što je nedopustivo.

Po njemu riječ je o “lijevo liberalnom totalitarizmu, gdje se uz pomoć fantastične medijske hajke pokušava utjecati na tradiciju, kulturu i baštinu hrvatskog naroda, što je nedopustivo”.

“Ovdje se ne radi o napadu na manjine, nego o ukazivanju na problem udomljavanja djece od istospolnih parova. To je poenta”, poručio je Zekanović. Također je rekao kako nema ništa protiv nacionalnih manjina jer ima “jako puno dobrih prijatelja Srba”, više nego Milorad Pupovac, te nikada neće dirati integritet bilo kojeg pripadnika nacionalne manjine.

Po njegovu mišljenju, jedina osoba koja radi protiv srpske nacionalne manjine je Milorad Pupovac “jer pravi jaz između hrvatskog naroda i svoje nacionalne manjine”. (Hina)

Letica: Nisu spalili dijete, spalili su Nenada Stazića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari