Pratite nas

Magazin

Vratili se iz egzotične Afrike i bogate Njemačke u  blagu Posavinu

Objavljeno

na

Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo i raditi posao koji voliš i znaš.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Uz samu obalu rijeke Save u Orašju se smjestio velebni objekt Starački  Dom Rivera, u kojem svoje staračke dane provodi tridesetak starijih ljudi iz  sela oraške, odžačke, brčanske i gradačačke Posavine. Kažu da svoj dom ne bi dali ni zašto a razloga je mnogo:

– Tu se možemo opustiti, porazgovarati, prošetati, pogledati preko Save, itd… Svi nas vole i paze, a najviše naša Marica, kaže Ivo Gašparević i  napominje da svi ljudi koji su smješteni u ovom domu imaju svoju priču, a priču imaju i oni koji Dom vode.

Naime, Martin Jurić, koji vodi dom je živio i radio u Južnoj Africi. Nakon određenog vremena odlučio se vratiti u svoj zavičaj i tu je započeo ovaj hvale vrijedni humanitarni, ali i gospodarski objekt. Njegova obitelj, supruga Karmen i dvije kćerke Ankica i Ivana također su zavoljele posao koji je više od posla. No, Jurići koji su svojim egzotičnim izgledom i načinom života doista hit u Orašju, nisu jedini povratnici a koji su zaposleni u ovom domu. Gospođa Marica Topić je iz sela Oštra Luka. Kao njegovateljica radila je u Njemačkoj, a onda se odlučila vratiti i život posvetiti starijim osobama. Kaže da je ponosna što svojim primjerom može pokazati mladima kako se može živjeti i u Orašju i to ponosno, dostojanstveno i lijepo.

– Ovi ljudi te jednostavno dižu kao osobu. Kada si tu u onim najtežim trenucima za njihove živote i najbliži i kad osjetiš koliko je to važno, onda ne govoriš o uvjetima rada, koji su ovdje uistinu odlični, nego ti je na pameti samo pomoći onima koji su u potrebi. Živimo kao jedna obitelj. Starije gledam kao svoje najbliže. U svakom od njih vidim majku ili oca, kaže Marica i napominje kako su uvjeti Doma ustinu dobri te da projekt još uvijek nije završen, nego se nastavlja, a u tim poslovima pomaže i njezin suprug, nekada poznati nogometaš u bosanskoj Posavini:

– On je tu za ove teže fizičke poslove. Majstor je i zna svašta raditi, a to nam je vrlo potrebno. Radi kao domar, električar, a tu je i za manje popravke. Moram istaći dobru suradnju s Centrom za socijalni rad i Crvenim križem ovdje u Orašju, kaže Marica i ističe kako joj je ljepše raditi u svom Orašju nego u Njemačkoj.

– Gdje god radiš radiš, ali je ljepše raditi u svom i pomagati svom. Odlučili smo se za našu Posavinu i lijepi pogled na Savu. To nam nitko ne može platiti a niti zamijeniti, kaže i pokazuje  nam dvoje staraca, koji se pripremaju za igru domina.

Brzo nam je prošlo vrijeme u posavskom raju, gdje ljudi znaju za posao, ali i za potrebu  čovjeka za toplu lijepu riječ, iskren pogled i smiješak na odlasku. Još dok smo zalazili iza krivine vidjeli smo tople u zrak dignute ruke u znak pozdrava i zahvalnosti za posjetu, a u srcima još uvijek odjekuju riječi bake Mande: “Bog Vas blagoslovio, dico!”

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Roman Leljak – Zbrinjavanje djece stradale tijekom Drugog svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Što je istina o zbrinjavanju ratom stradale djece tijekom Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

Tko se o njima brinuo? Zašto su ostali bez doma i roditelja? Koliko ih je preminulo? Što je tomu uzrok?

O temi zbog koje vladaju mnogi prijepori, u “Mojoj Hrvatskoj” govorio je slovenski istraživač i publicist Roman Leljak.

Emisiju uređuje i vodi Nada Prkačin. (Laudato.tv)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Supruga Miroslava Škore otvoreno o svom podrijetlu i vjeri: Moj otac Emil imao je misu zadušnicu u srpskoj pravoslavnoj crkvi

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Kim Ann Škoro otvoreno je  progovorila o svom podrijetlu koje je u posljednjih nekoliko mjeseci bilo  “problematizirano” na nekim hrvatskim portalima. U velikoj ispovijesti u  Jutarnjem listu otkrila je da je  njezin otac Emil Luzaich rođen u SAD-u i da je njegova  majka bila Hrvatica, a njegov otac bio Srbin iz Hrvatske, pravoslavne vjeroispovijesti, prenosi teleskop.hr

Kada je njen otac preminuo 2009., pokopan je uz misu zadušnicu u crkvi Svetog Nikole, srpskoj pravoslavnoj crkvi u Monroevilleu, nedaleko od Pittsburgha.

Bio je istaknuti član dobrovoljne vatrogasne zajednice u mjestu Renkin, ugledni član zajednice, hrvatskog i ruskog kluba, član mjesnog vijeća, a po njegovoj želji, svi koji su željeli dati novčani doprinos na njegovom sprovodu, mogli su iznos uplatiti za lokalni DVD-a.

Kim Ann je istaknula da su  pitanja o vjeri i porijeklu obitelji nepristojna.

– To su pitanja zbog kojih se u meni budi američki duh. Postajem Amerikanka. U SAD-u nema pitanja o vjeri, o rodu, o nacionalnosti. Ta pitanja su nepristojna. Za mene je najvažnije je li netko pošten, je li netko čovjek, je li marljiv, radišan, plaća li svoje radnike, pomaže li drugima. Tako ja gledam na ljude. A ne je li netko ove ili one vjere, je li ove ili one narodnosti – rekla je Kimm Ann  dodajući da je ona praktična katolikinja.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari