Pratite nas

Reagiranja

VRATITE HRVATSKA OBILJEŽJA NA HRVATSKE DOKUMENTE

Objavljeno

na

Dodvoravajući se velikima i moćnima, pristajemo na mnogo toga. Većinom to javno u naše ime čine političari i oni koji su izabrani da služe narodu, a izabrani su zbog svojih obećanja danih prije izbora. Meni osobno dana je riječ svetinja, kako moja drugome, tako i tuđa meni. Kada se netko odrekne i pogazi svoja obećanja te koristi svoju poziciju kako bi u ime naroda govorio ono što narod rezolutno odbija, onda ih moramo podsjetiti kako smo mi „mali“ kada nas se prevari puno jači od tih „velikih“ koji misle kako mogu raditi što ih je volja i ne odgovarati – narodu.

[ad id=”93788″]

Začuđuje ta potreba obračunavanja sa nacionalnim simbolima, sa hrvatskim identitetom. Kada nas nisu uspjeli uvjeriti kako nacionalno nije „in“ pokušali su drugim metodama kojih se ne bi posramio niti Tito, niti Staljin, (Hitler ovoj dvojici nije dorastao do skočnog zgloba barem po broju nevino pobijenih žrtava, o progonima, prisilnom radu i oduzimanju imovine neću niti govoriti). I tako najprije pokušaše nam djecu anacionalizirati raznoraznim odgojima, modulima koji nemaju korijene u tradiciji hrvatskog društva, pa nasilnom ćirilizacijom, u kojoj iako konzumiraju bezbroj prava iznad standarda zajamčenih u Europi pokušaše ovladati Hrvatima, no opet ne uspješe. Tuđe poštujemo ali svoje ne damo, toga smo se mi Hrvati uvijek držali. Pokušaše nam skinuti grb sa registarskih pločica, eto Europa zahtijeva moraju se micati nacionalna obilježja, ne uklapamo se u opću sliku. Vješto upakirane laži brzo su razotkrivene i hrvatski grb ipak ostaje. A tko se izborio za njega? Upravo mali čovjek, onaj kojega ovi „veliki“ svaki dan uvjeravaju kako je nemoćan i ne treba ništa ni pokušavati učiniti,  jer neće uspjeti. Opet vrlo vješto plasirana laž, jer ako ništa ne možemo zašto bi nam se svakih nekoliko godina dodvoravali u predizbornim kampanjama, spuštali se među nas male ljude i tražili naš glas koji im je jako važan i dragocjen? U međuvremenu obrisaše nam grb sa prometne i vozačke, a sada i sa zdravstvenih iskaznica! Pa tko je taj kome toliko smeta hrvatski nacionalni identitet u… Hrvatskoj?! Gospodo ne izazivajte bijes naroda. Ne petljate nam po našim hrvatskim obilježjima, ne poigravajte se sa našim pozdravima, mnogi su pokušali odnaroditi Hrvate, kada im nije uspjelo izvršili su genocid, ali mi smo se ipak održali, preživjeli i tu smo u inat vama.

Vratite nam naša hrvatska obilježja, jer ako ih ne vratite vratiti ćemo mi vas tamo gdje vam je mjesto. Ne bojimo se niti vas niti velikih sila, niti Europe. Onako kako smo ušli u Europu možemo i izaći iz Europe.

Naši dokumenti moraju sadržavati hrvatska nacionalna obilježja. Ne kradite nam vidljivi identitet, jer ono što nosimo u sebi nikada nam nećete moći ukrasti. Neki su pokušali iščupati ga iz nas silom, ali nisu uspjeli. Previše je hrvatske krvi kroz stoljeća proliveno da bi mi sada olako pristali na ovakav način istrebljenja. Zar doista mislite kako ne prepoznajemo provedbu SANU-a? Previše je hrvatske krvi proliveno u stvaranju i obrani ove hrvatske države, zar mislite kako ćemo olako prijeći preko toga? Naše majke, naši očevi, naša braća i sestre, naša djeca ostavila su nam u zalog ovu prekrasnu Domovinu, zadužili su nas svojim životima da ju čuvamo i očuvamo onakvom za kakvu su pali – hrvatskom, i vi ćete to poštovati, a mi mali ćemo osigurati da to i poštujete.

http://www.peticija24.com/vratite_hrvatska_obiljeja_na_zdravstvene_iskaznice

Zorica Gregurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad politike

Objavljeno

na

Objavio

Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ovom hvalevrijednom inicijativom gradonačelnika Ivana Penave konačno grad Vukovar uz veličanstvene mimohode sjećanja na poginule branitelje svakog 18. studenog, obnovu Vodotornja, simbola grada heroja i njegove ponosne zastave, konačno želi obilježiti  datum zadnjeg hrvatskog pokušaja proboja u okupirani, opkoljeni i porušeni Grad 13. listopada 1991. te odati priznanje i živućim hrvatskim žrtvama i stradalnicima koje ova njihova država konačno treba zaštititi od njihovih nekažnjenih mučitelja i ratnih zločinaca. Mi iz ostatka Hrvatske dođemo 18. studenog, a žrtve koje još žive u Vukovaru i okolici proživljavaju svoje traume kroz čitavu godinu – nebrojeno puta susrećući svoje mučitelje podrugljivih pogleda i neslanih dosjetki.  Poznaju ih žrtve, ali ih nisu prepoznale i institucije ove naše države, demokratske i pravne; DORH i glavni državni odvjetnici, MUP, obavještajne službe …? I tako je to u kontinuitetu kroz zadnjih 27 godina, a pogotovo od 2000. godine pa nadalje.

Po pitanju zaštite digniteta preživjelih žrtava ovom prigodom ću navesti svoje iskustvo vezano uz odnos državnih institucija prema vjerodostojnim svjedočanstvima žrtava osobno predanih na kriminalističku policiju u Ilici 335 u Zagrebu 29. studenog te 23. i 29. prosinca 2011. – službenik A.M.  Kopije svjedočanstava su predana i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata.

Dakle, mnogo prije 2018. imali su ih još od kasnih devedesetih i prije 2011. Radilo se oko stotinu iscrpnih svjedočanstava od kojih je svako zavrjeđivalo barem pokretanje istrage. Koncem 2011., prije primitka Hrvatske u Europsku uniju (glasovanje na referendumu 22. siječnja 2012.), govorilo se mnogo o potrebi procesuiranja ratnih zločina, pa su u Hrvatskoj u medijima bila učestala izvješća o osobama označenim inicijalima i objašnjenja da se ne mogu pokrenuti istrage jer nema “vjerodostojnih svjedoka” ili “počinitelji nisu dostupni hrvatskom pravosuđu”. Pitao sam gospodina A. M. kako to da je toliko takvih slučajeva kad se radi o zločinima agresora, a kad je riječ o nekim osumnjičenima s hrvatske strane, onda ih se uhiti u zoru u krevetu obiteljske kuće i pritvori “da ne bi utjecali na svjedoke”? Odgovor je bio – da oni pisane  iskaze svjedoka s njihovim punim podatcima pošalju u policijske postaje na području počinjenja zločina ili mjesta prebivališta počinitelja, zatim čekaju odgovor nekoliko tjedana a onda ovisno o odgovoru postupaju. Zahvalio sam mu na odgovoru i rekao da ne trebam tražiti dodatnih objašnjenja!

Tko od ovih spomenutih stotinu svjedočanstava pročita samo dva pa poslije pročitanog i dalje ustraje na izjednačavanju veličine ljudske patnje i stradanja s banalnostima dnevnopolitičkih stranačkih prepucavanja, onda  takvi nisu dostojni ni javnog humanitarnog djelovanja niti političkog angažmana.

U prošlotjednom govoru predsjednika Srbije Vučića u Gazivodama na Kosovu (9. rujna) jasno je izrečen njegov stav o Miloševiću i njegovim ratnim pohodima, kao i njegov stav u odnosu na Hrvatsku pa se bojim da se uskoro klizećim pomacima ne želi njegovo uporno tumačenje “bivših Miloševićevih ratova” prikazati kao građanski rat u bivšoj Jugoslaviji, a Oluju “kao zločinačku akciju i najveće etničko čišćenje u poslijeratnoj Europi”.

U novije vrijeme čuje se i to da bi se posljedice prošloga rata trebale tretirati kao humanitarno pitanje! Nadam se da će se to odnositi samo na poginule i nestale.

Čim se prihvati terminologija protivničke strane bitka za istinu je izgubljena.  Na objede Vučića i njegovih propagandista nije dovoljno prešućivanje i odmahivanje rukom, treba žestoki i pravovremeni odgovor istinom – u protivnom će laž postati istinom.  To sljedbenici Dobrice Ćosića dobro znaju!

Konačno i ovogodišnji udžbenici za škole u Srbiji i republici srpskoj imaju poglavlje o ratovima Srbije u 90-im godinama pa će i u njima biti upisana i ta ‘druga istina’ o kojoj Vučić često govori kad su u pitanju prošli ratovi, i proširena svijetom, a nama će ostati za odgovoriti; ako se radilo o agresiji gdje su vam presude za počinitelje zločina?!  Odgovor pravne države ne može biti isprika “da nisu imali  pravovaljanih svjedoka ili da počinitelji nisu bili dostupni”!

Gradonačelniče, čestitka na obrani istine o Domovinskom ratu i obrani dostojanstva žrtava agresije, kako svih poginulih i nestalih tako i ovih živućih.

To je naša zajednička civilizacijska i moralna obveza. Ne dopustite da se na njihovoj žrtvi sukobljavaju stranačka i ideološka prepucavanja! Dignitet hrvatske žrtve je visoko iznad njih! Čuvajmo ga i branimo!

Ante Beljo,

predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i jedan od utemeljitelja HDZ-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

KAJKIĆ: ‘Božinoviću, građani ove zemlje će o zločinima uskoro sve doznati’

Objavljeno

na

Objavio

Gledam i slušam danas izjavu Božinovića na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu!!!

Nikola Kajkić oglasio se danas, nakon što je čuo medijske izjave ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Davora Božinovića:

“Gledam i slušam danas izjavu Božinovica na N1, i ne mogu vjerovati koliko lažu! Pitam vas Božinoviću-Milina, daj se više dogovorite jeste li me maknuli iz radne skupine ili sam otišao sam, kako ste danas rekli?

Morala bi postojati nekakva vaša pisana odluka o tome, vi bi malo ovako, pa malo onako, kako Vam to ovisno o situacijama i vremenu događanja odgovara… Jedno morate znati, ja Vaše neznanje, nerad i nered nisam i nikada neću prikrivati, a građani ove zemlje, posebno obitelji zrtava zločina, moraju i stoga će vjerujte mi uskoro doznati sve!”, obrušio se Kajkić preko društvene mreže.

Inače, zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić u ponedjeljak je najavio skori završetak istrage protiv policajca Nikole Kajkića za kojeg je kazao da je “udaljen iz službe zbog sumnje u tešku povredu službene dužnosti, odnosno lažiranja istrage i dokumenata o ratnim zločinima u Vukovaru.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari