Connect with us

Volim Brazil

Published

on

Moja susjeda Marta je izrazito ljubazna osoba osebujnih karakteristika. Žena u koju bi se zagledao svaki muškarac bez obzira kojega staleža ili koje životne dobi. Negdje oko 34 godine, vitka, uvijek s osmijehom na licu, spremna na šalu, razgovorljiva i spremna pomagati.

img_0011

 

Njezin muž Janko je susjed kakvog si možete samo poželjeti. Namještenik je u jednoj banci, ljubazan, susretljiv, uvijek uglanjcan i dobro pazi na Martu. Marta ga cijeni i zna da je uhvatila pravoga muža. Janko i ja smo se uvijek dobro slagali, posebno nakon mog povratka iz rata jer je Janko u vrijeme dok sam ja bio na ratištu bio na studiju pa je valjda imao lošu savjest. Poznajemo se od djetinjstva jer smo odrasli u istom kvartu, ali smo uvijek bili druga ekipa. On sin partijskog funkcionera, ja dijete tvorničkog radnika. Naši roditelji se nisu psoebno družili, ali su se poštivali.

Za razliku od Janka ja ne volim šport, a posebno ne volim nogomet. Meni je to previše brutalna igra nabildanih patuljaka i previše zadimljenoga domoljublja. Janko je obožavao utakmice i odlazio je stalno na neka prvenstva, organizirano gledanje i sve što ide sa statusom vodećeg bankarskog namještenika.

Tako je bilo i jutros. Kad sam rano ujutro priupitao Martu što se radi odgovorila je veselo da je sutra konačno dan i noć mira, ona ne gleda utakmice, prvenstvo počinje, a Janko je već zakazao neko kolektivno gledanje utakmice u nekoj unajmljenoj gostionici za VIP goste izvan grada. Vraća se tek za dva dana, a ona se već boji ako mi izgubimo. Pogledao sam ju i rekao joj posramljen da ja nisam kao svi drugi i da ne volim ni nogomet ni to nikotinsko-pivsko domoljublje.

Kratko smo se pogledali i otkrili da ni ona ne voli nogomet.

U njezinim očima se ocrtavala vragolanska ideja koju se nije usudila niti zamisliti, a kamoli izgovoriti. Pogledao sam ju i imao dojam da treperi kao što treperi paučina na laganom povjetarcu. Bokovi su se njihali usporenim ritmom ocrtavajući samo meni vidljive spirale u mojoj mašti koja je odlutala u nepoznate svjetove sambe i brazilskih plesačica.

Odjednom sam i ja u podsvijesti otkrio koliko informacija smo dobili o Brazilu. Vidio sam Martu kako pleše ispred mojih očiju, a ruke su mi skoro ispustile mobilni telefon na pločnik.

“Koliko ja znam ti ne gledaš nogomet, jel da?”

“Ne, ja ga stvarno ne volim i ide mi na živce ova histerija, ne znam šta ću raditi dok drugi uralaju, najbolje da odem negdje na kakav izlet u kakvu šumu”.

“Ej! To je genijalna ideja. Mogla bih i ja”.

Gledao sam ju i nisam mogao vjerovati da me je upravo pozvala da osjetim do tada neviđene čari sambe izvan Brazila.

 

VinkoVukadin

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement

Komentari