Pratite nas

Pregled

Vratio se gospodarski mesija, naš spasitelj Radimir Čačić

Objavljeno

na

Supermen iz zatvora uletio na Dnevnik 3 HRT-a

Dezideologiziranom reformatoru, kako se predstavlja Čačić, osuđenik na uvjetnoj slobodi, zbog oca partizana, bliži je Josipović od ‘ugodnije Kolinde’!

čačić supermenBila je to hrvatska verzija Povratka Supermena. Vratio se gospodarski mesija, naš spasitelj Radimir Čačić. Mediji imaju dostojnu zamjenu za Linića i Jovanovića u politički zrakopraznom prostoru u kojem dangubimo iščekujući da mine godinu i pol dana. Medijsko idolopoklonstvo kojim je Čačić dočekan te brzi zaborav njegovih potpredsjedničkih neuspjeha govori kako nam je očajna politička scena.

Svakomu se može dogoditi da usmrti dvoje ljudi, logička je, ali i opasna besmislica u koju nas uvjerava premijer Zoran Milanović svaki put kad treba nešto reći o Čačiću iako ga, na sreću, prometne statistike potpuno demantiraju. Ali, još nikad nije se dogodilo da osuđenik iz zatvora ekskluzivno uleti u Treći dnevnik javne televizije da bi nam propovijedao kako će on nas reformirati, a da ne čujemo baš ni riječi o tomu kako se on reformirao, ostvaruje li kazna preventivni učinak na njega pa onda i na sve nas kojima se može dogoditi da usmrtimo dvoje ljudi. Takvo što bilo bi, kad je o Čačiću riječ, očito nepristojno pitati osuđenika koji izdržava zatvorsku kaznu na uvjetnoj slobodi, pa jeHTV samo ovlaš podsjetio kako ga godinu dana nije bilo u političkom životu premda ni to nije baš točno.

Navala arogancije jedva čeka da erumpira

Doduše, većini medija zanimljivije je bilo baviti se dobrotvornim fizičkim nego psihološkim učinkom kazne na Čačića. Ali, njemu se nema što zamjeriti. Davno smo mogli uočiti, već iz toga što se jedino njemu moglo dogoditi da se netom nakon takve nesreće pojavi na proslavi predsjedničke pobjede Ive Josipovića, od kakvog je materijala sazdana njegova psihološka struktura, odnosno što se događa kad se na njegovom nervnom čvorištu sudare empatija i ambicija. Čačić sada samo nudi što mediji traže, a što to ujedno korespondira s njegovom ambicijom, samo je posljedica prirodnih zakona koji harmonično vladaju hrvatskim društvom.

Iskreno, dajući svoju prvu izjavu, onako okružen novinarima kao da se upravo spustio na Zemlju s putovanja na Mars, djelovao je kao jedini koji čvrsto stoji na zemlji. Braneći se od medija željnih političkih igara, s očitim pokrićem uzvratio je kako će nam uskoro biti previše njegovih izjava i javnih nastupa “tako da nema potrebe da sad forsiramo”. I onda se neforsirano, nakon Nove TV, ekskluzivno pojavio i na Dnevniku 3 teško susprežući očitu navalu arogancije koja jedva čeka da erumpira, odlažući to ipak za neki bolji politički trenutak koji će nam se usjeći u kolektivno pamćenje po nekoj ingenioznosti, kao što je to bila funkcija prvog potpredsjednika Vlade.

Suočen s nekritičnošću, Supermen nas je uspio podsjetiti kako se u nas dobro živjelo dok je on bio u Vladi, koja je, iako ojačana smjenama, u njegovim očima sada nekompetentna. Umjesto da iz kompetentnih usta čujemo što Čačić kao osuđenik misli o nesreći, smislu kazne, sporu oko odštete s obitelji žrtava, čuli smo ga samo kako “bez revanšizma” sažalijeva ljude iz vrha HNS-a s kojima je donedavno pokušavao uvjeriti javnost pa i sebe kako predstavlja nekoga na hrvatskoj političkoj sceni. Čačić je preko HTV-a uspio provući čak i poruku kako je ljudima dosta ideologije, nakon što je prethodno novinarima rekao da mu je “ugodnije u društvu gospođe Kolinde”, ali mu je zbog oca partizana svjetonazorski bliži, isto tako dezideologizirani “gospodin Josipović”, kojem je najvažnije da i nakon sljedećih predsjedničkih izbora u njegovu uredu ostane bista ne samo maršala već i komunističkog diktatora Tita.

MarinoJurasić/VL/foto:screenshot

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Željka Mitrović Jurić: Moje je djetinjstvo zaključano u 1991.

Objavljeno

na

Objavio

Fotografija uplakane djevojčice u plavom kaputiću obišla je svijet: “Moje je djetinjstvo zaključano u 1991.”

Fotografija Željke Mitrović Jurić, uplakane djevojčice u plavom kaputiću koja je iz Vukovara potjerana 1991. godine obišla je svijet.

Tada šestogodišnju Željku Mitrović Jurić i njezinih četvero sestara i braće te majku srpski su okupatori nakon pada Vukovara odveli u logor u Srijemsku Mitrovicu, odakle su poslije prebačeni u Zagreb. U Zagrebu su kao prognanici živjeli više od deset godina, dok se kao povratnici nisu vratili u Vukovar.

Željka koja je danas majka osmogodišnje djevojčice napisala je knjigu pjesama “ Moja rijeka suza“ koju je predstavila u InMagazinu Nove TV gdje je gostovao i njezin brat Antonio Okreša s tamburaškim sastavom Allegro.

Tom se prilikom prisjetila što je proživljavala prije 26 godina.

„Taj period mog života je jako težak, moje djetinjstvo je ostalo zaključano u 91. Godini. Danas sam majka djevojčice od 8 godina kojoj je teško objasniti zašto sam ja tada plakala i zašto nemam druge fotografije iz svoga djetinjstva“, kaže Željka.

Ističe kako se u tim trenucima osjećala ljubav, zajedništvo i vjera u Boga

„Za vrijeme Domovinskog rata nisam bila u skloništu, već smo cijeli rat proveli u zgradi gdje su nas obilazili mnogi branitelji. Donosili su nam slatkiše i igrali se s nama tako da mi nismo osjećali taj strah rata.

“Imali smo zaštitu i branitelje te smo znali da će nas oni sačuvati“, kaže Željka.

Na naslovnici Željkine knjige nalazi se njezina osmogodišnja kći u istom kaputiću kojeg je i ona nosila prije 26 godina.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Don Damir Stojić: Gledam u Vukovaru lik Isusa koji je prolazio Kalvariju

Objavljeno

na

Objavio

“Gledam u Vukovaru lik Isusa koji je prolazio Kalvariju. Isusa koji je trpio odbačenost, nepravdu i patnju u krvi i suzama, s teškim križem na leđima, na kojem raspet umire.

Ponovno isto proživljava gledajući Vukovar, kojeg razaraju neprijatelji zbog kojih slane suze teku po Njegovim otvorenim, krvavim ranama. O kako to boli! Bože oprosti im jer ne znaju što čine! On je tu, suosjeća. Raspet je s njim. Gleda u nebo i vapi Bogu. Ispod križa evo Majke tješiteljice s glavom polegnutom na zemlju natopljenu suzama i rukama sklopljenim u molitvu. Opet osjeća onu istu bol u srcu.
Svršeno je!
Došao je kraj patnjama, početak novog života. Grad mrtvih postaje gradom živih s novim domom na nebu.

O sveti Vukovaru, hvala ti što si dao svoj život za mene i ostatak Hrvatske. Neka ova ilustracija bude moj mali znak velike zahvalnosti ljudima koji su stradali u ratu i njihovim obiteljima.
Blagoslovile vas Božje ruke i ruke naše nebeske Majke.”

Don Damir Stojić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari