Pratite nas

Volim Brazil

Objavljeno

na

Moja susjeda Marta je izrazito ljubazna osoba osebujnih karakteristika. Žena u koju bi se zagledao svaki muškarac bez obzira kojega staleža ili koje životne dobi. Negdje oko 34 godine, vitka, uvijek s osmijehom na licu, spremna na šalu, razgovorljiva i spremna pomagati.

img_0011

 

Njezin muž Janko je susjed kakvog si možete samo poželjeti. Namještenik je u jednoj banci, ljubazan, susretljiv, uvijek uglanjcan i dobro pazi na Martu. Marta ga cijeni i zna da je uhvatila pravoga muža. Janko i ja smo se uvijek dobro slagali, posebno nakon mog povratka iz rata jer je Janko u vrijeme dok sam ja bio na ratištu bio na studiju pa je valjda imao lošu savjest. Poznajemo se od djetinjstva jer smo odrasli u istom kvartu, ali smo uvijek bili druga ekipa. On sin partijskog funkcionera, ja dijete tvorničkog radnika. Naši roditelji se nisu psoebno družili, ali su se poštivali.

Za razliku od Janka ja ne volim šport, a posebno ne volim nogomet. Meni je to previše brutalna igra nabildanih patuljaka i previše zadimljenoga domoljublja. Janko je obožavao utakmice i odlazio je stalno na neka prvenstva, organizirano gledanje i sve što ide sa statusom vodećeg bankarskog namještenika.

Tako je bilo i jutros. Kad sam rano ujutro priupitao Martu što se radi odgovorila je veselo da je sutra konačno dan i noć mira, ona ne gleda utakmice, prvenstvo počinje, a Janko je već zakazao neko kolektivno gledanje utakmice u nekoj unajmljenoj gostionici za VIP goste izvan grada. Vraća se tek za dva dana, a ona se već boji ako mi izgubimo. Pogledao sam ju i rekao joj posramljen da ja nisam kao svi drugi i da ne volim ni nogomet ni to nikotinsko-pivsko domoljublje.

Kratko smo se pogledali i otkrili da ni ona ne voli nogomet.

U njezinim očima se ocrtavala vragolanska ideja koju se nije usudila niti zamisliti, a kamoli izgovoriti. Pogledao sam ju i imao dojam da treperi kao što treperi paučina na laganom povjetarcu. Bokovi su se njihali usporenim ritmom ocrtavajući samo meni vidljive spirale u mojoj mašti koja je odlutala u nepoznate svjetove sambe i brazilskih plesačica.

Odjednom sam i ja u podsvijesti otkrio koliko informacija smo dobili o Brazilu. Vidio sam Martu kako pleše ispred mojih očiju, a ruke su mi skoro ispustile mobilni telefon na pločnik.

“Koliko ja znam ti ne gledaš nogomet, jel da?”

“Ne, ja ga stvarno ne volim i ide mi na živce ova histerija, ne znam šta ću raditi dok drugi uralaju, najbolje da odem negdje na kakav izlet u kakvu šumu”.

“Ej! To je genijalna ideja. Mogla bih i ja”.

Gledao sam ju i nisam mogao vjerovati da me je upravo pozvala da osjetim do tada neviđene čari sambe izvan Brazila.

 

VinkoVukadin

facebook komentari

Vijesti

Ratko Mladić osuđen na DOŽIVOTNI zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Mladić je optužen za pet točaka za zločine protiv čovječnosti: progoni, istrebljenje, ubojstvo, deportacija, nehumana djela poput prisilnog premjšetanja.

Među četiri točke za kršenje zakona ili običaja ratovanja su: ubojstva, terorizam, protupravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Haški sud je potvrdio genocid u Srebrenici, ali ne i u drugim općinama istočne BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

Objavljeno

na

Objavio

 Hrvatsko nacionalno etičko sudište – STANKOVIĆ  – VELEIZDJNIK

20. studenog 2017., komemoracijama na Ovčari i Veleprometu završili su ovogodišnji dani tužne i ponosne Kolone sjećanja, patnje i pijeteta, pobjede i slave. Danas, 21. studenog 2017. Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES) upućuje na znanje i ravnanje, najprije, svim Hrvatima i hrvatskim domoljubima u zemlji i svijetu, a posebno Predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade, Predsjednici države i DORH-u:

etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca, za veleizdaju.

Jasno, da su prava adresa na kojoj treba razmisliti svi koji su se ogriješili zločinom nečinjenja na višegodišnje četnikovanje i perverzno iživljavanje Stankovića usred svetog dana kršćanskog kalendara i kršćanskog obiteljskog objeda.

Potaknut željom za osvetom zbog javno izrečenih upozorenja i prijetnji Miloradu Pupavcu, vođi četničkog pokreta u Hrvatskoj od strane Predraga Mišića Peđe, vukovarskog branitelja, Stanković je u emisiji „Nedjeljom u 2“  19. studenog od 14 do 15 sati, na I. programu HTV-a prešao sve granice ljudskog, društvenog, političkog i profesionalnog ponašanja, pa ga Etički sud proglašava veleizdajnikom. U danima prebolnih sjećanja kada uvijek ispočetka ratna rana lipti krvlju nevinih žrtava, a njihovi jauci paraju nebesa, hrvatska, javna, državna televizija dopustila je podlu i prokletu neprijateljsku provokaciju u spomenutoj emisiji. Gospodina Predraga Mišića,plemenitog čovjeka, hrvatskog domoljuba, vukovarskog branitelja i stradalnika srpskih zarobljeničkih logora, riječju žrtve  agresivnog rata Srpske akademije znanosti i umjetnosti, Srpske pravoslavne crkve i četničkih monstruma, Aca Stanković  izvrgao je  monstruoznom psihičkom mučenju: opetovano i opetovano inzistirajući na detaljima njegove obiteljske tragedije, na razorene najdublje veze među ljudima koje je rat podijelio na četnike i normalna ljudska bića.

Emisija je pakosno smišljena kao osveta javnoj poruci i prijetnji vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđe i čovjeka, koji je, braneći Hrvatsku i u vremenu, koje neki nazivaju mirom, razbio ćirilićne ploče, kao bezobraznu provokaciju u gradu od posebnog pijeteta. Stanković i njegovi mentori odlučili su uopće ne spominjati Pupovca i optužbu koja mu je izrečena, nego su željeli najprije, povrijediti svoga gosta da izgubi koncentraciju, zatim mu nametati izmišljeni „grijeh“  o navodnom zanemarivanju vukovarskih  studenata … i sličnim nebulozama, ali glavna je poruka bila, još jedan pokušaj, sudionika i pronositelja „Memoranduma II.“ ( po kojem je smišljeno kako da „Srbi koji su izgubili u ratu, u miru ostvare svoj cilj Velike Srbije“) još jedanput ponove tezu o Građanskom ratu. Toga su se sjetili u trenutku kada je Međunarodni sud pravde UN-a osudio Srbiju za agresiju, zločin protiv čovječnosti i na pojedinim područjima genocid, pa se očekivalo, (a upravo je došlo vrijeme da se upitamo zašto se ništa nije napravilo) da Hrvatska zatraži ratnu odštetu, i da za dugo vremena, „dok još puno vode Dunavom proteče“ kako im je poručila naša predsjednica u Zengama Vukovarska kolona sjećanja bude razdjelnica dobra i zla… Naučio je Aca lekciju: istinu  treba negirati, manipulirati, izvrtati i lagati, kao što veliki četnički ideolog, Dobriša Ćosić, opisujući srpsku navadu zalaganjem zaključuje: „Srbin  laže, to mu je od Boga“.

Teza o Građanskom ratu notorna je laž o hrvatskoj nedavnoj povijesti, o uzroku i posljedicama Domovinskog rata, o veličanstvenoj oslobodilačkoj pobjedi.  Stanković osporava „Deklaraciju o Domovinskom ratu“, presudu oba Haaška suda, koja su jasno rekli tko je agresor, a tko žrtva, pa je krajnje vrijeme da se razmisli ne samo o etičkoj osudi, nego o pokretanju  državnog kaznenog postupka. Budući da su Stanković na sceni, a Pupovac i četnička banda u sjeni, smislili  tezu i dokaz da se radilo o Građanskom ratu, jer su  oba brata Mišića, kao hrvatski  hrvatski državljani ratovali na suprotnim stranama, jedan na strani Srbije a jedan na strani Hrvatske onda mu je naš Peđa odgovorio, kao  član HNES-a: ja sam se borio za Domovinu, a moj brat našoj domovini veleizdajnik. Ovo je izvrstan i zoran  povod da se naši zakonodavci i sudbena vlast pozabave  zakonom, koji se kod nas tumači  površno, a to je Zakon o državljanstvu. Naime, postoje uvjeti kako netko može steći državljanstvo u državi koja ne pripada njegovom narodu, a eto primjera Aleksandra Stankovića da se donese dopuna zakona o tome tko, kada i zašto to državljanstvo može izgubiti.

Budući da je hrvatska javnost vrlo emotivno, žestoko i masovno izrazila svoje negodovanje, na opisani događaj veleizdaje,Hrvatsko nacionalno etičko sudište tome se priključuje i iznosi prijedlog: Ukoliko se, sa krajnjim rokom do subote, hrvatskoj javnosti ne objavi da je Aleksandar Stanković dobio otkaz na Hrvatskoj televiziji i da je počelo njegovo procesuiranje za veleizdaju, onda valja u nedjelju preskočiti obiteljski objed,  pred zgradom HTV-a,u kojoj su se na početku Domovinskog rata okupljali prvi pripadnici narodne garde. .  Od stradalnika četničke agresije kroz povijest do 19 studenog 2017. više se ne očekuju protesti po kavanama i priopćenja na portalima. Četnici više ne mogu  djelovati  u Hrvatskoj.  To je pravda za naše nevine žrtve, a Kolona sjećanja kojom Vukovar prikuplja i grli domoljublje znak su da su ljudi prepoznali njegovu svetost.

Poput svetaca koje proglašava crkva one koji su mučeničkom smrću potvrdili snagu svoje vjere, tako i Vukovar naše svetište jer su Vukovarci umirali, odbijali predaju – kako odlučiše i rekoše: „moramo izdržati dok se Hrvatska ne naoruža“. Oni su izdržali, Hrvatska se oslobodila i vrijeme je da im se zahvalimo sve dužim i dužim „kolonama sjećanja“, ali i braneći dignitet svake osobe kao što je Predrag Mišić Peđa.  On jednostavno i svjedoči zna da je Srbija napala Hrvatsku, i da su ćirilične ploče u Vukovaru četnička provokacija, te da je  pravi domoljub  uvijek spreman boriti se za svoj dom.

Dr Zvonimir Šeparović

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari